REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb - Istok, Turinina 3

Poslovni broj: Ps-19/2025-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu toga suda Janu Torjancu, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja GH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćnici IH, odvjetnici u [adresa], protiv tuženice ČH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćniku Antoniju Mediću, odvjetniku u Zagrebu, radi iseljenja, nakon glavne i javne rasprave zaključene 17. lipnja 2026. u prisutnosti punomoćnice tužitelja odvjetnice IH, tužitelja osobno i tuženice osobno, 17. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženoj ČH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju JH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime ostatka neplaćenih najamnina za 2024. iznos od 140,00 EUR s pripadajućim zateznim kamatama od 1. siječnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženoj ČH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju JH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade korištenja stana bez pravne osnove za razdoblje od siječnja 2025. do zaključno veljače 2026. iznos od 6.300,00 EUR, s pripadajućim zateznim kamatama koje na iznos od 4.950,00 eura teku od 1. prosinca 2025. do isplate, a na iznos od 1.350,00 EUR od 15. veljače 2026. do isplate, sve po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženoj ČH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju JH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime dijela neplaćenih računa iznos od 947,39 EUR, s pripadajućim zateznim kamatama od 15. veljače 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženoj ČH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tužitelju JH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu od 1.110,10 EUR s pripadajućim zateznim kamatama od 17. srpnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj ovom sudu 29. svibnja 2025. protiv tuženice tvrdi da je suvlasnik jedne trećine (1/3) stana br. 2 u prizemlju zgrade na adresi [adresa] u [adresa], a da je njegov brat NH suvlasnik je također 1/3 tog stana, dok je preostalih 1/3 formalno u vlasništvu njihove pokojne majke ĐH (iza koje ostavinski postupak još nije dovršen), pri čemu je sukladno dogovoru suvlasnika, tužitelj preuzeo upravljanje predmetnim stanom, slijedom čega je tužitelj zaključio ugovor o najmu predmetnog stana s tuženicom ČH. Ugovor o najmu sklopljen je 21. prosinca 2023. godine, na određeno vrijeme do 31. prosinca 2024. godine, dok je predmet ugovora bilo je davanje stana u najam tuženici, uz obvezu tuženice plaćati ugovorenu mjesečnu najamninu i režijske troškove, te obavljati tekuće održavanje stana i opreme. Navodi da je tuženica nakon sklapanja ugovora ušla u posjed stana, ali nije uredno podmirivala svoje obveze iz ugovora, slijedom čega je 22. kolovoza 2024. tužitelj je jednostrano otkazao ugovor o najmu stana s tuženicom zbog njenog neplaćanja najamnine i troškova, međutim da se tuženica nije iselila iz predmetnog stana te isti koristi bez pravne osnove. Otkaz ugovora sastavljen je u pisanom obliku, s obrazloženjem razloga (neplaćanje), i poslan je tuženici preporučenom poštom na adresu predmetnog stana ([adresa]), sukladno ugovoru i zakonu. Predlaže donošenje presude kojom će se naložiti tuženici ČH da se iseli iz stana broj 2 u prizemlju lijevo na adresi [adresa] (stan površine 34,37 m²) i taj stan preda tužitelju GH slobodan od osoba i njenih stvari te u stanju u kojem je isti i preuzela, u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe; naložiti tuženici da tužitelju isplati iznos od 1.016,89 EUR na ime dospjelog duga za najamninu i pripadajuće režijske troškove za 2024. godinu, kao i zakonsku zateznu kamatu koja teče na svaki pojedini mjesečni iznos od dana njegove dospjelosti do dana isplate, sve to po osnovi predmetnog ugovora o najmu i korištenju stana; naložiti tuženici da tužitelju isplati iznos od 2.474,70 EUR na ime dospjelog duga za najamninu i pripadajuće komunalne naknade za razdoblje od 1. siječnja do 30. travnja 2025. godine, kao i: najamninu za razdoblje od 1. svibnja 2025. do dana vraćanja stana u posjed tužitelju u stanju u kojem je isti i preuzela, zakonsku zateznu kamatu od dospjelosti svakog pojedinog iznosa do isplate te trošak komunalija, električne energije i toplinske energije za predmetni stan u 2025. godini, u iznosu ko ji će se utvrditi u postupku; te obvezati tuženicu da tužitelju naknadi troškove ovog parničnog postupka, u roku od 8 dana

2. Tuženica je u odgovoru na tužbu navela da u predmetnom stanu živi s troje maloljetne djece od 2021. kao samohrana majka te da iz zdravstvenih razloga ne radi više od godinu i pol dana. Dalje je navela kako je u razdoblju do veljače 2025. redovito plaćala najama stana, a da je dug u iznosu od 2.180,00 EUR u potpunosti isplatila u četiri obroka, dok preostali dug od 1.016,89 EUR nije bila u mogućnosti platili unatoč pokušanoj nagodbi s najmodavcem koju je isti odbio, uz navođenje činjenice da je višekratno tražila tražila da se potpiše ugovor o najmu za 2025. što najmodavac nije htio učiniti, unatoč upozorenju da bez ugovora o najmu Hrvatski zavod za socijalni rad ne može sudjelovati u troškovima najma. Ističe i da se zaštiti pravo djece na dom. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno odgodi iseljenje dok Zavod ne osigura adekvatan smještaj za nju i mlt. djecu.

