REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb - Istok, Turinina 3

Poslovni broj: Pn-195/2017-81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu toga suda Janu Torjancu, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja UM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Anđelku Jurešku, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB 52634238587, zastupana po Općinskom Državnom odvjetništvu u Novom Zagrebu, radi naknade štete , nakon zaključene glavne i javne rasprave 17. lipnja 2026. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja odvjetnice Draženke Buntak i punomoćnice tuženika Miljenke Žagar, zamjenice Općinskog državnog odvjetnika u Novom Zagrebu, 17. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska na ime naknade štete isplatiti tužitelju UM iznos od 10.617,82 EUR sa zakonskim zateznim kamatama počam od 3. svibnja 2017. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska na ime naknade izmakle koristi isplatiti tužitelju UM iznos od 14.792,68 EUR sa zakonskom zateznom kamatom i to:

− na iznos od 1.514,76 EUR počam od 06.07.2015.g. do isplate,

− na iznos od 1.514,76 EUR počam od 06.08.2015.g. do isplate,

− na iznos od 1.514,76 EUR počam od 06.09.2015.g. do isplate,

− na iznos od 1.514,76 EUR počam od 06.10.2015.g. do isplate,

− na iznos od 1.514,76 EUR počam od 06.11.2015.g. do isplate,

− na iznos od 1.523,26 EUR počam od 06.12.2015.g. do isplate,

− na iznos od 1.523,26 EUR počam od 06.01.2016.g. do isplate,

− na iznos od 1.523,26 EUR počam od 06.02.2016.g. do isplate,

− na iznos od 1.523,26 EUR počam od 06.03.2016.g. do isplate,

− na iznos od 1.125,84 EUR počam od 06.04.2016.g. do isplate,

po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva na ime naknade izmakle koristi iznosu od 3.906,39 EUR sa zateznim kamatama.

IV. Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska na ime naknade štete za troškove liječenja isplatiti tužitelju UM iznos od 39,82 EUR sa zakonskim zateznim kamatama počam od 18. srpnja 2015. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdob lje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

V. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva na ime naknade štete za troškove liječenja u iznosu od 46,45 EUR sa zateznim kamatama.

VI. Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska isplatiti tužitelju UM troškove parničnog postupka u iznosu od 9.745,54 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 17. srpnja 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je rješenjem suca istrage Županijskog suda u Zagrebu od 24. svibnja 2015., posl. br. Kir-769/15, protiv tužitelja određen istražni zatvor, a da je rješenjem istog tijela od 10. srpnja 2015., poslovni broj Kir-979/15 pušten na slobodu, dok je rješenjem Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu od 16. srpnja 2015., posl. br. KMP-DO-9/15, IS-DO-466/15 obustavljena istraga protiv tužitelja. Navodi da je od strane svoje pokćerke lažno prijavljen da bi nad njom počinio kaznena djela protiv spolne slobode i spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta, a koja je pokćerka iz nerazjašnjenih motiva ovu optužbu proširila po školi, kao i među rodbinom, te među obiteljskim prijateljima i poznanicima. S obzirom na neosnovano uhićenje i pritvaranje tužitelj potražuje od tuženika pravičnu novčanu naknadu za pretrpljenu neimovinsku štetu zbog neosnovanog uhićenja koja obuhvaća i povredu prava osobnosti na slobodu, na ugled, čast i dostojanstvo, na tjelesno i duševno zdravlje, ukupnom iznosu od 80.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od podnošenja odštetnog zahtjeva do isplate, pravičnu novčanu naknadu za pretrpljenu imovinsku štetu zbog izgubljene zarade u razdoblju od otkaza ugovora o radu odnosno dana 3. lipnja 2015. do isteka radne dozvole odnosno dana 23. ožujka 2016. ukupnom iznosu od 19.200,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče na svaki mjesečni iznos od s kog petnaestog u mjesecu pa do isplate, naknadu imovinske štete troškove liječenja u ukupnom iznosu od 650,00 kn sa pripadajućim zakonskim zatezni kamatama prema računima u prilogu. Potražuje i trošak postupka.

