REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

Poslovni broj: Povrv-1307/2025-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Ivani Manestar, u pravnoj stvari tužitelja US Arhitekti d.o.o., Zagreb, Vukomerec 42, OIB: 64293845515, kojeg zastupa Timon Sakoman, odvjetnik u Zagrebu, Ilirski trg 6, protiv tuženika VK PROJEKTI d.o.o., Zagreb, Poljanički prilaz 8, OIB: 11102146023, kojeg zastupa Hrvoje Čukelj, odvjetnik u Sesvetama, Ninska 1, radi isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene 30. lipnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, zastupnika po zakonu tužitelja ML, punomoćnika tuženika i zastupnika po zakonu tuženika ČL, dana 17. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika Radojke Galić, Zagreb, Čikoševa 3, poslovni broj UPP/OS-Ovrv-882/2024 (Općinski građanski sud u Zagrebu, poslovni broj Ovrv-63620/2024) od 8. siječnja 2025., kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 5.474,82 EUR s zateznim kamatama od 23. listopada 2021. do isplate, po stopi koja se određuje za razdoblje do 31. prosinca 2022., za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8 postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 8 postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine te je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 275,00 EUR s zateznim kamatama od 8. siječnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku do 8 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 726,20 EUR, u roku od 8 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 125,00 EUR, kao neosnovan.

IV. Odbija se u cijelosti zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Predmetni postupak vodi se povodom prigovora tuženika protiv rješenja o ovrsi Javnog bilježnika Radojke Galić, Zagreb, Čikoševa 3, poslovni broj UPP/OS-Ovrv- 882/2024 (Općinski građanski sud u Zagrebu, poslovni broj Ovrv-63620/2024) od 8. siječnja 2025., nakon kojeg je predmetno rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha te su ukinute sve provedene radnje, a određeno je da će se postupak nastaviti kao povodom prigovora protiv platnog naloga, nakon čega se ovršni prijedlog tužitelja smatra tužbom, a prigovor tuženika odgovorom na tužbu.

2. Tuženik u prigovoru priznaje da su stranke bile u poslovnom odnosu, ali osporava postojanje bilo kakvog dugovanja prema tužitelju. Pojašnjava da je od tužitelja naručio izradu projektne dokumentacije u svrhu ishođenja građevinske dozvole za izgradnju stambene zgrade, ali kako je projektna dokumentacija bila izrađena protivno pravilima struke i važećim propisima, to je je nadležno tijelo odbilo izdati građevinsku dozvolu. S obzirom da se nije ispunila svrha radi koje je projektna dokumentacija naručena odnosno s obzirom da tužitelj nije izvršio svoj ugovornu obvezu, tuženik smatra da mu ne duguje nikakvu naknadu za izradu projektne dokumentacije.

3. U očitovanju na prigovor tužitelj navodi da je tuženik bio dio veće grupacije investitora na predmetnom građevinskom projektu, koji je naručio uslugu izrade projektne dokumentacije, ista mu je i pružena, ali ju tuženik nije nikada platio. Tuženik je naručio usluge projektiranja za dvije varijante zgrade – zgradu s 5 stanova i zgradu s 4 stana, što je tužitelj i učinio te je na zahtjev tuženika radio izmjene projekta i preprojektiranje. Tuženik da je bio svjestan da nakon što odabere jedno od ponuđenih mu rješenja, postoji mogućost da građevinska dozvola neće biti izdana te je na taj rizik tuženik pristao. U konkretnom slučaju je mogućnost odbijanja izdavanja građevinske dozvole proizlazila iz činjenice da je nadležno tijelo različito tumačilo odredbe važećeg GUP-a Grada Zagreba, konkretno urbanog pravila 2.2. te odredaba čl. 60., 68. – 70., a što je sve tužitelj i naveo tuženiku u e-mailu od 25. lipnja 2021. U tom istom e-mailu je tužitelj naveo da će odmah započeti s preprojektiranjem projekta tako da sve bude spremno za slučaj da građevinska dozvola bude odbijena , ali ga poziva da mu podmiri račun za izrađenu projektnu dokumentaciju. Tužitelj napominje kako u se u ovom postupku potražuje naknada samo za dio pruženih usluga – 2. situacija, glavni projekt, 1. dio.

