REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: PR-1037/2025-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Luciji Miše, u pravnoj stvari tužiteljice HF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Mislav Bistrović, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Sveučilište u Zagrebu Akademija dramske umjetnosti, Zagreb, Trg Republike Hrvatske 5, OIB: 52097842295, kojega zastupa punomoćnik Matija Palac Varga, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 14. svibnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice Ivana Gelenčira, odvjetnika i punomoćnika tuženika Matije Palac Varge, odvjetnika, dana 17. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I./ Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice HF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koji glasi:

"1. Utvrđuje se da nije dopuštena Odluka Sveučilišta u Zagrebu Akademije dramske umjetnosti, Trg Republike Hrvatske 5, OIB: 52097842295, od 25. travnja 2025. godine, klasa: 114-04/25-01/02, urbroj: 251-78-01-25-1, kojom se HF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], privremeno oslobađa radnih obaveza na Odsjeku i Studiju scenskog dizajna Akademije i privremeno isključuje iz nastavnog rada na Odsjeku i Studiju scenskog dizajna, izuzima sa sastanaka Vijeća odsjeka te drugih nastavnih, produkcijskih i srodnih poslova u koje su uključeni studenti i nastavnici predmetnog odsjeka.

2. Nalaže se tuženiku Sveučilištu u Zagrebu Akademiji dramske umjetnosti, Trg Republike Hrvatske 5, OIB: 52097842295, da tužitelju, HF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknadi troškove parničnog postupka sa zateznim kamata koje teku od dana donošenja presude pa sve do isplate prema kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana."