2.1. Na pripremnom ročištu održanom 23. siječnja 2026. tuženica je osporila tužbeni zahtjev u cijelosti navodeći da su stranke sklopile novi ugovor o najmu stana te dogovorili novi iznos najamnine slijedom čega je tuženica i dalje u predmetnoj nekretnini s valjanom pravnom osnovnom s obzirom da tužitelj nikada nije otkazao drugi revidirani ugovor o najmu stana. Tuženica osporava i visinu tužbenog zahtjeva s obzirom da je tuženica nesporno plaćala kako na račun tako i na ruke tužitelju.

3. Tužitelj je podneskom od 1. prosinca 2025. uredio tužbeni zahtjev, konačno ga specificirajući na ročištu za glavnu raspravu održanom 17. lipnja 2026. na način da je povukao tužbu u dijelu u kojem traži iseljenje tuženice budući da se ista u međuvremenu dobrovoljno iselila, a zatraživši od tuženice na ime ostatka neplaćenih najamnina za 2024. godinu isplatu iznosa od 140,00 EUR s pripadajućim zateznim kamatama od 01. siječnja 2025., zatim da na ime naknade korištenja stana bez pravne osnove za razdoblje od siječnja 2025. do zaključno veljače 2025. isplatu iznosa od 6.300,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od 4.950,00 eura teku od 1. prosinca 2025., a na iznos od 1.350,00 eura teku od 15. veljače 2026. te na ime dijela neplaćenih računa isplatu iznosa od 947,39 EUR, s pripadajućim zateznim kamatama od 15. veljače 2025. do isplate. Tuženica se tijekom postupka ni u jednom trenutku nije protivila ovakvom uređenju tužbenog zahtjeva, a ovaj sud, uz činjenicu što smatra da tužbeni zahtjev u ovakvom obliku nije mogao biti postavljen prije zaključenja prethodnog postupka bez krivnje tužitelja, ujedno smatra da je isto svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama te da će otkloniti potrebu za vođenjem daljnjih parničnih postupaka.

4. Sud je napravio uvid u Ugovor o najmu od 21. prosinca 2023. (list 6-9 spisa), obavijest o dugu za najam stana (list 10 spisa), korespondenciju putem platforme WhatsApp (list 11-16 spisa), korespondenciju putem platforme Viber (list 17-19 spisa), presliku e-mail korespondencije (list 20-21 spisa), opomenu za dug za najam stana od 22. srpnja 2024. (list 22 spisa), opomenu za dug za najam stana od 10. kolovoza 2024. (list 23-24 spisa), opomenu (treća) za dug za najam stana od 12. kolovoza 2024. uz potvrdu o uručenju (list 25-27 spisa), otkaz Ugovora o najmu stana od 22. kolovoza 2024. uz potvrdu o uručenju (list 28 -30 spisa), dostavnicu (list 31 spisa), potvrdu o primitku (list 32 spisa), zk. izvadak (list 33 spisa), izračun dugovanja najmoprimke na ime najamnine i komunalija (list 35 spisa), suglasnost i punomoć od 20. prosinca 2023. (list 36 spisa), medicinska dokumentacija (list 53-59 spisa), SMS korespondencija (list 60-64 spisa), potvrde o plaćanju (list 65-70 spisa), izračun dugovanja najmoprimke na ime najamnine i komunalija (list 89 spisa), potvrde o plaćanju (list 90-100 spisa) i uplatnice Zagrebačkog holdinga, Vodoopskrbe i odvodnje, HEP-Toplinarstva i HEP-Opskrbe (list 101-172 spisa) te su saslušani tužitelj (list 198-199 spisa) i tuženica (list 199-200).

4.1. Na ovom mjestu valja napomenuti kako ovaj sud, sukladno odredbama čl. 220. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj – 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, 146/2025 – dalje: ZPP), nije izvodio predloženi dokaz financijskim vještačenjem radi utvrđenja visine zahtjeva, budući da je sve bitne okolnosti te visinu svih potraživanja bilo moguće utvrditi na temelju sadržaja spisu priloženih isprava.

5. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi članku 8. ZPP-a ovaj sud je utvrdio da su tužbeni zahtjev osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja, kao suvlasnika stana u [adresa], za isplatom neplaćenih najamnina za 2024. godinu, za isplatom naknade za korištenje stana bez pravne osnove za razdoblje od siječnja 2025. do zaključno veljače 2026. i za isplatom iznosa na ime dijela neplaćenih računa.

