Poslovni broj: Us I-1666/2025-8

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Leandri Mojtić kao sucu pojedincu te Milki Škaro Grozdanić zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja MA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Ivica Zaradić, odvjetnik u Solinu, Domovinskog rata 7, protiv tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Službe građevinske inspekcije, Odjela građevinske inspekcije, OIB: 33706439962, Split, Mike Tripala 6, radi izvršenja rješenja o uklanjanju, nakon održane usmene i javne rasprave zaključene 19. lipnja 2026., a objavljenje 17. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanjem rješenja Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Službe građevinske inspekcije, Odjela građevinske inspekcije, KLASA: UP/I-362-02/18-02/1040, URBROJ: 443-02-03-12-25-32 od 03. lipnja 2025., kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se zahtjev tužitelja za donošenjem rješenja o odgodnom učinku tužbe, kao neosnovan.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška upravnog spora, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika, Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Službe građevinske inspekcije, Odjela građevinske inspekcije, KLASA: UP/I-362- 02/18-02/1040, URBROJ: 443-02-03-12-25-32 od 03. lipnja 2025., utvrđeno je da je rješenje o uklanjanju građevine KLASA: UP/I-362-02/18-02/01040, URBROJ: 531-07- 1-2-1-18-05 od 26. rujna 2018. godine kojim je tužitelju kao investitoru naređeno da u roku od 90 dana od dana zaprimanja tog rješenja ukloni nasip na terenu u dužini od cca 30 m, maksimalne širine cca 7 m, maksimalne visine cca 4 m, namjene parkiralište, koji je izveden na lokaciji Split, Mihanovićeva ulica, na kat. čest. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], bez izvršne odnosno pravomoćne građevinske dozvole, postalo izvršno dana 12. listopada 2018. godine; da je rješenje o prvoj novčanoj kazni postalo izvršno; da je rješenje o drugoj novčanoj kazni postalo izvršno; da tužitelj nije postupio po izvršnom rješenju o uklanjanju od 26. rujna 2018. godine te je stoga određeno da se tužitelj prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju izricanjem 3. novčane kazne u iznosu od 8.626,98 eura.

2. U pravodobno podnesenoj tužbi tužitelj je naveo da je u upravnom postupku pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, da su bitno povrijeđene odredbe upravnog postupka, te da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Istaknuo je da na terenu u naravi ne postoji nikakvi nasip, te da je sve uklonjeno prije donošenja pobijanog rješenja, tako da ga se ne može prisiljavati na ispunjenje te nenovčane obveze. Drži da rješenje tuženika nije precizno ni jasno, te da nije ovršivo. Naveo je da nije vlasnik predmetne kat. čest. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], obzirom da je ista prodana trećoj osobi - kupcu Plitvice Đogaš d.o.o., te da mu ono zabranjuje pristup na predmetnu nekretninu, tako da nije niti u realnoj mogućnosti bilo što poduzimati na toj nekretnini, pa tako ni ispuniti predmetnu nenovčanu obvezu. Istaknuo je da ga tuženik u predmetnom upravnom postupku nije obavještavao o poduzetim radnjama (poziv na uviđaj, rezultati uviđaja i dr.), te da su mu time povrijeđena i procesna prava. Tužitelj je predložio da se izvede dokaz njegovim saslušanjem, saslušanjem svjedoka, uviđajem na licu mjesta uz prisustvo vještaka građevinske struke i po potrebi vještaka geodetske struke, te čitanjem priloženih isprava. Predložio je da se poništi rješenje tuženika, da mu se naknadi trošak spora za sastav tužbe i trošak sudske pristojbe, te da se donese rješenje o odgodnom učinku tužbe.

3. U odgovoru na tužbu tuženik je u svemu ustrajao u navodima iz obrazloženja osporavanog rješenja, te je predložio da sud tužbu odbije kao neosnovanu.

4. Podneskom koji je zaprimljen pred ovim sudom 15. srpnja 2025. godine trgovačko društvo Plitvice Đogaš d.o.o. je zatražilo da ga se uključi u ovaj spor.

5. Na ročištu održanom pred ovim sudom 19. lipnja 2026. u odsutnosti uredno pozvanog tuženika koji svoj izostanak nije pravdao, opunomoćenik tužitelja je ustrajao u navodima tužbe ističući da na predmetnoj nekretnini ne postoje sporni zahvati, te da nije vlasnik nekretnine, a sadašnji vlasnik društvo Plitvice Đogaš d.o.o. da mu ne dozvoljava pristup na nekretninu. Također je naveo da je novom vlasniku izdana i lokacijska dozvola na predmetnoj nekretnini, te da mu ista ne bi ni mogla biti izdana da postoje ikakvi ilegalni zahvati na nekretnini, te je ustrajao u dokaznim prijedlozima navedenim u tužbi.