II./ Nalaže se tužiteljici HF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tuženiku Sveučilište u Zagrebu Akademija dramske umjetnosti, Zagreb, Trg Republike Hrvatske 5, OIB: 52097842295, naknadi parnični trošak u iznosu od 625,00 EUR u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka navodi da je predmet tužbe i ovoga parničnog postupka zahtjev tužiteljice da se Odluka tuženika, Sveučilišta u Zagrebu Akademija dramske umjetnosti, Trg Republike Hrvatske 5, OIB: 52097842295, od 25. travnja 2025., Klasa: 114-04/25-01/02, Urbroj: 251-78-01-25-1, utvrdi nedopuštenom. Odlukom se tužiteljica: privremeno oslobađa radnih obaveza na Odsjeku i Studiju scenskog dizajna Akademije; privremeno isključuje iz rada na Odsjeku i Studiju scenskog dizajna, sa sastanaka Vijeća odsjeka te drugih nastavnih, produkcijskih i srodnih poslova u koje su uključeni studenti i nastavnici predmetnog odsjeka. Tužiteljica navodi da je za Odluku saznala dana 28. travnja 2025. kada joj je Odluka uručena, te da je dana 12. svibnja 2025. protiv Odluke podnijela Zahtjev za zaštitu prava kojim je tražila da se Odluka stavi izvan snage ili ukine, odnosno da joj se omogući obavljanje radnih obveza na Odsjeku i Studiju scenskog dizajna Akademije, kao i prisustvovanje sastancima Vijeća odsjeka te drugih nastavnih, produkcijskih i srodnih poslova u koje su uključeni studenti i nastavnici predmetnog odsjeka. Tuženik je Zahtjev zaprimio te se očitovao 19. svibnja 2025. na način da je isti odbio kao neosnovan, a koji odgovor je tužiteljica zaprimila dana 23. svibnja 2025. i nakon toga podnijela ovu tužbu. U osporavanoj Odluci, kao i u Očitovanju tuženika na Zahtjev tužiteljice za zaštitu prava, navodi se da se odluka dekana temelji na članku 20. Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti (dalje: ZVOZD) te članku 10. Statuta tuženika, koji uređuju ovlasti dekana. Tim se odredbama propisuje da dekan organizira učinkovit rad fakulteta, odnosno umjetničke akademije u ovom slučaju, a bez propisanih ovlasti uređivanja prava i obveza zaposlenika iz radnog odnosa na način da ih može privremeno „isključiti“ ili „osloboditi“ od radnih obveza. Tužiteljica navodi da je povod za donošenje sporne Odluke bio Dopis tužiteljice od 10. ožujka 2025. naslovljen „Prestanak radnog angažmana na studiju Scenski dizajn i u Akademijskom vijeću“, u kojem je, nakon što njezin prijedlog o izmjeni izvedbenog plana nije prihvaćen na sjednici Akademijskog vijeća od 3. ožujka 2025., zatražila da je se oslobodi daljnjih radnih obveza na tom studijskom programu i u vijeću. Dopisom je tužiteljica tuženiku istaknula da se na Akademijskom vijeću dana 3. ožujka 2025. nije usvojio njezin prijedlog kao vršiteljice dužnosti pročelnice odjela Scenski dizajn za promjenom izvedbenog plana, pa je tražila da se oslobodi od obveza rada na tom studijskom programu i od rada Akademijskog vijeća. Tužiteljica je Dopis poslala tuženiku iz razloga što joj nije dopušteno i/ili omogućeno da se izmijeni izvedbeni plan prema kojem bi se promijenio jedan vanjski suradnik koji nije radio prema izvedbenom planu koji je tužiteljica izradila, a koji je prihvaćen od Akademijskog vijeća. Tužiteljica napominje da je riječ o vanjskim suradnicima za koje nije proveden postupak izbora na radno mjesto, već su odabrani i s njima je sklopljen ugovor prema kojem oni obavljaju poslove umjetničko-nastavnog radnog mjesta za naknadu. Takav ustroj bio je nužan s obzirom da je Scenski dizajn novi odjel i studijski program koji je započeo s održavanjem tek od ove akademske godine 2024./25., a još uvijek od Ministarstva nisu odobrena sredstva za otvaranje novih radnih mjesta za profesore, izvanredne profesore i/ili docente koji bi trebali održavati nastavu, ispite i slično. Tužiteljica ističe da ona Dopisom nije bila ovlaštena tražiti oslobođenje ili isključenje od svojih radnih obveza na Akademijskom vijeću i studijskom programu Scenskog dizajna, stoga nije ni tuženik ovlašten donijeti takvu Odluku po njezinu „zahtjevu“. Nadalje, tuženik je dana 14. travnja 2025., rješavajući po Zahtjevu za zaštitu prava, donio odluku kojom jasno ističe da je tužiteljica dužna uredno izvršavati svoje radne obveze sukladno ugovoru o radu i izvedbenom planu: „dužni ste kao izvanredna profesorica uredno izvršavati posao svog radnog mjesta...