REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ĐAKOVU

Trg dr. Franje Tuđmana 2

31400 Đakovo

Poslovni broj: P-143/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A Z B O G O G L U H E

Općinski sud u Đakovu, po sutkinji Meliti Geošić, u pravnoj stvari tužitelja ŽP, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Andreju Gariću, odvjetniku u Slavonskom Brodu, N. Zrinskog 2, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, iz Zagreba, Magazinska cesta 69, radi ništetnosti, dana 17. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna odredba: iz točke.3. Ugovora o kreditu br. 016-50- 706936, sklopljenog dana 23. svibnja 2001. godine između tužitelja ŽP, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, iz Zagreba, Magazinska cesta 69, u dijelu odredbe koji glasi: „Naknada: 3,00 % (tri posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita.“

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju plati prouzročeni parnični trošak u iznosu od 331,55 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 17. srpnja 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 21. travnja 2026. navodi kako je 23. svibnja 2001. s tuženikom sklopio Ugovor o kreditu broj 016-50-706936 na iznos od 15.000,00 DEM po srednjem tečaju kredita na dan korištenja kredita s rokom otplate na 60 mjeseci sa svrhom kupovine osobnog automobila. Tuženik je u članku 3. predmetnog Ugovora o kreditu ugovorio odredbu prema kojoj se korisnik kredita obvezuje platiti naknadu za obradu zahtjeva kredita u iznosu od 3,00 % od iznosa kredita, jednokratno, a koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita.

Ističe da ovakvu ugovornu odredbu smatra nepoštenom i ništetnom iz razloga što je takva odredba potpuno nejasna, općenita i uopće ne ukazuje na bilo kakvu potrebu plaćanja troškova zaključenja Ugovora te tužitelj niti danas ne zna koji su to točno troškovi plaćeni tim iznosom. Također ističe da se o predmetnoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo već je ista kao takva bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj. Naime, tužitelju nije bila razjašnjena relacija odnosa između naknada i usluga na ime kojih se ista naplaćuje. Stoga navedena odredba nije bila ugovorena u dobroj vjeri te je suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovrnih strana na štetu potrošača, zbog čega je ista nepoštena i ništetna te ne proizvodi pravni učinak.

Ukazuje da iz potvrde o naplaćenoj naknadi priložene uz tužbu proizlazi da je tuženik 7. lipnja 2001. tužitelju naplatio navedenu naknadu u visini od 1.674,45 kuna odnosno 222,23 eura prema fiksnom tečaju konverzije 1 EUR= 7.53450 HRK. Obzirom da je tuženik temeljem navedene nepoštene odredbe o ulaznoj naknadi u predmetnom ugovoru istu naplatio i time stekao nepripadajuću imovinsku korist, tužitelj smatra da mu je tuženik dužan vratiti sve što je temeljem takvog ugovora odnosno dijela ugovora primio zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama, a sve to sukladno odredbama članka 1115. Zakona o obveznim odnosima, s time da zastara restitucije nije ni počela teći. Predlaže usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu parničnog troška.

2. Tuženiku je tužba s pozivom na podnošenje odgovora na tužbu u roku od 30 dana, dostavljena 15. svibnja 2026.

3. Tuženik nije u roku od 30 dana od dana dostave tužbe, pa ni do danas, podnio odgovor na tužbu, a kako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, koje nisu u suprotnosti s dokazima koje je tužitelj podnio uz tužbu, kao niti s općepoznatim činjenicama, te kako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da je tuženik bio spriječen opravdanim razlozima podnijeti odgovor na tužbu, a tužbom je postavljen takav zahtjev kojim stranke mogu slobodno raspolagati, to je sud slijedom navedenog temeljem čl. 331.b Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje

- ZPP), odlučio kao u izreci ove presude.

4. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a.

5. Kako je tuženik u cijelosti izgubio parnicu, dužan je tužitelju naknaditi troškove izazvane vođenjem ovog postupka, a imajući u vidu da je vrijednost predmeta spora ovom u postupku 1.340,50 eura. Tužitelju je tako pod točkom II. izreke ove presude priznat trošak u iznosu od 200,00 eura na ime sastava tužbe (Tbr. 7/1 OT), trošak zahtjeva za dostavu podataka upućen tuženiku dana 4. ožujka 2026. u iznosu od 50,00 eura te trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,55 eura, kao i trošak pristojbe na presudu u iznosu od 55,00 eura što je sveukupno 331,55 eura.

Đakovo, 17. srpnja 2026.

Sutkinja

Melita Geošić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi ovome sudu, a o žalbi odlučuje županijski sud.

Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku