Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-690/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, po sutkinji toga suda Ivani Mašić, u pravnoj stvari tužiteljice ĆF, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Mati Puljizu, odvjetniku u Novskoj, protiv tuženika EUROHERC osiguranje d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB: 22694857747, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. sa sjedištem u [adresa], radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Kutini, Stalna služba u Novskoj poslovni broj Pn-63/2021-29 od 26. travnja 2024., 17. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se presuda Općinskog suda u Kutini, Stalna služba u Novskoj poslovni broj Pn-63/2021-29 od 26. travnja 2024. potvrđuje u pobijanom dijelu pod točkama I. i III. izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda poslovni broj Pn-63/2021-29 od 26. travnja 2024. pod točkom I izreke naloženo je tuženiku da tužiteljici isplati, na ime naknade neimovinske štete, iznos od 1.108,00 EUR i na ime naknade imovinske štete iznos od 38,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena teče do 31. prosinca 2022., od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 31. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine teče na iznos od 862,70 EUR i 30,00 EUR od 28. kolovoza 2020. do isplate i na iznos od 245,30 EUR od 3. listopada 2023. do isplate, a sve u roku od 15 dana, pod točkom II izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu koji se odnosi na naknadu neimovinske štete za iznos od 82,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom i u dijelu koji se odnosi na zakonsku zateznu kamatu na iznos od 1.108,00 EUR za period od 24. prosinca 2019. do 27. kolovoza 2020, pod točkom III izreke naloženo je tuženiku da tužiteljici naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.196,31 EUR, sve u roku od 15 dana.

1.1. Rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj Pn-63/2021-29 od 26. travnja 2024. pod točkom I izreke dopušta se tužiteljici preinaka tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva. Pod točkom II izreke utvrđeno je da je tužba u dijelu koji se odnosi na naknadu imovinske štete povučena za iznos od 45,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom.

2. Pravovremeno podnesenom žalbom navedenu presudu pobija tuženik i to pod točkom I i III izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje; ZPP) i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi navodi da sud prvog stupnja nije dao nikakve razloge u odnosu na istaknuti prigovor zastare zbog čega se pobijana presuda ne može ispitati te ističe da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo kad nije prihvatio prigovor zastare na povećani dio tužbenog zahtjeva sa ročišta od 3. listopada 2023. tj. za iznos od 245,31 EUR, a s obzirom da je u tužbi na ime neimovinske štete potraživan iznos od 6.500,00 kn/862,69 EUR, dok je dosuđena naknada u iznosu od 1.108,00 EUR. Smatra da obzirom je liječenje završeno 24. siječnja 2020. da je nesporno po proteku roka od 3 godine iz članka 230. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 – dalje; ZOO) nastupila zastara za povećani dio zahtjeva od 327,31 EUR. Ističe da je tuđa pomoć pružana tužiteljici besplatno od strane ukućana, što znači da se radi o nenovčanoj imovinskoj šteti, pa da joj uz pravilnu primjenu odredbe članka 1086. ZOO-a pripada pravo na zateznu kamatu od donošenja sudske presude, a ne od podnošenja tužbe kako je to pogrešno zaključio prvostupanjski sud, ističući i da je naknada za tuđu pomoć u pobijanoj presudi dosuđena po cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, pa da bi i zbog toga zatezne kamate trebale teći od presuđenja. Osporava i odluku o troškovima postupka pozivom na odredbu članka 155. stavak 2. ZPP-a, kao i smatrajući da je za radnje poduzete do dana stupanja na snagu Izmjene Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika priznati parnični trošak prema vrijednosti boda u iznosu 10,00 kn, a tek od dana stupanja na snagu Izmjene Tarife (1. studenog 2022.) da je mogao za poduzete parnične radnje tužitelju priznati parnični trošak prema vrijednosti boda u iznosu 15,00 kn. Predlaže žalbu prihvatiti i pobijanu presudu preinačiti, podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak uz naknadu troška žalbenog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Odredbom članka 458. stavak 1. ZPP propisano je da su sporovi male vrijednosti sporovi u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 1.320,00 EUR.

5.1. Odredbom članka 467. stavak 1. ZPP propisano je da se presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku male vrijednosti može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. tog Zakona, osim zbog povrede iz članka 354. stavak 2. točke 3. tog Zakona. Dakle, presudu donesenu u sporu male vrijednosti nije dopušteno pobijati žalbom zbog bitnih povreda postupka iz odredbe članka 354. stavak 1. ZPP-a (relativno bitne povrede), a niti zbog žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

6. Pobijana odluka nije donesena uz počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 11. ZPP, niti uz počinjenje bitnih povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje povrede drugostupanjski sud pazi povodom žalbe tuženika i po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

7. Predmet spora je specificirani tužbeni zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske i imovinske štete nastale kao posljedica prometne nezgode od 24. prosinca 2019. kada je osiguranik tuženika, upravljajući osobnim automobilom registarske oznake [registarska oznaka], udario u stražnji dio vozila registarske oznake [registarska oznaka] u kojem se tužiteljica nalazila kao putnik, a kojom prilikom je zadobila tjelesnu ozljedu u vidu istegnuća mišića vratne kralježnice i da je trpila bolove i strah te da joj je bila potrebna tuđa pomoć i njega.

