REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 83 Pn-1417/2020-82

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Blaženki Butigan Matić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ĐN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku PN i drugim odvjetnicima Odvjetničkog društva Špehar & Špehar iz Zagreba, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, uz sudjelovanje umješača Eurohercc osiguranje d.d., OIB: 22694857747, Zagreb, Ulica Grada Vukovara 282 kojeg zastupa punomoćnica Ivana Štih, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić&partneri d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 12. svibnja 2026., u prisutnosti punomoćnika tužitelja Domagoja Rukavine, odvjetnika, punomoćnika tuženika HN, dipl.iur. i punomoćnika umješača TN, odvjetnika, dana 17. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, isplatiti tužitelju ĐN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu iznos od 2.064,41 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama počev od 12. studenog 2019. do isplate i to do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 31.prosinca 2023. godine po stopi u visini koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2024. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužitelj sa dijelom zahtjeva za isplatu naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu od 125,51 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama počev od 12. studenog 2019. do isplate i to do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 31.prosinca 2023. godine po stopi u visini koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2024. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Tuženik je dužan naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka od 4.538,78 EUR sa zakonskim zateznim kamatama počev od 17. srpnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

IV. Nalaže se tužitelju isplatiti tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 146,00 EUR, a u roku od 15 dana.

V. Odbija se umješač sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u cijelosti.

r i j e š i o j e:

Dozvoljava se preinaka tužbe povišenjem zahtjeva tužitelja iz podneska od 26.09.2022. na iznos od 2.189,92 EUR sa pripadajućom zateznom kamatom.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi Dana 06. svibnja 2017. godine tužitelj je u svojstvu putnika tramvaja ZET d.o.o. (linija 7, vozni red 706) doživio prometnu nezgodu do koje je došlo zbog naglog kočenja tramvaja prilikom zaustavljanja. Tramvaj u kojem se nalazio tužitelj je osiguran kod tuženika. U navedenoj nezgodi tužitelj je zadobio tjelesne povrede uslijed kojih mu je povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, zbog čega je trpio fizičke bolove, strah te je nastupilo smanjenje životnih aktivnosti. Tuđa pomoć i njega bila mu je potrebna kroz cijelo vrijeme liječenja. Slijedom izloženog, tužitelj potražuje Slijedom navedenog tužitelj na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti i imovinske štete tuđe pomoći, a sukladno čl. 19. st. 2. i čl. 1046., kao i čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a, te čl. 1104. ZOO-a i čl. 12. st. 1. ZOOUP-a, a nakon neporeno isplaćenog iznos od 663,61 EUR imajući u vidu kvalifikatorne okolnosti a prema konačnom zahtjevu iz podneska od 26.09.2026. potražuje:

- za pretrpljene fizičke bolove iznos od 9.500,00 EUR,

- za pretrpljeni strah iznos od 5.000,00 EUR,

- za duševne boli zbog umanjenja životne aktivnosti iznos od 6.000,00 EUR

- za tuđu pomoć i njegu iznos od 990,00 EUR,

ukupno 2,189,92 EUR sa zateznom kamatom od 12.11.2019. do isplate kao i iznos parničnog troška sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi kako ne osporava se navod tužitelja da bi stradao u svojstvu putnika u tramvaju osiguranika tuženika, slijedom čega se ne osporava pasivna legitimacija po polici osiguranja broj: [broj police osiguranja]. Osporava se odgovornost osiguranika tuženika za utuženi štetni događaj. Naime, do istoga je došlo uslijed oduzimanja prednosti prolaza tramvaju od strane vozila registarske oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao ON. Protiv istoga je podnijeto izvješće prekršajnoj referadi I.PPP Zagreb, zbog prouzročenja prometne nesreće. Vozilo registarske oznake [registarska oznaka] u vrijeme štetnog događaja bilo je osigurano policom osiguranja broj: [broj police osiguranja], koju je izdalo EUROHERC osiguranje d.d., zbog čega se predlaže pozvati na stupanje u parnični postupka u svojstvu umješača EUROHERC osiguranje d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB:22694857747. Osporava se potraživanja visina naknade štete. Tuženik je u mirnom postupku isplatio tužitelju iznos od 5.000,00 kuna, što u ovome postupku nije sporno, te osporava ijedan drugi iznos koji bi prelazio isplaćeni nesporni iznos. Tužitelj je već ranije imao prometnu nesreću u kojoj je ozlijeđen, zbog čega je potrebno pribaviti ovjerenu presliku cjelokupnog zdravstvenog kartona, radi razgraničenja posljedica utuženog štetnog događaja od ranijeg zdravstvenog stanja tužitelja, koje ima svoju patologiju. Naime, iz medicinske dokumentacije je vidljivo kako su kod tužitelja prisutne degenerativne promjene na cijeloj kralježnici od prije utuženog štetnog događaja. Osporavaju se potraživane zatezne kamate istaknute na način sa rokovima navedenim u tužbi. Slijedom svega naprijed navedenog, predlaže se nakon provedenog dokaznog postupka odbiti tužbu sa tužbenim zahtjevima u cijelosti te obvezati tužitelja da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka sa pripadajućim zakonskom zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena koja teče od dana donošenja presude pa do dana plaćanja, a sve to u roku od 15 dana.