“, te upozorava da bi odbijanje izvršavanja tih zadataka predstavljalo povredu ugovornih obveza. Također, navodi da ukoliko tužiteljica odbije izvršavati svoje radne obveze, da postupa protivno ugovoru o radu i preuzetim obvezama: „protivno je Vašim obvezama koje ste preuzeli sklapanjem ugovora o radu odbijanje izvršavanja radnih zadataka sukladno izvedbenom planu i ugovoru o radu, kao što je i Vaše samoinicijativno izuzimanje iz radnih zadataka sukladno izvedbenom planu i ugovoru o radu“. Unatoč navodima iz te odluke, dekan je donio pobijanu Odluku kojom se tužiteljica „oslobađa“ i „isključuje“ iz izvršavanja radnih obveza, čime se stvara kontradikcija u postupanju tuženika. Tužiteljica ističe da se tuženik pogrešno u Odluci poziva na ovlasti dekana u okviru kojih on može donijeti takvu odluku. Naime, takve odluke se odnose na pojedine organizacijske ovlasti dekana kao što su primjera radi: ustroj rada Akademije, sklapanje ugovora o radu s osobom koja je izabrana na umjetničko-nastavno radno mjesto, sklapanje ugovora s vanjskim suradnikom odredi radno vrijeme Akademije, ali nikako odluka kojom se odlučuje o isključenju ili oslobođenju od radnih obveza izabrane izvanredne profesorice na umjetničko-nastavno radno mjesto. Smatra da ovlast dekana da jednostrano isključi radnika s rada ili ga oslobodi izvršavanja radnih obveza mora biti izričito predviđena ZOR-om, ZVOZD-om, Statutom tuženika ili nekim drugim važećim pozitivnim ili internim propisom te da Odluku nije moguće opravdati pozivanjem na opće ovlasti dekana propisane ZVOZD-om ili Statutom tuženika. Također, u pobijanoj Odluci tuženik navodi da je „u postojećoj atmosferi onemogućen kvalitetan i efikasan rad odsjeka i to ponajprije na potencijalnu štetu studenta tog studija.“, a da „Akademija je dužna osigurati funkcionalan i profesionalan rad svih odsjeka…“, stoga tužiteljica ističe da razlog donošenja pobijane Odluke nije njezin zahtjev ili postupanje po njezinu zahtjevu već isključivo samovolja tuženika kao poslodavca da na neki način ukloni tužiteljicu s Akademije, a da pritom ne koristi institut otkaza propisan ZOR-om. Također, u prilog navodima tužiteljice dostavlja se Zapisnik s Akademijskog vijeća održanog 25. travnja 2025. u kojem se na stranici 3., točka 7. navodi da dekan tuženika isključuje tužiteljicu od rada s nastave i rada Vijeća odsjeka jer „takvim ponašanjem ne doprinosi da se studij može normalno izvoditi.“ Dakle, nesporno je da tuženik nije Odluku donio na temelju Zahtjeva tužiteljice, već isključivo radi navodno neprikladnog ponašanja tužiteljice za koji ona čak nije niti opomenuta ili pisano upozorena. Slijedom navedenog, tužiteljica predlaže da sud utvrdi da je Odluka o d25.4.2025. nedopuštena i da naloži tuženiku da joj naknadi trošak parničnog postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev. Čini nespornim da je tuženik donio predmetnu Odluku te da je protiv nje tužiteljica podnijela Zahtjev za zaštitu prava na koji se je tuženik očitovao 19.5. 2025. Osporava da bi Odlukom bilo povrijeđeno ijedno pravo tužiteljice iz radnog odnosa, te ističe da tužiteljica ni ne dokazuje koje točno pravo iz radnog odnosa joj je navodno povrijeđeno spornom Odlukom. Tužiteljica je zaposlena kod tuženika temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1.3.2024. koji je aneksiran dodatkom od 27.9.2024. te temeljem tih ugovora tužiteljica radi na radnom mjestu izvanredne profesorice za područje primijenjene umjetnosti-scenografiju. Predmetnim ugovorima o radu je izvršeno usklađenje s novim propisima o koeficijentima radnih mjesta, međutim tužiteljica radi kod tuženika na tom radnom mjestu već 12 godina, od 1.2.2013. Dakle, tužiteljica izvršava u cijelosti poslove svog radnog mjesta upravo u skladu sa ugovorom o radu. Tek je u akademskoj godini 2024./2025. započeo s radom novi studij - Studij scenskog dizajna na koji se odnosi predmetna odluka, na kojem je tek u toj akademskoj godini započela s radom tužiteljica pored dotadašnjeg