4. Tuženik navodi da je tužitelj uredno plaćen za izradu idejnog projekta. Naglašava da između stranka nije postojao ugovor u kojem bi bile jasno određene obveze, rokovi i cijena cjelokupne projektne dokumentacije. U daljnjoj fazi izrade projektne dokumentacije da su i tužitelj i tuženik i ostali investitori od nadležnih javnih tijela dobivali jasne informacije da predloženo arhitektonsko rješenje neće biti prihvaćeno, ali da je tužitelj svejedno ustrajao na tom rješenju. U konačnici da je rješenjem Grada Zagreba od 2. kolovoza 2021. odbijeno izdavanje građevinske dozvole za izgradnju stambene zgrade na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te je rješenjem Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine od 8. lipnja 2022. odbijena žalba protiv prvostupanjskog negativnog rješenja. Iz tih rješenja da jasno proizlazi da izrađeni glavni projekt nije bio usklađen s važećim Generalnim urbanističkim planom Grada Zagreba, osobito u dijelu osiguranja parkirališno-garažnih mjesta. Stoga smatra da tužitelj nije izradio glavni projekt sukladno pravilima struke i važećim propisima pa da mu ne pripada naknada za izradu istog. Ističe da je tužitelj za istu katastarsku česticu kasnije izradio glavni projekt za investitora Alba Sun d.o.o., koji s direktorom tuženika, kao fizičkom osobom, ima sklopljen ugovor o zajedničkom ulaganju, a kako je taj glavni projekt tužitelju u cijelosti plaćen, to da tužitelj očito potražuje naknadu za projekt koji je već naplaćen.

5. Tijekom dokaznog postupka pročitani su račun tužitelja 19/1/1 od 15. listopada 2021. (list 7. spisa), ispis e-mail korespondencije (list 49. – 56. spisa), preslika spisa Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, UP/I-361-03/21-001/888 – izdavanje građevinske dozvole za k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (list 66. – 88. spisa), Ugovor sklopljen 3. travnja 2023. između ČL, Alba Sun d.o.o. i AL (list 89. – 95. spisa), dopis Ministarstva financija, Porezne uprave od 18. svibnja 2026. (list 101. spisa) te su saslušani zastupnici po zakonu stranaka i to na strani tužitelja ML (list 106. – 108. spisa) i na strani tuženika ČL (list 108. – 110. spisa).

6. Ocjenom izvedenih dokaza, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., 146/2025., dalje u tekstu: ZPP), sud je zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan u pogledu glavne stvari.

7. Predmet spora jest isplata naknade za naručeno i izvršeno djelo – izradu glavnog projekta za izgradnju stambene zgrade na nekretnini oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

8. Među strankama je nesporno da je tuženik naručio od tužitelja izradu navedenog glavnog projekta, da ga je tužitelj izradio te da bi cijena za isti iznosila koliko se potražuje u ovom postupku (41.250,00 kn/5.474,82 EUR).

9. Sporno je da li je izrađeni projekt imao takvih nedostataka koji ga čine bezvrijednim, što bi tuženika oslobađalo obveze plaćan ja ugovorene naknade.

10. Predmetno potraživanje proizlazi iz ugovora o djelu, budući da se , u smislu odredbe čl. 590. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023., dalje u tekstu: ZOO), ugovorom o djelu izvođač obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu.

11. U parnici u kojoj izvođač od naručitelja zahtijeva plaćanje naknade za izvršeno djelo, izvođač kao tužitelj je dužan dokazati postojanje i sadržaj ugovora o djelu (u čemu se je sastojalo djelo i visina ugovorene naknade) te izvršenje djela u kvantitativnom smislu, dok je naručitelj djela kao tuženik, ako se poziva na određene nedostatke, dužan dokazati da je djelo imalo nedostataka, da je o istima pravovremeno obavijestio izvođača (rokovi se razlikuju ovisno o tome jesu li nedostaci skriveni ili vidljivi) te da ti nedostaci snižavaju vrijednost djela, a time i visinu ugovorene naknade kao i omjer tog sniženja.

12. Sklapanje ugovora o djelu te činjenica da je istim ugovorena izrada glavnog projekta za izgradnju stambene zgrade na predmetnim nekretninama te visina naknade za isto nisu sporni pa to nije predmet dokazivanja u ovoj parnici.

13. Isto tako niti činjenica da je naručeni glavni projekt izrađen i predan naručitelju odnosno nadležnom javnom tijelu u svrhu ishođenja građevinske dozvole nije sporna pa niti to nije predmet dokazivanja u ovoj parnici.

