REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj Pn-2311/2021-52

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji Sanji Grgurić Hojski, u parničnom predmetu tužiteljice TK, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćnici Maji Buhin, odvjetnici u Zagrebu protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., OIB 26187994862, Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, radi naknade štete, nakon glavne, usmene i javne rasprave, održane i zaključene 8. lipnja 2026. u nazočnosti tužiteljice i njezine punomoćnice te u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, temeljem čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025.; dalje u tekstu: ZPP), 17. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranje d.d., OIB 26187994862, Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33 isplatiti tužiteljici TK, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] iznos od 2.609,25 eura sa zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- 2.400,00 eura od 28. lipnja 2021. do isplate,

- 209,25 eura od 17. srpnja 2026. do isplate, s time da se kamata do 31. prosinca 2022. određuje po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate i utvrđene po Hrvatskoj narodnoj banci za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 215,75 eura sa zateznom kamatom tekućom od 28. lipnja 2021. do isplate te za isplatu zatezne kamate na iznos od 209,25 eura od 28. lipnja 2021. do 16. srpnja 2026.

III. Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranje d.d., OIB 26187994862, Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33 naknaditi tužiteljici TK, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] trošak ovog postupka u iznosu od 2.631,64 eura sa zateznim kamatama tekućim od 17. srpnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev odbija.

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe od 21. travnja 2023. i 16. siječnja 2026.

Obrazloženje

1. Tužiteljica TK (dalje u tekstu: tužitelj) u tužbi navodi da je 2. travnja 2021. pretrpjela ozljedu na radu u prostorijama svojeg poslodavca KB Dubrava, na svojem radnom mjestu te prilikom obavljanja svojih redovitih radnih zadataka u ime i za račun svojeg poslodavca. Poskliznula se po mokrom i klizavom podu u bolnici dok je prevozila čisto rublje na odjel te je pala i pritom ozlijedila desnu nogu odnosno desno koljeno. S obzirom na to da je poslodavac tužiteljice u trenutku ozljeđivanja tužiteljice imao s tuženikom sklopljenu policu osiguranja od odgovornosti za štetu nastalu zaposlenicima prilikom obavljanja poslova svojeg radnog mjesta, to je tuženik pasivno legitimiran i odgovoran za naknadu nastale štete tužiteljici. Stoga potražuje od tuženika pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u iznosu od 13.500,00 kn i to zbog pretrpljenog straha, fizičkih bolova i duševnih boli zbog umanjenja životne i radne aktivnosti zajedno sa zateznim kamatama tekućim od podnošenja odštetnog zahtjeva do isplate te iznos od 1.000,00 kn na ime imovinske štete za pruženu tuđu pomoć i njegu sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate. Odštetni zahtjev tužiteljica je podnijela 28. lipnja 2021., no do mirnog rješenja spora nije došlo. Traži i naknadu parničnog postupka sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

2. Tuženik CROATIA osiguranje d.d. (dalje u tekstu: tuženik) u odgovoru na tužbu priznaje da je KB Dubrava u vrijeme nastanka štetnog događaja bio osiguran po polici osiguranja broj [broj police osiguranja] kojom je pokrivena javna odgovornost za štete prema djelatnicima. Stavlja prigovor stvarne nenadležnosti Općinskog radnog suda u Zagrebu jer nije riječ o radnom sporu unatoč tome što je potraživanje tužitelja vezano za ozljedu na radu, već se radi o sporu između radnika i osiguratelja poslodavca. Osporava odgovornost svog osiguranika za nastanak štetnog događaja jer u njegovom ponašanju nije bilo propusta koji bi utjecao na nastanak štetnog događaja, već je šteta nastala isključivo nepažnjom oštećenika na koju osiguranik tuženika nije mogao utjecati niti je njegove posljedice mogao izbjeći. Navodi da je uzrok štetnog događaja nepažnja tužiteljice koja se nije ponašala onako kako bi se ponašao prosječno pažljiv radnik te je takvim ponašanjem svjesno dovela u opasnost sebe i poslodavca. Osporava visinu tužbenog zahtjeva smatrajući ga previsokim.

Predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Rješenjem Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-15108/2021-4 od 12. kolovoza 2021. taj se sud oglasio nenadležnim te je po pravomoćnosti rješenja predmet ustupio ovom sudu.

4. Nakon provedenog medicinskog vještačenja tužiteljica je podneskom od 21. travnja 2023. potraživala na ime pravične novčane naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iznos od 1.924,48 eura od čega na ime fizičkih bolova iznos od 929,06 eura, za strah iznos od 597,25 eura te za duševne boli zbog smanjenja životne i radne aktivnosti iznos od 398,17 eura zajedno sa zateznim kamatama tekućim od podnošenja odštetnog zahtjeva do isplate, čime je povisila zahtjev odnosno preinačila tužbu. Ujedno je potraživala i iznos od 167,23 eura za pruženu tuđu pomoć i njegu sa zateznim kamatama tekućim od podnošenja odštetnog zahtjeva do isplate.

5. Tuženik se ovoj preinaci nije protivio, no istaknuo je prigovor zastare na preinačeni dio.

6. Podneskom od 16. siječnja 2026. tužiteljica je povisila tužbeni zahtjev odnosno preinačila tužbu navodeći da je u razdoblju od posljednje izmjene Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske (lipanj 2020. godine do danas) značajno porasla stopa inflacije te da ista, sukladno javno dostupnim službenim podacima Državnog zavoda za statistiku od lipnja 2020. do listopada 2025. iznosi čak 32,6 % pa stoga tužiteljica za navedeni postotak uvećava i svoje potraživanje. Predlaže donijeti presudu kojom će se naložiti tuženiku isplatiti joj naknadu neimovinske štete u iznosu od 2.600,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od podnošenja odštetnog zahtjeva, tj. od 28. lipnja 2021. do isplate te naknadu imovinske štete od 225,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od podnošenja odštetnog zahtjeva, tj. od 28. lipnja 2021. do isplate.

7. Podneskom od 28. siječnja 2026. tuženik protivio preinaci tužbe te je predložio odbiti je.

8. Sud je preinaku dopustio jer smatra da tužiteljica bez svoje krivnje nije mogla preinačiti tužbeni zahtjev do zaključenja prethodnog postupka, već je isto mogla učiniti tek nakon provedenog vještačenja kada je preinačila tužbu podneskom od 21. travnja 2023., kojoj preinaci se tuženik nije protivio, no istaknuo je prigovor zastare u odnosu na preinačeni dio pa je, stoga, sud dopustio navedenu preinaku sukladno čl. 190. st. 2. ZPP-a te odlučio kao u izreci rješenja. Nadalje, sud je dopustio i preinaku tužbe učinjenu podneskom od 16. siječnja 2026. smatrajući da su ispunjeni uvjeti iz čl. 190. st. 2. i 3. ZPP-a jer preinačenje koje je tužiteljica učinila u tom podnesku, kada je zahtjev povisila u skladu sa stopom inflacije u razdoblju od lipnja 2020. do listopada 2025. u iznosu od 32,6 %, predstavljaju okolnosti koje su nastajale nakon zaključenja prethodnog postupka koje su izvan utjecaja i krivnje tužiteljice pa su ispunjeni uvjeti iz čl. 190 st. 2. ZPP -a da se dopusti preinaka iako se tuženik protivio preinaci.

9. Prigovor zastare na preinačeni dio nije osnovan. S obzirom na to da se povećani zahtjev tužiteljice temelji na istoj, neizmijenjenoj činjeničnoj osnovi, za ocjenu zastare relevantan je dan podnošenja tužbe. Kako je zahtjev za naknadu štete podnesen 9. srpnja 2021., nije nastupila zastara u smislu odredbe čl. 230. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022 i 155/2023, dalje u tekstu: ZOO)

10. U dokaznom postupku sud je izveo dokaze uvidom u fotografiju (list 5 spisa), odštetni zahtjev (list 6-13 spisa), prijavu o ozljedi na radu (list 1417 spisa), medicinsku dokumentaciju (list 18-22 spisa), zdravstveni karton (list 52-174 spisa), provedeno je medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. Žarku Rašiću (list 180-181 spisa), usmeno je saslušan vještak Rašić (list 200-201 spisa), saslušana je svjedokinja SK (list 213-214 spisa) te tužiteljica (list 214-215 i 316 spisa) te je provedeno vještačenje po stalnom sudskom vještaku Ivici Juričkom (list 236-238 spisa). Nije proveden dokaz novim medicinskim vještačenjem kako je to predlagao tuženik jer za to nisu bili ispunjeni uvjeti iz čl. 261. st. 3. ZPP-a. Nije pribavljen inspekcijski nalaz jer je tuženik od navedenog dokaznog prijedloga odustao.

11. Sud je donio odluku temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, sukladno čl. 8. ZPP – a te je utvrdio da je tužbeni zahtjev u pretežitom dijelu osnovan.

12. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu štete od tuženika kao osiguratelja s kojim njezin poslodavac KB Dubrava ima sklopljenu policu osiguranja od odgovornosti poslodavca prema djelatnicima.

13. Među strankama je sporna osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.

14. Čitanjem prijave o ozljedi na radu utvrđeno je da je tužiteljica 2. travnja 2021. u u praonici rublja KB Dubrava kao zaposlenica zadobila ozljedu noge, uključujući koljeno kada je obavljala radne zadatke sukladno opisu poslova pomoćnog radnika u Praonici rublja te se poskliznula i pala, pri čemu je koristila osobna zaštitna sredstva te je bila osposobljena za rad na siguran način.

15. Svjedokinja SK u iskazu navodi da je bila u vrijeme štetnog događaja, kao i danas, voditeljica praonice rublja u KB Dubrava, a tužiteljica je u vrijeme štetnog događaja bila zaposlenica u praonici. Nije vidjela konkretan pad tužiteljice, ali je bila prisutna tada u praonici te je odmah nakon što je tužiteljica pala došla do nje, pozvali su hitnu te su je stavili na kolica i hitna ju je odvezla. Tužiteljica je potom bila na bolovanju, odnosno na oporavku od tog pada. Kad je došla do tužiteljice, bilo je vidljivo da je tužiteljica pala budući da se ista nije mogla kretati te je ležala na podu. To je bilo doba korone te je tada radni zadatak tužiteljici bio da ona mora nositi majice i hlače te je ,dok je nosila tu robu, odnosno dok je obavljala taj zadatak, došlo do njenog pada.

16. Tužiteljica u iskazu navodi da je tog dana kad je pala obavljala radni zadatak u praonici-morala je nositi prljavi veš u dio praonice gdje se nalazi prljavi veš, a potom uzeti čisti veš iz dijela gdje se nalazi čisti veš i odnijeti ga na taj određeni odjel kojem je u tom trenutku potrebno. Neposredno prije pada ostavila je prljavi veš te je krenula u dio kroz vrata gdje se nalazi čisti veš te je pala neposredno prije tih vrata pored kojih se nalazi jedna perilica. Hodala je sporo te ne zna razlog zbog čega je pala, a ističe da je pala tako da je morala postaviti lijevu ruku jer bi u suprotnom pala glavom na rub perilice. Pala je i na desno koljeno. Kad je pala, odmah je došla medicinska sestra, kojoj ne zna ime, ali je iz operacionog bloka, a potom je došla i svjedokinja SK. Došli su i ostali kolege te su joj pomogli da ustane, odnosno sjedne na kolica te su došli kolege i odveli su je na snimanje koljena na pregled na hitnu. Oporavljala se otprilike mjesec do mjesec i pol. Taj radni zadatak dala joj šefica, odnosno svjedokinja SK. Tom prilikom imala je uniformu, medicinske hlače i medicinsku uniformu, radno odijelo te medicinske papuče. Bila joj je potrebna tuđa pomoć i njega te joj je pomagala kći, koja je tad s njom živjela, a pomagala joj je oko kućanskih poslova i vožnje gdje god je trebala. Imala je i štake. U trenutku pada imala je slobodne ruke, odnosno nije ništa nosila budući da je ostavila neposredno prljavi veš i krenula u dio gdje se nalazi čisti veš. Pod nije bio sklizak te je bio čist, odnosno nije primijetila ništa neobično. Prostor je bio prohodan prostor te da se samo pored vrata koja dijele dio gdje se nalazi prljavi veš i dio gdje se nalazi čisti veš nalazi perilica. Radne zadatke dobivala je na tjednoj bazi pa je taj tjedan bila zadužena upravo za nošenje starog veša i nošenje novog veša po odjelima.

16.1. Drugi put saslušavana, tužiteljica je ostala u cijelosti kod ranijeg iskaza. Navela je da je otišla i ranije u mirovinu jer i nadalje ima hematom koji se nije povukao. Osjeća i bolove u koljenu. Teško joj je hodati uz i niz stepenice. Povremeno obavlja fizikalne terapije. Bila je i prošle godine na fizikalnoj terapiji u rujnu i ide i ove godine, sve ovisi kako ih dobije. Pod u praoni je bio nekakav linoleum koji je na nekim mjestima bio pohaban i oštećen, no ne zna kakav je bio na tom mjestu gdje je pala jer se to više ne sjeća. Sjeća se da je pala i ispružila ruku kako ne bi udarila u perilicu.

17. Na okolnost dinamike nastanka štetnog događaja, jesu li poštovane sve mjere zaštite na radu te postoji li doprinos tužiteljice nastanku štetnog događaja provedeno je vještačenje po vještaku zaštite na radu Ivici Juričkom, stalnom sudskom vještaku.

17.1. Iz nalaza i mišljenja vještaka Juričkog proizlazi da se štetni događaj dogodio u prostorijama poslodavca tužiteljice u okviru radnih zadataka koje je dobila od šefice SK, kao i da je radni prostor bio čist i nezakrčen, a pod radnog prostora nije bio klizak. prilikom ozljeđivanja tužiteljica je koristila medicinsku uniformu i medicinske papuče. Tužiteljica je obavljala poslove koji su u opisu njezinog radnog mjesta te se nalazila u prostoru poslodavca u kojem se trebala nalaziti u skladu s njezinim radnim mjestom te je koristila osobna zaštitna sredstava koja je dobila od poslodavca.

17.2. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Juričkog jer je sačinjen objektivno i stručno, a cijeneći pritom da stranke nisu imale primjedbe na vještačenje.

18. Člankom 111. st. Zakona o radu (''Narodne novine'', broj 93/2014., 127/2017., 98/2019., 151/2022., 46/2023. i 64/2023., dalje u tekstu: ZOR) propisano je da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava.