rada na studijima Kazališne režije i radiofonije te Filmske i TV režije. Kao članica Vijeća novoosnovanog odsjeka za koji je dobrovoljno preuzela i vršenje dužnosti pročelnice, tužiteljica je za novoosnovani studij predložila vanjske suradnike, odsjek je predložio izvedbeni plan nastave za akademsku godinu 2024./2025. te su svi prijedlozi prihvaćeni od nadležnih tijela tuženika. Za njen angažman na tom novoosnovanom odsjeku scenskog dizajna nije s tužiteljicom sklapan niti kakav novi ugovor o radu, niti su joj ikakva nova prava ugovorena, niti naknada, niti je sklopljen ikakav aneks njenog postojećeg ugovora o radu jer se u smislu njenih prava i obveza kod tuženika apsolutno ništa nije mijenjalo. Tuženik ističe da tužiteljica na bilo kojem odsjeku na kojem obavlja posao, isti obavlja temeljem istog ugovora o radu, bilo da je riječ o jednom ili 3 odsjeka. Dakle, tužiteljica nije zaposlena posebno na radnom mjestu na odsjeku scenskog dizajna niti po osnovi angažmana na tom odsjeku ostvaruje posebno kakva prava iz radnog odnosa. U toj ulozi na Odsjeku scenskog dizajna u koji se je tužiteljica angažirala problemi su počeli kada je tužiteljica očito naišla na određena neslaganja sa suradnicima koje je sama predložila i s kojima je potom tuženik sklopio ugovore o suradnji za rad na tom odsjeku. Tužiteljica je potpuno izvan svojih ovlaštenja i kompetencija potom samoinicijativno otkazala suradnju jednom od vanjskih službenika - prof. VF, što je izazvalo dodatno nezadovoljstvo ostalih vanjskih suradnika i studenata tog odsjeka. Potom je, umjesto profesionalnog nastavka suradnje s kolegama tog odsjeka u skladu s akademskim vrijednostima i načelima, zahtijevala da tuženik angažira nove suradnike na tom odsjeku sukladno njenom traženju. Očekivano, Akademijsko vijeće kao nadležno tijelo tuženika takve zahtjeve tužiteljice nije prihvatilo jer su potpuno neosnovani te tužiteljica nema ovlasti organizirati niti određivati tko će, a tko neće biti suradnik tuženika. Tuženik naglašava da ovo tim više što su i prvotno angažirani svi suradnici koje je upravo tužiteljica predlagala kao stručnjake te koje je Akademijsko vijeće usvojilo putem Izvedbenog plan tuženika za tu akademsku godinu. Uslijed te odluke Akademijskog vijeća, kojom je odbijen zahtjev tužiteljice za izmjenu Izvedbenog plana i angažiranjem novih suradnika koje ona zahtjeva, tužiteljica je 10.3.2025. uputila tuženom i Akademijskom vijeću tuženika dopis naslova ‘’Prestanak radnog angažmana na studiju Scenski dizajn’’. Tim dopisom tužiteljica izričito obavještava tuženika da se samostalno isključuje iz svih daljnjih obveza predmetnog odsjeka. Na taj dopis tužiteljice, tuženi je pokušao provesti mirenje i normalizaciju odnosa, te je tuženi zatražio od tužiteljice da nastavi izvršavati radne zadatke, navodeći kako treba sudjelovati u radu Odsjeka i Studija scenski dizajn nakon čega se tužiteljica ponovo uključila u rad ovog Odsjeka, odnosno Studija te u rad Akademijskog vijeća. Nezadovoljstvo tužiteljice kulminiralo je na sjednici Vijeća odsjeka scenskog dizajna dana 22.4.2025. iz kojeg izvješća je razvidno da tužiteljica i na tim sjednicama pred cijelim kolektivom odsjeka jasno pokazuje svoje nezadovoljstvo zbog angažmana na tom Odsjeku. S obzirom na nastavak nezadovoljstva tužiteljice te izostanak kvalitetne komunikacije i mogućnosti suradnje s ostalim nastavnicima te studentima, a što se nastavilo i na sjednicama Akademijskog vijeća, udovoljeno je izričitom pisanom zahtjevu tužiteljice za isključenjem. Uslijed svih tih okolnosti posebice činjenice da je tužiteljica svojim postupanjem jasno pokazala da ne prihvaća prvotni stav tuženika o potrebi mirenja, normalizacije odnosa i nastavka njenog angažmana na Odsjeku scenskog dizajna te da je nezadovoljstvo tužiteljice na tom odsjeku počelo utjecati i na izvođenje nastave i na rad tog odsjeka, kao i na poslovnu odnosno radnu atmosferu tog odsjeka, tuženik je ipak dana 25.4.2025. donio odluku kojom je usvojio zahtjev tužiteljice da ju se isključi iz rada tog odsjeka. Dakle, predmetna odluka je apsolutno donesena po zahtjevu tužiteljice, uzevši u obzir sve okolnosti daljnjeg