14. Sporno je da li činjenica da je nadležno javno tijelo odbilo izdavanje građevinske dozvole za izgradnju stambene zgrade temeljem predmetnog glavnog projekta iz razloga što je glavni projekt izrađen protivno odredbi čl. 69. Odluke o donošenju Generalnog urbanističkog plana grada Zagreba, koja određuje broj, vrstu i smještaj parkirališno-garažnih mjesta po stanu te iz razloga što je isti, navodno, protivan pravilima struke, budući da predloženi oblik građevne čestice ne omogućava redovnu uporabu zgrade odnosno parkirališno-garažnih mjesta na toj čestici, podrazumijeva da je izrađeni glavni projekt imao nedostatak koji ga čini neupotrebljivim ili je izdavanje građevinske dozvole temeljem izrađenog glavnog projekta neizvjestan budući događaj koji je bio izvan sklopljenog ugovora o djelu.

15. Iz dostavljene e-mail korespondencije od 25. lipnja 2021. proizlazi da je ML upozorio ČL i LL da postoje različita tumačenja urbanog pravila 2.2., u okviru odredbe čl. 69. Generalnog urbanističkog plana Grada Zagreba, prema kojem se kod nove gradnje traže najmanje 2 parkirališno -garažna mjesta po jednom stanu, s time da ista moraju biti smještena na konkretnoj građevnoj čestici i to ''50% u glavnoj građevini ili u izdvojenoj garaži''. Konkretno, da je nejasno da li smještaj u ''glavnoj građevini'' podrazumijeva zatvoreni prostor, kao što bi to jasno podrazumijevao pojam ''garaža'' ili termin ''glavna građevina'' može značiti i otvoreni prostor. Navodi se da je čitanjem ostalih odredaba GUP-a tužitelj zaključio da se može raditi i o otvorenom prostoru te je 50% PGM smješteno na prostor glavne građevine, ali ne u zatvoreni prostor, već u natkriveni, ali otvoreni prostor. Navodi se da je tužitelj znao za razlike u tumačenjima GUP-a, zbog čega je od rane faze izrade projekta razgovarao s Odjelom Grada Zagreba za prostorno uređenje (u fazi izrade idejnog projekta i ishođenja posebnih uvjeta) i s odjelom Grada Zagreba za graditeljstvo (u fazi izrade glavnog projekta), a da bi tek nakon što su 13. svibnja 2021. svi projekti završeni i predani u svrhu ishođenja građevinske dozvole, dana 24. lipnja 2021. saznao da u Gradu Zagrebu postoji interni dogovor da se takvo rješenje parkinga ne dozvoljava. Tužitelj da je razgovarao s voditeljima oba odjela te da mu je rečeno da će Odjel za graditeljstvo izdati građevinsku dozvolu ako bude izdana i lokacijska ili ako u tom pogledu dobije nalog/tumačenje u drugostupanjskoj odluci nadležnog ministarstva, a Odjel za prostorno uređenje će izdati lokacijsku dozvolu ako dobije tumačenje odnosno odgovarajuću drugostupanjsku odluku nadležnog ministarstva.

16. Očito su investitori, prije svega ČL kao zastupnik po zakonu tuženika, unatoč upozorenju tužitelja, odlučili ustrajati na postojećem glavnom projektu te riskirati odbijanje zahtjeva za izdavanje građevinske dozvole, s obzirom da iz rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Odjela za graditeljstvo od 2. kolovoza 2021., kojim je odbijen zahtjev za izdavanje građevinske dozvole proizlazi da su investitori pozvani zaključkom od 22. srpnja 2021. uskladiti glavni projekt s odredbom čl. 69. GUP-a, ali da su unatoč tomu dostavili projekt bez ikakvih izmjena.

17. U žalbi tuženika (i suinvestitora Gorakon građenje d.o.o.) protiv navedenog rješenja se, između ostalog, navodi da je do tada predmetno upravno tijelo Grada Zagreba tumačilo odredbe čl. 69. GUP-a na isti način kao i oni te je za suštinski jednako projektno rješenje za drugu građevinu izdalo građevinsku dozvolu 19. listopada 2017., a 11. lipnja 2021. i uporabnu dozvolu.