1.1. Nakon financijskog vještačenja tužitelj je uredio tužbeni zahtjev na način da je je isti djelomično povukao u dijelu u kojem potražuje naknadu štete na ime izmakle koristi na način da je potraživani iznos u glavnici smanjio s 19.200,00 EUR na 18.699,07 EUR, a čemu se tuženik nije protivio.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, kako osnovi tako i visini te ističe da nisu ispunjene procesne pretpostavke za podnošenje tužbe. Smatra da je do neosnovanog uhićenje došlo isključivo krivnjom treće osobe slijedom čega ne prihvaća odgovornost. Predlaže da sud odbije predmetni tužbeni zahtjev.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u rješenje Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Kir-769/15 od 25. svibnja 2015. (list 6-7 spisa), rješenje Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu poslovni broj Kmp-DO-9/15 IS-DO-46/15 od 25. svibnja 2015. (list 8-9 spisa), pouku o pravima od 25. svibnja 2025. (list 10 spisa), rješenje Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Kir-979/15 od 10. srpnja 2015. (list 11 spisa), rješenje Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu poslovni broj Kmp -DO- 9/15 IS-DO-46/15 od 16. srpnja 2025. (list 12-18 spisa), odobrenje za specijalistički pregled od 3. srpnja 2015. (list 19 spisa), ovjereni prijevod radne dozvole s njemačkog jezika od 15. rujna 2025. (list 20-25 spisa), ovjereni prijevod otkaza Ugovora o radu s njemačkog jezika od 15. rujna 2025. (list 26-27 spisa), račun Poliklinike A.B.R. (list 28 spisa), račun Poliklinike Dr. Lastrić (list 29 spisa), nalaz od 16. srpnja 2015. (list 30 spisa), nalaz od 18. srpnja 2015. (list 31 spisa), preslik članka iz novina (list 33 spisa), dopis Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu od 18. svibnja 2017. (list 39 spisa) i sudsku praksu (list 47-49; 68-76 spisa) te su saslušani tužitelj (list 77-78 spisa), svjedok RM (list 104 spisa), svjedok UMB (list 105 spisa), dok je provedeno vještačenje po vještaku psihijatrijske struke dr. sc. Branki Vidrih (list 129- 131 spisa), vještačenje po vještaku financijske struke Dariu Jankoviću (list 158-163 spisa) i vještačenje po vještaku neuropsihijatrijske struke Slavku Trontlu (list 187-188 spisa).

4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj – 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, 146/2025 – dalje: ZPP), ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za naknadom štete uzrokovane neosnovanim lišenjem slobode u razdoblju od 24. svibnja 2015. do 10. srpnja 2015.

6. Među strankama nije sporno da je tužitelj bio lišen slobode u utuženom razdoblju, s tim da je po uhićenju dana 24. svibnja 2015. protiv istoga rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Kir-769/15 od 25. svibnja 2015. određen istražni zatvor. Nesporno je i da je rješenjem istog suda Kir-979/15 od 10. srpnja 2015. tužitelj pušten na slobodu, a da je rješenjem Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu broj KMP-DO-9/15, IS-DO- 466/15 od 16. srpnja 2015. obustavljena istraga protiv tužitelja.

7. Sporno je je li predmetna tužba u konkretnom slučaju podnesena preuranjeno te su sporni osnova i visina tužbenog zahtjeva.

8. Glavom XXX Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ 110/1997, 27/1998, 58/1999, 112/1999, 58/2002, 143/2002, 115/2006 -dalje: ZKP/97), (članak 476. do 484.) koja se ima primijeniti temeljem članka 573. alineja 3. Zakon o kaznenom postupku („Narodne novine“ 152/2008, 76/2009, 80/2011, 91/2012, 143/2012, 56/2013, 145/2013, 152/2014, 70/2017, 126/2019, 126/2019, 130/2020, 80/2022, 36/2024) propisan je postupak za naknadu štete i ostvarivanje drugih prava neopravdano osuđenih ili neutemeljeno uhićenih osoba, s tim da je člankom 477. stavkom 2. ZKP/97 propisano da je prije podnošenja tužbe za naknadu štete oštećenik dužan obratiti se sa svojim zahtjevom Ministarstvu pravosuđa radi postignuća nagodbe o postojanju štete te vrsti i visini naknade.

9. Tuženik navodi da se tužitelj nije obratio Ministarstvu pravosuđa u skladu s odredbama ZPP-a. Međutim uvidom u dopis Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu, Građanskom-upravni odjel broj XXIII-N-DO-434/17 od 18. svibnja 2017. na listu 39 spisa utvrđeno je da je zahtjev za mirnim rješavanjem spora od 3. svibnja 2017. koji je potonjem tijelu podnio tužitelj proslijeđen Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, Stalna služba u Sesvetama, a da je isti dopis na znanje dostavljen, osim punomoćniku tužitelja, i Ministarstvu pravosuđa. Shodno tome, a imajući u vidu da je Ministarstvo pravosuđa bilo upoznato s predmetnim zahtjevom o kojem sukladno članku 478. stavku 1. ZKP/97 nije odlučilo u roku od tri mjeseca od podnošenja istog, ovaj sud ocjenjuje da je ispunjena pretpostavka za podnošenje predmetne tužbe, slijedom čega navod tuženika o preuranjenosti tužbe nije osnovan.

