REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-146/2026-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  I  R J E Š E NJ E

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Dariu Partlu na prijedlog višeg sudskog savjetnika Domagoja Balentina, u pravnoj stvari tužiteljice GE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Ivani Tušek, odvjetnici u Varaždinu, protiv tuženika DIZALA EKSKLUZIV d.o.o., Črečan, Črečan 36 D, OIB: 32521927386, zastupanog po punomoćnici Ivani Antolković Vitković, odvjetnici u Sv. Ivanu Zelini, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 17. lipnja 2026. u prisutnosti tužiteljice osobno i punomoćnice tužiteljice Ivane Tušek, odvjetnice, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika te presude javno objavljene 17. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku DIZALA EKSKLUZIV d.o.o., Črečan, Črečan 36 D, OIB: 32521927386, isplatiti tužiteljici GE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 4.960,00 eura bruto, zajedno sa zateznim kamatama, izuzev zateznih kamata koje teku na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak sadržanih u zatraženoj bruto razlici naknade plaće, tekućim:

- na iznos od 1.330,00 eura od 16. kolovoza 2025. do isplate,

- na iznos od 1.330,00 eura od 16. rujna 2025. do isplate,

- na iznos od 2.300,00 eura od 16. listopada 2025. do isplate,

i to po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

I Utvrđuje se da je tužba povučena za iznos od 650,00 eura s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 16. listopada 2025. do isplate.

II Nalaže se tuženiku DIZALA EKSKLUZIV d.o.o., Črečan, Črečan 36 D, OIB: 32521927386, naknaditi tužiteljici GE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu 450,00 eura, uvećan za zatezne kamate tekuće od 17. srpnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu Voditelja općih poslova temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljenog 29. prosinca 2023. Tužiteljica ističe da je od tuženika zaprimila Odluku o redovitom poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu sastavljenu dana 30. srpnja 2025. Radni odnos tužiteljice trajao je kod tuženika do dana 30. rujna 2025. odnosno do isteka otkaznog roka određenog od dva mjeseca u Odluci o otkazu. Prema odredbi članka 8. Ugovora o radu tuženik se obvezao tužiteljici za obavljeni rad isplatiti mjesečnu bruto plaću u iznosu od 2.300,00 eura najkasnije do 15. dana tekućeg mjeseca za prethodni mjesec.

Nadalje, tužiteljica navodi da joj je bruto plaća sukladno Ugovoru o radu bila obračunavana sve do srpnja 2025. od kojeg mjeseca joj je tuženik samoinicijativno smanjio plaću na minimalnu plaću u bruto iznosu od 970,00 eura, odnosno neto iznosu 800,75 eura. Tuženik je tužiteljici za mjesece srpanj i kolovoz 2025. ponudio na potpisivanje prijedlog aneksa ugovora o radu kojim bi se plaća tužiteljice smanjila na minimalno propisanu plaću, međutim tužiteljica je odbila potpisati takav prijedlog. Unatoč navedenom, tuženik je samoinicijativno bez sklapanja predloženog aneksa isplatio tužiteljici za mjesece srpanj i kolovoz 2025. smanjenu bruto plaću u iznosu od 970,00 eura umjesto u ugovorenom bruto iznosu od 2.300,00 eura. Budući da je za mjesece srpanj i kolovoz 2025. tuženik isplatio tužiteljici samo dio ugovorene bruto plaće, za navedene mjesece tuženik duguje tužiteljici isplatu neisplaćene razlike mjesečnih bruto iznosa od 1.330,00 eura po mjesecu. S tim u vezi tužiteljica prilaže obračunske liste za isplatu plaća za mjesece srpanj i kolovoz 2025., potvrdu banke o uplatama po računu tužiteljice u razdoblju od 1. svibnja 2025. do 25. siječnja 2026. Do prestanka radnog odnosa 30. rujna 2025. tuženik nije isplatio tužiteljici bruto plaću/naknadu plaće za mjesec rujan 2025. u ukupno ugovorenom iznosu od 2.300,00 eura. Dodatno, tužiteljica ističe da joj je tuženik bio dužan isplatiti naknadu plaće za dva dana godišnjeg odmora što je bilo određeno Odlukom o otkazu. Isto tako, tuženik je tužiteljici priznao pravo na naknadu za neiskorišteni godišnji odmor za preostali neiskorišteni dio razmjernog godišnjeg odmora od 6 dana, koje pravo je bilo posebno utvrđeno u Odluci o isplati naknade za neiskorišteni godišnji odmor od 30. srpnja 2025. Navedene naknade tuženik nije isplatio tužiteljici nakon prestanka radnog odnosa. Iz dokumentacije koju je tužiteljica priložila kao dokaze ovoj tužbi razvidno je da tuženik nije tužiteljici isplatio: dio bruto plaće za mjesec srpanj i mjesec kolovoz u iznosu od 1.330,00 eura, bruto plaću/naknadu plaće za rujan u iznosu od 2.300,00 eura te iznos od 650,00 eura bruto naknade za neiskorišteni godišnji odmor od šest dana. Tužiteljica ukazuje da joj tuženik nije dostavio obračune kako je to propisano čl. 93. st. 2. Zakona o radu, uslijed čega je primorana na podnošenje ove tužbe.