7. Među strankama nije sporno da je tuženica živjela u predmetnom stanu koji stan joj je predan na korištenje temeljem ugovora o najmu od 21. prosinca 2023., i to do veljače 2026.

8. Sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva kao i pitanje jesu li stranke sklopile novi ugovor o najmu nakon isteka prethodnog ugovora.

9. Iz sadržaja Ugovora o najmu od 21. prosinca 2023. (listovi 6-8) proizlazi da je isti u odnosu na predmetnu nekretninu sklopljen između tužitelja kao najmodavca i tuženice kao najmoprimke, da je kao mjesečna najamnina ugovoren iznos od 450,00 EUR pri čemu se najmoprimac obvezuje najkasnije do 15. dana u mjesecu uplatiti najmodavcu najamninu za tekući mjesec te je određeno da se ako najmoprimac u cijelosti ne uplati najamninu do 15. u mjesecu za kući mjesec isti obvezuje napustiti predmet najma najkasnije u roku od 15 dana navedenog roka. U ugovor je stavljena i klauzula u kojoj je stipulirano da s obzirom na to da je najmoprimac tijekom dosadašnjeg najma stana više od dva puta postupio suprotno ugovoru, tj. nije u ugovorenom roku platio najamninu, unatoč pisanim opomenama, najmodavac ima pravo otkazati ugovor o najmu i bez opomene.

9.1. Dalje proizlazi da su ugovorne strane su suglasne da će Najmoprimac uz najamninu plaćati i sve režijske troškove (toplinska energija, električna energija, pričuva, komunalna naknada, naknada za uređenje voda, voda i komunalni otpad) za vrijeme korištenja predmetne nekretnine, a koji će biti Iskazani na računima društava HEP Opskrba d.o.o. ili drugog društva koje obračunava naknadu za električnu energiju, HEP-toplinarstvo d.o.o. ili drugog društva koje obračunava naknadu za toplinsku energiju i Zagrebački holding d.o.o. ili drugog društva koje obračunava naknadu za pričuvu, komunalnu naknadu, naknadu za uređenje voda, naknadu za vodu i naknadu za uslugu prikupljanja miješanog komunalnog otpada te je određen da se najmoprimac ako isti u cijelosti ne uplati gore navedene režijske troškove najkasnije do roka dospijeća navedenog na računu ili uplatnici društva koje obračunava režijske troškove, obvezuje napustiti predmet najma najkasnije u roku od 15 dana od tog roka dospijeća te predmet najma vratiti u posjed najmodavcu. Također je stipulirano da s obzirom na to da je najmoprimac tijekom dosadašnjeg najma stana više od dva puta postupio suprotno ugovoru, tj. nije u ugovorenom roku platio režijske troškove unatoč pisanim opomenama, najmoprimac ima pravo otkazati ovaj ugovor i bez opomene.

9.2. Dalje proizlazi da najmodavac i najmoprimac suglasno utvrđuju da najmoprimac ima dug prema najmodavcu u iznosu od 2.178,19 EUR, sve na ime neplaćenih ugovorenih najamnina. Predmetni dug dosp io je u cijelosti, a najmoprimac najmodavcu duguje i zakonsku zateznu kamatu. Najmodavac se potpisom ovog Ugovora odriče prava na naplatu zakonskih zateznih kamata u slučaju da najmoprimac podmiri dugovanje u rokovima I Iznosima navedenim u ovom članku ovog Ugovora. najmoprimac potpisom ovog Ugovora u cijelosti priznaje dug opisan u ovom članku te se obvezuje podmiriti ga u četiri jednakih mjesečnih obroka dinamikom kako slijedi: 1. obrok u Iznosu od 544,54 EUR najkasnije do 25. 1. 2024., 2. obrok u iznosu od 544,54 EUR najkasnije do 25. 2. 2024., 3. obrok u iznosu od 544,54 EUR najkasnije do 25. 3. 2024. godine 14. obrok u Iznosu od 544,57 EUR najkasnije do 25. 4. 2024. U svrhu otklanjanja nesporazuma ugovorne stranke suglasno utvrđuju da pojedinačni mjesečni obrok ne može biti manji od iznosa kako su precizirani u ovom članku, kao· I da navedene iznose Najmoprimac može Isplatiti I prije navedenih rokova. Iznose podmirenje duga iz ovog članka Najmoprimac, Ili druga pravna ili fizička osoba u njegovo Ime, će isplaćivati na račun GHE, koja je prošlogodišnji najmodavac Istog stana, otvoren u Privrednoj banci d.d., broj IBAN-a : [broj bankovnog računa]. Ako Najmoprimac u cijelosti i pravovremene ne podmiri bilo koji gore navedeni obrok duga, Najmoprimac se obvezuje napustiti predmet najma najkasnije u roku od 15 (slovima: petnaest) dana od mjesečnog roka do kojeg nije podmirio dug te predmet najma vratiti u posjed najmodavcu u stanju u kojem je isti i preuzeo od Najmodavca. S obzirom na to da je najmoprimac tijekom dosadašnjeg najma stana više od dva puta postupio suprotno ugovoru, tj. nije u ugovorenom roku platio najamninu unatoč pisanim opomenama, najmoprimac Ima pravo otkazati ovaj Ugovor i bez opomene.

9.3. Dalje proizlazi da je najmoprimac je dana 10. siječnja 2020. godine isplatio najmodavcu polog u visini od 2.500,00 kn, tj. 331,81 EUR. Najmoprimac je suglasan da ukoliko nakon proteka ovog Ugovora o najmu predmet najma bude oštećen ili budu nepodmireni režijski troškovi za isti, najmodavac je ovlašten iste podmiriti iz pologa, a u protivnom najmodavac se obvezuje dani polog vratiti Najmoprimcu.

9.4. Dalje proizlazi da su ugovorne strane suglasne da se ovaj Ugovor sklapa na rok od 1. siječnja 2024. godine do 30. travnja 2024. godine. Ako najmoprimac u cijelosti i u navedenim rokovima vrati dug naveden u članku 10. , ovaj Ugovor se automatski produljuje do 31. prosinca 2024. Najmoprimac je suglasan da, ako raskine predmetni Ugovor na vlastiti zahtjev prije 31. prosinca 2024., najmodavac je ovlašten polog zadržati u .cijelosti. Najmodavac ne može raskinuti ovaj Ugovor prije 30. travnja 2024., odnosno prije 31. prosinca 2024. u slučaju da najmoprimac u cijelosti i pravovremeno vrati dug naveden u članku 10., osim u slučajevima propisanim Zakonom I ovim Ugovorom (neplaćanje najamnine Ili režija, oštećenje stana, oštećenje opreme stana i dr.).

10. Tužitelj je u svom iskazu naveo da je tuženica bila u najmu u njegovom stanu na adresi u [adresa] i to od 1. siječnja 2024. s time da su bili i prethodni ugovori o najmu na temelju kojih je tuženica stanovala u stanu. Dalje je naveo da tuženica prema Ugovoru od 1. siječnja 2024. nije redovito plaćala najamninu te je bila neprestano u dugu kao i da su u međuvremenu s tuženicom počela živjeti i njezina djeca pa ga je tuženica molila da pričeka s plaćanjem i da joj izađe u susret što je isti i tolerirao do 23. kolovoza 2024. kada je zbog višestrukog kašnjenja u plaćanju otkazao Ugovor o najmu. Naveo je da su prije toga bile dvije opomene i tuženica sva ta pismena i opomene nije službeno primila budući da su se vraćale dostavnice kao neuručene s time da je tuženici poslao sva navedena pismena i putem Vibera i WhatsApp-a. Naveo je da je Ugovor slijedom toga prestao važiti 23. studenog 2024. kada je prošlo zakonskih tri mjeseca te da od tada tuženica nelegalno živi u stanu. pri čemu je naveo da je on došao do stana u par navrata da provjeri situaciju te da nikoga nije uznemiravao već je uredno pozvonio. Tuženica je dva puta zvala policiju i u razgovoru sa policajcima utvrđeno je da majka tuženice koja je boravila u stanu nelegalno boravi u [adresa] te je utvrđeno da je riječ o lažnoj dojavi. Naveo je da je tako tuženica tijekom cijele 2025. godine živjela nelegalno u stanu, a da mu je u veljači 2026. predstavnica suvlasnika javila da je tuženica iselila iz stana, pri čemu ga ista o tome nije obavijestila niti mu je ostavila ključeve od stana. Dalje je opisao štetu na koju je naišao kada je nakon iseljenja tuženice ušao u stan te naveo da se i dan danas sanira šteta u stanu i da se u njemu ne može živjeti. Naveo je da je plaćao sve zaostale režije kroz cijelo to vrijeme izuzev struje koju je platio Hrvatski zavod za socijalni rad tijekom 2024. dok je Ugovor važio, s time da Zavod nije ništa platio od kada je prestao važiti Ugovor o na jmu, a ostale uplatnice koje je plaćao za utuženo razdoblje nalaze se u spisu. Tužitelj ne naveo da mu tuženica nije platila nikakvu najamninu niti naknadu za 2025. i 2026. pa niti za 2024. te je pojasnio da je sve režije pa uključujući i struju platio on 2025. i 2026. Naveo je da je tuženica ušla u stan 2020. na temelju tada sklopljenog Ugovora o najmu koji je isti sklopila s njegovom suprugom GHE te da je u trenutku sklapanja Ugovora o najmu 2024. postojao dug tuženice prema njegovoj supruzi s obzirom da je ista bila potpisnica prethodnog Ugovora iz 2023. i taj dug je Hrvatski zavod za socijalni rad platio izravno njegovoj supruzi.