19. Člankom 25. Zakona o zaštiti na radu (''Narodne novine'', broj 71/2014., 118/2014., 154/2014., 94/2018. i 96/2018, dalje u tekstu: ZZR) propisano je da ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

20. Iz navedenih odredaba zakona proizlazi da poslodavac odgovara radniku za štetu pretrpljenu na radu po načelu objektivne odgovornosti, dakle na temelju činjenice da je radnik pretrpio štetu na radu. Tijekom postupka, tuženik je priznao navode tužiteljice da je poslodavac tužiteljice s njim sklopio policu osiguranja odgovornosti broj 078700072021 prema djelatnicima, stoga tuženik odgovara za štetu tužiteljici na isti način kao što odgovara njezin poslodavac.

21. Temeljem podataka koji su navedeni u prijavi o ozljedi na radu, Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje je priznao tužiteljičinu ozljedu ozljedom na radu i to ovjerom tiskanice prijave o ozljedi na radu, sukladno članku 125. stavka 1. točke 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (''Narodne novine'', broj 80/2013, 137/2013 i 98/2019) i to 23. travnja 2021. Tom je odredbom propisano da o priznavanju ozljede na radu, Zavod odlučuje u pravilu bez donošenja pisanog rješenja, ovjerom tiskanice prijave o ozljedi na radu, odnosno profesionalne bolesti. Iz navedenog proizlazi da je Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje tužiteljici priznao ozljedu od 2. travnja 2021. kao ozljedu na radu, a protiv navedene odluke Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje bila je dopuštena žalba Direkciji Zavoda u roku od 15 dana od dana primitka ovjerene tiskanice prijave o ozljedi na radu, što je vidljivo iz ovjerene tiskanice prijave o ozljedi na radu (list 17 spisa). Tuženik nije dostavio u spis dokaz iz kojeg bi bilo vidljivo da je protiv navedenog rješenja tužiteljičin poslodavac podnio žalbu (niti je to tvrdio tijekom postupka) što znači da je rješenje HZZO-a kojim je tužiteljici priznata ozljeda na radu ovjerom tiskanice prijave o ozljedi na radu, postalo pravomoćno.

22. Da je ozljeda koju je tužiteljica zadobila 2. travnja 2021., ozljeda na radu, predstavlja prethodno pitanje u ovom postupku u smislu članka 12. st. 1 ZPP-a. S obzirom na to da je o tom pitanju nadležno tijelo (HZZO) donijelo odluku, sud je vezan pravomoćnom odlukom donesenom od strane HZZO-a u upravnom postupku. S obzirom da je rješenjem HZZO-a utvrđeno da ozljeda koju je tužiteljica zadobila u utuženom štetnom događaju, predstavlja ozljedu na radu, sud je utvrdio da navedena ozljeda predstavlja ozljedu na radu za koju poslodavac odgovara po principu objektivne odgovornosti. Sud nije ovlašten preispitivati pravilnost odluke koju je HZZO donio u upravnom postupku i kojom je tužiteljici priznata ozljedu od 2. travnja 2021. kao ozljeda na radu.

23. Navodi tuženika da bi uzrok nastanka navedene ozljede na radu bila nepažnja tužiteljice koja se nije ponašala onako kako bi se ponašao prosječno pažljiv radnik te je takvim ponašanjem svjesno dovela u opasnost sebe i poslodavca, nisu prihvaćeni.

23.1. Iz iskaza svjedokinje SK proizlazi da je tužiteljica pala dok je obavljala radne zadatke u praonici za koje je bila zadužena. Tužiteljica u iskazu također navodi da je pala obavljajući radne zadatke koji su joj dani pri čemu je hodala sporo u opremi namijenjenoj obavljanju tih poslova-medicinskoj uniformi i medicinskim papučama. Iskazi tužiteljice i svjedokinje u dijelu okolnosti štetnog događaja prihvaćeni su u cijelosti jer su međusobno podudarni i životno uvjerljivi. Njihovi iskazi podudarni su i nalazu i mišljenju vještaka Juričkog kao i podacima iz prijave o ozljedi na radu te ih tuženik svojim paušalnim navodima nije doveo u pitanje. Tužiteljica je u okviru svojih radnih zadataka na dan štetnog događaja nosila prljavi i čisti veš u prostorijama u kojima se obavlja taj posao. Hodala je normalno- sporo, kako je sama iskazala, u adekvatnoj zaštitnoj opremi i kako to proizlazi iz prihvaćenog nalaza i mišljenja. Pad prilikom hodanja u obavljanju radnih zadataka nije okolnost niti nepredvidivi događaj za poslodavca, već predstavlja uobičajeni rizik radnog procesa za poslodavca tužiteljice te se ne može govoriti o tome da bi nastala šteta tužiteljici stoga potjecala od nepredvidivog uzroka koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti. Pritom na strani tužiteljice sud ne nalazi doprinosa nastanku štetnog događaja jer je ista pažljivo obavljala radne zadatke koje joj je odredio poslodavac te je nosila zaštitnu obuću koju joj je osigurao poslodavac, no unatoč tome je došlo do štetnog događaj. U prijavi o ozljedi na radu je navedeno da je uzrok događaja ''viša sila'', no te je podatke ispunjavao poslodavac tužiteljice, koji je i odgovoran za štetu, pa se stoga njegovi navodi o uzroku štete ne mogu prihvatiti, već je utvrđeno da je u okviru redovnog radnog procesa i obavljajući radne zadatke poslodavca na radnom mjestu na kojem je zaposlena uz korištenje adekvatne zaštitne opreme, koju joj je poslodavac dao, tužiteljica ipak pala prilikom hodanja po linoleumu koji je dijelom bio oštećen, kako to proizlazi iz prihvaćenog iskaza tužiteljice, te je zadobila ozljedu. U konkretnom slučaju, riječ je o događaju kojem nitko neposredno nije svjedočio osim same tužiteljice. Svjedokinja SK došla je naknadno i vidjela da se tužiteljica nije mogla kretati. U ovakvim slučajevima, kao što je i predmetni, postoji određeni stupanj dvojbe o tome da se štetni događaj doista dogodio na način kako ga opisuje tužiteljica. Međutim, upravo u takvim situacijama, kada je kauzalitet vrlo teško ili gotovo nemoguće utvrditi, odluka o uzročno posljedičnoj vezi može se utemeljiti jedino na dovoljno visokom stupnju vjerojatnosti njezinog postojanja (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev 876/2006-2 od 10. siječnja 2007.), a sud ju je utvrdio na temelju prihvaćenog iskaza tužiteljice te svjedokinje SK koja je vidjela da je tužiteljica ležala i da se nije mogla kretati, ali i na temelju nalaza i mišljenja vještaka Rašića koji je naveo da u medicinskoj dokumentaciji nema ranijih zabilježenih tegoba sa desnim koljenom i da je u nalazu na dan štetnog događaja opisana ogrebotina odnosno ekskorijacija desnog koljena.

23.2. S obzirom na navedeno, kako iz provedenog dokaznog postupka ne proizlazi da bi tužiteljica bila isključivo ili djelomično odgovoran za predmetni štetni događaj, a tuženik nije dokazao okolnosti koje bi ga oslobodile od odgovornosti za naknadu predmetne štete, to je tuženik dužan naknaditi tužiteljici nastalu štetu.

24. Radi utvrđenja ozljeda koje je tužiteljica zadobila u štetnom događaju provedeno je medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. Žarku Rašiću. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je tužiteljica natukla desno koljeno te je nakon štetnog događaja pregledana od strane kirurga, učinjena je odgovarajuća RTG obrada te nije bilo prijeloma. preporučena je simptomatska terapija. Zbog bolova u desnom koljenu učinjen je pregled ortopeda koji ne indicira operativno liječenje, već konzervativno. Učinjen je i pregled fizijatra te tužiteljica provodi propisanu fizikalnu terapiju. Liječenje tužiteljice je završeno odnosno stanje se stabiliziralo mjesec dana nakon zadnje kontrole fizijatra 25. lipnja 2021. Tužiteljica je trpjela bolove jakog intenziteta, trajnog karaktera sumarno 1 dan, srednjeg intenziteta trajnog karaktera sumarno 6 dana. Bolovi slabijeg intenziteta trajnog karaktera trajali su sumarno tijekom 42 dana. Povremeni bolovi manjeg intenziteta iskazani su kroz smanjenje životnih aktivnosti. Tzv. primarni strah (tj. strah koji se javlja u samoj situaciji neposredne životne ugroženosti i istovremenog ozljeđivanja) bio je jačeg intenziteta i kraćeg trajanja. Sekundarni strah (tj. strah koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda i mogućih posljedica i mogućih komplikacija) jačeg intenziteta u trajanju od kumulativno 2 dana, srednjeg intenziteta u vremenu od kumulativno 5 dana, manjeg intenziteta u trajanju od kumulativno 14 dana. Ozljeda desnog koljena dovela je do trajnog smanjenja životnih aktivnosti od 2%, koja se očituje u ograničenoj pokretljivosti desnog koljena te povremenim bolovima prilikom dužeg stanja, hodanje, penjanja po stepenicama, hoda po neravnom terenu. Pri ocjeni smanjenja životnih aktivnosti uzeta je u obzir životna dob tužiteljice te pridružene degenerativne promjene lokomotornog sustava koje su vezane za životnu dob te s navedena ocjena smanjenja životnih aktivnosti odnosi isključivo na stanje po predmetnom šetnom događaju. Nakon predmetnog štetnog događaja tužiteljici je bila potrebna tuđa nestručna pomoć u trajanju sumarno 15 dana po 2 sata dnevno te još 15 dana po 1 sat dnevno za uobičajene kućanske poslove (kuhanje, peglanje, spremanje), pomoć pri odlasku u trgovinu i slično.