Slijedom svega navedenog, tužiteljica predlaže sudu naložiti tuženiku da joj isplati ukupan iznos od 5.610,00 eura zajedno s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od šesnaestog u mjesecu za prethodni mjesec, uz naknadu troška parničnog postupka s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da osporava tužbu i tužbeni zahtjev, kako u osnovi, tako i u visini. Tuženik ne osporava činjenicu da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika kao poslodavca temeljem ugovora o radu sklopljenog dana 29. prosinca 2023., kao i to da je navedeni ugovor otkazan odlukom o redovitom poslovno uvjetovanom otkazu od 30. srpnja 2025., te da je radni odnos prestao dana 30. rujna 2025. Tuženik ističe da je kod njega u prvoj polovici 2025. došlo do poremećaja poslovanja, te je znatno smanjen obujam poslova, kao i vrsta poslova. O navedenim činjenicama tuženik je obavijestio radnike te im ponudio sklapanje aneksa ugovora o rada na način da im se smanje plaće, a sve u svrhu očuvanja radnih mjesta. U odnosu na tvrdnje tužiteljice iz tužbe, tuženik navodi da je tužiteljici ponuđeno sklapanje Aneksa osnovnom ugovoru o radu na način da joj se plaća smanji na iznos od 970,00 eura bruto na što je tužiteljica pristala i o čemu su stranke postigle sporazum. Činjenica što tužiteljica nije potpisala aneks, iako joj je isti predan, ne može se staviti na teret tuženiku, pri čemu se tuženik poziva na odredbu čl. 14. st. 2. Zakona o radu kojom je propisano da propust ugovornih strana da sklope ugovor o radu u pisanom obliku, ne utječe na postojanje i valjanost toga ugovora. U pogledu navedenog, tuženik ukazuje i na odredbu čl. 247. Zakona o obveznim odnosima kojom je propisano da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora, te čl. 249. istog zakona u kojoj se navodi kako se volja za sklapanje ugovora može izjaviti riječima, uobičajenim znakovima ili drugim ponašanjem iz kojega se sa sigurnošću može zaključiti o njezinu postojanju, sadržaju i identitetu davatelja izjave.