18. Međutim, drugostupanjsko upravno tijelo (Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine) je rješenjem od 8. lipnja 2022. takvu žalbu odbilo, jer su investitori imali priliku uskladiti glavni projekt s načinom na koji upravno tijelo tumači odredbu čl. 69. GUP-a, ali su odbili postupiti po dostavljenom im zaključku. Nije bilo osvrta na dio rješenja koji se tiče navoda prvostupanjskog tijela da bi, pored protivnosti odredbi čl. 69. GUP-a, glavni projekt bio nepravilan i zato što predloženi oblik građevne čestice ne omogućava redovnu uporabu parkirališno-građevini mjesta, a što su investitori posebno osporavali u žalbi.

19. Iz e-mail korespondencije od 15. listopada 2021., u privitku koje se šalje utuženi račun tužitelja, proizlazi da je ML upozorio ČL da se ''prema ponudi'' pola glavnog projekta plaća pri završetku glavnog projekta, a druga polovica nakon ishođenja građevinske dozvole. Navodi se da je tužitelj već započeo s izmjenom glavnog projekta dok čekaju drugostupanjsku odluku nadležnog ministarstva. Nadalje se navodi da u slučaju pozitivnog rješenja ministarstva, investitor bira hoće li se raditi prema starom glavnom projektu ili će se izraditi novi, u kojem slučaju će investitor platiti izmjenu i dopunu glavnog projekta. U slučaju negativnog rješenja ministarstva, tužitelj navodi da će predati investitorima izmijenjene i dopunjene glavne projekte koje im neće naplatiti. Još jednom poziva tuženika da podmiri utuženi račun, jer će s time moći barem djelomično pokriti rad drugih projektanata i moći će tražiti izradu izmjene i dopune glavnog projekta, a da je njegova greška što taj račun nije izdao čim je predan zahtjev za izdavanje građevinske dozvole, 3. lipnja 2021.

20. Zastupnik po zakonu tužitelja, ML, u svom iskazu navodi da je predmet ugovora koji je sklopljen između tužitelja, s jedne strane te tuženika i Gorakon građenje d.o.o., s druge strane, kao skupine investitora, bila izrada idejnog projekta, glavnog projekta i izvedbenog projekta za 3 višestambene zgrade u [adresa] , na Bukovcu. Visina naknade da je dogovorena sukladno prihvaćenoj ponudi, s time da se je dio ugovorene naknade trebao platiti prije početka prve faze, drugi dio nakon izrade idejnog projekta, treći dio pri predaji glavnog projekta, a četvrti dio pri predaji izvedbenog projekta. Napomenuo je da je idejna faza u cijelosti plaćena, a što se tiče naknade za izradu glavnog projekta, da je dogovoreno da se polovica naknade za glavni projekt plati pri njegovoj predaji investitoru, a druga polovica nakon što bude izdana građevinska dozvola temeljem tog projekta, a ako građevinska dozvola ne bude izdana, da svejedno moraju platiti tu drugu polovicu naknade za glavni projekt, budući da je on izrađen, a on se je obvezao na svoj trošak napraviti odgovarajuće izmjene u glavnom projektu potrebne za dobivanje građevinske dozvole. S obzirom da konkretni investitori, nakon što je odbijena njihova žalba na rješenje kojim je odbijen zahtjev za izdavanje građevinske dozvole, nisu htjeli da on radi izmjene glavnog projekta, taj dio se ovdje ne potražuje.

21. Pojasnio je da je ukupna naknada za predmetni glavni projekt za 3 višestambene zgrade iznosila 165.000,00 kn, koju naknadu su trebali platiti tuženik i Gorakon građenje d.o.o., svaki polovicu od tog iznosa, s time da je tuženik polovicu od svojeg dijela trebao platiti pri predaji glavnog projekta, a drugu polovicu svojeg dijela pri ishođenju građevinske dozvole, odnosno ako ista ne bude izdana temeljem takvog glavnog projekta, svejedno je bio dužan platiti tu drugu polovicu, dok bi tužitelj o svom trošku napravio izmjenu glavnog projekta potrebnu za ishođenje građevinske dozvole. Naveo je da nije nikada izdao račun za naknadu za drugi dio glavnog projekta.

22. Naveo je da su investitori bili upoznati da postoji problem tumačenja urbanog pravila 2.2. GUP-a, dakle, da je bilo sporno da li se prema tom pravilu određena parkirna mjesta moraju nalaziti u garaži glavne zgrade ili u otvorenom prostoru prizemlja glavne zgrade. Kako su određeni projekti bili izrađeni na način da su parkirna mjesta bila smještena u otvorenom prostoru prizemlja glavne zgrade i temeljem istih je ishođena građevinska dozvola, to da je on, nakon što je razgovarao s nadležnim osobama u gradu Zagrebu te u dogovoru s investitorima, u konkretnom slučaju izradio glavni projekt tako da je parkirna mjesta smjestio u otvoreni prostor prizemlja glavne zgrade. Napomenuo je da time u glavnoj zgradi ostalo dovoljno prostora za još jedan stan, a što je investitorima odgovaralo. Međutim, došlo je do promjene tumačenja navedene odredbe GUP-a od strane grada Zagreba te je zahtjev za izdavanje građevinske dozvole odbijen. Upravo zbog nedoumica koje je ta odredba stvarala, u današnjem izmijenjenom GUP-u da se izričito navodi na koji se način moraju riješiti parkirna mjesta. Dakle, tvrdio je da su investitori bili upozoreni da izdavanje građevinske dozvole može biti odbijeno te njeno izdavanje nije bio uvjet plaćanja glavnog projekta koji je prethodno bio izrađen.

23. S obzirom da je za navedenu pravnu nesigurnost koju je stvaralo različito tumačenje pravnog pravila 2.2. GUP-a grada Zagreba saznao nakon ishođenja uvjeta priključenja i posebnih uvjeta, a prije početka izrade glavnog projekta, tada da je s time upoznao i investitore te je u dogovoru s nadležnim osobama u upravnom tijelu za graditeljstvo i za prostorno uređenje grada Zagreba sastavljao predmetni glavni projekt na način da isti bude prihvaćen kao temelj za izdavanje građevinske dozvole.

24. Naveo je da je tuženik od njega zahtijevao izradu glavnog projekta koji će u sebi sadržavati 4 stambene jedinice, ali da se je taj broj stambenih jedinica mogao dobiti samo ako se parkirna mjesta nalaze u otvorenom prostoru u prizemlju glavne zgrade, a takav glavni projekt je nadležno upravno tijelo odbilo kao temelj za izdavanje građevinske dozvole.

25. Tuženik da nije htio da on napravi ''preprojektiranje'' tog glavnog projekta, dakle, da isti izmijeni na način da se parkirna mjesta smjeste u zatvoreni dio glavne zgrade (garažu), već da mu se je naknadno obratio novi investitor, Alba Sun d.o.o., koji je od njega tražio da napravi nove projekte za 3 stambene zgrade na predmetnim česticama, koje je on i napravio sukladno posljednjem tumačenju urbanog pravila 2.2. GUP-a, što znači da su u svakoj zgradi bila po 3 stana te je od tog investitora izradu glavnog projekta i naplatio.

26. Zastupnik po zakonu tuženika ČL u svom iskazu navodi da on u svojoj dokumentaciji nema pisanu ponudu o kojoj je govorio zastupnik po zakonu tužitelja, međutim, da visina ugovorene naknade nije sporna, već je sporno da li su nastupili uvjeti za naplatu te naknade.

27. Naveo je da se zbog proteka vremena ne može više sjetiti na koji način su ugovorili plaćanje naknade za glavni projekt, dakle, da li su ugovorili da se ista plaća po izradi projekta ili tek po izdavanju građevinske dozvole, ali prema njegovom stajalištu je izdavanje građevinske dozvole, u čiju svrhu je i izrađen glavni projekt, uvjet za plaćanje naknade za taj projekt.

28. Napomenuo je da su on i njegovi poslovni partneri htjeli raditi manje stanove, s obzirom da su se oni bolje prodavali na tržištu, stoga da su htjeli u jednog zgradi imati 4 do 5 stanova i s tim zahtjevom da su pristupili tužitelju, na što je on rekao da će vidjeti koliko se stanova prema postojećim propisima može izvući u 3 zgrade na tim česticama i naknadno da im je javio da je moguće dobiti 4 stana po zgradi. Idejni projekt da je uredno napravljen i plaćen. Oni da su dobili informaciju od drugog investitora na susjednim česticama, Alba sun d.o.o., te od njegovih poznanika da Grad Zagreb odbija izdati građevinske dozvole temeljem projekata u kojima su parkirna mjesta umjesto u garaži, smještena u otvorenom prostoru u prizemlju zgrade, dakle , da odbija izdati građevinske dozvole temeljem projekata kakav je bio i konkretni glavni projekt. Upravo zato da je on bio taj koji je rekao zastupniku po zakonu tužitelja da ima informaciju da takav projekt neće proći, a istu tu informaciju je imao i on i svejedno da ih je uvjeravao da trebaju pokušati s predmetnim projektom, uvjeravajući ih da će isti proći, jer je na susjednoj parceli takav projekt prošao, a nakon što je odbijeno izdavanje građevinske dozvole, da ih je on uputio da protiv takvog rješenje podnesu žalbu na što je izgubljeno dodatnih godinu dana.