6. Na temelju ocjene rezultata provedenog upravnog postupka koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja te izvedenih dokaza, vođen načelom učinkovitosti, Sud je odbio kao suvišno predloženo izvođenje dokaza za saslušanjem tužitelja kao stranke u sporu, te za saslušanjem svjedoka M i PA, uviđajem na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka građevinske i geodetske struke, ocjenjujući da se pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez izvođenja predloženih dokaza.

7. Sud je izveo dokaze čitanjem svih isprava koje se nalaze u sudskom spisu, te čitanjem cjelokupnog spisa tuženog tijela koji je ovom Sudu dostavljen uz odgovor na tužbu te je zaključio raspravljanje u predmetnom upravnom sporu.

8. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

9. Predmet spora je ocjena zakonitosti rješenja KLASA: UP/I-362-02/18- 02/1040, URBROJ: 443-02-03-12-25-32 od 03. lipnja 2025., kojim je tužitelju izrečena treća novčana kazna.

10. Odredbom članka 106. stavak 1., 3. i 4. Zakona o Državnom inspektoratu (Narodne novine, broj: 115/18, 117/21,67/23, dalje ZDI) propisano je da se inspekcijske i druge mjere propisane tim Zakonom naređuju rješenjem investitoru, vlasniku građevine, odnosno drugoj stranci određenoj tim Zakonom, da na temelju toga odjeljka Zakona građevinski inspektor donosi rješenje, te da ako u provedbi inspekcijskog nadzora utvrdi povredu propisa čije izvršenje je ovlašten nadzirati rješenje može donijeti i bez saslušanja stranke.

11. Odredbom članka 108. ZDI-u propisano je da tijekom inspekcijskog nadzora građevinski inspektor ima pravo i obvezu u skladu s tim Zakonom strankama narediti otklanjanje nepravilnosti tijekom građenja, zabranu ugradnje građevnog proizvoda, otklanjanje oštećenja na postojećoj građevini, usklađivanje građenja, uklanjanje građevine, zabranu uklanjanja građevine te obustavu građenja.

12. Odredbom čl. 114. stavkom 1. ZDI propisano je da se rješenje kojim se naređuje uklanjanje građevine odnosno njezina dijela izvršava putem treće osobe. Stavkom 2., istog članka, propisano je da rok u kojem je izvršenik obvezan postupiti po rješenju iz stavka 1. ovoga članka ne može biti kraći od devedeset dana niti duži od sto dvadeset dana.

Stavkom 3., istog članka, propisano je da se prije pristupanja izvršenju rješenja iz stavka 1. ovoga članka putem treće osobe izvršenika na izvršenje prisiljava izricanjem tri novčane kazne.

13. Člankom 142. stavkom 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09 i 110/21; u daljnjem tekstu ZUP) propisano je da će javnopravno tijelo koje provodi izvršenje prisiliti izvršenika na ispunjenje obveze iz rješenja novčanom kaznom, ako je izvršenik ne ispuni sam, ako izvršenje putem trećih osoba nije moguće ili je neprikladno za postizanje svrhe izvršenja.

Stavkom 2. istog članka određeno je da se novčana kazna kojom se fizička osoba prisiljava na izvršenje izriče rješenjem u iznosu do dvije prosječne godišnje bruto plaće ostvarene u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini. Novčana kazna kojom se pravna osoba prisiljava na izvršenje izriče se rješenjem odgovornoj osobi te pravne osobe u iznosu do deset prosječnih godišnjih bruto plaća ostvarenih u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini. Žalba na rješenje o novčanoj kazni ne odgađa izvršenje rješenja.

Stavkom 3. tog članka propisano je da će se u slučaju daljnjeg neispunjavanja obveze, izreći druga, veća novčana kazna unutar utvrđenog raspona. Ako je potrebno, novčana kazna može se izreći i više puta. Stavkom 4. istog članka određeno je da se novčane kazne izvršavaju sukladno odredbama ZUP-a o izvršenju novčanih obveza.

14. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja po ocjeni ovog Suda u konkretnom slučaju i predmetnoj upravnoj stvari nije povrijeđen Zakon na štetu tužitelja, a kako to isti neosnovano smatra već je na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja pravilno primijenjeno materijalno pravo.

15. Iz stanja spisa te dostavljenog spisa upravnog tijela nespornim proizlazi da je rješenje tuženika KLASA: UP/I-362-02/18-02/01040, URBROJ: 531-07-1-2-1-18-05 od 26. rujna 2018. godine kojim je tužitelju kao investitoru naređeno da u roku od 90 dana od dana zaprimanja rješenja ukloni nasip na terenu u dužini od cca 30 m , maksimalne širine cca 7 m, maksimalne visine cca 4 m, namjene parkiralište, koji je izveden na lokaciji Split, Mihanovićeva ulica, na kat. čest. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], bez izvršne odnosno pravomoćne građevinske dozvole, postalo izvršno dana 12. listopada 2018. godine. U spisu se nalazi pravomoćno i izvršno rješenje o prvoj novčanoj kazni kojim se tužitelj prisiljava na izvršenje predmetnog rješenja o uklanjanju. Zapisnikom od 28. svibnja 2024. godine o inspekcijskom pregledu, tuženik je na terenu utvrdio da tužitelj nije postupio po predmetnom rješenju o uklanjanju. Stoga je tuženik 05. lipnja 2024. godine, temeljem gore citiranih relevantnih propisa, donio rješenje kojim se tužitelja prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju od 26. rujna 2018. godine izricanjem druge novčane kazne u iznosu od 5.927,53 eura. Također je kao nesporno utvrđeno da tužitelj nije postupio ni po rješenju o 2. novčanoj kazni kojim rješenjem se tužitelj prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju izricanjem druge novčane kazne, a koje rješenje je postalo izvršno dana 24. lipnja 2024., a što je razvidno i kao nesporno utvrđeno iz Zapisnika o kontrolnom inspekcijskom očevidu od 27. svibnja 2025. u kojem su sadržana činjenična utvrđenja s lica mjesta, te priložene fotografije zatečenog stanja koje su priložene Zapisniku i čine njegov sastavni dio, a koja činjenična utvrđenja tužitelj nije s uspjehom osporio. Slijedom naprijed navedenih nespornih utvrđenja, po ocjeni ovog Suda stekli su se uvjeti za izricanje 3. novčane kazne kojom se izvršenika prisiljava na izvršenje izvršnog i pravomoćnog rješenja o uklanjanju od 26. rujna 2018.

16. U odnosu na tužbene navode tužitelja kojima osporava zakonitost sastavljenog Zapisnika o kontrolnom inspekcijskom nadzoru jer da je isti sastavljen bez njegove nazočnosti te da o istom nije bilo obavješten, niti prisutan, valja istaći da je odredbom čl. 19. Zakona o građevinskoj inspekciji propisano da se inspekcijske i druge mjere propisane tim Zakonom naređuju rješenjem investitoru, vlasniku građevine, odnosno drugoj stranci određenoj tim Zakonom te na temelju toga Zakona građevinski inspektor donosi rješenje, te ako građevinski inspektor u provedbi inspekcijskog nadzora utvrdi povredu propisa čije izvršenje je ovlašten nadzirati može donijeti rješenje i bez saslušanja stranke, slijedom čega se tužbeni navodi u cijelosti ocjenjuju neosnovanim i paušalnim, o čemu je recentna upravno sudska praksa već izrazila pravno stajalište. S tim u vezi, tužitelj se upućuje na odredbu članka 106. stavka 4. Zakona, koja propisuje da ako građevinski inspektor u provedbi inspekcijskog nadzora utvrdi povredu propisa čije izvršenje je ovlašten nadzirati, rješenje može donijeti i bez saslušanja stranke.

17. Također se ističe da se radi o kontrolnom inspekcijskom nadzoru radi utvrđivanja je li postupljeno po izvršnom rješenju o uklanjanju, a ne o očevidu u smislu odredbe članka 68. Zakona o općem upravnom postupku. U ovom postupku prisilnog izvršenja rješenja izricanjem novčane kazne jedino je pravno odlučno je li tužitelj postupio u zadanom roku po izvršnom rješenju o uklanjanju kojim je bilo upozoren na pravne posljedice ne postupanja izricanjem novčane kazne, a u konkretnom slučaju nespornim proizlazi da tužitelj nije uklonilo predmetnu nezakonitu gradnju, kako to nespornim proizlazi iz naprijed citiranog Zapisnika o provedenom kontrolnom inspekcijskom nadzoru od 28. travnja 2025.

18. U odnosu na tužbene navode da na terenu u naravi ne postoji nikakvi nasip, da je sve uklonjeno prije donošenja pobijanog rješenja, te da ga tuženik u predmetnom upravnom postupku nije obavještavao o poduzetim radnjama (poziv na uviđaj, rezultati uviđaja i dr.), za navesti je da se ovdje ne radi o očevidu u smislu odredbe članka 68. ZUP-a, već je ovdje riječ o kontrolnom inspekcijskom pregledu koji se provodi radi kontrole je li osoba kojoj je naređena inspekcijska mjera uklanjanja nasipa postupila sukladno izvršnom rješenju o uklanjanju. U spisu se nalaze Zapisnik i fotografije zatečenog stanja, koje su priložene Zapisniku i čine njegov sastavni dio , iz kojih činjeničnih utvrđenja nespornim proizlazi da predmetni građevinsk i radovi za koje je tužitelju kao investitoru bilo naloženo uklanjanje nisu bili uklonjeni, slijedom čega je viši građevinski inspektor pravilno i zakonito donio rješenje kojim se tužitelju izriče 3. novčana kazna, a koje rješenje tužitelj neosnovano osporava podnošenjem predmetne tužbe.