10. Nadalje, pravo na naknadu štete zbog nezakonitog lišenja slobode predstavlja ustavno zaštićenu kategoriju predviđenu odredbom čl. 25. stavak 4. Ustava Republike Hrvatske, kojom je propisano da svatko tko je bio nezakonito lišen slobode ili osuđen ima u skladu sa zakonom pravo na odštetu i javnu ispriku. Odredbom čl. 14. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 126/19; u daljnjem tekstu: ZKP/08) je propisano da osoba koja je neopravdano osuđena za kazneno djelo ili je neosnovano uhićena ima pravo na svekoliku rehabilitaciju, pravo na naknadu štete iz sredstava državnog proračuna te druga prava utvrđena zakonom. Odredbama, pak, čl. 480. st. 1. Glave XXX. Zakona o kaznenom postupku (NN 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06; u daljnjem tekstu: ZKP/97), a koje su još na snazi slijedom odredbe čl. 573. st. 1. ZKP/08, je propisano da pravo na naknadu štete pripada i osobi koja je bila u pritvoru, ukoliko je, između ostalog, pravomoćnim rješenjem obustavljen kazneni postupak.

11. Kao što je rečeno iznad, među strankama nije sporno da je postupak pravomoćno obustavljen, već pitanje odgovornosti za neosnovano lišenje slobode. Ovdje prije svega valja reći da je odgovornost Republike Hrvatske prema citiranoj zakonskoj odredbi koncipirana kao objektivna (tako i Županijski sud u Varaždinu u odluci broj Gž.22/08-2 od 14. srpnja 2008.), pri čemu je prema ustavnosudskoj praksi ova odgovornost strogo uobličena na način da je za utvrđivanje osnovanosti zahtjeva za naknadu štete zbog neosnovanog lišenja slobode bitan samo ishod kaznenog postupka, a ne i razlozi zbog kojih je pritvor bio određen (tako Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj U-III-1839/2006 od 7. svibnja 2009). Stoga nisu od značaja navodi tuženika da je do neosnovanog uhićenja tužitelja došlo isključivo krivnjom treće osobe, pokćerke tužitelja VM koja je, kako to proizlazi iz priklopljenog spisa Županijskog suda u Zagrebu broj Kir-769/2015, na dokaznom ročištu od 10. srpnja 2015. decidirano otklonila da bi ju očuh, ovdje tužitelj, na bilo koji način seksualno zlostavljao, a što je dovelo do odluke o obustavi postupka. Iz ovog razloga sud je ujedno i odbio saslušanje VM na okolnost davanja iskaza pred državnim tijelima kao nepotrebno. Pri tom valja imati na umu da je, kako se navodi, državno odvjetništvo osnovanu sumnju da bi ovdje tužitelj počinio inkriminirana mu kaznena djela, osim na kaznenoj prijavi čiji je dio službena zabilješka o obavijesnom razgovoru s mlt. VM, temeljilo i na brojnim drugim dokazima, odnosno podacima među kojima su i ispitivanja u svojstvu svjedoka RM, U i ZM, ČM i OM. Slijedom navedenog, a kako je za utvrđivanje osnovanosti zahtjeva za naknadu štete zbog neosnovanog lišenja slobode bitan ishod kaznenog postupka, a ne i razlozi zbog kojih je pritvor bio određen, to odgovornost Republike Hrvatske nedvojbeno postoji.

12. Nadalje, odredbom čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11 – dalje: ZOO) određeno je da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). U sudskoj praksi je zauzet stav da i osoba koja je neopravdano osuđena za kazneno djelo ili neosnovano uhićena, ima pravo na naknadu štete koja obuhvaća imovinsku i neimovinsku štetu. Ovdje je tužitelj postavio tužbeni zahtjev tražeći naknadu imovinske štete, i to u oba vida, te one neimovinske.

13. Prema čl. 1100. ZOO-a, sud će u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi će računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. Pod pravima osobnosti u smislu čl. 19. ZOO-a razumijevaju se prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.