29. S obzirom da je tužitelj bio upozoren da takav projekt neće proći, zastupnik po zakonu tuženika je smatrao da je tužitelj pri njegovoj izradi postupao protivno pravilima struke te da nema pravo na naplatu takvog projekta.

30. Napomenuo je da njega nisu interesirale stambene zgrade sa samo 3 stana, dok je predstavnik Alba Sun d.o.o., VL, na to pristao te su na susjednoj parceli na kojima je on bio isključivi investitor izgrađene 4 zgrade sa po 3 stana, a onda je on sa njime sklopio ugovor za predmetnu parcelu i odlučio tamo graditi 3 zgrade sa po 3 stana te je Alba Sun d.o.o. naručio projekt od tužitelja, kojeg da on nije platio direktno tužitelju, ali s obzirom da on kao fizička osoba sufinancira izgradnju te 3 zgrade s iznosom od oko 122.000,00 EUR, za što će u konačnici dobiti jedan stan u tim zgradama, time smatra da je posredno platio i taj novi projekt koji je u bitno istovjetan prethodno izrađenom projektu.

31. Istaknuo je da je saznao urbano pravilo 2.2. GUP-a neće biti primijenjeno na način kako je to predviđeno konkretnim glavnim projektom tek u fazi izrade glavnog projekta te je inzistirao na tome da je upravo on bio taj koji je upozorio ML na tu mogućnost, a da je tek naknadno ML poslao e -mail svim investitorima u kojima im pojašnjava to urbano pravilo.

32. Ocjenom dostavljenih isprava te iskaza zastupnika po zakonu stranaka zaključeno je da je izdavanje građevinske dozvole temeljem glavnog projekta kojeg je izradio tužitelj bila neizvjesna buduća činjenica koja je bila izvan sklopljenog ugovora o djelu, budući da je tužitelj sa svoje strane trebao pri izradi glavnog projekta uložiti najveće moguće napore i stručnost kako bi isti bio podoban za ishođenje građevinske dozvole za izgradnju stambenog objekta, ali tužitelj nije jamčio tuženiku takav rezultat.

33. U slučaju da je izdavanje građevinske dozvole odbijeno zato što je tužitelj pri izradi glavnog projekta postupao protivno jasnim prisilnim propisima te protivno jasnim pravilima struke, tada bi se tužitelj mogao smatrati odgovornim za ne ishođenje građevinske dozvole, budući da bi u tom slučaju glavni projekt očito, u svakom slučaju, bio nepodoban za izdavanje građevinske dozvole, ali u slučaju kada je projekt ocijenjen nepodobnim, jer je izrađen protivno tadašnjem tumačenju čl. 69. GUP -a, a koja odredba je ranije očito drugačije tumačena, u protivnom nadležno tijelo ne bi temeljem takvih istih projektnih rješenja izdavalo građevinske dozvole, tada se tako nešto ne može pripisati u odgovornost tužitelju.

34. Različito tumačenje istog propisa od strane istog nadležnog tijela stvara pravnu nesigurnost koja dovodi do toga da subjekti koji su adresati te pravne norme ne znaju kako se treba ponašati.

35. U konkretnom slučaju tužitelj prilikom izrade glavnog projekta nije mogao biti siguran da će temeljem projektnog rješenja koje je sadržano u predmetnom glavnom projektu u pogledu smještaja parkirališno-garažnih mjesta nadležno upravno tijelo sigurno odbiti izdavanje građevinske dozvole, s obzirom da su do tada takva projektna rješenja prihvaćana.

36. Tek nakon što je predan zahtjev za izdavanje građevinske dozvole je tužitelj obaviješten od strane nadležnih tijela Grada Zagreba da građevinska dozvola sigurno neće biti izdana od strane prvostupanjskog tijela, jer su se usuglasili da odredba čl. 69. GUP-a Grada Zagreba, koja sadrži urbano pravilo 2.2., zahtijeva da 50% parkirnih mjesta bude smješteno u zatvorenom prostoru glavne građevine, a u predmetnom glavnom projektu su ista bila smještena u otvorenom, natkrivenom prostoru prizemlja glavne zgrade.