3. U podnesku od 20.05.2021. umješač navodi kako osporava odgovornost te osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Osporava se da bi sva dostavljena dokumentacija bila u uzročno vezi s predmetnom nezgodom sijedom čega se prvenstveno predlaže provođenje vještačenja po vještaku sudske medicine. Osim toga, tužitelj je bio sudionikom i nezgode koja se dogodila dana 01.05.2017 godine zbog čega je neophodno pribaviti cjelokupni zdravstveni karton tužitelja. II. Kako ZOOP-u nije propisao način određivanja naknade štete za tjelesne ozljede, u ovom predmetu koristimo opća pravila o popravljanju neimovinske štete sadržana u ZOO/05 i to u čl. 19, 1046 i 1100. Ako je tomu tako, onda je osigurani rizik „tjelesne ozljede“ zapravo jednak povredi prava na tjelesno i duševno zdravlje, kao jedan od podoblika povrede prava osobnosti kao neimovinske štete u objektivnoj koncepciji neimovinske štete. Kako je čl. 1100 st.1. ZOO/05, propisano, citiramo: “U slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to (1) težina povrede i (2) okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, neovisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.“ upućeni smo na zaključak; „Da svaka povreda prava osobnosti (pa i prava na tjelesno i/ili duševno zdravlje) ne znači istovremeno i pravo oštećenika na pravičnu novčanu naknadu“. Zašto! Zato što sud mora najprije utvrditi „težinu povrede“, da bi ocijenio opravdavala li ista dosudu pravične novčane naknade i u kojoj visini. Potom će uzeti u obzir i okolnosti pod kojim se povreda dogodila (objektivne okolnosti činjeničnog supstrata konkretnog slučaja, kao i neke subjektivne okolnosti, npr. životna dob i sl). Da bi opisane zadaće (iz čl. 1100 st.1. ZOO/05) u postupku sud uspješno i u razumnom roku obavio potrebno je „razvrstati“ moguće povrede prava na tjelesno i/ili duševno zdravlje u stupnjeve po njihovoj težini (jer nemogućnost da se ozljeda stupnjuje ili kategorizira dovodi do zaključka o neopravdanosti dosude pravične novčane naknade i obrnuto, svako stupnjevanje povrede po težini opravdava dosudu pravične novčane naknade). Tu će sud svakako morati po prijedlogu tuženika provesti dokaz sudsko medicinskim vještačenjem po vještaku sudske medicine, odnosno po prijedlogu tužitelja dokaz vještačenjem po vještaku medicinske struke koji bi u svom nalazu i mišljenju trebao dati jasan odgovor na predmet vještačenja kroz konačno mišljenje u kojem će klasificirati sva tjelesna oštećenja na način da će1; a) Utvrditi postotak oštećenja tjelesnog i/ili duševnog zdravlja ili PTFD, ako postoji, i točno u postotku iskazati koliko ono iznosi uz primjenu „Medicinske tablice“ s opisom svih ograničenja u funkcioniranju oštećene osobe u budućnosti. b) Mišljenje o postojanju i veličini PTFD-a traži od liječnika-vještaka da iskaže svoje mišljenje i o stupnju težine i razredu težine od I. do V. po „Medicinskoj skali“ (radi primjene „Tablice naknada“). c) Ako liječnik-vještak utvrdi da je oštećenje tjelesnog i/ili duševnog zdravlja do 4% (TFD) ili je oštećenje zdravlja privremeno ili povremeno, obvezno se treba izjasniti je li to oštećenje ima karakter posve lake povrede opisane pod a) ili pod b) u „Medicinskoj skali“ uz navođenje razloga za svoju odluku, kao i o razdoblju u kojem je kod oštećenika postoji privremeni funkcijski deficit i u kojem postotku (PPFD). d) Ako liječnik-vještak utvrdi da kod oštećenika nije došlo do oštećenja tjelesnog i/ili duševnog zdravlja, zbog toga jer se radi o dijagnozama koje su postavljene na temelju anamnestičkih podataka, mora svoje mišljenje obrazložiti. e) Ako se radi o neznatnim-beznačajnim ozljedama, mora svoje mišljenje obrazložiti sa aspekta medicinski relevantne težine povrede prava na tjelesni i/li duševni integritet. Utvrdi li liječnik-vještak, da je kod oštećenika PTFD, 5% i više, treba u svom mišljenju dati očitovanje i o slijedećem: (uz naglasak da se naruženost kao estetska šteta može „pojaviti“ i kod opisa oštećenja kao posljedice ozljede i pod točkom c.) f) Utvrditi je li kod oštećenika tijekom hospitalizacije i rehabilitacije (do konsolidacije ozljede) došlo do pojave neuobičajenih jakih bolova /patnje/, ako da, odrediti stupanj po „Skali intenziteta“ od 1 do 7, (Julinova ljestvica) i to u stupnju od 5 do 7 jer stupnjevi od 1 do 4 su integrirani u PTFD. li ona g) Dati mišljenje o postojanju, prirodi i značaju naruženosti kao estetske štete, navodeći je privremena (mogućnost kurativnog zalječenja/operacija ili palijativnog/šminka) ili definitivna. Procijeniti ju po uobičajenoj ljestvici od 1 do 7, neovisno o eventualnoj funkcionalnoj ozljedi koja je već uzeta u obzir na ime funkcionalnog deficita (PTFD). Osporava se i tijek zatraženih zateznih kamata te se ističe prigovor zastare potraživanja. Umješač predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja uz obvezu da umješaču nadoknadi trošak parničnog postupka.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Potvrdu MUP-a od 06.05.2017. (list 38-39 im41-42 spisa), Ispis podataka iz police broj [broj police] (list 40 spisa), spis MUP-a sačinjen povodom predmetne nezgode sa skicom lica mjesta, fotografijama i Zapisnikom o očevidu (list 59-75 spisa), presliku medicinske dokumentacije tužitelja (list 118-156, 177-181, 187-192spisa), rasapravni zapisnik TS u Zagrebu, P-467/2022 od 25.04.2024. (list 244-246 spisa), vještvo dr. Đ tom posutpju (list 248-251 spisa). Nadalje sud je prove proveo prometno vještačenje po stalnom sudskom vještaku dipl. ing. Igoru Jakopliću (list 78-82 spisa), i sudsko medicinskim vještačenjem po dr. Petru Škaviću (list 229-233 spisa), medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. Žarku Rašiću (list 108-111 spisa) pisanom dopunom vještva (list 160-162), usmenim saslušanjem vještaka (list 198- 199 spisa), kao o suočenjem vještaka dr. Petra Škavića i dr. Mayera (list 260-261 spisa), te saslušanjem tužitelja (list 183 spisa).

5. Među parničnim strankama nije sporna aktivna i pasivna legitimacija, štetni događaj, te da je tužitelj u opisanoj nezgodi zadobio tjelesne ozljede, kao i da je tuženik tužitelju u mirnom postupku isplatio nesporni iznos neimovinske i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu od 5.000,00 kn.

6. Među strankama je sporna odgovornost za predmetni događaj, obzirom na navod tuženika kako je do prometne nesreće došlo krivnjom drugog motornog vozila, koje nije osigurano kod tuženika, odnosno da li je tužitelj doprinio nastanu štete jer se tijekom vožnje u tramvaju nije držao za rukohvat pa je time sporna i uzročno posljedične veze između nastalih ozljeda tužitelja i štednog događaja, a time osnov i visina tužbenog zahtjeva preko nesporno isplaćenog iznosa.

7. U ovom postupku tuženik priznaje da je tužitelj stradao u svojstvu putnika u tramvaju, koji je osiguran kod tuženika, te stoga priznaje pasivnu legitimaciju. Tuženik osporava odgovornost uz obrazloženje kako je do prometne nesreće došlo krivnjom drugog motornog vozila, koje nije osigurano kod tuženika.

8. Člankom 1069. stavak 3. Zakona o obveznim odnosima propisano je da za štetu prouzročenu pogonom dvaju ili više motornih vozila odgovaraju njihovi vlasnici trećim osobama solidarno. S obzirom da nije sporno da je vlasnik tramvaja osiguranik tuženika tužitelj je mogao od njega tražiti naknadu štete bez obzira da li je naknadu štete potraživala i od osiguravatelja drugog vozila koje je sudjelovalo u prometnoj nesreći. Tuženik neosnovano osporava odgovornost s obzirom da putnik u tramvaju ima status treće osobe, te mu solidarno odgovaraju imaoci motornog vozila koji su sudjelovali u prometnoj nezgodi (čl. 22. st. 2. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu), a kako je to nesporno osiguranik tuženika, tako i odgovornost tuženika proizlazi iz same činjenice što tužitelj ima svojstvo putnika, pa ja u tom smislu prigovor tuženika ocijenjen kao nesnosan.

9. Na okolnost doprinosa tužitelja nastaloj šteti i uzročno posljedične veze između nastalih ozljeda tužitelja i štednog događaja sud je proveo prometno vještačenje po dipl. ing. Igoru Jakopliću, te sudsko medicinsko vještačenje po dr. Petru Škaviću.