postupanja tužiteljice koja jasno ukazuju na nevoljkost angažmana tužiteljice na odsjeku scenskog dizajna, a vodeći se ovlašću dekana tuženika propisane čl. 10. Statuta da organizira rad ustanove. Prava tužiteljice kao zaposlenice kod tuženika su prije svega pravo na rad te materijalna prava koja su propisana Zakonom, kolektivnim ugovorom i internim aktima tuženika. Sva ta prava tužiteljica u cijelosti ostvaruje te predmetna pobijana odluka ni na koji način ne utječe na prava iz radnog odnosa tužiteljice po njenom ugovoru o radu niti ovom tužbom tužiteljica ostvaruje ikakva prava iz svog radnog odnosa. Tužiteljica je i dalje izvanredni profesor sa svim pravima i obvezama kod tuženika, svoje radne obveze i dalje izvršava na Odsjeku kazališne i radijske režije te Odsjeku Filmske i tv režije te uredno prima plaću za svoj rad i ostvaruje ostala materijalna prava koja joj pripadaju po važećim propisima. Tuženik naglašava da tužiteljica i bez nastavnog angažmana na Odsjeku scenskog dizajna do kraja akademske godine ispunjava propisani radni kapacitet tako da predmetna odluka koju tužiteljica pobija nije tužiteljicu ni na koji način zakinula u njenom radu i angažmanu kao izvanrednu profesoricu Akademije dramske umjetnosti. Slijedom navedenoga, smatra da su u potpunosti promašene pa čak i maliciozne, ako ne i klevetne, izjave tužiteljice da je predmetna pobijana odluka ‘’…samovolja tuženika kao poslodavca da na neki način ukloni tužiteljicu s Akademije..’’. Tuženik ističe da tužiteljica niti jednom odlukom, a osobito ne ovdje pobijanom, nije ‘’uklonjena’’ s Akademije te je tuženiku nejasno uopće što takva izjava tužiteljice treba značiti. Navodi da je tužiteljica, štoviše, tijekom ljetnog semestra akademske godine 2024./2025. u kojem je donesena predmetna odluka nastavila s radom na Odsjeku kazališne i radijske režije te Filmske i tv režije. U odnosu na navode tužiteljice da za svoje navodno neprikladno ponašanje nije opomenuta niti pisano upozorena, tuženik ističe da ovdje osporavana odluka nema niti kakve veze niti utjecaja na radni odnos tužiteljice i njen ugovor o radu s tuženikom pa je stoga nejasno zašto bi prije donošenja sporne odluke, koja je isključivo organizacijske prirode uslijed svih navedenih okolnosti, tužiteljica trebala biti upozoravana. Naime, sukladno odredbama Zakona o radu radnik je ovlašten u daljnjem roku od 15 dana od očitovanja poslodavca na zahtjev za zaštitu prava, ostvarivati svoje pravo odnosno tražiti zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom. Tuženik smatra da u smislu Zakona o radu, niti pobijana odluka tuženika ne predstavlja takvu odluku koja se može smatrati odlukom bitnom za prava radnika na koju bi se trebao podnositi zahtjev za zaštitu prava. Osim toga, u konkretnom slučaju tužiteljica predmetnom deklaratornom tužbom ne traži ostvarivanje niti kakvog prava pa tuženik smatra da tužiteljica nije dokazala niti pravni interes uopće za podnošenje ove tužbe s obzirom da čak i u hipotetskom slučaju usvajanja deklaratorno postavljenog tužbenog zahtjeva isto neće imati niti kakvog utjecaja na postojeća radna prava tužiteljice po njenom ugovoru o radu. Stoga tuženik po toj osnovi, sukladno postojećoj sudskoj praksi Vrhovnog suda RH, predlaže naslovljenom sudu da tužbu tužiteljice u cijelosti prije svega odbaci. Konačno, tijekom postupka tuženik dostavlja Odluku od 6.10.2025. kojom je stavljana izvan snage sporna Odluka od 25.4.2025. Slijedom navedenog, tuženik osporava tužbu tužiteljice u cijelosti kao neosnovanu jer pobijanom odlukom tuženika nisu povrijeđena niti kakva prava tužiteljice iz radnog odnosa već tužiteljica kao zaposlenica na radnom mjestu izvanredne profesorice uredno izvršava obveze svog radnog mjesta i ostvaruje sva materijalna prava koja joj pripadaju, a niti je tužiteljica na bilo koji način uopće dokazala koja prava iz radnog odnosa smatra da su joj povrijeđena te se stoga predlaže naslovljenom sudu da prije svega odbaci predmetnu tužbu tužiteljice, a podredno po provedenom postupku da odbije tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti sve uz naknadu troškova postupka tuženiku u cijelosti.

3. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži spisu.

4. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka i ocjene svih provedenih dokaza, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, - dalje u tekstu ZPP) sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

5. Uvidom u Odluku tuženika od 25.04.2025. sud je utvrdio da je dekan tuženika temeljem čl. 20. Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti i čl. 10. Statuta tuženika donio odluku da se tužiteljica privremeno oslobađa radnih obveza na Odsjeku i Studiju scenskog dizajna s danom donošenja Odluke te da privremeno isključenje iz rada obuhvaća isključenje iz nastavnog rada na tom studiju, izuzeće sa sastanaka Vijeća odsjeka te drugih nastavnih, produkcijskih i srodnih poslova u koje su uključeni studenti i nastavnici predmetnog Odsjeka, kao i da Odluka stupa na snagu s danom donošenja te je na snazi do okončanja postupaka nadležnih tijela, opoziva ili druge odluke nadležnog tijela tuženika ili Sveučilišta u Zagrebu koja bi regulirala predmetnu situaciju. U obrazloženju Odluke navodi se da je dekanat tuženika 10.03.2025. primio Dopis tužiteljice upućen Akademijskom vijeću, a kojim dopisom tužiteljica zahtijeva da ju se isključi iz daljnjeg rada na Odsjeku i Studiju scenskog dizajna. Navodi se da je po zaprimljenom zahtjevu tužiteljice za izmjenom kolektiva na predmetnom studiju Akademsko vijeće kao stručno tijelo svojom odlukom zahtjev odbilo te je inzistiralo da Odsjek nastavi profesionalno svoj rad u postojećem kolektivu, ali da je na sastancima tog Odsjeka koji su uslijedili utvrđeno kako je u postojećoj atmosferi onemogućen kvalitetan i efikasan rad odsjeka i to ponajprije na potencijalnu štetu studenata tog studija. Također se navodi da je tuženik dužan osigurati funkcionalan i profesionalan rad svih odsjeka, djelovanje u interesu napredovanja studenata, kao i očuvanje dostojanstva i ugleda članica i članova akademske zajednice i samog Sveučilišta, poticanjem kulture usklađene s temeljnim vrijednosti Sveučilišta: akademskim integritetom, intelektualnim slobodama i društvenom odgovornošću. Konačno, u obrazloženju se navodi da je slijedom svega prethodno navedenog, po ovlasti čl. 20. Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti i čl. 10. Statuta kojom je dekan ovlašten organizirati rad i poslovanje Akademije te donositi u skladu s tim i potrebne odluke, a nastavno na vlastiti zahtjev tužiteljice za isključenje iz rada Odsjeka i Studija te svih drugih obveza tog Odsjeka odlučeno kao u izreci.