37. Ali je, isto tako, tužitelj obaviješten da će građevinska dozvola biti izdana ako drugostupanjsko tijelo po žalbi investitora dade uputu prvostupanjskom tijelu za drugačije tumačenje odredbe čl. 69. GUP-a.

38. O tome je tužitelj jasno obavijestio tuženika i drugog investitora pisanim putem, nakon podnošenja zahtjeva za izdavanje građevinske dozvole, a prije odluke o tom zahtjevu, a s obzirom na drugačiju dotadašnju praksu te činjenicu da je tuženik htio da predmetne zgrade imaju po 4 stana, što bi bilo nemoguće postići ako se glavni projekt izmijeni na način da se parkirna mjesta smjeste u zatvoreni dio (garažu) glavne zgrade, budući da se time smanjuje prostor za stanove pa bi zgrade imale po 3 stana, što tuženik nije htio, smatrajući da se ti veći stanovi lošije prodaju na tržištu, tuženik je bio suglasan s time da se glavni projekt ne mijenja, već da se pokuša ishoditi građevinska dozvola temeljem postojećeg glavnog projekta.

39. Dakle, prvostupanjsko upravno tijelo nadležno za izdavanje građevinske dozvole je investitorima pa tako i tuženiku dalo mogućnost da izmijene glavni projekt sukladno trenutnom tumačenju odredbe čl. 69. GUP-a, što bi značilo da se parkirna mjesta smjeste u garažu, a čime bi se izgubio prostor za 1 stan te bi zgrade imale po 3 stana, umjesto po 4, ali kako investitori na to nisu pristali, jer su htjeli pokušati dobiti dozvolu za izgradnju zgrade s više stanova, to je zahtjev za izdavanje građevinske dozvole odbijen.

40. Investitori su ti koji preuzimaju rizik ostvarenja zamišljene investicije, ali su dužni platiti rad osoba koje su radile na tom ostvarenju, bez obzira je li ta investicija u konačnici realizirana, izuzev ako je izričito drugačije ugovoreno, što u ovom predmetu nije bio slučaj.

41. Iz svih dokaza proizlazi da izdavanje građevinske dozvole nije bio uvjet plaćanja naknade za izradu glavnog projekta, već da se je radilo o događaju koji je bio izvan samog ugovora o djelu kojeg su sklopile predmetne parnične stranke.

42. Osim toga, razlozi zbog kojih je odbijeno izdavanje građevinske dozvole ne upućuju na to da bi glavni projekt bio izrađen sukladno jasnim prisilnim normama niti da bi bio izrađen protivno pravilima struke. Napomena u odbijajućemu rješenju o tome da predloženi izgled građevne čestice ne omogućava redovnu uporabu parkirnih mjesta je ostao neobrazložen te je oštro napadan u žalbi, a drugostupanjsko tijelo o tome nije ništa reklo pa se ne može prihvatiti da bi u tom dijelu glavni projekt bio izrađen protivno pravilima struke.

43. Stoga ovaj sud ne nalazi temelja za sniženje ugovorene naknade, čija je visina nesporna.

44. Naime, da je utvrđeno postojanje nedostataka u izrađenom glavnom projektu, tada bi tuženik imao pravo, između ostalog, na sniženje naknade (čl. 608. i 610. ZOO- a), a naknada se snižava u razmjeru između vrijednosti djela bez nedostatka u vrijeme sklapanja ugovora i vrijednosti koju bi imalo u to vrijeme djelo s nedostatkom (čl. 611. ZOO-a).

45. Da je utvrđeno postojanje nedostataka i to takvih koji su bili rezultat postupanja protivno izričitim i jasnim prisilnim propisima te pravilima struke , moglo bi se smatrati da se nedostaci odnose na činjenice koje tužitelju nisu mogle ostati nepoznate pa, ako ih nije priopćio tuženiku, tada se više ne bi mogao štititi pozivanjem na prekluzivne rokove koji su inače propisani za obavještavanje izvođača o nedostacima (čl. 607. ZOO-a).