11. Tuženica je u svom iskazu navela da boravi u predmetnom stanu od 2020. kada sam sklopila Ugovor o najmu sa gospođom GHE i od tada boravi u stanu sa svojom djecom G i I, a starija kćer Č je došla 2023. Navela je da je istina da je tužitelja zamolila da joj par puta izađe u susret glede plaćanja najma zato što je bila financijski zapela jer je dobila jednu od najtežih autoimunih bolesti, a kao posljedicu obiteljskog nasilja u vezi čega se vodi sudski postupak. Navela je da je, što se tiče režija, grijanje i struju plaćala preko kupona Hrvatskog zavoda za socijalni rad, a da joj je tužitelj kada su trebali produžiti Ugovor za 2025. rekao da će Ugovor produžiti kada podmiri dug, pri čemu je međuvremenu tužitelj zvao Hrvatski zavod za socijalni rad te im je rekao da će joj isključiti grijanje, struju i vodu, a dok su djeca boravila u stanu. Navela je da postoji zapis prema kojem su dvije socijalne radnice odmah izašle na teren te im je ona pokazala određene uplatnice da sam plaćala grijanje i struju. Naveo je da je tužitelj dolazio istoj na vrata te ju je ucjenjivao da moram prodati zlato, zvao stariju kćer koja je tada imala 10 godina i u to vrijeme su prolazili stresan period za djecu. Navela je i da je istina da je njezina mama bila u gostima točno 12 dana i bila je prijavljena na adresi [adresa] kod prijateljice OH. Navela je da je kada je htjela izaći iz stana kontaktirala svog odvjetnika Antonija Medića te je isti bio upućen da izlazi iz stana i da će kontaktirati odvjetnicu tužitelja da istu obavijesti o tome jer je bio dogovor da će povući tužbu i najamninu ako tuženica napusti stan. Također napominje da je htjela očistiti stan, ali kada sam došla na adresu brava je bila promijenjena što sam je javila svom odvjetniku da će obavijestiti o tome odvjetnicu tužitelja i vidjeti kada joj se može omogućiti pristup stanu, no da ju nitko dalje nije kontaktirao. Navela je da nikada je primila opomene niti otkaz Ugovora o kojima je tužitelj iskazivao te da postoje samo SMS poruke u kojima joj je tužitelj prijetio da će djeca završiti na ulici i da će ju tužiti za neplaćenu najamninu nakon čega je tužitelj dolazio na vrata te se naguravao. Navela je da tijekom 2025. nije plaćala najamninu tužitelju jer je isti odbio produžiti ugovor te da je ista stoga živjela u stanu bez ugovora kojeg tužitelj nije htio potpisati dok se ne podmiri dugovanje u iznosu od oko 1.300,00 eura i to je dug nastao na ime najamnine i pričuve Zagrebačkog holdinga. Navela je da nije istina da je Hrvatski zavod za socijalni rad išta bio platio IHE kako je to iskazao tužitelj te da je uplata bila sa njenog računa i sa računa moje prijateljice ZH. Navela je da je tijekom svog boravka u stanu bez ugovora o najmu plaćala grijanje i struju te da pričuvu za 2025. i 2026. dok se nije iselila iz stana nije plaćala. Navela je je za 2024. pričuva djelomično plaćena tužitelju na račun, da je za 2024. tužitelju platila svu najamninu i od toga 4 puta na ruke za što postoje svjedoci. Odgovarajući na pitanje koji dio duga od navedenih 1.300,00 eura se odnosi na režije, a koji na najamninu odgovorila je da je tužitelju plaćala na ruke i to sam 1.000,00 eura tužitelju u prosincu 2024. Navela je da nije postojao pisani dogovor između nje i tužitelja o tome da će iseliti iz stana i pod kojim uvjetima te da su postajale samo prijetnje. Navela je da je u vrijeme kada je sklapala ugovor sa tužiteljem postojao dug prema gospođi IHE koji je isplaćen.

12. Ovaj je sud iskaz tužitelja prihvatio kao vjerodostojan jer je dosljedan, logičan i suglasan ostalim provedenim dokazima, osobito materijalnoj dokumentaciji koja prileži spisu. Nasuprot tome, iskaz tuženice sud nije prihvatio kao vjerodostojan, osim u dijelovima koji predstavljaju priznanje činjenica koje su od značaja za odlučivanje, budući da u preostalom dijelu ne nalazi uporišta u materijalnoj dokumentaciji.

13. U pogledu dijela tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 140,00 EUR na ime ostatka neplaćenih najamnina za 2024. valja prije svega reći da se sukladno čl. 3. st. 1. Zakona o najmu stanova (Narodne novine 91/1996, 48/1998, 66/1998, 22/2006, 68/2018, 105/2020, 36/2024 – dalje: ZNS) ugovorom o najmu stana obvezuje najmodavac predati stan za stanovanje najmoprimcu uz za to određenu najamninu , iz čega proizlazi da je osnovna dužnost najmoprimca plaćati najamninu.