24.1. Na nalaz i mišljenje vještaka tužiteljica nije imala primjedbi, dok je istom prigovarao tuženik. Prilikom usmenog očitovanja vještak Rašić je naveo da prema anamnetičkim podacima koji se nalaze u nalazu kirurga nakon predmetnog štetnog događaja navodi se da je na radnom mjestu tužiteljica pala i udarila desnim koljenom. U prilog ozljede desnog koljena ide činjenica da je u tom nalazu opisana ogrebotina odnosno ekskorijacija desnog koljena koja je indirektan znak natučenja istog koljena. U pisanom nalazu i mišljenju citirana je medicinska dokumentacija i jasno je navedeno da tužiteljica ima degenerativne promjene oba koljena zgloba, što je i indirektno vezano za samu životnu dob. Uzimajući u obzir postojeću medicinsku dokumentaciju navedeno je da je došlo do smanjenja životnih aktivnosti ovih 2%, a da su u obzir uzete i degenerativne promjene i u desnom koljenu, jer bi postotak smanjenja životnih aktivnosti inače bio iskazan obzirom na tegobe i klinički nalaz na desnom koljenu u većem postotku. Što se tiče procjene trajanja intenziteta bolova, oni su ocijenjeni temeljem uvida u medicinsku dokumentaciju te tijek i sam klinički pregled tužiteljice. Također je izvršen uvid u zdravstveni karton za vremensko razdoblje 1996. do 2002. godine, a gdje nema zabilježenih tegoba sa desnim koljenom. Što se tiče potrebe za tuđom pomoći, ona je procijenjena također temeljem zadobivene ozljede, tijeka i načina liječenja. Na upit može li razlučiti koji dio medicinske dokumentacije se odnosi na predmetni štetni događaj, a koji ona degenerativne promjene, naveo je da je kompletna medicinska dokumentacija istovremeno prožeta i tegobama nakon predmetnog štetnog događaja i opisima degenerativnih promjena na koljenu. Ortoped u svom nalazu navodi blaže artroske promjene obostrano, a kao što je i naveo prije predmetnog štetnog događaja te artrotske promjene nisu niti bile zabilježene u zdravstvenom kartonu, odnosno nije imala verificiranih tegoba u medicinskoj dokumentaciji, tj. zdravstvenom kartonu. Na pitanje što je pokazao RTG, naveo je da je RTG ukazao na degenerativne blaže artrotske promjene koje ne indiciraju bilo kakvo operacijsko liječenje, a udarac u koljeno kao što je i naveo, kod degenerativno promijenjenog tj. artrotski promijenjenog koljena dovodi do pojave simptoma jer degenerativnim procesom oštećeni koljeni zglob je osjetljiviji na oštećenje. Na pitanje što će tužiteljica otežano raditi u daljnjem životu, naveo je da je to navedeno u pisanom nalazu i mišljenju, dakle u određenom postotku bit će joj potrebno ulaganje pojačanih životnih napora kod dužeg stajanja, hodanja, klečanja, izvođenja čučnjeva. Na pitanje za koje poslove je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć, naveo je da joj je bila potrebna za uobičajene kućanske poslove koje su navedene, a koje zahtijevaju izvođenje čučnjeva, klečanja, dužeg stajanja, što je i navedeno u pisanom nalazu.

24.2. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje medicinskog vještaka jer je sačinjen objektivno i stručno, a cijeneći pritom da vještak prilikom usmenog očitovanja jasno i argumentirano odgovorio na sve prigovore tuženika i detaljno pojasnio nalaz i mišljenje. Tako je vještak jasno naveo da tužiteljica prije ovog štetnog događaja nije imala zabilježenih tegoba sa desnim koljenom. Također, jasno je naveo i da tužiteljica ima degenerativne promjene oba koljena zgloba, što je indirektno vezano i za samu dob tužiteljice, a na koje degenerativne promjene se nadovezala i ozljeda iz ovog štetnog događaja. Stoga je upravo i postotak smanjenja životnih aktivnosti cijenio samo u odnosu na predmetni štetni događaj jer bi taj postotak, kada bi se uzelo u obzir kompletno stanje, odnosno tegobe i klinički nalaz na desnom koljenu, bio veći. Kako je vještak jasno i argumentirano obrazložio nalaz i mišljenje te u cijelosti otklonio sve prigovore tuženika, nije prihvaćen prijedlog tuženika za provođenjem novog medicinskog vještačenja jer za to nisu bili ispunjeni uvjeti iz čl. 261. st. 3. ZPP-a. Tvrdnje tuženika da vještačenje nije realno niti u jednom segmentu nisu prihvaćene jer je vještak nalaz temeljio na medicinskoj dokumentaciji tužiteljice, kliničkom pregledu i istog je sačinio sukladno pravilima struke.

25. Nadalje, prigovori tuženika da u nalazu od 29. travnja 2021. nije navedeno da je tužiteljica pala i ozlijedila desno koljeno nema takav značaj kakvim mu pridaje tuženik jer je specijalist traumatolog na tom pregledu u anamnezi naveo podatke zbog kojih se tužtieljica izravno obratila njemu, a to su bili upravo bolovi u desnom koljenu. Iimajući u vidu medicinsku dokumentaciju od samog štetnog događaja (2. travnja 2021.) gdje je navedeno da u slučaju perzistiranja tegoba da se tužiteljica obrati traumatologu, ovaj sud obraćanje tužiteljice specijalistu traumatologu povezuje izravno sa štetnim događajem i upitom koju je dobila na dan štetnog događaja 2. travnja 2021.

26. Sukladno nalazu i mišljenju vještaka, utvrđeno je da je tužiteljici povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, čime joj je nastala neimovinska šteta (čl. 19. st. 2. u svezi čl. 1046. ZOO). Pritom je uzet u obzir utvrđeni intenzitet pretrpljenih fizičkih i duševnih bolova, kao i pretrpljenog straha. Pored toga, sud je utvrdio da tužiteljici pripada i pravo na naknadu nenovčane imovinske štete povodom pružene tuđe pomoći u opsegu koji je prema ocjeni vještaka bio potreban s obzirom na pretrpljeno ozljeđivanje u štetnom događaju, sukladno čl. 1095. st. 1. ZOO-a.

27. Odlučujući o visini pravične novčane naknade po kriterijima pretrpljenih bolova i straha kod tužiteljice, sud je uzeo u obzir intenzitet i trajanje tih bolova te jačinu pretrpljenog straha kako su opisani u mišljenju liječnika vještaka, starost tužiteljice u trenutku štetnog događaja 63 godina (zbog čega je mogućnost regeneracije tužiteljice otežana imajući u vidu i degenerativne promjene zbog dobi), sam tijek liječenja i neugodnosti koje je imala prilikom liječenja (RTG snimanje, odlasci kod liječnika na preglede i fizikalnu terapiju).

28. Stoga tužiteljici, temeljem čl. 1100. ZOO-a, zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje pripada pravična novčana naknada u ukupnom iznosu od 2.400,00 eura i to po kriteriju pretrpljenih tjelesnih boli 1.200,00 eura, po kriteriju pretrpljenog straha 800,00 eura i po kriteriju duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti 400,00 eura, dok je u preostalom dijelu zahtjev odbijen.

29. U pogledu nenovčane imovinske štete u vidu tuđe pomoći i njege, sukladno provedenom vještačenju utvrđeno je da je tužiteljici ista bila potrebna ukupno 45 sati. Kako tužiteljica ima pravo na istu i kada joj je pružana besplatno, tužiteljici s te osnove pripada iznos od 209,25 eura, koji iznos bi bio primjeren cijeni sata tuđe pomoći i njege od 4,65 eura, a koji iznos sud ocjenjuje primjerenim temeljem odredbe čl. 223. st. 1. ZPP-a, cijeneći mjesto u kojem je tužiteljici pomoć pružena, trajanje potrebe za tuđom pomoći kod tužiteljice, kao i raspoloživost radne snage za ovu vrstu posla, a i jer bi drugačije utvrđivanje visine cijene sata tuđe pomoći i njege bilo nerazmjerno s važnošću tog zahtjeva.

30. Stoga ukupno tužiteljici zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te na ime imovinske štete za tuđu pomoć i njegu pripada naknada u iznosu od 2.609,25 eura, dok je u preostalom dijelu zahtjev odbijen.

31. Odluka o isplati zatezne kamate na pravičnu novčanu naknadu temelji se na odredbi čl. 1103. ZOO prema kojoj ista dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Stoga je ista dosuđena od 28. lipnja 2021. do isplate kao dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

32. Na iznos naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu dosuđena je zatezna kamata tekuća od dana donošenja presude, tj. od 17. srpnja 2026. jer je donošenjem presude utvrđen točan iznos naknade za tuđu pomoć i njegu koji je tuženik dužan isplatiti tužiteljici, sukladno čl. 1086. ZOO, a prema cijenama na dan presuđenja. Stoga je odbijen kao neosnovan zahtjev za isplatom zateznih kamata na dosuđeni iznos naknade imovinske štete za razdoblje od 28. lipnja 2021. do 16. srpnja 2026.

33. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. ZOO.

34. Odluka o trošku donijeta je temeljem čl. 154. st. 2. ZPP – a, sukladno važećoj vrijednosti predmeta spora (2.825,00 eura). ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'', broj 138/2023, dalje u tekstu: OT).

35. Kod odlučivanja o troškovima parničnog postupka kod parcijalnog uspjeha stranaka u sporu, u situaciji kad su sporni osnov i visina tužbenog zahtjeva, prilikom određivanja troškova postupka potrebno je ocjenjivati (uzimati u obzir) uspjeh stranaka ne samo u pogledu visine prihvaćenog, odnosno odbijenog tužbenog zahtjeva, već je potrebno ocjenjivati uspjeh stranaka kako s obzirom na osnovu zahtjeva, tako i s obzirom na visinu prihvaćenog, odnosno odbijenog tužbenog zahtjeva.

36. Dakle, kada je tuženik osporavao osnov i visinu zahtjeva, ako je tužbeni zahtjev makar i djelomično usvojen tada se smatra da je tužitelj glede osnove zahtjeva (X) uspio u omjeru od 100%, a glede visine zahtjeva (Y) omjer uspjeha u sporu uzima se prema konačno postavljenom zahtjevu. Aritmetičkom sredinom između uspjeha glede osnove i omjera glede visine dobiva se omjer uspjeha u sporu tužitelja (Z1=X+Y: 2). Na jednak način izračunava se i omjer tuženika u sporu (Z2). Konačan uspjeh stranke u sporu dobiva se razlikom između omjera uspjeha tužitelja u odnosu na omjer uspjeha tuženika (Z1-Z2).

37. U konkretnom slučaju tužiteljica je u odnosu na osnovu uspjela u cijelosti odnosno 100 %, a tuženik nije uspio - 0 %.

38. Tužiteljica je u odnosu na visinu uspjela ukupno u omjeru od 92,36 %, a tuženik 7,64 %. Aritmetičkom sredinom između uspjeha glede osnove i visine, tužiteljica je uspjela u omjeru od 96,18 % (100 % + 92,36 %), a tuženik u omjeru od 3,82 % (0 % + 7,64 %).

39. Oduzimanjem postotka uspjeha tužiteljice i postotka uspjeha tuženika dobije se 92,36 % u kojem postotku je odmjerena naknada troškova postupka tužiteljici.

40. Tužiteljici zastupanoj po odvjetniku priznat je parnični trošak koji se odnosi na sastav odštetnog zahtjeva (Tbr. 32. toč.1. OT – 100 bodova), tužbe (Tbr 7. toč. 1. OT - 100 bodova), zastupanje na ročištima 04.03.2022., 14.02.2024., 29.05.2024., 10.09.2024., 16.10.2025. (Tbr 9. toč. 1. OT - 100 bodova svako), sastav podnesaka od 07.01.2022., 21.04.2023. i 16.01.2026. (Tbr. 8. toč. 1. OT - 100 bodova svaki), vrijednost boda 2,00 eura (Tbr. 54. OT), trošak obračunatog poreza na dodanu vrijednost u visini 25% u iznosu od 500,00 eura, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 66,36 eura i presudu u iznosu od 67,42 eura, sukladno traženju tužiteljice, ukupno 2.633,78 eura, sukladno čl. 155. ZPP-a te određeno u omjeru od 92,36 % sukladno uspjehu tužiteljice što iznosi 2.432,56 eura čemu je pribrojan trošak vještačenja u iznosu od 199,08 eura pa ukupno iznosi 2.631,64 eura. Tužiteljici je priznat trošak vještačenja u cijelosti jer je tužiteljica sa svojim zahtjevom uspjela barem djelomično, a kako je tuženik dao povoda za tužbu (zbog čega su ovi troškovi i nastali), dužan joj je troškove vještačenja naknaditi u cijelosti (tako i VSRH u Rev-229/2022- 2 od 01.02.2024., Rev 994/2021-2 od 14. rujna 2021., Rev 473/2023-2 od 6. lipnja 2023. i dr.).

41. Nije priznat trošak sastava podnesaka od 04.04.2022., 08.06.2022., 06.02.2023., 20.06.2023., 22.11.2024., 13.03.2025., 11.07.2025. i 29.01.2026. jer sastav istih nije bio potreban za vođenje ovog postupka sukladno čl. 155. st. 1. ZPP – a. Naime, sud sam provjerava uplatu troškova vještačenja, a sastav podnesaka kojima tužiteljica požuruje postupanje suda nije bio potreban za vođenje ovog postupka. Sastav podneska kojim tužiteljica dostavlja zdravstveni karton također nije bio potreban jer ga je mogla dostaviti i bez popratnog dopisa. Sastav podneska od 20. lipnja 2023. također nije bio potreban niti je sud tužiteljicu zvao na očitovanje rješenjem od 18. svibnja 2023. Niti sastav podneska od 29. siječnja 2026. nije bio potreban za vođenje ovog postupka jer u istom tužiteljica navodi da nema primjedbi i ponavlja ranije navode. Nije priznat trošak predujma u iznosu od 33,18 eura jer taj trošak tužiteljica u ovom postupku nije imala. Nije priznat trošak pristupa na ročištu za objavu jer tužiteljica nije pristupila na to ročište.

42. S obzirom na to da je tužiteljica tražila zateznu kamatu na dosuđeni trošak parničnog postupka tekuću od presuđenja do isplate, sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a, sud je na dosuđeni parnični trošak dosudio zateznu kamatu tekuću od donošenja presude, tj. od

17. srpnja 2026. do isplate.

43. Zatezna kamata na parnični trošak dosuđena je sukladno čl. 29. st. 2. ZOO.

44. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 17. srpnja 2026.

Sutkinja:

Sanja Grgurić Hojski

UPUTA O PRAVU NA IZJAVLJIVANJE PRAVNOG LIJEKA PROTIV PRESUDE:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira je li na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, ovom sudu, a o istoj odlučuje županijski sud.

Dna:

- tužiteljici po pun. uz rj. za s.p. na tužbu u iznosu od 66,36 eura i presudu u iznosu od 148,25 eura

- tuženiku