46. Međutim, i tom slučaju, tuženik bi imao pravo na takvo sniženje cijene koje vrijednost onog što je napravljeno svodi na nulu, a što suštinski predlaže u ovom postupku, samo ako bi glavni projekt s tim nedostacima ne bi imao nikakvu vrijednost, a što, također, nije dokazano.

47. Dakle, niti je ishođenje građevinske dozvole ugovoreno kao uvjet plaćanja naknade za izrađeni glavni projekt, niti je utvrđeno da bi glavni projekt imao nedostataka koji bi ga činili neupotrebljivim te njegovu vrijednost svodili na nulu .

48. Stoga je tuženik dužan tužitelju platiti ugovorenu naknadu za izrađeni glavni projekt.

49. Napominje se da se od tuženika u ovom postupku zahtijeva plaćanje tek polovice ugovorene naknade, a ne cijeli iznos.

50. Naime, naknada za izradu glavnog projekta za 3 višestambene zgrade ugovorena je u iznosu od 165.000,00 kn, s time da su istu trebali platiti po pola tuženik i drugi investitor, Gorakon građenje d.o.o. Dakle, tuženik je za cijeli glavni projekt bio dužan platiti 82.500,00 kn, s time da je pola od tog iznosa, dakle, iznos od 41.250,00 kn bio dužan platiti u trenutku kada mu se preda izrađeni glavni projekt, a drugu polovicu u tom istom iznosu u trenutku ishođenja građevinske dozvole ili u trenutku njenog odbijanja, a tužitelj bi napravio izmjene potrebne za njeno ishođenje o svom trošku.

51. U ovom postupku se od tuženika zahtijeva plaćanje samo onog prvog dijela ugovorene naknade u iznosu od 41.250,00 kn, iako bi tužitelj imao pravo od njega potraživati naplatu cjelokupnog iznosa od 82.500,00 kn.

52. Na navedeni iznos od 41.250,00 kn/5.474,82 EUR tuženik duguje zatezne kamate od prvog dana nakon dana dospijeća navedenog u utuženom računu, 23. listopada 2021., po stopi određenoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a u dijelu koji se odnosi na potraživanja proizašla iz trgovačkih ugovora.

53. Stoga je platni nalog valjalo održati u pogledu glavnice i zateznih kamata na istu (čl. 451. st. 3. ZPP-a).

54. Budući da je tužitelj u cijelosti uspio u predmetnoj parnici, ima pravo na naknadu troškova ovršnog i parničnog postupka, dok je tuženik svoje troškove dužan sam snositi (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

55. Tužitelju pripada naknada troška ovršnog postupka za sastav ovršnog prijedloga u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 11/1 i Tbr. 46 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /Narodne novine, broj: 138/2023., 107/2025., dalje u tekstu: OT/) i za javnobilježničku nagradu u iznosu od 25,00 EUR (čl. 5. i 9. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku /Narodne novine, broj: 9/2021., 18/2022., 154/2022./), dakle, ukupno mu za troškove ovršnog postupka pripada naknada u iznosu od 275,00 EUR s zateznim kamatama do dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate po stopi određenoj za izvanugovorna potraživanja (arg. iz čl. 30. st. 3. Ovršnog zakona /Narodne novine, broj: 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022, 6/2024., dalje u tekstu: OZ/ u vezi čl. 29. st. 2. ZOO- a).

56. Prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 5.474,82 EUR i sadržaju postavljenog zahtjeva, tužitelju pripada naknada troškova parničnog postupka za podnesak od 3. ožujka 2026. u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 8/1 i Tbr. 46 OT -a), za ročište od 8. svibnja 2026. u iznosu od 125,00 EUR (Tbr. 9/2 i Tbr. 46 OT-a), za ročište od 30. lipnja 2026. u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 9/1 i Tbr. 46 OT-a) i za sudsku pristojbu za presudu u zahtijevanom iznosu od 101,20 EUR (Tbr. 2/1 Uredbe o tarifi sudskih pristojbi /Narodne novine, broj: 50/2026./), dakle, ukupno mu pripada 726,20 EUR, dok je preko tog iznosa do zahtijevanog iznosa od 851,20 EUR, za iznos od 125,00 EUR, zahtjev tužitelja valjalo odbiti kao neosnovan.

57. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 17. srpnja 2026.

Sutkinja:

Ivana Manestar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem informacijskog sustava e-Komunikacija ovog suda.

U sporovima male vrijednosti presuda se može pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP-a, izuzev zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a, i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku po punomoćniku