Tuženik ističe da je tužiteljica, nakon što je od strane poslodavca upoznata s narušenom poslovnom situacijom i mogućnošću očuvanja radnih mjesta jedino uz uvjet da se smanje plaće, nastavila raditi kod poslodavca sljedeća tri mjeseca (srpanj, kolovoz i rujan 2025.) Za navedene mjesece, tužiteljica je primila obračune plaća iz kojih je vidljivo da joj je plaća za mjesece srpanj i kolovoz 2025. obračunata i isplaćena u bruto iznosu od 970,00 eura. Tužiteljica nije prigovorila dostavljenim obračunskim listama i podnijela zahtjev za ostvarivanjem svojih prava, te je nastavila dolaziti na posao, a da pritom nije iskazala nezadovoljstvo niti iznosila pritužbe na obračun plaće. Iz navedenog slijedi da je iz postupanja tužiteljice razvidno da je ista pristala na smanjenje plaće. Isto tako, tuženik osporava i visinu naknade za godišnji odmor kako je naznačena u tužbi, jer je ista pogrešno obračunata protivno odredbama Zakona o radu. Dodatno se napominje da je i odluka o redovitom poslovno uvjetovanom otkazu rezultat postignutog sporazuma kako bi tužiteljica mogla ostvarivati prava kao nezaposlena osoba. Tuženik zaključno navodi da je životno nelogično da osoba dolazi na posao i ne stavlja pritužbe i prigovore tri mjeseca.

Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka tuženiku uvećanim za zatezne kamate.

3. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u: Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 29. prosinca 2023. (str. 8-11 spisa), Odluku o redovitom poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 30. srpnja 2025. (str. 12-13 spisa), elektronički zapis o podacima evidentiranim u matičnoj evidenciji HZMO-a od 13. siječnja 2026. (str. 14-16 spisa), obračunske isprave za isplatu plaća za razdoblje od lipnja do kolovoza 2025. (str. 17- 19 spisa), potvrdu o uplatama po računu tužiteljice (str. 20-21 spisa), Odluku o isplati naknade za neiskorišteni godišnji odmor od 30. srpnja 2025. (str. 22-23 spisa) i u drugu dokumentaciju koja prileži spisu, te je saslušao tužiteljicu kao parničnu stranu (str. 68- 69 spisa).

4. Na temelju provedenog postupka te savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11,148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje u tekstu: ZPP) sud je utvrdio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice kao radnice tuženika za isplatu razlike bruto plaće za mjesece srpanj i kolovoz 2025. te bruto plaće za mjesec rujan 2025.

6. Između stranka nije sporno da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlena kod tuženika, kao niti činjenica da je ugovor o radu otkazan odlukom o redovitom poslovno uvjetovanom otkazu te da je radni odnos tužiteljice prestao 30. rujna 2025.

7. U ovom je predmetu sporna pravna osnova tužbenog zahtjeva tj. ostvaruje li tužiteljica pravo na razliku bruto plaće za srpanj i kolovoz 2025., te bruto plaću za rujan 2025., kao i visina tužbenog zahtjeva.

8. Uvidom u Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 29. prosinca 2023. utvrđeno je da su ugovorne strane u čl. 8. ugovorile da je za obavljeni rad u redovitom punom radnom vremenu poslodavac dužan radniku isplatiti mjesečnu bruto plaću u iznosu 2.300,00 eura. Nadalje, uvidom u Odluku o redovitom poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 30. srpnja 2025. utvrđeno je da tužiteljici radni odnos prestaje istekom otkaznog roka od dva mjeseca, koji počinje teći danom dostave Odluke tj. od 30. srpnja 2025.

Isto tako, uvidom u obračunske isprave za isplatu plaća za mjesece srpanj i kolovoz 2025. utvrđeno je da je tužiteljici bila obračunata i isplaćena plaća prema bruto osnovici u iznosu od 970,00 eura, a što između stranaka nije sporno. Prema Potvrdi banke o uplatama po računu tužiteljice za razdoblje od 1. svibnja 2025. do 25. siječnja 2026. proizlazi da tužiteljici nije bila isplaćena plaća za mjesec rujan 2025.

9. Radi utvrđivanja odlučnih činjenica u ovom postupku, sud je na okolnost pristanka tužiteljice na smanjenje plaće i postizanja sporazuma o tome s tuženikom kao poslodavcem proveo dokaz saslušanjem tužiteljice GE kao parnične strane. Sud je usvojio i dokazni prijedlog tuženika za saslušanjem zakonskog zastupnika tuženika DE, no isti iako je bio uredno pozvan nije pristupio na predmetno ročište.