13.1. Ovaj sud je utvrdio da je tuženica po očitovanju tužitelja na ime najamnina za 2024. godine platila ukupan iznos od 5.260,00 EUR, umjesto 5.400,00 EUR (450 EURx12), pa tužitelj za 2024. godinu potražuje razliku dužnog iznosa od 140,00 EUR (5.400,00 EUR – 5.260,00 EUR). Naime, tužitelj je naveo da mu tuženica za 2024. nije uplatila iznos od 140,00 EUR na ime dužne najamnine, pri čemu teret dokaza plaćanja najamnine pada na tuženicu (tako i VSRH u odluci poslovni broj Rev 375/09-2 od 2. prosinca 2014.). Polazeći od odredbe čl. 219. ZPP-a, tužitelj (najmodavac/vjerovnik) dokazuje samo da postoji ugovorna osnova i da je on ispunio svoju obvezu (predao stan na korištenje), što je između stranaka nesporno, a dužnost tuženice (najmoprimca) je dokazati da je svoju obvezu plaćanja zaista ispunila budući da takvi navodi proizlaze iz iskaza iste, a što tuženica ničime nije dokazala niti je priložila dokumentaciju kao npr. priznanicu tužitelja ili potvrdu u plaćanju ili uplatnicu za navedeni iznos, a nije predložila ni saslušanje svjedoka koji bi iskazivali o navodnom plaćanju na ruke tužitelju, pri čemu ovaj sud napominje da je prijedlog tuženice na pripremnom ročištu za saslušanjem svjedoka neodređen jer do zaključenja glavne rasprave nisu dostavljeni ni identiteti ni adrese navodnih svjedoka niti je ista odredila na koju bi se točno okolnost isti trebali saslušati.

13.2. Pritom se napominje da se uplate u iznosu od 2.180,00 EUR, za što je tuženica dostavila dokaz uz odgovor na tužbu odnose na raniji dug kako je utvrđeno u čl. 10. predmetnog ugovora o najmu (2.178,19 EUR i kamate na taj iznos), stoga se te uplate ne odnose na razdoblje za 2024. godinu, a što proizlazi i iz činjenice da je navedeni iznos 2.180,00 EUR plaćen IHE, a ne tužitelju, s kojom je tužena prethodno imala sklopljen ugovor o najmu, što je također jasno naznačeno u predmetnom ugovoru o najmu sklopljenim s tužiteljem (čl. 10).

13.3. Stoga, osnovan je tužbeni zahtjev tužitelja kojim za 2024. godinu potražuje iznosa od 140,00 EUR, pri čemu su sukladno tužbenom zahtjevu na taj iznos dosuđene zakonske zatezne kamate teku od 1. siječnja 2025., što je za tuženicu u konkretnom slučaju povoljnije, a imajući u vidu trenutak dospijeća pojedine najamnine prema odredbi čl. 8. predmetnog ugovora iz koje proizlazi da tužitelj ima pravo na kamate koje bi svakako tekle od 2024.

13.4. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod toč. I. izreke.

14. Sukladno čl. 25. st. 1. ZNS-a ugovor o najmu stana sklopljen na određeno vrijeme smatrat će se prešutno obnovljenim za isto vrijeme trajanja ako ni jedna ugovorna strana najmanje 30 dana prije isteka ugovorenog vremena ne obavijesti u pisanom obliku drugu ugovornu stranu da ne namjerava sklopiti ugovor na određeno vrijeme za daljnje razdoblje.

14.1. Ocjena je ovoga suda da je tuženica tijekom cijelog relevantnog razdoblja bila upoznata s jasnom i nedvosmislenom namjerom tužitelja da predmetni ugovor o najmu neće biti produljen za daljnje razdoblje ukoliko prethodno ne podmiri dospjelo dugovanje po osnovi dužnih iznosa. Takva namjera tužitelja proizlazi iz njegovog kontinuiranog postupanja prema tuženici, a osobito iz brojnih opomena za podmirenje duga (listovi 22–26 spisa), pri čemu iz treće opomene za dug za najam stana, koja je tuženici uredno uručena 21. kolovoza 2024. (list 27 spisa), izričito proizlazi da će ugovor o najmu biti otkazan, dakle da neće biti produljen ukoliko dugovanje ne bude podmireno.

14.2. Navedena namjera dodatno je potvrđena otkazom ugovora od 22. kolovoza 2024., koji je tuženici, nakon više neuspješnih pokušaja dostave, uručen 6. ožujka 2025. (list 29 spisa), a isti joj je dostavljen i putem aplikacije Viber 22. kolovoza 2024. (listovi 17–19 spisa) nakon čega joj je dostavljena i obavijest o otkazu putem elektroničke pošte 16. rujna 2024. (listovi 20–21 spisa), pri čemu vjerodostojnost navedenih isprava tijekom postupka nije dovedena u pitanje. Ovaj sud je stava da je činjenica otkaza tuženici bila poznata i prije formalne dostave, svakako prije početka tijeka roka od 30 dana prije isteka ugovorenog vremena, a što proizlazi iz brojnih neuspješnih pokušaja dostave te neodgovaranja na poruke tužitelja nakon uručene opomene pred otkaz, a imajući u vidu prethodnu urednu korespondenciju između tužitelja i tuženice, što sve upućuje na činjenicu izbjegavanja dostave otkaza od strane tuženice nakon primitka zadnje opomene.