14. Upravo u vezi neimovinske štete, da je tužitelj zaista trpio štetu povredom njegovog prava osobnosti, a uslijed boravka u pritvoru u Republici Hrvatskoj u među strankama nespornom trajanju od 48 dana, sud je nedvojbeno utvrdio na temelju njegovog, prema ocjeni suda, jasnog, logičnog i uvjerljivog iskaza da je njegovo psihičko i fizičko stanje bilo loše i za vrijeme boravka u pritvoru i nakon toga, da je sve to teško palo i njemu i njegovoj obitelji, da je najteže podnio to što sam znao da nije kriv, da je ipak sam pritvoru, to je bilo najgore, da mu je najteže bilo zbog djece, da je za vrijeme boravka u pritvoru počeo sam piti tablete za smirenje jer nije mogao spavati i to dva puta na dan, te nakon što je izašao iz pritvora da ih nastavio piti još dva do tri mjeseca, da je dobio hemeroide ta da je za vrijeme boravka u pritvoru više puta molio da ga odvedu doktoru, da je trebao ići doktoru taj dan kada su ga pustili iz pritvora, međutim, doktoru u pritvoru nije otišao već je to obavio nakon izlaska iz pritvora, kod privatnog doktora, da je probleme s hemeroidima počeo imati nakon boravka 20 dana u pritvoru te da su trajali oko 2-3 mjeseca, da u odnosu na povredu časti i ugleda, štetu trpi i dan danas, jer ljudi i dan danas pričaju priče, da je najprije izgubio posao u Njemačkoj, i to kod dobrih ljudi, te da je ispao prema njima nekorektan jer im se nije niti javio, a nije niti mogao jer je bio u pritvoru, da su ljudi nakon takvih optužbi drug nepovjerljivi prema njemu i da ga drugačije gledaju, da se zbog svega osjećao užasno, te da je odmah nakon dva mjeseca otišao u Njemačku, što ga je smirilo i sačuvalo mu brak, da je on tada jedini radio u obitelji i jedini donosio prihode, da je trpio fizičke bolove zbog hemeroida i da mu je najgore bilo krvarenje te da je mogao sam sjediti samo na jednoj strani stražnjice, boku, da je to je trajalo sve dok nisam izašao iz pritvora i nakon toga, da je imao sam problema sa spavanjem, da se na svako malo sam se budio i "puknuo" na beznačajnu riječ, da nije imao fizičke manifestacije svojeg psihičkog stanja, a da što se tiče odnosa drugih ljudi prema njemu, da je je osjetio određenu distancu kada je bio u njihovom društvu te da se zbog svega toga osjećao jako loše.

15. Ovaj sud je saslušao i svjedokinju RM koja je iskazala da je sve počelo 2015. godine kada su ona i tužitelj, njen suprug, odlučili nešto promijeniti i iseliti se iz Hrvatske i otići u Njemačku te da je tužitelj uspio ishoditi radnu dozvolu negdje nakon dva mjeseca, da je njezina kćer VM iz prvoga braka izjavila da ju je tužitelj seksualno zlostavljao, da se isti odazvao pozivu policije i došao iz Njemačke dati iskaz kada su ga ovdje zatvorili te da je, kako je izostao s posla 3. lipnja 2015. u Njemačkoj je dobio otkaz, da dok je bio u pritvoru da u prvo vrijeme nisu bili u kontaktu jer je i ona morala biti ispitana, međutim da je kasnije dobila dozvolu te ga je posjetila u Remetincu gdje je isti strašno loše izgledao, psihički je bio jako loše, prelazio je s teme na temu, bio je nervozan i strašno razočaran, da to nije bila ista osoba, a da su kada je tužitelj izašao van pritvora počeli pravi problemi, da je on osoba koja nikada nije dobila kaznu niti se potukla niti je imala problema sa zakonom, da je nakon što je izašao iz pritvora imao nagle promjene raspoloženja, po deset promjena dnevno od smijeha, pa do toga da prestane razgovarati, zatim se počne svađati te da su te promjene raspoloženja trajale par mjeseci, da su problemi u obitelji trajali sve skupa tri godine, kada smo nekako uspjeli ne razgovarati o toj temi i sve staviti iza sebe, da je tužitelj dok je bio u Remetincu imao problema s hemeroidima, da je prijavio te probleme i tražio liječnika do kojeg neko vrijeme nije uspio doći, ali na kraju je otišao liječniku, da su mu se nakon izlaska iz pritvora hemeroidi smirili, a mjesec dana kasnije nakon što su mu kupili čajeve za hemeroide, da je u 9. i 10. mjesecu 2015. godine išao je i doktoru za mentalno zdravlje, da se trebao vratiti na posao, ali on to nije bio u stanju, da bio je revoltiran i s velikim promjenama raspoloženja, da su tada kao obitelj ostali smo bez primanja, da što se tiče reakcije okoline to je bio šok za sve prvenstveno za njih kao obitelj, da je najveći problem bio taj što su imali dva maloljetna d jeteta koja nisu znala gdje im je tata te je bio problem prikriti gdje se on nalazi, da su ih ljudi znali zvati s pitanjima na telefon da li inicijali P.M. predstavljaju UM, da je s kćerkom o tom događaju razgovarala sam negdje u 4. mjesecu 2015. godine te da nije vjerovala kćeri kada joj je to ispričala, da je vezano za navedeno razgovarala i sa školom i sa centrom za socijalnu skrb i sa policijom te da ju prije nitko nije pitao je li vjerovala kćeri. Ovakav iskaz svjedokinje sud je u cijelosti ocijenio vjerodostojnim jer je iskazivala iskreno, životno i logično.