6. Uvidom u Dopis tužiteljice od 10.03.2025. upućen Akademskom vijeću tuženika sud je utvrdio da je u istom kao predmet naznačen: prestanak radnog angažmana na Studiju scenski dizajn i u Akademijskom vijeću. Sud je također utvrdio da tužiteljica u istom navodi da: "Shodno svemu navedenom, odustajem od bilo kakvog radnog angažmana na Studiju scenski dizajn kao i drugih dodatnih angažmana na ADU. Time se više ne smatram članicom Odsjeka scenskog dizajna niti pročelnicom. Odgovornost za daljnje provođenje studijskog programa Scenski dizajn preuzima uprava i Akademijsko vijeće. Ovom odlukom prestajem biti i članicom Akademijskog vijeća."

7. Uvidom u čl. 10. Statuta utvrđeno je da su dužnosti i prava dekana tuženika, između ostalog, i da organizira rad i poslovanje tuženika u skladu s propisima, donošenje poslovnih odluka sukladno Zakonu, Statutu Sveučilišta, ovom Statutu i drugim propisima, da brine o provedbi programa rada tuženika te njezinom programskom razvoju, kao i da obavlja i ostale poslove vezane uz umjetničke, istraživačke i obrazovne djelatnosti, a koje mu povjeri Akademijsko vijeće. Člankom 20. Zakona visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti ("Narodne novine" broj: 119/22) propisano je da dekan fakulteta odnosno umjetničke akademije ima ovlast da organizira rad i poslovanje fakulteta, odnosno umjetničke akademije.

8. S obzirom da je tužiteljica sama Dopisom od 10.03.2025. izjavila da odustaje od bilo kakvog radnog angažmana na Studiju scenski dizajn i drugih dodatnih angažmana, da se ne smatra članicom Odsjeka i Studija scenskog dizajna niti pročelnicom, da prestaje biti članicom Akademijskog vijeća, te da je dekan tuženika Odlukom od 25.04.2025. udovoljio upravo njenom vlastitom zahtjevu za prestankom radnog angažmana te je privremeno oslobodio radnih obveza na Odsjeku i Studiju Scenskog dizajna, a sve u skladu sa zakonskom ovlasti koju ima temeljem čl. 20. Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti i čl. 10. Statuta, to je Odluka od 25.04.2025. dopuštena pa je valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice.

9. Iako je Odluka od 25.4.2025. kasnije Odlukom dekana od 6.10.2025. stavljena izvan snage i tužiteljici naloženo da preuzme sve radne zadatke određene izvedbenim planom studija i u skladu s obvezama ugovora o radu, sud smatra da je tužiteljica imala pravni interes za ovakvo postavljeni tužbeni zahtjev jer se isti prosuđuje prema okolnostima u vrijeme podnošenja tužbe zbog čega sud smatra prigovor tuženika istaknut u tom smjeru neosnovanim.

10. S obzirom da je u dovoljnoj mjeri utvrdio činjenično stanje radi donošenja odluke u ovoj pravnoj stvari, te da se radi isključivo o pravnom pitanju, to sud nije provodio daljnje dokaze kao nepotrebne i neodlučne.

11. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti i odlučiti kao u izreci presude.

12. Zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška odbijen je jer je u cijelosti izgubila spor (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

13. Tuženiku je temeljem čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a priznat trošak parničnog postupka, a koji trošak se sastoji od troška zastupanja po punomoćniku u osobi odvjetnika, te je odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

14. Tuženiku je sukladno Tbr. 7/2 i Tbr. 52/4 priznat trošak postupka u vidu jednokratne nagrade za prvostupanjski postupak u iznosu od 500,00 EUR, što uz 25% PDV-a (125,00 EUR) iznosi 625,00 EUR.

Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 17. srpnja 2026.

Sutkinja:

Lucija Miše

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.

DNA:

1. Punomoćniku tužiteljice

2. Punomoćniku tuženika