10. Iz prometnog vještva proizlazi kako su prilikom policijskog očevida izuzete su snimke nadzornih kamera koje prate vozača i putnika u prednjem dijelu tramvaja, nezgoda se dogodila sa istočne strane raskrižja s Ljubijskom ulicom na sjevernoj tramvajskoj pruzi Av.Dubrava, pogrešno je utvrđen razmak između prometne oznake stajališta tramvaja od početne točke mjerenja PTM od 18 metara, koja u stvarnosti iznosi 27 metara kako je to vidljivo na sljedećoj satelitskoj snimci. U spis je priložena snimka nadzorne kamere izuzeta iz tramvaja koji je učestvovao u konkretnoj prometnoj nezgodi. U spisu nema računalnog zapisa iz tramvaja (tzv. "crne kutije"). Na snimci je vidljivo kretanje tramvaja s tramvajskog stajališta koje se nalazilo na udaljenosti od 27 metara istočnije od početne točke mjerenja. Na snimci je vidljivo da osobno vozilo sudionika nezgode skreće s kolnika u desno preko izdignutog nogostupa prema kolnom prilazu parkiralištu trgovine LIDL, putanjom na oko 3 metra zapadnije od početne točke mjerenja. Tramvaj je na tramvajskom stajalištu bio zaustavljen prednjim dijelom na oko 3 metra istočnije od prometne oznake stajališta tramvaja. Preglednost i vidljivost je bila u vrijeme i na mjestu nezgode vrlo dobra, s time da nijedan tramvaj nema postavljeno lijevo ogledalo, tako da je vozač tramvaja mogao uočiti namjeru skretanja osobnog vozila sudionika nezgode tek kad je osobno vozilo stražnjim dijelom na kojem je bio uključen desni pokazivač smjera prošlo razinu vozačke kabine tramvaja. Prema video snimci tramvaj se naglim kočenjem zaustavio na udaljenosti od oko 3 metra od desnog gabarita osobnog vozila sudionika nezgode. Proizlazi da je tramvaj od kretanja sa stajališta do zaustavljanja radi izbjegavanja sudara prešao duljinu puta od oko 27 + 3 = 30 metara. Tramvaj je pri kretanju sa stanice mogao ubrzavati ubrzanjem od 1,1 m/s2 , a usporavati nakon što je vozač uočio opasnost intenzitetom od oko 3 m/s2. Kako je ubrzanje i usporenje tramvaja izvedeno na duljini puta od oko 30 metara, tako proizlazi da je vozač tramvaj uspio do trenutka uočavanja opasnosti ubrzati do brzine od oko 26km/h. Osobno vozilo sudionika nezgode HYUNDAI reg. oznake [registarska oznaka] se prije nezgode kretalo po svojoj lijevoj prometnoj traci namijenjenoj za kretanje osobnih vozila od istoka prema zapadu, dok je u desnoj prometnoj traci odvojenoj žutom kratko isprekidanom crtom na tramvajskom stajalištu bio zaustavljen tramvaj dugačak 32 metra. Na video snimci nadzorne kamere je vidljivo da je osobno vozilo započelo skretanje u desno ispred tramvaja prema kolnom ulazu na parkiralište u jednom luku i da je u trenutku zaustavljanja tramvaja bilo ukošeno za oko 60° u odnosu na uzdužnu os kolnika. Skretanje je osobno vozilo obavljalo po putanji kružnog luka od oko 12 metara. Vidljivo je na snimkama da je na osobnom vozilu bio uključen desni pokazivač smjera. Primjerena brzina za skretanje osobnog vozila po putanji kružnog luka polumjera 12 metara iznosi 23 km/h. Prema snimci nadzorna kamere vozač tramvaja je nakon pokretanja tramvaja sa stajališta upravljao tramvajem i istovremeno brojao novac, mičući pogled s kolnika na novac i nazad. Zbog navedenog je mogao kasniti s reakcijom na opasnost do 1 sekunde, ali moguće je i da uopće nije kasnio ako je opasnost bila uočljiva upravo dok je gledao na kolnik. Oštećeni putnik ĐN se tijekom kretanja tramvaja koji je ubrzavao nije pridržavao rukom za rukohvate već je pokušavao poništiti tramvajsku kartu. Kako je prilikom ubrzavanja tramvaja pomakom težišta svog tijela prema naprijed održavao ravnotežu, pri uspostavi kočenja tramvaja je takav pomak težišta dao dodatan zamah tijelu oštećenog prema poleđini stijenke kabine vozača, uz silu koja je nastala zbog usporenja tramvaja. Iz navedenog proizlazi da je vozač osobnog vozila započeo sa skretanjem u desno iz svoje lijeve prometne trake na kolni ulaz trgovine sjekući desnu prometnu traku po kojoj se kretao tramvaj, koji je već oko 5 sekundi ranije započeo sa kretanjem sa tramvajskog stajališta, čime je prisilio vozača tramvaja na poduzimanje intenzivnog kočenja. Vozač tramvaja je u trenutku pojave opasnosti brojao novac povremeno skidajući pogled s kolnika na novac, međutim na snimci nadzorne kamere nije vidljivo da li je usprkos tome vozač reagirao u najranijem mogućem trenutku ili je kasnio s reakcijom. Obzirom da je uspio zaustaviti tramvaj prije sudara s osobnim vozilom sudionika nezgode, proizlazi da s reakcijom nije značajno kasnio. Tramvaji nisu opremljeni lijevim vanjskim ogledalom, prema zakonskim odredbama uvijek imaju prednost u odnosu na cestovna vozila, tako da vozač tramvaja nije imao obavezu niti je tehnički mogao obaviti provjeru prije kretanja sa stajališta da li se neko vozilo namjerava prestrojiti u njegovu prometnu traku. Oštećeni ĐN se tijekom vožnje u trenutku nastanka nezgode nije držao za nijedan od rukohvata u tramvaju, a vozio se u stojećem stavu pokušavajući poništiti tramvajsku kartu.

11. Sud nije udovoljio prigovoru tuženika iz podneska od 16.03.2021. i sasluašavao vještaka iz razloga jer se vještak nije očitovao o uzroku predmetne nezgode i mogućnosti izbjegavanja iste, te mogućnosti izbjegavanja pada budući da ova okolnost nije presudna za pitanje odgovornosti tuženika za naknadu štete koju je pretrpio tužitelj, jer je tužitelj bio putnik u tramvaju i ima status treće osobe. U pogledu prigovora tuženika koji se odnosi na mogućnost izbjegavanja pada od strane tužitelja, vještak je naveo da došlo do intenzivnog kočenja tramvaja, prilikom čega je došlo do pada tužitelja što je životno i logično jer prilikom naglog usporenja dolazi do kretanja tijela putnika u vozilu prema naprijed. Osim toga u uzroke prometne nesreće treba svakako uključiti i činjenicu da je tužitelj u trenutku kočenja stajao, te da se radi o osobi starije životne dobi koje okolnosti su utjecale na gubitak ravnoteže i mogući pad.