8. Obrazlažući pobijanu presudu sud prvog stupnja utvrđuje, obzirom da je saslušana kao parnična stranka tužiteljica u svojoj izjavi navela da se prometna nezgoda u kojoj je ozlijeđena dogodila u Novoj Gradišci na kružnom toku kod hotela Kralj Tomislav, da je vozilom upravljao NF, da je bila putnik u tom vozilu, da nakon same nezgode nije osjećala da je ozlijeđena, da je nakon dva ili tri sata počela osjećati bolove u vratu i leđima te je zatražila liječničku pomoć te da je saslušani svjedok BF potvrdio njezin navod da je bila putnik u vozilu kojim je upravljao NF, da je tužiteljica bila putnik u vozilu registarske oznake [registarska oznaka] slijedom čega joj temeljem članka 1069. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 156/2023. – dalje: ZOO) i članka 22. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine broj 151/2005., 36/2009., 75/2009., 76/2013., 152/2014., 155/2023. – dalje: ZOOP) pripada naknada pretrpljene štete. Visinu štete prvostupanjski je sud utvrdio provedenim vještačenjem po vještaku Slavku Davila pa je, prihvaćajući nalaz i mišljenje vještaka te cijeneći intenzitet i trajanje posljedica zadobivenih ozljeda sukladno članku 1100. stavak 2. ZOO tužiteljici dosudio pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 1.108,00 EUR (za pretrpljene bolove 438,00 EUR, strah 670,00 EUR), a temeljem članka 223. stavak 1. ZPP utvrdio da bi tužiteljici pripadala naknada štete u iznosu od 66,50 EUR na ime tuđe pomoći i njege uzimajući cijenu sata tuđe pomoći i njege u iznosu od 3,50 EUR, tužiteljici dosudio 38,00 EUR za taj vid štete budući da je toliko zatražila specificiranim tužbenim zahtjevom. Pritom je prvostupanjski sud obvezao tuženika da tužiteljici isplati i zakonsku zateznu kamatu koja teče od 28. kolovoza 2020. kao dana podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku na iznos od 862,70 EUR (neimovinska šteta) i iznos od 38,00 EUR (imovinska šteta) i od 3. listopada 2023. kao dana povećanja tužbenog zahtjeva na iznos od 245,30 EUR (neimovinska šteta), sve pozivom na odredbu članka 12. stavak 4. ZOOP.

9. Suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je dozvolio preinaku tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva ne prihvaćajući prigovor zastare. Takav zaključak prvostupanjskog suda u skladu je s pravnim shvaćanjem s druge sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/24) održane 27. svibnja 2024. da u slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), a što u konkretnom slučaju jest, zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.

10. Isto tako, odlučujući o tijeku zateznih kamata za dosuđenu neimovinsku i imovinsku štetu prvostupanjski je sud pravilno cijenio odredbu članka 12. stavak 4. ZOOP, koju treba primijeniti kao lex specialis za štete nastale u prometu, a kojom je propisano da u slučaju neizvršenja obveze isplate iz stavka 1. tog članka, tj. isplate naknade neimovinske štete u roku od 30 dana, te imovinske štete u roku od 14 dana od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu iznosa kamata i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Takvo shvaćanje revizijski sud je zauzeo već u nizu svojih odluka Rev-x- 747/2017 Rev-550/14, Rev-934/14, Rev-1910/17, Rev-1052/13-2.

10.1. Nije sporno da se tužiteljica 28. kolovoza 2020. obratila tuženiku u mirnom postupku sa zahtjevom za naknadu imovinske štete, tj. prije podnošenja tužbe, slijedom čega je na temelju odredbe članka 12. stavak 4. ZOOP od kojeg datuma je tužiteljici dosuđena zatezna kamata na dosuđeni iznos imovinske štete tuđe pomoći i njege, pa žalbeni navodi tuženika kojima osporava dosuđeni tijek zateznih kamata na taj vid štete nisu osnovani.

11. Konačno se ističe da, kada sud donosi odluku o naknadi parničnog troška nakon stupanja na snagu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23 i 107/25) 25. studenoga 2023. kojom je izmijenjena vrijednost boda koja od tada iznosi 2,00 EUR, valja primijeniti tarifu i vrijednost boda koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka pa parničnoj stranci valja dosuditi parnični trošak prema vrijednosti boda od 2,00 EUR i za radnje koje su poduzete prije izmjene vrijednosti boda, kako je to pravilno učinio prvostupanjski sud. Takvo shvaćanje, protivno žalbenim navodima, u skladu je s odlukama revizijskog suda Rev-940/2020 od 4. srpnja 2023., Rev-847/2021 od 13. veljače 2024. i Rev-562/2024 od 7. svibnja 2024.

12. Slijedom svega iznesenog, valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu te na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP odlučiti kao pod točkom I. izreke ove presude.

13. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. u vezi članka 166. stavak 1. ZPP, zbog čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude.

U Karlovcu 17. srpnja 2026.

Sutkinja

Ivana Mašić