10. Tužiteljica GE saslušana je u svojstvu parnične strane na ročištu održanom 17. lipnja 2026. (str. 68-69 spisa) te je u svom iskazu navela da joj tuženik kao poslodavac nije u cijelosti isplatio bruto plaće za mjesece srpanj i kolovoz 2025., dok joj plaću za mjesec rujan 2025. uopće nije isplatio. Prema ugovoru o radu tužiteljici je bila ugovorena plaća u bruto iznosu 2.300,00 eura, a za mjesece srpanj i kolovoz 2025. bila joj je isplaćena bruto plaća u iznosu 970,00 eura dok je ona primila neto iznos od 800,75 eura. Nadalje, iz iskaza tužiteljice također proizlazi da joj nije bila isplaćena naknada plaće za šest dana neiskorištenog godišnjeg odmora u 2025., a što je bilo utvrđeno u Odluci o otkazu i u Obavijesti o rasporedu i trajanju godišnjeg odmora. Na poseban upit suda je li pristala na smanjenje plaće na bruto iznos od 970,00 eura tužiteljica je odgovorila da na to nije nikada pristala te o tome nije bio postignut nikakav sporazum. U odnosu na navedene tvrdnje tuženika, tužiteljica je izjavila da joj je Aneks ugovora o radu o smanjenju plaće bio predan 1. listopada 2025. prilikom preuzimanja otkaza ugovora o radu. Prije toga nitko joj nije spominjao nikakvo smanjenje plaće. Tužiteljica je isto tako izjavila da je obračunske isprave za isplatu plaća za srpanj i kolovoz 2025. godine dobila tek prilikom potpisivanja otkaza to jest 1. listopada 2025., dok isplatnu listu za rujan nije nikada dobila kao niti obračune neisplaćenih plaća. Na poseban upit punomoćnice tužiteljice na koji je način reagirala kada joj je u kolovozu 2025. bila isplaćena umanjena plaća za prethodni mjesec tužiteljica je odgovorila da je, nakon što je to uočila, pokušala nazvati direktora no međutim isti joj se nije javljao. Nakon toga kada je došao u firmu tužiteljica mu je rekla da ona ne može raditi za te novce na što joj je on rekao da je trenutno u poslovnim i financijskim problemima te da će joj to naknadno podmiriti. Iz tog razloga ona je vjerovala svom poslodavcu da će joj isplatiti sva dugovanja te da je iz tog razloga nastavila raditi. Budući da to nije bilo učinjeno, tužiteljica je bila prisiljena potražiti pomoć odvjetnika.

11. Sud je u cijelosti ocijenio iskaz tužiteljice kao vjerodostojan, budući da je isti životan i logičan, te odgovara priležećoj dokumentaciji u spisu. Temeljem iskaza tužiteljice, kao i uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu sud je nesporno utvrdio kako je tuženik isplatio tužiteljici bruto plaću za mjesece srpanj i kolovoz 2025. prema bruto osnovici u iznosu od 970,00 eura, dok je ista bila ugovorena u bruto iznosu od 2.300,00 eura. Iz rezultata dokaznog postupka također je utvrđeno da tužiteljici bruto plaća za mjesec rujan 2025. uopće nije bila isplaćena. Iz iskaza tužiteljice, sud je utvrdio da tužiteljica nije pristala na smanjenje plaće budući da nije potpisala Aneks ugovora o radu kojeg joj je tuženik retroaktivno ponudio iz čega slijedi zaključak da o tome nije postojao sporazum stranaka.

Svu priloženu dokumentaciju sud je također ocijenio vjerodostojnom, a vjerodostojnost iste stranke nisu osporavale. Iz provedenih dokaza i priloženih isprava, a s obzirom da stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga sud je utvrdio da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno za donošenje meritorne odluke.