12. Iz sudskomedicinskog vještva dr. Petra Škavića proizlazi Tužitelj ĐN, rođen **.**.1940. godine je stradao u prometnoj nesreći dana 6.5.2017. godine kao putnik u tramvaju prigodom naglog kočenja. Pregledom i tijekom liječenja tužitelja utvrđene su ozljede i postavljene sljedeće dijagnoze: - natučenje s krvnim podljevom kože lijeve strane prsnog dijela leđa - bol u slabinsko-križnom dijelu leđa. Gore navedena objektivno medicinski utvrđena i opisana ozljeda u vidu natučenja s krvnim podljevom kože lijeve strane prsnog dijela leđa nastala je udarcem donjeg dijela stražnje strane prsnog koša u neku tupotvrdu prepreku u prostoru, a što može, među ostalim, biti i neki dio unutrašnjosti tramvaja (rukohvat, stolac, okvir prozora…). Do navedenog udarca moglo je, među ostalim, doći uslijed destabilizacije i pada / posrtanja tužitelja uslijed naglog kočenja tramvaja. Naknadnom radiološkom obradom utvrđene su opsežne degenerativne promjene kralježnice tužitelja, a koje ne stoje u uzročno-posljedičnoj vezi s predmetnim štetnim događajem. Ove promjene / stanja mogu, a u pravilu i dovode do pojave bolova u pojedinim dijelovima kralježnice (najčešće u slabinsko-križnom dijelu kralježnice te u vratnom dijelu) uz iradijaciju (širenje) u udove (noge i ruke) kada dođe do pritiska na kralježničku moždinu. Ove tegobe karakterizirane su izmjenama faza aktivacije te remisije, pri čemu do aktivacije može doći uslijed nekih pokreta, opterećenja, traumatskih događaja, itd., ali i bez nekog evidentnog uzroka. Do izvjesnog pogoršanja stanja i pojave bolova u slabinskoj kralježnici, na podlozi otprije postojećeg oštećenja slabinske kralježnice (opsežne degenerativne promjene) moglo je kod tužitelja doći uslijed traume – ozljede lijevog prsnog dijela leđa zadobivene udarcem leđa u neku tupotvrdu prepreku u prostoru npr. prigodom pada / posrtanja u tramvaju radi naglog kočenja. U slučaju da liječenje utvrđene ozljede tužitelja bude dovršeno uz zaostale štetne posljedice izražene nekim postotkom smanjenja životne aktivnosti, dio tog postotka otpadati na od ranije postojeće oštećenje kralješnice (degenerativne promjene), a dio će biti posljedica ozljeđivanja u štetnom događaju. O točnom omjeru učešća svakog od navedena dva faktora u formiranju ukupnog postotka smanjenja životne aktivnosti treba se izjasniti vještak koji će vještačiti sve vidove neimovinske štete.

13. U podnesku od 19.09.2025. umješač je naveo kako je zaprimio nalaz i mišljenje vještaka sudske medicine dr. Škavića te se na isti očituje na način da istom prigovara te predlaže na ročište određeno za dan 03.10.2025. godine pozvati vještaka dr. Škavića kako bi isti usmeno obrazložio svoj nalaz i mišljenje. Naime, umješač ukazuje kako se povodom istog štetnog događaja vodi postupak pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, poslovni broj P-467/2022 u kojem ovdje tuženik potražuje od ovdje umješača iznos koji je platio ovdje tužitelju kao nesporan iznos naknade štete i u kojem postupku je također provedeno vještačenje po vještaku sudske medicine po vještaku dr. Mayeru. Kako su utvrđenja dr. Mayera drugačija od utvrđenja dr. Škavića.

14. Iako je sud u ovom postupku udovoljio prijedlogu umješača da se provede suočenje vještaka dr. Škavića i dr. Mayera koji je u ovom postupku saslušan kao svjedok sud nije analizirao i cijenio navedeni iskaz dr. Mayera niti činjenicu suočenja, budući da je dr. Mayer vještačio u drugom postupku, te sud nije vezn utvrđenjima drugih vještaka iz drugog postupku iako se radi o istom štetnom događaju.

15. U svom usmenom očitovanju dr. Škavić je naveo kako ostaje u cijelosti kod pisanog nalaza i mišljenja od 12. svibnja 2025. godine te na podnesak umješača od 19.09.2025. navodi kako je i uvidom u priloge navedenog podneska vidio da prigodom izrade pisanog nalaza i mišljenja raspolagao dodatnom medicinskom dokumentacijom tužitelja u vidu zdravstvenog kartona iz kojega proizlazi kontinuitet simptoma i tegoba nakon predmetnog štetnog događaja te je naveo kao u mišljenju da su navedene tegobe moguće posljedica ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju na podlozi od ranije postojećeg oštećenja zdravlja tužitelja, a o omjeru svakog od pojedina dva čimbenika bi se trebao izjasniti vještak kliničar, a što je uvidom u nalaz i mišljenje vještaka Rašića vidio da je isti i naveo. Da se tužitelj pridržavao za rukohvat odnosno čvrsto držao barem jednom rukom za rukohvat te navedeni stisak održao tijekom cijelog kočenja tramvaja smatra da ne bi došlo do pada i udarca leđima tužitelja o neku tupu tvrdu prepreku, no isto ne može u potpunosti isključiti odnosno moglo bi doći do udarca i bez pada u slučaju rotacije prigodom držanja za neki vertikalni držač. Na daljnje pitanje koje bi ozljede nastala o tome ne može zaključivati.

16. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje dipl. ing. Igora Jakoplića i dr. Petra Škavića i njegovo usmeno očitovanje budući da je isto vještvo sačinjeno stručno, detaljno je obrazloženo, u skladu je s pravilima prometne i sudsko medicinske struke, te je izrađeno na temelju postojeće prometne i medicinske dokumentacije koja je postojala u spisu do trenutka vještačenja, a da se tužitelj pridržavao za rukohvat odnosno čvrsto držao barem jednom rukom za rukohvat te navedeni stisak održao tijekom cijelog kočenja tramvaja smatra da ne bi došlo do pada i udarca leđima tužitelja o neku tupu tvrdu prepreku, no isto ne može u potpunosti isključiti odnosno moglo bi doći do udarca i bez pada u slučaju rotacije prigodom držanja za neki vertikalni držač

17. No unatoč ovakvom utvrđenju navedenih vještaka Člankom 697. stavak 1. ZOO-a propisano je da prijevoznik odgovara za sigurnost putnika od početka do završetka prijevoza, uključujući vrijeme ulaženja i izlaženja iz vozila, kako u slučaju naplatnog, tako i u slučaju besplatnog prijevoza, te je dužan naknaditi imovinsku i neimovinsku štetu koja nastane oštećenjem zdravlja, ozljedom ili smrću putnika, osim ako je prouzročena radnjom putnika ili stranim uzrokom koji se nije mogao predvidjeti, ni izbjeći ili otkloniti. Iz ove zakonske odredbe proizlazi da je tuženik dužan dokazati da je do štete došlo radnjom tužitelja, a koju osiguranik tuženika nije mogao predvidjeti, izbjeći ili otkloniti. Tuženik tijekom postupka nije dokazao da postoje okolnosti na strani tužitelja koje bi isključile njegovu odgovornost. U kategoriju radnji koje tuženik nije mogao predvidjeti ne bi spadalo niti to da se tužitelj u trenutku pada nije držao za rukohvat, a na što upućuju tuženik i umješač. Od bilo kojeg putnika ne može se realno očekivati da se u svakoj sekundi boravka u tramvaju drži za rukohvat te je očekivano da će postojati i trenuci kada se putnici kreću kroz tramvaj bez držanja za rukohvat ili kada potvrđuju putnu kartu. Imajući u vidu da je prometni vještak jasno utvrdio prema snimci nadzorna kamere vozač tramvaja je nakon pokretanja tramvaja sa stajališta upravljao tramvajem i istovremeno brojao novac, mičući pogled s kolnika na novac i nazad, te je prema video snimci tramvaj naglim kočenjem zaustavio na udaljenosti od oko 3 metra od desnog gabarita osobnog vozila sudionika nezgode, uslijed čega je došlo do pada tužitelja, iz navedenih razloga, sud smatra da nije bilo doprinosa na strani tužitelja nastanku štete.