14.3. Da je tuženica bila svjesna kako tužitelj neće sklopiti novi ugovor dok ne podmiri postojeće dugovanje proizlazi i iz njezina vlastitog iskaza, u kojem je navela da je tužitelj odbio produžiti ugovor te da je stoga živjela u stanu bez ugovora kojeg tužitelj nije htio potpisati dok se ne podmiri dugovanje, odnosno da joj je tužitelj kada su trebali produžiti Ugovor za 2025. rekao da će Ugovor produžiti kada podmiri dug, a budući da ista nije podmirila dug za koji je bila svjesna na postoji budući da je isti priznala u odgovoru na tužbu, to je tuženici bilo jasno da ugovor nije niti će biti produžen.

14.4. Slijedom navedenoga, ovaj sud utvrđuje da je tuženica bila u potpunosti upoznata s činjenicom da je produljenje ugovora bilo izričito uvjetovano podmirenjem dospjelog duga te da, budući da navedeni uvjet nije ispunila, nije mogla biti u opravdanom očekivanju da će tužitelj sklopiti ugovor o najmu za daljnje razdoblje , odnosno da će se po isteku ugovor automatski produljiti . Naprotiv, iz cjelokupnog ponašanja tužitelja, kao i iz sadržaja upućenih opomena i otkaza ugovora, jasno i nedvojbeno proizlazi njegova namjera da, u slučaju nepodmirenja duga, ugovorni odnos neće biti nastavljen, čega je tuženica bila svjesna.

14.5. Na ovom mjestu se valja napomenuti da socijalni status te liječnička dokumentacija koju dostavlja tuženica nisu od značaja za pitanje spora kao niti da igdje proizlazi, kako to implicira tuženica, obveza tužitelja da sklopi novi ugovor o najmu. Zaključno valja istaknuti da paušalno i usputno pozivanje tužiteljice na zaštitu doma nije od značaja budući da pitanje iseljenja nije predmetom spora, pri čemu se ističe da i kada bi se tuženici priznalo pravo na dom, a imajući u vidu da tuženica tijekom 2025. nije plaćala pričuvu niti naknadu za korištenje niti je iskazala volju ni spremnost da to čini, u konkretnom srazu prava na dom i vlasništva druge fizičke osobe potonjem bi se dala prednost, a što je i u skladu s stajalištem Vrhovnog suda izraženim u odluci poslovni broj Rev-621/2024-3 od 8. svibnja 2024.

14.6. Stoga je rok na koji je sklopljen predmetni ugovor o najmu istekao te je od 1. siječnja 2025. do veljače 2026. tuženica živjela i koristila predmetni stan bez osnove.

15. Odredbom članka 30. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 143/2012, 152/2014, 52/2025 – dalje: ZVDSP) propisano je da vlasnik ima pravo posjedovanja, uporabe i korištenja svoje stvari. Sukladno odredbi čl. 165. st. 1. ZVDSP-a, nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario. Odredbom članka 1120. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 155/2023 – dalje: ZOO) je propisano da, kad je netko tuđu stvar uporabio u svoju korist, vlasnik može zahtijevati, nezavisno od prava na naknadu štete, ili ako nje nema, da mu ovaj naknadi korist koju je imao od uporabe.

15.1. Osnovanost tužiteljeve tražbine sa osnova naknade zbog uporabe tuđe stvari u svoju korist, potvrđuje se naprijed utvrđenim svojstvom tužitelja kao suvlasnika stana koji je koristila tuženica, što se u postupku, pa niti od tuženice ne ukazuje dvojbenim te s obzirom da je ista izrijekom u svom iskazu priznala da je tijekom 2025. živjela u predmetnom stanu i nije plaćala najamninu, dok je utvrđeno da je ista iselila iz stana u veljači 2026. što nije osporeno kao ni činjenica da tuženica tužitelju nije ni za siječanj i veljaču 2026. uplatila naknadu za korist niti je predlagala, odnosno dokazala suprotno.

15.2. Visina mjesečne naknade za korištenja predmetnog stana u mjesečnom iznosu od zatraženih 450,00 EUR utvrđena je čitanjem predmetnog ugovora o najmu te se ustvari radi o ugovorenoj najamnini koja je do isteka istoga vrijedila među strankama.

15.3. Slijedom naprijed utvrđenoga, a kako je tuženica u utuženom razdoblju bila u posjedu i koristila tužiteljev stan bez da je plaćala ikakvu naknadu, to je u cijelosti osnovana tražbina tužitelja sukladno odredbi čl. 1120. ZOO-a s osnova naknade za korištenje tuđe stvari tražbine u ukupnom iznosu od 6.300,00 EUR počevši od siječnja 2025. do zaključno s veljačom 2026.