12. Prije svega valja istaknuti kako je odredbom čl. 7. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23, dalje: ZR) propisano je da je poslodavac obvezan u radnom odnosu radniku dati posao, te mu za obavljeni rad isplatiti plaću. Odredbom čl. 90. st. 1. ZR-a propisano je da je plaća, u smislu ovoga Zakona, primitak koji poslodavac isplaćuje radniku za obavljeni rad u određenom mjesecu, dok je čl. 90. st. 7. i čl. 95. st. 8. istog zakona propisano da su plaća i naknada plaće, u smislu ovog Zakona, plaća i naknada plaće u bruto iznosu. Prema čl. 92. st. 4. ZR-a plaća, naknada plaće i ostali primici isplaćuju se u rokovima određenim kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu, a najkasnije petnaestog dana tekućeg mjeseca za prethodni mjesec. Uvidom u čl. 8. st. 2. Ugovora o radu također je određeno da poslodavac isplaćuje plaću najkasnije do petnaestog dana tekućeg mjeseca za prethodni mjesec.

13. Nadalje, čl. 93. st. 1. ZR-a propisano je da je poslodavac dužan najkasnije 15 dana od dana isplate plaće, naknade plaće, otpremnine ili naknade za neiskorišteni godišnji odmor, radniku dostaviti obračun iz kojeg je vidljivo kako su ti iznosi utvrđeni. U stavku 2. istog članka propisano je da poslodavac koji na dan dospjelosti ne isplati plaću, naknadu plaće, otpremninu ili naknadu za neiskorišteni godišnji odmor ili ih ne isplati u cijelosti dužan je do kraja mjeseca u kojem je dospjela njihova isplata radniku dostaviti obračun u kojem će biti iskazan ukupan iznos plaće, naknade plaće, otpremnine ili naknade plaće za neiskorišteni godišnji odmor u propisanom sadržaju, te obračun iznosa plaće, naknade plaće, otpremnine ili naknade plaće za neiskorišteni godišnji koji je bio dužan isplatiti u propisanom sadržaju.

14. Isto tako, odredbom čl. 121. st. 1. ZR-a propisano je da otkazni rok počinje teći danom dostave otkaza Ugovora o radu, a stavkom 5. istog članka da otkazni rok teče za vrijeme godišnjeg odmora, plaćenog dopusta te razdoblja privremene nesposobnosti za rad radnika kojeg je poslodavac u otkaznom roku oslobodio obveze rada, osim ako Kolektivnim ugovorom, Pravilnikom o radu ili Ugovorom o radu nije određeno drugačije.

15. Prema stajalištu ovog suda poslodavac nije ovlašten samoinicijativno mijenjati sklopljeni ugovor o radu u pogledu bitnih sastojaka ugovora, koji se u konkretnom slučaju odnose na ugovoreni iznos plaće, na način da radniku isplati nižu plaća nego što je ugovorena. Ugovor o radu predstavlja dvostrano obvezni pravni posao i moguće ga je mijenjati u pogledu bitnih sastojaka samo uz suglasnost obje ugovorne strane, tj. poslodavca i radnika. Iz sklopljenog ugovora o radu ne proizlazi ovlaštenje tuženika kao poslodavca da jednostranom odlukom umanjuje plaću tužiteljice. Stoga je zaključak ovog suda da za smanjenje plaće nije postojala zakonska niti ugovorna osnova budući da za to nije postojala suglasnost tužiteljice kao ugovorne strane. Tuženik svojom jednostranom odlukom, pozivajući se na smanjen obujam poslova i narušenu poslovnu situaciju, nije mogao umanjiti plaću tužiteljici.

16. Tuženik, ukoliko smatra da je u cijelosti ispunio obveze koje proizlaze iz ugovora o radu, dužan je to dokazati. U ovom postupku tuženik nije dokazao da je u cijelosti ispunio obveze koje proizlaze iz ugovora o radu prema tužiteljici. Slijedom svega gore navedenog, sud je utvrdio kako tužiteljica ostvaruje pravo na isplatu razlike plaće za mjesece srpanj i kolovoz 2025. te cijelu plaću za mjesec rujan 2025.

