REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

STALNA SLUŽBA U SAMOBORU

Obrtnička 2

Poslovni broj: P-723/2025-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, po sucu toga suda Darku Župančiću, kao sucu pojedincu, temeljem prijedloga višeg sudskog savjetnika - specijalista Josipa Brekala, u pravnoj stvari tužitelja GE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], Bečmen Srbija, koju zastupa punomoćnica Renata Plešnar, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženice PE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Marko Mučnjak, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 27. svibnja 2026., u prisutnosti punomoćnika stranaka, 17. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se usvaja tužbeni zahtjev i nalaže se tuženoj PE, OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužiteljici GE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 11.141,61 EUR (jedanaest tisuća jednu stotinu četrdeset jedan euro i šezdeset jedan cent) sa zakonskim zateznim kamatama od 28. travnja 2025., pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev za isplatom iznosa 1.638,39 EUR (jednu tisuću šest stotina trideset osam eura i trideset devet centi), kao neosnovan.

III. Nalaže se PE, OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužiteljici GE, OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak parničnog postupka u iznosu 1 .442,52 EUR (jednu tisuću četiri stotine četrdeset dva eura i pedeset dva centa) sa zakonskim zateznim kamatama od 17. srpnja 2026., kao dana donošenja presude, pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je temeljem Rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika Nevenke Jukić iz Zagreba, poslovni broj: O-6595/2024 od 4. prosinca 2024. godine naslijedila pokojnog DE. Temeljem navedenog rješenja o nasljeđivanju tužiteljica je naslijedila i potraživanje prema tuženoj s naslova sporazumnog očitovanja sklopljenog 22. siječnja 2024. koji je ovjeren kod javnog bilježnika Mladena Bureca pod poslovnim broje OV-1293/2004 od 27. siječnja 2024. Tužiteljica nadalje navodi da je njezini pravni prednik 30. prosinca 2003. sklopio sa tuženom Ugovor o kupoprodaji stana u vlasništvu prednika tužiteljice, a koji stan se nalazi u [adresa] u [adresa]. za kupoprodajnu cijenu od 46.000,00 eura. Člankom 3 navedenog ugovora prodavatelj je potvrdio da mu je cijena isplaćena u cijelosti. Tužena je cijenu platila u iznosu protuvrijednosti u hrvatskim kunama za 40.000,00 eura iz namjenskog kredita Zagrebačke banke d.d. i 6.000 eura vlastitih sredstava. U tu svrhu je 21. veljače 2021. godine sklopila ugovor o namjenskom kreditu, a o navedenom ugovoru prednik tužiteljice DE je bio založni dužnik koji je za tu svrhu dopustio uknjižbu založnog prava na stanu koji je bio predmet kupoprodaje. Temeljem članka 5 ugovora o kreditu sredstva iz kredita u iznosu od 297.500,00 kuna su prenesena na račun DE. Po navedenom kreditu jaci tuženoj su bili JE, FE, BE i TE. Stan koji je bio predmet kupoprodaje prednik tužiteljice je otkupio po Zakonu o otkupu stanova od Ministarstva obrane Republike Hrvatske ugovor o otkupu stana s obročnom otplatom od 12. siječnja 2026. sa rokom otplate od 360 mjeseci. Kao osiguranje otplate u zemljišnim knjigama je na stanu upisana hipoteka u korist u Republike Hrvatske pod brojem Zs-8010/97. DE je pokušao sa Ministarstvom obrane Republike Hrvatske dogovoriti da se hipoteka prenese na njegovu nekretninu sa kojim prijedlogom Ministarstvo obrane Republike Hrvatske nije bilo suglasno. Slijedom navedenog, DE i tuženica su ugovorili da on nastavi sa otplatom dugovanja prema Ministarstvu obrane Republike Hrvatske, a da će kao osiguranje otplate, od primljenih novaca od kredita Zagrebačke banke kupcu vratiti iznos od 12.770,00 eura, odnosno tadašnjih 88.500,00 kuna kao jamčevinu. Navedenu jamčevinu se tuženica obvezala vratiti DE po otplati stana u cijelosti u Ministarstvu obrane Republike Hrvatske po ugovoru o otkuputu stana od 12. siječnja 1996. i pribavi brisovnog očitovanja. Navedeno su stranke regulirale sporazumom kojeg su kao sporazumno očitovanje potpisale i ovjerile 22. siječnja 2024. U bitnome tužitelj navodi da je namjenski kredit Zagrebačke banke d.d. isplaćen na račun prodavatelja SE, a koji je dio isplate u iznosu od 88.500,00 kuna isplatio po dogovoru sa tuženom PE. Tužiteljica nadalje navodi da je njen prednik uredno isplaćivao sve rate Ministarstvu obrane Republike Hrvatske do njegove smrti 5. rujna 2024. Tužite ljica je nakon smrti DE pristupila u stane koji je bio predmet kupoprodaje, a kako bi pokušala pronaći tuženu ili s njom dogovoriti daljnju realizaciju sporazumnog očitovanja od 22. siječnja 2024. Kad je napokon uspjela stupiti u kontakt sa tuženom ista joj je rekla da nema pojma o čemu se radi, da je ona sve otplatila i da nema nikakvu obavezu. Tužiteljica je potom saznala da je tužena odmah nakon što je saznala da je DE preminuo pristupila u Ministarstvo obrane Republike Hrvatske kako bi saznala koji je iznos preostalo za otplatiti te kako bi ishodila brisovno očitovanje od strane Ministarstva obrane Republike Hrvatske. Nakon što je zadobila tražene podatke tužena je odmah uplatila iznos od 604,36 eura i zatražila od Ministarstva Republike Hrvatske izdavanje brisovnog očitovanja. Međutim tužiteljica je kao nasljednica iza pokojnog DE od Ministarstva Republike Hrvatske dobila brisovno očitovanje te dopisom od 23. lipnja 2025. pozvana tuženicu da preuzme brisovno očitovanje te da ispuni svoju obvezu plaćanja koju je preuzela sporazumnim očitovanje. Slijedom navedenog tužiteljica predlaže sudu usvojiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova tužiteljici.

2. Tužena u odgovoru na tužbu navodi da se protivi tužbenom zahtjevu u cijelosti, uz prigovor zastare, nedostatka aktivne legitimacije, te prigovor promašene pasivne legitimacije. Posebno ističe da je ugovorom o kupoprodaji stana od 30. prosinca 2023. u lancima II. I III. Jasno navedeno da je kupoprodajna cijena utvrđena u iznosu od 46.000,00 eura te da je ista isplaćena u cijelosti. Navodi da tužitelj nije dostavio nikakav dokaz da bi isti tuženici vratio iznos od 12.780,00 eura. Ukazuje da u priloženom rješenju o nasljeđivanju nije naveden ugovor o prodaji stana između tužene i DE, kao ni ugovor o prodaji stana između DE i Ministarstva obrane Republike Hrvatske. Nadalje navodi da je sporazumno očitovanje od 30. siječnja 2003. sklopljen kao dodatak o ugovoru o prodaji stana od 30. siječnja 2003., slijedom čega isto ne može biti predmetom samostalnog osnovnog potraživanja. Osim toga navodi da ni dugovanje DE prema Ministarstvu obrane Republike Hrvatske nije navedeno u Rješenju o nasljeđivanju poslovni broj O-6595/2024 od 4. prosinca 2024. Navodi da je netočan navod tužitelja da je pokojni DE pokušao u Ministarstva obrane Republike Hrvatske. Dogovoriti da se hipoteka prenese na drugu nekretninu u njegovom vlasništvu, jer isto nikad nije bila namjera pokojnog DE obzirom da je čl.8 ugovora o kupoprodaji stana jasno naznačeno da Ministarstvo obrane Republike Hrvatske ima pravo raskinuti navedeni ugovor ukoliko naknadno bude utvrđeno da kupac u istom mjestu ima u vlasništvu useljivu kuću ili stan. Tuženica posebno naglašava da je navedena okolnost bila ključna radi kojeg se pristupilo sklapanju navedenog sporazumnog očitovanja gdje se pokojni DE bojao da će Ministarstvo obrane iz b ilo kojeg dostavljenog dokumenta u svrhu prijenosa obročne otplate kupovne cijene stana na drugu osobu ili prijenosa prava zaloga na drugu nekretninu doznati da pokojni DE u svom vlasništvu ima kuću, slijedom čega će se aktivirati odredba čl. 8 ugovora o kupoprodaji stana. Osim toga nesporna je činjenica da je upravo tuženiku izdano brisovno očitovanje, a što upućuje na neosnovanost tužbenog zahtjeva. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka tuženiku.