18. U odnosu na prigovor tužitelja nepravovremenosti predlaganje sudsko medicinskog vještačenja potrebno je navesti kako je umješač stekao položaj stranke u postupku nakon zaključenja prethodnog postupka, te isti nije niti mogao ranije predložiti navedeno vještačenje, a to je učinio na prvom ročištu kada je sud donio rješenje kojim mu je dopustio miješanje, pa je stoga prigovor tužitelja istaknut u tom smislu ovaj sud ocijenio kao neosnovanim.

19. Na okolnost osnovanosti i visine tužbenog zahtjeva, a po dostavi zdratzsvenog kartona sud je iz vještva dr. Žarka Rašića ovaj sud je utvrdio da je tužitelj, stradao u štetnom događaju, dana 06. 05. 2017. g, te pritom zadobio natučenje prsne i slabinske kralježnice. Pregledan je nakon predmetnog štetnog događaja 06. 05. 2017. – Prilikom vožnje tramvajem i naglog kočenja udario leđima u metalnu šipku. Negira udarac glavom, događaj rekonstruira. Status: Bolnost na palpaciju u području donjeg dijela Th i L kralježnice te SI zglobova obostrano. Veliki hematom u području donjeg dijela Th kralježnice. Učini se odgovarajuća RTG obrada, bez prijeloma, degenerativne promjene Th i L kralježnice. Preporučeno mirovanje, analgetik p.p., Heparin krema lokalno, ovratnik, dobio upute. Liječenje je završeno, odnosno stanje se stabiliziralo nakon što je učinio MR L kralježnice – 08. 11. 2019. Trajanje i intenzitet bolova: jakog intenziteta, trajnog karaktera bili su sumarno 2 dan, srednjeg intenziteta trajnog karaktera sumarno 8 dana. Bolovi slabijeg intenziteta trajnog karaktera trajali su sumarno tijekom 45 dana. Povremeni bolovi manjeg intenziteta iskazani su kroz smanjenje životnih aktivnosti. Tzv. primarni strah (tj. strah koji se javlja u samoj situaciji neposredne životne ugroženosti i istovremenog ozljeđivanja) bio je jačeg intenziteta i kraćeg trajanja. Sekundarni strah (tj. strah koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda i mogućih posljedica i mogućih komplikacija) jačeg intenziteta u trajanju od kumulativno 2 dana, srednjeg intenziteta u vremenu od kumulativno 5 dana, manjeg intenziteta u trajanju od kumulativno 14 dana. U navedenom štetnom događaju tužitelj je zadobio natučenje prsne i slabinske kralježnice. U navedenom štetnom događaju došlo je do trajnog smanjenja životnih aktivnosti od 5% koje se očitiju u ograničenoj pokretljivosti slabinskog segmenta kralješnice, te bolovima u donjem dijelu leđa tj. u slabinskom dijelu krajišnice prilikom dužeg stajanja, hodanje po stepenicama. Pri ocjeni smanjenja životnih aktivnosti uzete su u obzir opisane degenerativne promjene slabinskog segmenta kralješnice, te se navedena ocjena smanjenja životnih aktivnosti od 5% odnosi na stenje po predmetnom štetnom događaju. Nakon predmetnog štetnog događaja tužitelju je bila potrebna tuđa nestručna pomoć u trajanju sumarno 15 dana po 2 sata dnevno, te još 15 dana po 1 sat dnevno za uobičajene kućanske poslove pomoć pri odlasku u trgovinu i slično.

20. Prigovarajući istom vještvu u podnesku od 29.12.2021. tuženik je naveo kako ne prigovara ocjeni vještaka glede potrebe i trajanja pomoći nestručne osobe, ne prigovara intenzitetu i trajanju pretrpljenog straha, kao niti intenzitetu i trajanju fizičkih bolova jakog i srednjeg intenziteta. Obzirom na trajanje liječenja i ozljede tužitelja, tuženik prigovara trajnosti bolova slabijeg intenziteta. Nadalje, vještak nalazi kako je u utuženom štetnom događaju došlo do trajnog smanjenja životnih aktivnosti tužitelja od 5%. Vještak navodi kako je uzeo u obzir ranije degenerativne promjene kod tužitelja. Trajno umanjenje životnih aktivnosti očituje se u bolnosti ograničenoj pokretljivosti lumbalne kralježnice. Vještak sam utvrđuje kako su već u inicijalnoj medicinskoj dokumentaciji zabilježene degenerativne promjene torakalne i lumbalne kralježnice, zatim da postoji ostepenija koštanih struktura, odnosno smanjenje gustoće koštanih struktura, hernija iv. Diska na L3L4, zadebljanje L5S1, te suženje spinalnog kanala. Iz preslike osobnog zdravstvenog kartona tužitelja vidljivo je da tužitelj probleme sa leđnom kralježnicom najmanje od 18. studenog 2008. godine, naime već tada je tužitelj liječen sa šifrom bolesti M54. Od toga datuma se tužitelj javlja liječniku pod ovom šifrom bolesti više puta, a ponekad i u kombinaciji sa kožnim bolestima i poremećajima metabolizma. Tuženik može prihvatiti da se je tužitelj ozlijedio prilikom pada, međutim, prihvaća da način i okolnosti pada ostavljaju trajno smanjenje životnih aktivnosti. Prihvatljivo bi bilo i da bi pad kod tužitelja prouzročio fizičke bolove u nešto dužem trajanju nego li kod zdrave osobe, međutim osporava se da bi pad kod tužitelja ostavio trajnih posljedica. Moli se vještak očitovati na slijedeća pitanja: 1. Koliko je ukupno smanjenje životnih aktivnosti kod tužitelja? 2. Koliko umanjenja životnih aktivnosti se odnosi na pojedinu tegobu? 3. Iz kojih razloga smatra da bi utuženi štetni događaj ostavio trajne posljedice?

21. Očitujući se na prigovore tuženika u pisanoj dopuni vještva od 26.2.2022. vještak je naveo kako je u pisanom nalazu i mišljenju naveo da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio natučenje prsne i slabinske kralježnice, te da je u predmetnom štetnom događaju došlo je do trajnog smanjenja životnih aktivnosti od 5% koje se očitiju u ograničenoj pokretljivosti slabinskog segmenta kralješnice, te bolovima u donjem dijelu leđa tj. u slabinskom dijelu krajišnice prilikom dužeg stajanja, hodanje po stepenicama. Pri ocjeni smanjenja životnih aktivnosti uzete su u obzir opisane degenerativne promjene slabinskog segmenta kralješnice, te se navedena ocjena smanjenja životnih aktivnosti od 5% odnosi na stenje po predmetnom štetnom događaju. Također u pisanom nalazu i mišljenju je navedeno kako su povremeni bolovi manjeg intenziteta iskazani kroz smanjenje životnih aktivnosti. Prema tome tužitelj ne bi trpio bolove u tom opsegu da nije bilo predmetnog štetnom događaja te je stoga i procijenjeno dodatno smanje nje životnih aktivnosti od 5% koje se odnosi isključivo na predmetni štetni događaj.