19. S tim u vezi valja istaći da se zakonitost osporavanog rješenja ocjenjuje prema trenutku njegovog donošenja, a ne prema stanju kakvo je danas na terenu, kako to neosnovano tužitelj smatra. Također valja istaći da je osporavano rješenje doneseno 3. lipnja 2025., da je rješenje o uklanjanju od 26. rujna 2018., osim šta je postalo izvršno, postalo i pravomoćno, da je rješenje o izricanju prve novčane kazne postalo pravomoćno nakon što je pravomoćnom presudom Upravnog suda u Splitu posl. br. UsI-1868/22 od 5. prosinca 2022. odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za poništenjem citiranog rješenja, a koja presuda je potvrđena presudom Visokog upravnog suda u Splitu posl. br. Usž-996/23-2 od 14. prosinca 2023. Pored navedenog, valja istaći da tužitelj rješenje o izvršenju može pobijati samo s obzirom na mjesto, vrijeme i način izvršenja koji je određen rješenjem o izvršenju, a o čemu se u konkretnom slučaju i predmetnoj upravnoj stvari ne radi. Naprijed navedeno pravno shvaćanje izraženo je u brojnoj recentnoj upravno sudskoj praksi, pa tako primjerice i u presudi Visokog upravnog suda u Splitu posl. br. Usž-996/23-2 od 14. prosinca 2023.

20. Slijedom naprijed navedenog, ni ostali tužbeni navodi tužitelja da nije nastavio građenje nakon obustave građenja rješenjem od 14. lipnja 2018. jer je predmetnu nekretninu prodao pravnoj osobi Plitvice Đogaš d.o.o., te kao dokaz tvrdnje dostavlja predugovor o prodaji nekretnina ovjeren kod javnog bilježnika od dana 13. veljače 2018., ističući da je stvarni investitor naprijed navedenih radova trgovačko društvo Plitvice Đogaš d.o.o., te da isti više nije vlasnik predmetne nekretnine, nisu, niti mogu biti od utjecaja na zakonitost osporavanog rješenja, a sve iz razloga naprijed navedenih i obrazloženih.

21. S tim u vezi valja istaći da Sud nije priznao svojstvo zainteresirane osobe trgovačkom društvu Plitvice Đogaš d.o.o., jer isti nije zainteresirana osoba u smislu odredbe čl. 20. ZUS-a, jer upravni akt čije poništavanje tužitelj zahtijeva u ovom upravnom sporu odnosi se samo na tužitelja, a ne društvo Plitvice Đogaš d.o.o. ili bilo koga drugoga, tako da poništavanjem predmetnog upravnog akta društvu Plitvice Đogaš d.o.o. ne bi bilo povrijeđeno pravo, ni pravni interes navedenog trgovačkog društva.

22. Slijedom svega naprijed navedenog, na temelju dokaza izvedenih u ovom upravnom sporu, u upravnom postupku koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja, po ocjeni ovog Suda činjenično stanje je potpuno i pravilno utvrđeno, nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na temelju kojeg se riješila ova upravna stvar.

23. Nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. ZUP-a, a na koje ovaj sud, temeljem članka 47. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24 i 39/26 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske; u daljnjem tekstu ZUS), pazi po službenoj dužnosti.

24. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja te odlučiti kao u izreci.

25. Dopuštanje odgode izvršenja osporavanog rješenja u konkretnom slučaju, pored činjenice da je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja, bilo bi u suprotnosti izričitih zakonskih odredbi te javnom interesu obzirom da je intencija zakonodavca, a u konačnici smisao i svrha Zakona poštivanje kogentnih odredbi Zakona o gradnji, radi čega je valjalo odlučiti kao pod točkom I. izreke rješenja.

26. S obzirom na to da tuženik nije izgubio spor, odnosno tužitelj nije niti djelomično uspio u ovom upravnom sporu, nisu ispunjeni uvjeti u smislu članka 147. stavka 1. ZUS-a, da se tuženika obveže da tužitelju naknadi troškove upravnog spora. Stoga je riješeno kao u točki I. izreke rješenja.

U Splitu 17. srpnja 2026.

S U D A C

Leandra Mojtić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda za Visoki upravni sud, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje presude.

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja

- tužitelja pozvati na uplatu pristojbe za tužbu i za presudu, po pravom.

- tuženiku

- tuženiku povrat spisa tuženog tijela, po pravom.

- u spis