16. Ovaj sud je saslušao i svjedokinju UMB koja je iskazala da je sestra tužitelja i da je s njim bliska, da je sve počelo s odlaskom obitelji u Njemačku gdje se VM nije išlo, da su sama optužba i pritvor ostavili posljedice, financijski jer su tužitelj i obitelj bili su u velikim problemima pa su se morali zaduživati i dugo je trebalo dok su se izvukli, da tužitelj nije spavao i da je pio tabletice, da je posjetila tužitelja dok je bio u pritvoru i bio je izbezumljen, nije bio osoba kakvom ga zna, imao je natečene oči, nije jeo ni spavao, bio je u neprepoznatljivom stanju, da dok je bio u pritvoru poznato joj je da su ga odvodili liječniku, ali da joj nije poznato zašto je išao liječniku, da mu je fizički izgled bio potpuno promijenjen i da su mu drhtale ruke, da kada je izašao van iz pritvora nije spavao, pio je tablete, bio utučen, imao promjene raspoloženja, to nije bila ista osoba, da misli da je sve to trajalo godinu, godinu i pol, da misli da kada je izašao iz pritvora da je potražio liječničku pomoć, ali da ne zna zašto ni kojeg liječnika, da je postojala stigmatizacija okoline, ne samo njega nego i cijele obitelji jer da se radi se o malom mjestu i sve se zna. Ovakav iskaz svjedokinje sud je u cijelosti ocijenio vjerodostojnim jer je iskazivala iskreno, životno i logično.

17. Na okolnost visine neimovinske štete provedeno je psihijatrijsko vještačenje po specijalistu psihijatru Branki Vidrih, prof. dr. sc. koja je u nalazu i mišljenju od 10. kolovoza 2022. navela da je tužitelj trpio primarni strah koji je bio intenzivan i kratkotrajan u trenutku određivanja pritvora, zatim da je sekundarni strah jakog intenziteta trpio tri dana, srednjeg do deset dana te blažeg do tri mjeseca. Dalje navodi da je radi smetnji iz kruga reaktivnog depresivnog poremećaja liječen ambulantno te da je o tome priložen jedan nalaz psihijatra, a navodi da je u Njemačkoj bio nekoliko puta kod psihijatra, no da o tome nema dokumentacije. Zaključno navodi da uslijed boravka u pritvoru nije došlo do razvoja psihičkog poremećaja koji bi doveo do trajnih posljedica po psihičko zdravlje tužitelja. Sud je nalaz i mišljenje vještaka ocijenio u cijelosti vjerodostojnim jer je dan jasno, određeno i precizno u skladu s pravilima znanosti, struke i iskustva.

18. Na temelju opisanih iskaza te provedenog vještačenja sud je nedvojbeno utvrdio da su događanja vezana uz predmetno lišenje njegove slobode izrazito negativno djelovala na tužitelja zbog promjene njegove svakodnevice kakvu prije nije iskusio, a koja se očitovala u gubitku kvalitete njegovog sna, apeita i sposobnosti očuvanja duševnog mira kao i zbog promjene odnosa sa obitelji, prijateljima i poznanicima koja se očitovala u gubitku povjerenja i prekidu komunikacije, a uslijed čega je tužitelj tražio i liječničku pomoć. Uvažavajući i među strankama nesporno trajanje boravka tužitelja u zatvoru od 48 dana te povod lišenja slobode tužitelja - sumnja u počinjenje teških kaznenih djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta, a koji je notorno podoban izazvati izrazito negativnu reakciju okoline kao i nespornu činjenicu da je istraga protiv tužitelja obustavljena obzirom je oštećena decidirano otklonila da bi ju očuh, ovdje tužitelj, na bilo koji način seksualno zlostavljao te da je razlog što je to izmislila njezina nevoljkost da se presele u Njemačku (što jasno proizlazi iz sadržaja zapisnika broj Kir-d-37/15 od 10. srpnja 2015. u spisu Županijskog suda u Zagrebu posl. broj Kir-769/2015), sud na temelju svega navedenog, a imajući u vidu pretrpljeni strah i psihijatrijsku anamnezu tužitelja povezanu s pritvaranjem, smatra da tužitelju u skladu sa odredbom čl. 1100. ZOO-a pripada pravo na isplatu pravične novčane naknade zbog pretrpljenih duševnih bolova uslijed neosnovanog lišenja slobode u iznosu od zatraženih 10.617,82 EUR.