17. Iako je tuženik osporio visinu tužbenog zahtjeva, sud je istu utvrdio prema sklopljenom ugovoru o radu, koja je bila utvrđena u bruto iznosu od 2.300,00 eura. Uvidom u obračunske isprave za isplatu plaće za mjesec srpanj i kolovoz 2025. utvrđeno je da je ista bila obračunata i isplaćena u bruto iznosu od 970,00 eura. Slijedom navedenog razlika između onoga što je tužiteljici isplaćeno i onog što joj je tuženik bio dužan isplatiti iznosi 1.330,00 eura bruto, kako je i navedeno u tužbenom zahtjevu. Isto tako, utvrđena je i visina potraživanja za mjesec rujan 2025. sukladno ugovorenom iznosu bruto plaće, koji kako je prethodno navedeno nije bio isplaćen tužiteljici. Obzirom da se radi o jednostavnoj matematičkoj operaciji sud iz razloga ekonomičnosti nije provodio financijsko vještačenje na navedenu okolnost.

18. Tužiteljica je na ročištu održanom 17. lipnja 2026. povukla dio tužbenog zahtjeva kojim potražuje naknadu za neiskorišteni godišnji odmor u iznosu od 650,00 eura sa zateznim kamatama.

19. Tuženik se podneskom od 8. srpnja 2026. očitovao da pristaje na povlačenje tužbe, no u odnosu na povućeni dio tužbenog zahtjeva zahtijeva naknadu troškova pozivajući se na odredbu čl. 158. st. 1. ZPP-a.

20. Obzirom da je tužiteljica povukla tužbu u odnosu na navedeni dio tužbenog zahtjeva, a s čime se tuženik suglasio, sud nije razmatrao ovaj dio tužbenog zahtjeva te je odlučeno kao pod točkom I rješenja.

21. Na dosuđene mjesečne iznose razlike plaće, tužiteljici su dosuđene zakonske zatezne kamate tekuće od šesnaestog u svakom pojedinom mjesecu za protekli mjesec do isplate, sukladno čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 i 69/26 - dalje: ZOO) i čl. 92. st. 4. ZR-a, izuzev zateznih kamata koje teku na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u zatraženoj bruto razlici plaće.

22. Odluka o zateznoj kamati temelji se na članku 29. stavak 1. ZOO-a, a odluka o visini zakonske zatezne kamate temelji se na članku 2. ZID ZOO ("Narodne novine" broj: 114/22 i 156/22), a teče od svakog 16.-og u mjesecu za prethodni mjesec do isplate sukladno odredbama Zakona o radu.

23. Odluka o troškovima parničnog postupka u odnosu na prihvaćeni dio tužbenog zahtjeva temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. i članka 155. stavka 1. ZPP-a, te su tužiteljici priznati troškovi zastupanja po punomoćniku prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23) prema vrijednosti predmeta spora.

Tako su tužiteljici priznati troškovi zastupanja po punomoćniku i to za: sastav tužbe - 100 bodova prema Tbr. 7/1, pristupa na ročište 24.4.2026. i 17.6.2026. – svako po 100 bodova prema Tbr. 9/1, ukupno 300 bodova što uz vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr 54.) iznosi ukupno 600,00 eura.

24. U pogledu zahtjeva tuženika za naknadom parničnog troška u odnosu na povučeni dio tužbenog zahtjeva, sud ističe kako tuženik u smislu odredbe čl. 158. st. 1. ZPP-a ima pravo na naknadu troška u odnosu na povučeni dio prema vrijednosti predmeta spora povučenog dijela tužbe u iznosu od 650,00 eura. Tako su tuženiku priznati troškovi za: sastav odgovora na tužbu - 50 bodova prema Tbr. 8/1, sastav podneska od 23.4.2026. i podneska od 8.7.2026. – svaki po 12,5 bodova prema Tbr. 8/4, ukupno 75 bodova što uz vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr 54.) iznosi ukupno 150,00 eura.

25. Kada se od troška dosuđenog tužiteljici odbije trošak dosuđen tuženiku, dobije se iznos od 450,00 eura koji je tuženik dužan naknaditi tužiteljici. Tužiteljici je temeljem čl. 151. st. 3. ZPP-a dosuđena kamata na parnični trošak.

Stoga je odlučeno kao pod točkom II rješenja.

U Zagrebu 17. srpnja 2026.

Sudac:

Dario Partl

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi e-komunikacijom ili pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud.

DNA:

1. tužiteljici po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku