REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

Poslovni broj: Povrv-268/2026-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Ivani Manestar, u pravnoj stvari tužitelja CENTAR ZA ULAGANJA EURO KONZALTING d.o.o., Pula, Mletačka ulica 6, OIB: 81945359894, kojeg zastupa Dino Čekada, odvjetnik u Puli, Marulićeva ulica 3, protiv tuženika POLJOPRIVREDNA ZADRUGA EKO HORTUS, Donji Kukuruzari, Ulica don Ante Lizatovića 61, OIB: 14867559661, radi isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene 3. srpnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zastupnika po zakonu tuženika IC, dana 17. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika Davora Škugora, Petrinja, Braće Hanžek 2/IV., poslovni broj UPP/OS-Ovrv-774/2024 (Općinski sud u Sisku, poslovni broj Ovrv-6211/2024) od 8. kolovoza 2024., kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.875,00 EUR s zateznim kamatama od 16. travnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 8 postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine te je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 275,00 EUR s zateznim kamatama od 8. siječnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku do 8 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 691,36 EUR s zateznim kamatama od 17. srpnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 375,00 EUR s zateznim kamatama od 17. srpnja 2026. do isplate, kao neosnovan.

IV. Odbija se u cijelosti zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Predmetni postupak vodi se povodom prigovora tuženika protiv rješenja o ovrsi Javnog bilježnika Davora Škugora, Petrinja, Braće Hanžek 2/IV., poslovni broj UPP/OS-Ovrv-774/2024 (Općinski sud u Sisku, poslovni broj Ovrv-6211/2024) od 8. kolovoza 2024., nakon kojeg je predmetno rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha te su ukinute sve provedene radnje, a određeno je da će se postupak nastaviti kao povodom prigovora protiv platnog naloga, nakon čega se ovršni prijedlog tužitelja smatra tužbom, a prigovor tuženika odgovorom na tužbu.

2. Tuženik u prigovoru navodi da s tužiteljem nije nikada sklopio ugovor o pružanju konzultantskih usluga te da mu tužitelj nije niti pružio nikakve usluge. Osim toga, da mu nije jasno kako tužitelj uopće došao do male zadruge kao što je tuženik, koja posluje u jednoj od najnerazvijenijih općina u Hrvatskoj, ali da ga je uspio nagovoriti da se prijavi na raspisani natječaj Intervencija 73.10, za koji da će tužitelj pripremiti program i poslovni plan koji da će sigurno proći na natječaju. Sva komunikacija između stranaka da se je obavljala telefonski putem zaposlenice tužitelja imena GC. O cijeni tužiteljevih usluga da se nije puno raspravljalo, jer su iste trebale biti plaćene iz odobrenih sredstava ako tuženikov program prođe na natječaj. S obzirom da je plan kojeg je izradio tužitelj bio nekvalitetan, to da isti nije dobio dovoljan broj bodova zbog čega da tuženik nije prošao na tom natječaju. Stoga da nema osnove za plaćanje tužiteljevih konzultantskih usluga.

3. U očitovanju na prigovor tužitelj navodi da je upravitelj zadruge tuženika, BC, osobno kontaktirao tužitelja kako bi mu tužitelj pomogao oko prijave na javne natječaje za dodjelu novčanih sredstava te da je tužitelj savjetovao tuženika oko izrade te izradio određenu natječajnu dokumentaciju za prijavu na natječaj za provedbu intervencije 73.10 – Potpora ulaganja u primarnu poljoprivrednu proizvodnju iz Strateško plana zajedničke poljoprivredne politike RH, Klasa: 950-05/23-73-10/0001, ur. broj 343-1501/01-23-001 od 17. studenog 2023. Sam BC je tražio do tužitelja da mu se pošalje primjerak ugovora o konzultantskim uslugama, što je tužitelj i učinio, ali ga predstavnik tuženika na kraju nije potpisao. Unatoč tomu da je tužitelj pružio tuženiku konzultantske usluge i iste ima pravo naplatiti, jer da nije nikada postojao dogovor da će se pružene usluge platiti tek ako tuženik prođe na natječaju te mu budu odobrena novčana sredstva. Tuženikov projekt da nije dobio dovoljan broj bodova te je zbog tog bio rangiran tek na 430. mjestu, što nije bilo dovoljno visoko za dodjelu bespovratnih sredstava, ali da broj bodova ovisi prvenstveno o karakteristikama poslovanja same zadruge i planiranom ulaganju, što da nema nikakve veze s uslugama koje je tuženiku pružio tužitelj. Predlaže stoga u cijelosti održati na snazi platni nalog.

4. Tijekom dokaznog postupka pročitani su izvadci iz sudskog registra za tužitelja i tuženika (list 7. – 15. spisa), račun tužitelja od 8. travnja 2024. (list 16. spisa), ispis e- mail korespondencije (list 38. – 49. i 50. – 56. spisa), ispis rang liste za mjeru 73.10. Potpora za ulaganja u primarnu poljoprivrednu proizvodnju – MMS – natječaj I- 73.10.01. – 1. natječaj – MMS (list 57. – 102. spisa), nepotpisani primjerak ugovora o obavljanju konzultantskih usluga (list 103. – 106. spisa), ispis s mrežne stranice Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju (list 200. spisa), tuženikov zahtjev za dodjelu bespovratnih sredstava u okviru Intervencije 73.10 – Potpora za ulaganja u primarnu poljoprivrednu proizvodnju (list 201. – 239. spisa) te je saslušan zastupnik po zakonu tuženika BC (list 254. – 255. spisa).

5. Sud nije izveo dokaz saslušanjem svjedokinje GC, budući da ista nije pristupila na ročište koje je određeno radi njenog saslušanja te je tužitelj povukao taj dokazni prijedlog, dok nije izveden dokaz saslušanjem zastupnika po zakonu tužitelja UC, budući da isti nije pristupio na ročište određeno radi njegovog saslušanja, a nedolazak nije ničime opravdao, a i njegov iskaz nije više bio potreban, s obzirom da je odlučne sporne činjenice bilo moguće utvrditi iz već izvedenih dokaza.

6. Ocjenom izvedenih dokaza, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., 146/2025., dalje u tekstu: ZPP), sud je zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan u pogledu glavne stvari.

7. Predmet spora jest naplata naknade za pružene konzultantske usluge pripreme poslovnog plana za prijavu na natječaj za dodjelu novčanih sredstava u okviru Intervencije 73.10 – Potpora za ulaganja u primarnu poljoprivrednu proizvodnju.

8. Među strankama je sporno da li je sklopljen ugovor o konzultantskim uslugama, da li je tužitelj temeljem istog pružio tuženiku konzultantske usluge i, ako jest, koje, u kojem iznosu je ugovorena naknada za te usluge te jesu li se ispunili uvjeti za njezinu naplatu.

9. Protivno navodima tuženika, iz dostavljene e-mail korespondencije proizlazi da je upravo tuženik bio taj koji se je obratio tužitelju radi ostvarivanja poslovne suradnje, a ne obrnuto, budući da je BC poslao tužitelju 24. travnja 2023. e-mail u kojem navodi da je tuženik mala poljoprivredna zadruga koja je zainteresirana za korištenje tužiteljevih usluga.

10. Nadalje, iz dostavljene e-mail korespondencije koja je vođena između IC, predstavnika tuženika te GC, zaposlenice tužitelja, proizlazi da je tužitelj savjetovao tuženika u pogledu dokumentacije koja mu je potrebna za prijavu na predmetni javni natječaj za dodjelu bespovratnih novčanih sredstava za realizaciju određenog poljoprivrednog projekta, pomagao mu je u izradi poslovnog plana za taj projekt te je popunjavao i podnosio prijavu na taj natječaj.

11. U e-mailu od **.**.2023. GC izričito navodi IC da je cijena usluge prijave na natječaj 1.500,00 EUR uvećano za PDV, a ako tuženikov projekt ne bi prošao na predmetnom natječaju, u tom slučaju bi imao 70% popusta na sljedećem natječaju. Taj početni iznos da može platiti i u ratama. Ako bi tuženikov projekt prošao na natječaju, tada bi bio dužan platiti tužitelju daljnju naknadu u iznosu od 3% od odobrenih bespovratnih sredstava uvećano za PDV te daljnjih 3% od odobrenih bespovratnih sredstava uvećano za PDV prilikom zadnje isplate sredstava. Naglašeno mu je da su konzultantske usluge u velikom dijelu prihvatljive u natječaju te da na njih ostvaruje pravo na povrat.

12. Iz e-maila od 18. siječnja 2024. proizlazi da je BC tražio od GC da mu pošalje ugovor o korištenju tužiteljevih usluga, što je ista i učinila sljedećeg dana.

13. Dostavljeni ugovor o obavljanju konzultantskih usluga je bio potpisan s tužiteljeve strane, ali ga tuženik nije nikad potpisao.

14. U odredbi čl. 2. i 3. dostavljenog ugovora o obavljanju konzultantskih usluga navodi se cijena i način plaćanja tužiteljevih usluga koji odgovaraju onome što je tuženiku već priopćeno u e-mailu od 13. prosinca 2023.

15. Zastupnik po zakonu tuženika BC u svom iskazu navodi da ga je nekoliko puta telefonski kontaktirala zaposlenica tužitelja imena GC te da ne zna kako je tužitelj koji ima sjedište u [adresa] došao do tuženika koji je mala zadruga na području Sisačko- moslavačke županije, ali da ga je ona u konačnici nagovorila da se tuženik javi na taj natječaj za dodjelu bespovratnih sredstava.

16. Unatoč takvom iskazu, nakon što mu je sud predočio njegov e-mail od 24. travnja 2023., poslan s e- mail adrese [adresa elektroničke pošte], u kojem on pita tužitelja da li je zainteresiran za rad na području na kojem se nalazi tuženik, BC je potvrdio da je on sastavio i poslao taj e-mail te da se radi o njegovoj e-mail adresi.

17. Nadalje, BC u svom iskazu tvrdi da je on rekao tužitelju, preko njegove zaposlenice GC, da tuženik nema novaca plaćati nikakve konzultantske usluge, na što da mu je ona rekla da se ne brine, jer da će, nakon što se usluge odrade, a program prođe na natječaju, njihove usluge biti plaćene iz tih sredstava koje je tuženik trebao dobiti na natječaju.

18. Niti u tom dijelu iskaz IC ne odgovara sadržaju isprava u spisu, budući da mu u tom slučaju GC ne bi u e-mailu od 13. prosinca 2023. navela na koji način se plaća cijena tužiteljevih usluga, a što je uključivalo plaćanje iznosa od 1.500,00 EUR uvećano za PDV za pružanje same usluge prijave na natječaj, bez obzira da li će prijava tuženika proći, a ako ne bi prošla, tada bi imao pravo na popust od 70% na sljedećem natječaju, ali bi ovih 1.500,00 EUR uvećano za PDV svejedno morao platiti.

19. Nakon što je IC predočen taj e-mail, isti je izjavio da se ne sjeća da je li isti primio, što nije uvjerljivo, budući da se radi o istoj onoj e-mail adresi koju je maloprije potvrdio kao svoju.

20. Isto tako, BC je potvrdio da je on poslao tužitelju e-mail od 18. siječnja 2024. s adrese [adresa elektroničke pošte] u kojem traži da mu se dostavi ugovor o obavljanju konzultantskih usluga te je potvrdio da je primio povratni e-mail sljedećeg dana u kojem mu se taj ugovor dostavlja, a u tom ugovoru se navode isti iznosi i dinamika plaćanja tužiteljevih usluga kao i u e-mailu od 13. prosinca 2023.

21. BC je naveo da nije potpisao dostavljeni mu ugovor, jer se nije slagao s dinamikom plaćanja tužiteljevih usluga, budući da je i dalje tvrdio da je postignut dogovor da se iste plate samo u slučaju da tuženikov projekt prođe na predmetnom natječaju, mada takav dogovor ne proizlazi iz dostavljene pisane korespondencije među strankama.

22. Štoviše, proizlazi upravo suprotno, da je za usluge koje je tužitelj do tada pružio tuženiku, tuženik bio dužan platiti tužitelju 1.500,00 EUR uvećano za PDV, što čini utuženih 1.875,00 EUR

23. Što se tiče sadržaja usluga koje je tužitelj pružio tuženiku, BC je iskazao da je tuženik sam napisao program za predmetni natječaj, s obzirom da je to njegova struka, ali mu je trebao netko tko će taj program pripremiti na način kako je to zahtijevala Agencija za plaćanja u poljoprivredi i to je dio koji je radio tužitelj. Priznao je da je tužitelj prijavio tuženikov projekt na predmetni natječaj i naveo je da je bio uvjeren da će tuženikov program/projekt proći, s obzirom da tuženik posluje u jednoj od najnerazvijenijih općina u Hrvatskoj i tamo je jedini gospodarski subjekt, međutim, do toga nije došlo zbog toga što tužitelj nije dobro prilagodio program prema zahtjevima Agencije.

24. Iz izvedenih dokaza proizlazi da je tužitelj pružio tuženiku ugovorene konzultantske usluge te mu je tuženik za iste dužan platiti 1.875,00 EUR.

25. Bez obzira što tuženik nije potpisao dostavljeni mu ugovor o obavljanju konzultantskih usluga, ugovor je svejedno sklopljen i to u usmenom obliku.

26. Naime, ugovor o pružanju konzultantskih usluga je po svojoj pravnoj naravi ugovor o djelu, u smislu odredbe čl. 590. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023., dalje u tekstu: ZOO), prema kojoj se ugovorom o djelu izvođač obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu.

27. Za taj ugovor zakon ne propisuje pisani oblik i isti je sklopljen kada su se stranke suglasile oko bitnih sastojaka ugovora – predmeta djela i visine naknade (čl. 247. ZOO- a).

28. Iz svih dokaza proizlazi da je tuženik taj koji je pozvao tužitelja na stavljanje ponude za pružanje konzultantskih usluga oko prijave na natječaj za dodjelu bespovratnih sredstava, da je tužitelj takvu ponudu i dao za konkretni natječaj, u kojoj je jasno navedena visina naknade, uvjeti i način njenog plaćanja (e-mail od 13. prosinca 2023.), a tuženik je tu ponudu prihvatio ili usmeno ili konkludentno, tako što je nakon dobivanja iste, nastavio naručivati i koristiti usluge tužitelja do njihovog izvršenja u potpunosti.

29. Naime, volja za sklapanje ugovora može se izjaviti riječima, uobičajenim znakovima ili drugim ponašanjem iz kojega se sa sigurnošću može zaključiti o njezinu postojanju, sadržaju i identitetu davatelja izjave (čl. 249. st. 1. ZOO-a), a u konkretnom slučaju je BC volju za prihvatom ponude tužitelja prihvatio, u krajnjoj liniji, tako što se je ponašao kao da je ugovor sklopljen – naručivao je i koristio sve usluge tužitelja do njihovog potpunog izvršenja.

30. U konačnici, BC u e-mailu od 6. svibnja 2024., kojim dogovara tužitelju na poslanu mu opomenu pred utuženje zbog neplaćana utuženog računa navodi da je između stotine konzultanata odabrao tužitelja te da se nada da su kvalitetno pripremili i predali program na natječaj te da će svoje obveze svakako izmiriti.

31. Iz toga bi proizlazila konačna potvrda postojanja i sadržaja ugovornog odnosa između predmetnih stranaka.

32. Stoga je tuženik dužan tužitelju platiti ugovorenu naknadu za ugovoreno i izvršeno djelo u iznosu od 1.875,00 EUR.

33. Tvrdnje tuženika da njegov projekt nije prošao na javnom natječaju za dodjelu bespovratnih sredstava zato što ga tužitelj nije dobro prilagodio potrebama Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom gospodarstvu, čime on u biti tvrdi da je izvršeno djelo imalo nedostataka, za koje izvođač (ovdje tužitelj) odgovara, ostale su potpuno nedokazane.