22. U podnesku od 16.3.2022. tužitelj je naveo kako je zaprmio dopunu nalaza i mišljenja sudskog vještaka dr. Žarka Rašića, te navodi kako ostaje kod dokaznog prijedloga za saslušanjem tužitelja osobno kao stranke u postupku. Tužitelj navodi kako se u njegovom slučaju ne radi o povremenim bolovima manjeg intenziteta, već se radi o stalnim bolovima visokog intenziteta koji traju cijelo vrijeme od štetnog događaja do danas. Takovo stanje traje skoro 5 godina i za tužitelja predstavlja znatnu povredu prava osobnosti na tjelesno i psihičko zdravlje. Dostavlja se daljnja medicinska dokumentacija iz koje se vidi da se tužitelj žalio na bolove te da je zatražio pomoć u Ambulanti za liječenje boli gdje čeka termin. U svom pismenom nalazu i mišljenju sudski vještak je dao procjenu jakih bolova 2 dana, srednjeg intenziteta 8 dana, a slabog intenziteta sumarno 45 dana. Iako povremeni bolovi ulaze u smanjenje životnih aktivnosti, što je korektna procjena vještaka, tužitelj smatra da u situaciji kada su ti bolovi jako izraženi, a u uzročno-posljedičnoj su vezi sa štetnim događajem kako to proizlazi iz dopune nalaza i mišljenja, iste bi trebalo posebno procijeniti i to prema subjektivnom stanju tužitelja koji osjeća boli koju trpi dati primjerenu procjenu, kako bi se mogla utvrditi i primjerena naknada neimovinske štete. Predlaže se saslušati tužitelja, te nakon toga provesti dokaz dopunskim očitovanjem sudskog vještaka u pogledu obima i trajanja bolova.

23. U svom logičnom i životnom iskazu kojeg sud u cijelosti prihvaća tužitelj navodi kako je u ovoj nezgodi zadobio donjeg dijela kralježnice te se od ove ozljede liječim i dan danas, da je zbog ozljede zaprimljen u KBC Dubrava te sam isti dan pušten kući. I danas osjeća bolove te koristi analgetike. Na bolovanju je bio preko mjesec dana za koje vrijeme mu je pomoć i njegu pružala kćerka u vidu kuhanja, spremanja, te odlaska na fizikalnu terapiju koju još i danas obavlja. On je prije obrađivao vinograd i vrt no to danas više ne može raditi. Inače živi sam te a posjećuju prijatelji i kćerke. On je nakon ove nezgode drastično smršavio, gotovo 30 kg. Danas nosi pojas za stabilizaciju kralježnice.

24. U svom usmenom očitovanju na ročištu od 15.02.2023. vještak je naveo kako je izvršen je uvid u novo dostavljenu medicinsku dokumentaciju, a koja se odnosi na daljnje liječenje tužitelja zbog tegoba u slabinskom segmentu kralježnice, navodi kako nema elemenata za promjenu nalaza i mišljenja obzirom su tegobe prvenstveno vezane za degenerativne promjene koje su i opisane ma magnetnoj rezonanci od 8. studenog 2019. godine te se daljnja medicinska dokumentacija i liječenje upravo poziva na navedenu magnetnu rezonancu. U nalazima neurokirurga navodi se kakao nema elemenata za neurokirurško liječenje te da je nalaz sukladan životnoj dobi. Prema tome uzimajući u obzir učinjenu dijagnostičku obradu, RTG snimke, magnetnu rezonancu gdje nije utvrđeno da je došlo do koštane ozljede nego samo natučenja izvršena je i procjena sukladno zadobivenoj ozljedi i učinjenoj dijagnostičkoj obradi. Tužitelj će i dalje zahtijevati prvenstveno konzervativno liječenje u smislu provođenja povremene fizikalne terapije i liječenja boli. Na postavljeno pitanje pun tužitelja o trajanju intenzitetu bolova, navodi da je upravo zbog tih bolova sa povremenim egzarcebacijama bolova i procjena smanjena životne aktivnosti dana sa 5 %. Na pitanje pun tužitelja da li je u zdravstvenom kartonu navedene ranije tegobe sa slabinskom kralježnicom, navodi da od 1982. godine pa nadalje se povremeno navode tegobe sa navedenim dijelom kralježnice i to je uzeto u obzir pri procjeni smanjenja životne aktivnosti. Ukupno smanjenje životne aktivnosti kod tužitelja kada se uzme nalaz magnetne rezonance, dijagnostička obrada u smislu RTG-a, iznosi minimum 15-20 %. Uzimajući u obzir da je zadobio natučenje i prsnog i slabinskog dijela, a da pogotovo prsni i slabinski dio čini jedna cjelina kralježnice nije moguće razdvojiti pojedine postupke. Ne može utvrditi mehanizam nastanka ozljeđivanja osim opisa koji postoji u spisu. Na pitanje pun tuženika da li bi štetni događaj ostavio trajne posljedice kod zdrave kralježnice, navodi da je na to pitanje vrlo teško odgovoriti jer zavisi od životne dobi i mogućih promjena na samoj kralježnici a koje opet ne moraju biti u direktnoj vezi sa samom životnom dobi. Kada bi se radilo o apsolutno zdravoj kralježnici bez ikakvih promjena, najvjerojatnije udarac ne bi doveo do trajnih posljedica. Na pitanje pun tuženika da li je stenoza spinalnog kanala, tj. kanala leđne moždine posljedica štetnog događaja, navodi da je to posljedica degenerativnih promjena. Na pitanje pun tuženika da li će povremeno provođenje fizikalne terapije biti posljedica štetnog događaja odnosno degenerativnih promjena, navodim da će većinom biti zbog degenerativnih promjena, a malim dijelom zbog predmetnog štetnog događaja, ali zbog toga je procijenjeno smanjenje životne aktivnosti 5 %.

25. Ovaj sud u cijelosti je prihvatio vještvo dr. Žarka Rašića, sve njegove pisane dopune i usmeno saslušanja kao objektivno i stručno budući da je sačinjeno temeljem postojeće dokumentacije u spisu, nakon pregleda tužitelja i uvida u zdravstveni karton, te imajući u vidu da je vještak na jasan i transparentan način utvrdio vrste ozljeda koje je tužitelj zadobio u predmetnoj nezgodi, da između predmetnih ozljeda i štetnog događaja postoji jasna uzročno posljedična veza, te da je ocjena kvalifikatornih okolnosti donesena je temeljem navedenog sukladno stručnom znanju i dugogodišnjem kliničkom iskustvu. Isto tako vještak je kod izrade vještva već uzeo u obzir degenerativne promjene (ročište 25. veljače 2023.) koje je utvrdio dr. Škavić, a isto tako i u očitovanju od 26.02.2022. gdje navodi: „pri ocjeni smanjenje životnih aktivnosti uzete su u obzir opisane degenerativne promjene slabinskog segmenta kralježnice, te se navedene ocjena smanjenja životnih aktivnosti od 5% odnosi na stanje po predmetnom štetnom događaju“. Prema tome tužitelj na bi trpio bolove u tom opsegu da nije bilo predmetnog štetnog događaja te je stoga i procijenjeno dodatno smanjenje životnih aktivnosti od 5% koje se odnosi isključivo na predmetni štetni događaj“.

26. Isto tako ovdje je potrebno navesti, a vezano za navode umješača da se vještak mora očitovati koju težinu povrede je tužitelj zadobio jer je isto bitno radi ocjene pripada li tužitelju pravo na novčanu naknadu i koliko, a sve prema Medicinskoj skali sa stupnjevima težine povrede prava osobnosti (povrede prava na tjelesno i /ili duševno zdravlje), stav je ovoga suda da je obveza vještaka izraditi nalaz i mišljenje u skladu s pravilima medicinske struke i zadatkom suda time da sud nije ovlašten određivati metodologiju i pristup vještačenju jer sud ne raspolaže potrebnim stručnim znanjem iz područja medicine. Sud prilikom ocijene pripada li tužitelju pravo na pravičnu novčanu naknadu i koliko ista iznosi vodi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom, a na osnovi čl. 1100. st. 2. ZOO-a. Kako je vještak u svom nalazu i mišljenju dao ocjenu o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli i straha koje su jedan od potrebnih elemenata za ocjenu suda i jedine su iz područja medicinske struke, to je stav ovoga suda da je takva prigovor tuženika da je vještak morao dati odgovor na pitanje koju težinu povrede je tužitelj zadobio ocijenjen neosnovanim. Prijedlog tuženika da vještak prilikom izrade nalaza i mišljenja treba koristiti Međunarodnu klasifikaciju bolesti te Međunarodnu klasifikaciju funkcioniranja, invalidnosti i zdravlja ovaj sud nalazi neprihvatljivim obzirom da sud nije ovlašten određivati metodologiju i pristup vještačenju i to iz razloga jer sud ne raspolaže potrebnim stručnim znanjem iz područja medicine te je na temelju odredbe čl. 250. ZPP-a proveo dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku neurokirurgu, koji je koristio potrebno stručno znanje i iskustvo te je nalaz i mišljenje izradio u skladu s pravilima medicinske struke. Također je potrebno navesti da nije zadatak vještaka u parnicama radi naknade (neimovinske) štete odgovoriti na pitanje je li tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti (u konkretnom slučaju pravo na tjelesno i duševno zdravlje), obzirom da ocjenu o tome daje sud, koji se pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade, rukovodi jačinom i trajanjem povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom (čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a, NN br. 35/05 i 41/08). Dakle, iako je pravni temelj za dosudu pravične novčane naknade povreda prava osobnosti kao neimovinska šteta (čl. 1046. ZOO), fizičke boli, duševne boli i strah su kriteriji (mjerila) koji zajedno s ostalim okolnostima slučaja iz čl. 1100. ZOO utječu na ocjenu suda je li tužiteljevo pravo osobnosti povrijeđeno u toj mjeri da zbog toga tužitelj, kao oštećenik, ima pravo na isplatu pravične novčane naknade.

27. Odredbom članka 1100. st. 1. i st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05,41/08, dalje ZOO) propisano je da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, s time da će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih bolova, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. Naime, sukladno odredbi članka 19. st. 1. i st. 2. ZOO-a, svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti, pod kojima se razumijevaju prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i drugo.

28. Slijedom svega navedenog uzimajući u obzir intenzitet i trajanje fizičkih bolova, kao i sve prethodno opisane okolnosti te imajući u vidu da je tužitelj u štetnome događaju zadobio natučenje prsne i slabinske kralješnice, da je liječen po kirurgu, anesteziologu, te proveo fizikalnu terapiju, da su unatoč provedenom liječenju zaostale trajne posljedice u vidu ograničene pokretljivosti segmenta kralješnice te bolivima u donjem dijelu leđa, tj. slabinskom dijelu kralješnice prilikom dužeg stajanja, hodanja po stepenicama zbog čega je zasigurno trpio bol određenog intenziteta i trajanja a to i potvrđuje u svom iskazu, a kako to nedvojbeno proizlazi iz predmetnog vještva, a imajući u vidu i starost tužitelja (rođen 1940.).

29. Slijedom navedenog, a uzimajući u obzir intenzitet i trajanje fizičkih bolova, a sukladno čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05,41/08) i čl. 223. ZPP- a, sud je utvrdio da tužitelju za ovaj vid štete pripada pravična novčana naknada u iznosu od 1.200,00 EUR.

30. Uzimajući u obzir intenzitet i trajanje pretrpljenog straha, a sukladno čl. 1100. ZOO-a i čl. 223. ZPP-a, sud je utvrdio da tužitelju za ovaj vid štete pripada pravična novčana naknada u iznosu od 600,00 EUR .

31. Slijedom navedenog, a imajući u vidu trajanje i intenzitet duševnih boli zbog smanjenja opće životne i radne sposobnosti tužitelja u omjeru od 5%, u kojem će isti morati ulagati pojačane napore u svakodnevnom životu i radu, a sukladno čl. 1100. ZOO-a i čl. 223. ZPP-a, sud je utvrdio da tužitelju za ovaj vid štete pripada pravična novčana naknada u iznosu od 1.000,00 EUR, no kako tužitelj za ovu vrstu štetu konačnim zahtjevom traži manji iznos od 796,63 EUR, to mu je isti kao takav priznat u cijelosti.

32. Iz predmetnog vještva dr. Rašića je utvrđeno je da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć druge osobe u ukupnom trajanju od 45 sati, a budući da se inače s naslova pomoći druge osobe cijena određuje prema neto zaradi osobe koja bi u mjestu gdje stanuje tužitelj mogla pružiti takvu uslugu i koja plaća trošak poreza i prireza, a tužitelj niti ne tvrdi da su mu pomoć i njegu nisu pružale profesionalne osobe već kćerka koje inače ne plaćaju trošak poreza i prireza, pa je sud je u nedostatku bilo kakvih drugih dokaza na tu okolnost ocijenio da je to 5,00 EUR po satu, te tužitelju po ovoj osnovi pripada pravična novčana naknada u iznosu od 225,00 EUR, no kako tužitelj za ovu vrstu štetu konačnim zahtjevom traži manji iznos od 131,40 EUR, to mu je isti kao takav priznat u cijelosti.

33. Obzirom na naprijed navedeno tužitelju je priznata pravična novčana naknada neimovinske štete i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu od 2.728,03 EUR no isti iznos valjalo je umanjiti za nesporno isplaćeni iznos od 663,62 EUR, te u konačnici tužitelju dosuditi iznos od 2.064,41 EUR, no kako tužitelj konačnim zahtjevom potražuje iznos od 2.189,92 EUR to je isti odbijen u preostalom dijelu od 125,51 EUR kao prekomjerno zatraženim, a sve to sa zakonskom zateznom kamatom na osnovi čl. 12. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05,36/09, 75/09, 76/13 i 152/14 ) počev od podnošenja odštetnog zahtjeva, tj. 12.11.2019. do isplate, i to do 31. prosinca 2022. sukladno odredbi čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima NN br. 78/15.), a od 01. siječnja 2023. do isplate sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (NN br.114/22) i Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (NN br. 156/22).

34. Naime, sukladno čl. 12. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05,36/09, 75/09, 76/13 i 152/14 ) propisano je da je osiguratelj dužan u roku od 60 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva utvrditi osnovanost i visinu tog zahtjeva te dostaviti podnositelju zahtjeva obrazloženu ponudu za naknadu štete, ako se odgovornost za naknadu štete te visina štete nesporne ili utemeljeni odgovor na sve točke iz ovršnog zahtjeva u slučaju da su odgovornost za naknadu štete i visina šteta sporne.

35. Odredbom čl. 4 istog zakona propisano je da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete u roku iz stavka 1 oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamata i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Obzirom da je navedena odredba ZOOP lex specijalis u odnosu na odredbama u kamatama ZOO-a tužitelju pripadaju zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva tj. 10.8. 2019. bez obzira radi li se o naknadi novčane ili ne novčane štete. Iz odštetnog zahtjeva razvidno je da je tužitelj tuženiku dostavio cjelokupnu dokumentaciju, a da je isti zahtjev podnesen 22.05.2023. čime obveza tuženika prema tuženiku dospijeva.