19. Tužitelju su dosuđene i zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos štete i to po stopi na osnovi čl. 29. ZOO-a te čl. 3. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (NN 78/15), a primjenom odredbe članka 1103. ZOO -a kao dan dospijeća neimovinske štete utvrđen je dan 3. svibnja 2017. kao dan kada je podnesen predmetni odštetni zahtjev, slijedom čega od tog dana teku zatezne kamate.

20. Slijedom navedenog valjalo je odlučiti kao pod točkom I. izreke.

21. Nadalje, po čl. 1046. ZOO-a štetu predstavlja, između ostaloga, i sprječavanje povećanja imovine (izmakla korist). Po čl. 1089. ZOO-a oštećenik ima pravo na naknadu izmakle koristi (st. 1.), a pri ocjeni visine izmakle koristi uzima se u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem (st. 3.). Po čl. 1090. ZOO-a sud će, uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije prouzročenja štete, dosuditi naknadu u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja.

22. U skladu sa citiranim odredbama, tužitelj ima pravo na naknadu štete u vidu zarade koju je bio onemogućen ostvariti u okviru radnog odnosa , a uslijed neosnovanog lišenja slobode.

23. Na temelju dostavljene radne dozvole od 24. ožujka 2015. i ugovora o radu od 1. travnja 2015. sa pripadajućim aneksom, odnosno ovjerenog prijevoda navedene dokumentacije (listovi 20-25 spisa), sud utvrđuje da je tužitelj u vrijeme spornog uhićenja bio zaposlen u Saveznoj Republici Njemačkoj kao servisni tehničar u trgovačkom društvu SCHENIDER + HECKER, Energie-/Umwelt-Service GmbH te ostvarivao plaću u iznosu od 1.920,00 EUR. Početak zaposlenja bio je 15. travnja 2015., a predviđeni istek predmetnog ugovora 23. travnja 2016.

24. Nadalje je utvrđeno na temelju dopisa navedenog trgovačkog društva od 3. lipnja 2015., odnosno ovjerenog prijevoda istog (listovi 26-27 spisa) da je tužitelju navedenog datuma prekinut predmetni radni odnos, a uslijed neopravdanog izostanka s posla u trajanju više od tri radna dana.

25. S obzirom da je tužitelj lišen slobode 25. svibnja 2015., to ovaj sud zaključuje da je isti izostao s radnog mjesta u Njemačkoj upravo jer je bio lišen slobode slijedom čega je izvanredni otkaz predmetnog ugovora po radu u izravnoj uzročno -posljedičnoj vezi s nezakonitim uhićenjem, a imajući u vidu činjenicu da je tužitelj do tada ostvarivao primanja na temelju predmetnog ugovora o radu, to sud utvrđuje da bi po redovnom tijeku stvari, odnosno da nije bilo neosnovanog lišenja slobode, tužitelj nastavio raditi i ostvarivati navedena primanja.

26. Na okolnost visine izgubljene zarade u tijeku postupka provedeno je financijsko-knjigovodstveno vještačenje po vještaku Dariju Jankoviću koji je u svom nalazu i mišljenju (listovi 158-163 spisa) nakon odgovarajućih izračuna zaključio da bi tužitelj temeljem Ugovora o radu zaključenog sa SCHNEIDER+HECKER, Energie- /Umwelt-Service GmbH u razdoblju od 3. lipnja 2015. do 23. ožujka 2016. ostvario ukupnu bruto plaću od 18.699,07 EUR, odnosno 14.792,68 EUR neto.

27. Sud je nalaz i mišljenje prihvatio kao matematički pravilan, jer je jasan, neproturječan i obrazložen, a ni stranke na isti nisu imale primjedbi u računskom dijelu.

28. Po provedenom vještačenju, tužitelj je specificirao svoj zahtjev na način da potražuje iznos od 18.699,07 EUR s pripadajućim kamatama, a što odgovara ukupnom plaći u bruto iznosu, s čim u vezi ovaj sud ukazuje da jedno od temeljnih načela odštetnog prava glasi da se oštećenik mora dovesti u stanje kao da štetnog događaja nije bilo, ali ne smije biti u boljem položaju nego da do štete nije ni došlo. Konkretno, tužitelj i da nije bilo predmetnog štetnog događaja ne bi ostvarivao korist u visini bruto plaće već u visini neto plaće, a razlika, odnosno porezi, prirez i doprinosi su prihod države, jedinice lokalne samouprave i fondova (tako i VSRH u odlukama Rev 491/2022 od 11. listopada 2022., Rev-976/2024-4 od 26. studenog 2024. i dr.). Stoga, da nije bilo štetnog događaja, tužitelj bi primio neto iznos plaće (14.792,68 EUR), slijedom čega je dio tužbenog zahtjeva kojim se potražuje taj iznos valjalo usvojiti, a isti odbiti u razlici do zatraženog iznosa (3.906,39 EUR). Tužitelju pripadaju zatezne kamate na dosuđeni dio, i to tekuće od petog dana u mjesecu kada bi tužitelju dospijevao svaki pojedini iznos plaće, što je sud utvrdio uvidom u priležeći ugovor o radu na listu 23 spisa, a sve sukladno odredbi čl. 1086. ZOO-a.

29. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao pod točkama II. i III. izreke.

30. Nadalje, po čl. 1095. st. 1. ZOO-a tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi.

31. Tužitelj u ovom postupku potražuje na ime troškova liječenja iznos od 39,82 EUR (300 HRK) i iznos od 46,45 EUR (350 HRK), s pripadajućim zakonskim kamatama.

32. Što se tiče iznosa od 39,82 EUR isti proizlazi iz preslike računa na listu 28 spisa u vezi liječenja psihičkih smetnji kod specijalista neuropsihijatra pri poliklinici A.B.R. u [adresa] na dan 17. srpnja 2015. (list 31 spisa), a glede iznosa od 46,45 EUR isti proizlazi iz preslike računa na listu 30 spisa u vezi liječenja hemeroida kod specijalista kirurga pri poliklinici dr. Lastrić u Zagrebu na dan 16. srpnja 2015. (list 30 spisa).

33. Ovdje je valjalo utvrditi postoji li uzročno-posljedična veza između liječenja tužitelja u poliklinici A.B.R. (list 31 spisa), odnosno liječenja tužitelja u poliklinici Dr. Lastrić (list 30 spisa) i boravka tužitelja u pritvoru te jesu li se navedena liječenja mogla obaviti bez duljeg čekanja i bez štetnih posljedica po zdravlje istoga u ugovornim zdravstvenim ustanovama Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje.

34. Na navedenu okolnost u pogledu liječenja tužitelja u poliklinici A.B.R. provedeno je vještačenje po specijalistu neuropsihijatru dr. Slavku Trontlu, a iz kojeg proizlazi da između liječenja tužitelja u Poliklinici A.B.R. (jedan ambulantni pregled od 17. srpnja 2015.) i boravka tužitelja u pritvoru postoji pozitivna uzročno – posljedična veza te da navedeno liječenje tužitelj nije mogao obaviti u prihvatljivom i primjerenom vremenskom periodu u ugovornim zdravstvenim ustanovama HZZO-a. Dodaje se da je za potrebe izrade nalaza i mišljenje u ovom predmetu vještak konzultirao djelatnicu šaltera za naručivanje pacijenata na prvi psihijatrijski pregled u KB Dubrava (gdje po mjestu stanovanja pripada tužitelj) te je dobio informaciju da se sada (na dan 2. srpnja 2025.) preko šaltera naručuju pacijenti za rujan 2025. (dakle čeka za oko 2 mjeseca) koji period vještak drži da je predugačak na adekvatno liječenje tegoba koje je tada imao tužitelj kao i da smatra da bi primjereni period čekanja na pregled psihijatra , za konkretne tegobe tužitelja, bio do 14 dana, uz navođenje činjenice da ne bi mogao s većim stupnjem pouzdanosti odgovoriti bi li se isto toliko čekalo i prije deset godina.

35. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Trontla budući da je sačinjeno stručno i jasno obrazloženo, u skladu s pravilima struke te temeljem medicinske dokumentacije koja prileži spisu, dok tuženik istom nije prigovorio. Kada se predmetni nalaz i mišljenje poveže s prihvaćenim iskazom tužitelja iz kojeg proizlazi da mu je psihičko i fizičko stanje bilo loše i za vrijeme boravka u pritvoru i nakon toga , da vrijeme boravka u pritvoru počeo piti tablete za smirenje jer nije mogao spavati koje tablete je pio dva puta na dan, a nakon što je izašao iz pritvora da ih nastavio piti još dva do tri mjeseca, da je imao sam problema sa spavanjem, da se na svako malo sam budio i "puknuo" na beznačajnu riječ, a da je što se tiče odnosa drugih ljudi prema njemu osjetio određenu distancu kada je bio u njihovom društvu te da se zbog svega toga osjećao jako loše, tada ovaj sud zaključuje da tužitelj ima pravo na troškove liječenja svog narušenog psihičkog stanja prouzročenog neosnovanim lišenjem slobode. Kako prema odredbi je čl. 1086. ZOO-a obveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete, tako tužitelj ima pravo na zatezne kamate od nastanka troška koji je u konkretnom slučaju učinjen 17. srpnja 2015., a kako to proizlazi iz predmetnog računa.