34. Naime, u parnici u kojoj izvođač od naručitelja zahtijeva plaćanje naknade za izvršeno djelo, izvođač kao tužitelj je dužan dokazati postojanje i sadržaj ugovora o djelu (u čemu se je sastojalo djelo i visina ugovorene naknade) te izvršenje djela u kvantitativnom smislu, dok je naručitelj djela kao tuženik, ako se poziva na određene nedostatke, dužan dokazati da je djelo imalo nedostataka, da je o istima pravovremeno obavijestio izvođača (rokovi se razlikuju ovisno o tome jesu li nedostaci skriveni ili vidljivi) te da ti nedostaci snižavaju vrijednost djela, a time i visinu ugovorene naknade, kao i omjer tog sniženja.

35. Tuženik niti je dokazao da je izvršeno djelo imalo nedostataka, a niti, sve i da jest, u kojem bi omjeru isti snižavali vrijednost izvršenog djela (čl. 608., 610. i 611. ZOO-a).

36. Stoga je dužan tužitelju platiti ugovorenu, potraživanu naknadu u iznosu od 1.875,00 EUR s zateznim kamatama do prvog dana nakon dospijeća navedenog u utuženom računu (kao dospijeće je navedeno 7 dana do dana izdavanja, račun je izdan 8. travnja 2024. pa je dospio 15. travnja 2024.), dakle, od 16. travnja 2024., po stopi određenoj za potraživanja proizašla iz trgovačkih ugovora (čl. 29. st. 1. i 2. ZOO -a).

37. Stoga je platni nalog valjalo održati na snazi po pitanju glavnice i zateznih kamata na istu (čl. 451. st. 3. ZPP-a).

38. Budući da je tužitelj u cijelosti uspio u predmetnoj parnici, ima pravo na naknadu troškova ovršnog i parničnog postupka, dok je tuženik svoje troškove dužan sam snositi (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

39. Tužitelju pripada naknada troška ovršnog postupka za sastav ovršnog prijedloga u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 11/1 i Tbr. 46 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /Narodne novine, broj: 138/2023., 107/2025., dalje u tekstu: OT/) i za javnobilježničku nagradu u iznosu od 25,00 EUR (čl. 5. i 9. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku /Narodne novine, broj: 9/2021., 18/2022., 154/2022./), dakle, ukupno mu za troškove ovršnog postupka pripada naknada u iznosu od 275,00 EUR s zateznim kamatama do dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate po stopi određenoj za izvanugovorna potraživanja (arg. iz čl. 30. st. 3. Ovršnog zakona /Narodne novine, broj: 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022, 6/2024., dalje u tekstu: OZ/ u vezi čl. 29. st. 2. ZOO - a).

40. Prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 1.875,00 EUR i sadržaju postavljenog zahtjeva, tužitelju pripada naknada troškova parničnog postupka za podnesak od 8. studenog 2024. u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 8/1 i Tbr. 46 OT-a), za ročište od 11. svibnja 2026. u iznosu od 125,00 EUR (Tbr. 9/2 i Tbr. 46 OT-a), za ročište od 3. srpnja 2026. u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 9/1 i Tbr. 46 OT-a) i za sudsku pristojbu za presudu u zahtijevanom iznosu od 66,36 EUR (Tbr. 2/1 Uredbe o tarifi sudskih pristojbi /Narodne novine, broj: 50/2026./), dakle, ukupno mu pripada 691,36 EUR s zateznim kamatama od dana donošenja predmetne presude do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP-a) po stopi određenoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a za izvanugovorna potraživanja.

41. Tužitelju ne pripada naknada troška za sastav podneska od 23. ožujka 2026., budući da je isti sadržajno identičan podnesku od 8. studenog 2024. (za koji mu je priznat trošak u cijelosti), slijedom čega taj drugi podnesak, kao niti trošak koji je nastao njegovim sastavljanjem, nisu bili potrebni za vođenje predmetne parnice, u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a.

42. Stoga je preko iznosa od 691,36 EUR do zahtijevanog iznosa od 1.066,36 EUR, za iznos od 375,00 EUR s zateznim kamatama, zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka valjalo odbiti kao neosnovan.

43. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 17. srpnja 2026.

Sutkinja:

Ivana Manestar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem informacijskog sustava e-Komunikacija ovog suda.

U sporovima male vrijednosti presuda se može pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP-a, izuzev zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a, i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku po zastupniku po zakonu