36. Naime kada bi se tijek zateznih kamata prekidao samim tuženikovim očitovanjem na oštećenikov zahtjev tada bi institut zateznih kamata na imovinsku štetu u ovakvim postupcima bio potpuno nesvrsishodan, pa je stoga tužitelju zatezna kamata na dosuđeni iznos neimovinske štete po osnovi povrede prava osobnosti i imovinske štete za tuđu pomoć od 2.064,41 EUR dosuđena od navedenog datuma.

37. U odnosu na preinaku povišenjem zahtjeva tužitelja, nesporno je kako je Vrhovni sud RH na sjednici Građanskog odjela održanoj 15. lipnja 2020. godine, posl.br. Su-IV-47/2020-5, zauzeo pravno shvaćanje kojim je izmijenio Orijentacijske kriterije i iznose za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete, na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama povećavaju za 50% te se primjenjuju na sve parnične postupke za naknadu neimovinske štete u svim stupnjevima suđenja tj. od dana prihvaćanja na predmetnoj sjednici VSRH. Obzirom su, dakle, Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete VSRH doneseni na sjednicama 5. ožujka 2020. godine i 15. lipnja 2020. godine, a istima je izrijekom i nedvosmisleno određeno, da se primjenjuju "...i na obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006. i stupanja na snagu ZOO/05.", te "...na sve parnične postupke za naknadu neimovinske štete u svim stupnjevima suđenja (ubuduće), tj. od dana prihvaćanja na sjednici Građanskog odjela VSRH (15. lipnja 2020.).", to isti kao takvi, osim što su u smislu odredaba Zakona o sudovima ("Narodne novine" br. 28/13, 33/15, 56/15 i 67/18) pravno obvezujući, predstavljaju i novu činjenicu sukladno kojoj tužitelj bez svoje krivnje nije mogao preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka, pa je sud u smislu odredbe čl. 190. ZPP-a dopustio preinaku tužbe povećanjem zahtjeva na iznos od 2.189,92 EUR sa pripadajućom zateznom kamatom, te odlučio kao u izreci ovog rješenja.

38. Posljedično tome, a u odnosu na istaknuti prigovor tijeku zateznih kamata na taj povećani dio, ističe se da tako preinačena tužba nema karakter novog zahtjeva glede početka i tijeka kamata u odnosu na početno postavljeni zahtjev, jer je riječ o istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi od početka samog postupka zbog čega se ne može reći da je u konkretnom slučaju riječ o drugom obliku štete, pa se istaknuti prigovor tijeku zateznih kamata sve na povećani dio zahtjeva, u konkretnom slučaju ukazuje neosnovanim.

39. Nisu osnovani niti navodi umješača kojima upire na to da je dio tužbenog zahtjeva (postavljen preinakom tužbe) u zastari, s obzirom da tužitelj preinakom tužbe nije postavio novi, drugačiji tužbeni zahtjev, nego ga je samo specificirala imajući u vidu nalaz i mišljenje vještaka, kao i nove Orijentacijske kriterije VSRH, koji su doneseni nakon podnošenja tužbe.

40. Odluka o parničnom trošku tužitelja temelji se na odredbi čl. 154 st. 3. ZPP u svezi odredbe čl. 155. ZPP-a, slijedom kojih je tužitelju dosuđen trošak parničnog postupka za slijedeće parnične radnje: za sastav odštetnog zahtjeva 200,00 EUR, za sastav tužbe 200,00 EUR, za sastav podneska od 02.09.2020., 16.03.2021., 05.05.2021., 07.01.2022., 16.03.2022., 26.09.2022., 26.09.2024., 21.05.2025., 28.01.2026. 200,00 EUR za svaki podnesak, za pristup na ročište 24.11.2020., 23.09.2022., 15.02.2023., 05.02.2024., 12.07.2024., 14.01.2026., 12.05.2026. 200,00 EUR za svako ročište, ukupno 3.600,00 EUR, sve uvećano za 25% PDV-a u iznosu od 900,00 EUR, a na osnovi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Tbr. 7., Tbr. 8., Tbr. 9. i Tbr. 42., kao i trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 33,18 EUR i presudu u iznosu od 68,35 EUR, a na osnovi Zakona o sudskim pristojbama. ("Narodne novine" br. 74/95, 57/96, 137/02 i 26/03, u daljnjem tekstu: ZSP), time da je tužitelj nije dosuđen trošak ročišta za objavu presude jer na isti tužitelj nije pristupio, kao niti trošak podnesaka od 15.06.2020., 25.06.2020., 30.11.2020., 28.09.2023., 11.11.2024., 12.02.2025., 10.10.2025., od 50,00 EUR za svaki podnesak jer u istim tužitelj ne iznose nikakve nove činjenice niti predlaže dokaze te isti nisu nužni troškovi ovog postupka.

41. Nadalje tužitelju je dosuđen trošak nužnog medicinskog vještačenja u iznosu od 199,08 EUR.

42. Visinu troškova zastupanja sud je dosudio imajući u vidu vrijednost predmeta spora i vrijednost boda, kao i uspjeh stranaka u sporu prema konačnom zahtjevu iz podneska od 26.09.2022. od 2.189,92 EUR i to tužitelja u iznosu od 97,14%, (u osnovi 100% i visini od 94,27 %-dosuđeni iznos od 2.064,41 EUR podijeljen sa konačnim zahtjevom od 2.189,92 EUR, pa kad se zbroj navedena dva postotka podijele sa 2 dobije se postotak od 91,85%), a tuženika u omjeru od 2,83 % (visina 5,73 % podijeljena sa 2) pa kad se od uspjeha tužitelja oduzme uspjeh tuženika, tužitelj je u postupku uspio u omjeru od 94,31%.

43. Slijedom navedenog tužitelju je sukladno čl. 154.st. 3. i čl. 155. ZPP-a u dosuđen parnični trošak u ukupnom iznosu od 4.538,78 EUR, time da mu je trošak medicinskog vještačenja dosuđen bez obzira na uspjeh u sporu, kao i tuženiku trošak prometnog vještačenja od 146,00 EUR, dok je umješač zbog svega navedenog u cijelosti odbijen sa zahtjevom za naknadu parničnog troška, pa je slijedom navedenog valjalo u pogledu parničnog troška stranaka odlučiti kao u izreci ove presude pod točkom III, IV i V.

44. O zateznim kamatama na trošak parničnog postupka tužitelja odlučeno je na osnovi odredbe čl. 27. st. 3. Ovršnog zakona (NN br. 57/96., 29/99., 194/05. i 88/05.) i čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (NN broj 78/15), a počev od donošenja ove presude, tj. 17. srpnja 2026.do isplate.

U Zagrebu, 17. srpnja 2026.

Sudac:

Blaženka Butigan Matić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranka koja je bila na ročištu za uručenje ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana uručenja otpravka iste. Žalba se podnosi ovom sudu pismeno u četiri primjerka, a za Županijski sud.

Protiv ove presude stranka koja nije bila na ročištu za uručenje, a dostava poziva nije uredna, ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave otpravka iste. Žalba se podnosi ovom sudu pismeno u četiri primjerka, a za Županijski sud. Protiv ove presude stranka koja nije bila na ročištu za uručenje, a dostava poziva je uredna, ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi ovom sudu pismeno u četiri primjerka, a za Županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po pun, uz rješenje o sudskoj pristojbi na presudu u iznosu od 68,35 EUR

2. Tuženiku