36. Slijedom navedenog valjalo je odlučiti kao pod točkom IV. izreke.

37. Nadalje, a u pogledu liječenja tužitelja kod poliklinike dr. R, prije svega valja napomenuti da je unatoč određenom vještačenju po vještaku abdominalnom kirurgu na okolnost postoji li uzročno-posljedična veza između liječenja tužitelja u poliklinici Dr. Lastrić (list 30 spisa) i boravka tužitelja u pritvoru te je li se navedeno liječenje moglo obaviti bez duljeg čekanja i bez štetnih posljedica po zdravlje istoga u ugovornim zdravstvenim ustanovama Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, tužitelj podneskom od 12. svibnja 2026. i na ročištu održanom 17. lipnja 2026. odustao od provođenja navedenog vještačenja. Stoga, ovaj sud, cijeneći pritom i iskaz tužitelja i nalaz na listu 30 spisa, nije mogao nedvojbeno utvrditi je li se liječenje tužitelja koje je poduzeo u poliklinici Dr. Lastrić moglo obaviti bez duljeg čekanja i bez štetnih posljedica po zdravlje istoga u ugovornim zdravstvenim ustanovama Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, slijedom čega je opravdanost tužiteljevog potraživanja troškova liječenja po osnovi tog računa ostala nedokazana.

38. Slijedom navedenog valjalo je odlučiti kao pod točkom V. izreke.

39. Što se tiče troška, valja reći sljedeće. Tužitelj je uspio s tri od četiri osnove, s tim da visina dijela zahtjeva u pogledu osnove s kojom nije uspio iznosi 46,45 EUR što je zanemarivo u odnosu cjelokupan zahtjev, dok ukupna visina dijela zahtjeva s kojom tuženik nije uspio iznosi 3.952,84 EUR, a sveukupna visina zahtijevanog potraživanja iznosi 29.904,09 EUR. Shodno tome, kada se uspjeh u dokazivanju u pogledu osnove i visine tužbenog zahtjeva sagleda u svojoj cjelokupnosti, ocjena je ovog suda da tužitelj nije uspio samo sa razmjerno neznatnim dijelom svojeg zahtjeva zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi pa mu je tuženik na temelju čl. 154. st. 5. ZPP-a dužan naknaditi troškove postupka u cijelosti.

39.1. Tužitelju su na temelju čl. 154. st. 1. ZPP-a, čl. 155. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj – 138/2023, 107/2025 – dalje: OT), u granicama postavljenog zahtjeva za trošak, a ravnajući se prema konkretnoj vrijednosti predmeta spora, priznati sljedeći troškovi postupka:

- sastav tužbe u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 7/1 OT-a);

- sastav podneska od 5. listopada 2017., 19. veljače 2018., 6. svibnja 2020. i 14. listopada 2022. u iznosu od po 500,00 EUR (Tbr. 8/1 OT-a);

- sastav podnesaka od 26. ožujka 2024., 16. srpnja 2025. i 12. svibnja 2026. u iznosu od po 200,00 EUR (Tbr. 8/3 OT-a);

- zastupanje na ročištu od 6. ožujka 2019., 16. rujna 2020., 21. travnja 2021., 25. listopada 2023., 23. travnja 2025. i 17. lipnja 2026. u iznosu od po 500,00 EUR (Tbr. 9/1 OT-a);

- zastupanje na ročištu od 20. studenog 2017. u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 9/3 OT-a); - 6350

- PDV u iznosu od 1.587,50 EUR (Tbr. 46 OT-a);

- uplata predujma za financijsko vještačenje po vještaku Jankoviću u iznosu od 331,81 EUR;

- uplata predujma za medicinsko vještačenje po vještakinji Vidrih u iznosu od 398,17 EUR (3.000,00 HRK);

- uplata predujma za medicinsko vještačenje po vještaku Trontlu u iznosu od 300,EUR;

- troškovi prijevoda dokaznog materijala 103,52 EUR (780,00 HRK);

- sudska pristojba na tužbu u iznosu od 344,55 EUR;

- sudska pristojba na presudu u iznosu od 329,99 EUR;

što iznosi sveukupno 9.745,54 EUR.

39.2. Tužitelju nije priznat trošak sastava odštetnog zahtjeva budući da isti nije učinjen u sklopu ovog postupka.

39.3. Na tako utvrđen iznos parničnog troška tužitelju su dosuđene zakonske zatezne kamate tekuće od presuđenja pa do isplate, sve po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, a u skladu s odredbom čl. 151. st. 3. ZPP-a.

39.4. Slijedom navedenog valjalo je odlučiti kao pod točkom VI. izreke.

U Zagrebu, 17. srpnja 2026.

Sudac:

Jan Torjanac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

- tužitelju po pun. uz rješenje o sudskoj pristojbi na presudu

- tuženiku po ODO-u Novi Zagreb na poslovni broj P-DO-178/17