15.4.Na dosuđeni iznos tuženica je na temelju odredbe čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a obvezna tužitelju, sukladno tužbenom zahtjevu, platiti i zatezne kamate koje na iznos od 4.950,00 eura (za razdoblje od siječnja do studenog 2025.) teku od 1. prosinca 2025. do isplate, a na iznos od 1.350,00 eura (za razdoblje od prosinca 2025. do veljače 2026.) od 15. veljače 2026. do isplate, što je za tuženicu u opet povoljnije, a imajući u vidu trenutak dospijeća prema odredbi čl. 8. predmetnog ugovora.

15.5. Na ovom mjestu sud ukazuje da čak i kada bi se uzelo da je ugovor o najmu sklopljen i za 2025. pod istim uvjetima, to i dalje ne mijenja na činjenici da tuženica, kako je sama priznala, nije platila niti jednu najamninu za tu godinu niti da je isto plaćala sve do svog dobrovoljnog iseljenja, a imajući u vidu da je iznos utvrđene naknade za korist jednak iznosu najamnine, to bi tužbeni zahtjev bio osnovan i na tom temelju.

15.6. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod toč II. izreke.

16. U odnosu na dio zahtjeva koji se odnosi na dio neplaćenih računa prije svega valja ponoviti da je prema čl. 9. predmetnog ugovora o najmu najmoprimac taj koji je obvezan plaćati naknadu za pričuvu, komunalnu naknadu, naknadu za uređenje voda, naknadu za vodu i naknadu za uslugu prikupljanja miješanog komunalnog otpada, a koje naknade obračunava Zagrebački holding d.o.o.

1 0

16.1. Tužitelj je u spis dostavio naloge za plaćanje Zagrebačkog holdinga d.o.o. i potvrde o plaćanjima za razdoblje od siječnja 2024. do siječnja 2025. (listovi 90-153 spisa) iz kojih proizlazi da je isti stvarno platio navedene troškove, dok tuženica ničime u skladu s čl. 219. ZPP-a nije dokazala suprotno, niti je ista materijalnom dokumentacijom potkrijepila navode iz svog iskaza da je pričuva za 2024. djelomično plaćena tužitelju na račun. Pri tom je utvrđeno da je tužitelj tijekom 2024. godine i preplatio neke iznose na ime navedenih naknada, a što je vidljivo u izvršenim nalozima za plaćanje (listovi 90-100 spisa), no tužitelj od tuženice potražuje za razdoblje od siječnja 2024. pa do siječnja 2025. samo iznose navedene u računima Zagrebačkog holdinga d.o.o., a za koje iznose je prema potvrdama o plaćanju utvrđeno da je isti stvarno platio, premda ih je bila obvezna platiti tuženica sukladno čl. 9. predmetnog ugovora u najmu.

16.2. Stoga je zahtjev tužitelj utvrđen osnovanim u dijelu koji se odnosi na račune podmirene Zagrebačkom holdingu d.o.o. u periodu od siječnja 2024. do siječnja 2025. u ukupnom iznosu od 947,39 EUR (80,57 za 01/24 + 83,61 za 02/24 + 71,11 za 03/24 + 63,50 za 04/24 + 77,52 za 05/24 + 69,38 za 06/24 + 76,64 za 07/24 + 63,01 za 08/24 + 77,86 za 09/24 + 63,01 za 10/24 + 76,15 za 11/24 + 73,89 za 12/24 + 70,50 za 01/25). Tužitelju je na navedeni iznos sukladno čl. 29. st. 2. ZOO -a dosuđena zakonska zatezna kamata od, kako je to postavljeno u tužbenom zahtjevu, posljednje plaćenog računa tj. od 15. veljače 2025., što je opet povoljnije za tuženicu.

16.3. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod toč III. izreke.

17. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a. Troškovi su odmjereni prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu (VPS) i troškovniku tužitelja, a sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj – 138/2023, 107/2025 – dalje: OT) po kojoj vrijednost jednog boda iznosi 2,00 EUR.

17.1. Tužitelju je za zastupanje po punomoćniku odvjetniku dosuđen trošak sastava podnesak od 1. prosinca 2025. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8/1 OT) i sastava podneska od 19. prosinca 2025. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 8/4) te zastupanja na ročištu 23. siječnja 2026. i 17. lipnja 2026. u iznosu od po 200,00 EUR (Tbr. 9/1 OT), odnosno 22. svibnja 2026. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 9/5 OT), što uvećano za PDV iznosi ukupno 875,00 EUR. Tužitelju su priznati i troškovi sudskih pristojbi na tužbu u iznosu od 41,23 EUR i na presudu u iznosu od 193,87 EUR, što uz već navedeni trošak, iznosi sveukupno 1.110,10 EUR.

17.2. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod toč IV. izreke.

U Zagrebu, 17. srpnja 2026.

Sudac:

Jan Torjanac

1 1

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka istih. Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

- tužitelju po pun. uz poziv na plaćanje pristojbe za presudu

- tuženici po pun.