3. Sud je rijekom postupka pročitao Rješenje o nasljeđivanju iza pokojnog DE javnog bilježnika Nevenke Jukić poslovni broj O-6595/2024 od 4. prosinca 2024. (list 5-8), Sporazumno očitovanje sklopljenog između DE od 22. siječnja 2024. a na kojem je javni bilježnik Mladen Burec ovjerio potpis PE pod poslovnim brojem ovjeren OV-1293/2004 od 27. siječnja 2004. ( list 9- 10), Ugovor o prodaji stana sklopljen 30. prosinca 2003. između DE kao prodavatelja i PE kao kupca a na kojem je javni bilježnik Vesna Pučar ovjerila potpis prodavatelja 31. prosinca 2003. pod poslovnim brojem ovjere OV- 20084/03 (list 11-13), Ugovor o kupoprodaji stana sklopljen između Republike Hrvatske, Ministarstva obrane, kao prodavatelja i DE kao kupca (list 14- 18), Potvrdu Ministarstva obrane, Upravu za graditeljstvo od 12. siječnja 1996. ( list 20-21), Ugovor o namjenskom kreditu sklopljen između Zagrebačke banke kao kreditora i ĆE kao korisnika kredita te JE kao sudužnika od 21. veljače 2002. godine (list 22-34), izvadak iz zemljišneknjige za nekretninu upisanu kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu, zemljišno knjižni odjel Zagreb broj zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kč. br. [katastarska čestica], Franje Woefla 2,4- [adresa],81 površine 3037 m2, zgrada mješovite uporabe broj 2, 4, 79, 81 površine 3037m2, 23. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-22), stan broj 207, na II (drugom) katu, koji se sastoji od 2 sobe i ostalih prostorija u površini od 55,54m2 , sa pripadajućim spremištem koji je neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim djelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i ostali udio suvlasnika na adresi [adresa], suvlasnički udio Danijele Posavec 1/1 (list 36-37). Pozivi na plaćanje koje je tužiteljica 21. ožujka 2025, 23. lipnja 2025., 24. siječnja 2025 uputila tuženici ( list 38-44), Status knjiženja izvoda iz datoteke Ministarstva obrane, Uprave za infrastrukturu i potporu, sektor za stambene poslove i postupke od 16. lipnja 2025. (list 45-55), potvrde o uplati (list 56-60)., dopis Ministarstva obrane uprave za infrastrukturu i potporu, sektor za stambene poslove i postupke od 28. travnja 2025., brisovno očitovanje izdano PE ( list 61), izjavu TE (list 92), saslušao svjedoke HE i TE, te proveo dokaz saslušanja stranaka.

4. Ocjenom izvedenih dokaza, na temelju rezultata cjelokupnog postupka, u skladu s odredbom čl. 8. i čl. 221.a Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, 146/2025, dalje u tekstu ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

5. Predmet spora među strankama je tužiteljev zahtjev za isplatom iznosa 12.780,00 EUR na ime jamčevine koja proizlazi iz Sporazumnog očitovanja sklopljenog između DE i PE **.**.2024., a na kojem je javni bilježnik Mladen Burec ovjerio potpis PE pod poslovnim brojem ovjeren OV- 1293/2004 od 27. siječnja 2004., zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 28. travnja 2025., do isplate.

6. Među strankama nije sporno da je prednik tužiteljice DE, Ugovorom o kupoprodaji stana sklopljenog između Republike Hrvatske, Ministarstva obrane, kao prodavatelja i DE kao kupca, stekao u vlasništvo stan upisan kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu, zemljišno knjižni odjel Zagreb broj zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kč. br. [katastarska čestica], Franje Woefla 2,4- [adresa],81 površine 3037 m2, zgrada mješovite uporabe broj 2, 4, 79, 81 površine 3037m2, 23. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-22), stan broj 207, na II (drugom) katu, koji se sastoji od 2 sobe i ostalih prostorija u površini od 55,54m2, sa pripadajućim spremištem koji je neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim djelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i ostali udio suvlasnika na adresi H. [adresa]. Između stranaka nije sporno ni da je Ugovorom o prodaji stana sklopljenog 30. prosinca 2003. između DE kao prodavatelja i PE kao kupca, a na kojem je javni bilježnik Vesna Pučar ovjerila potpis prodavatelja 31. prosinca 2003. pod poslovnim brojem ovjere OV-20084/03, tužena stekla navedeni stan u vlasništvo. Između stranaka nije sporno ni da je kupac, po navedenom ugovoru o prodaji stana, prodavatelju u cijelosti isplatio kupoprodajnu cijenu. Među strankama nije sporno ni da je tužena isplatila Republici Hrvatskoj, Ministarstvu obrane iznos od 604,36 EUR na ime otplate kredita po ugovoru o otkupu stana koji je DE sklopio sa Republikom Hrvatskom, Ministarstvom obrane.

7. Među strankama je sporno da li je prednik tužiteljice tuženoj isplatio iznos od 12.780,00 EUR, te da li se tužena obvezala predniku tužiteljice vratiti navedeni iznos nakon što Republici Hrvatskoj, Ministarstvu obrane, po Ugovoru o kupoprodaji stana sklopljenog između Republike Hrvatske, Ministarstva obrane, kao prodavatelja i DE kao kupca bude otplaćena tražbina i pribavljeno brisovno očitovanje. Među strankama je sporna aktivna i pasivna legitimacija te postojanje zastare potraživanja tužitelja.

8. Uvidom u Rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika Nevenke Jukić poslovni broj: O-6595/2024 od 4. prosinca 2024. godine sud je utvrdio da su temeljem pisane oporuke pred svjedocima od 14. ožujka 2024. kao nasljednikom ostavitelja pokojnog DE, proglašeni GE i IE.

9. Uvidom u Sporazumno očitovanje sklopljenog između DE od 22. siječnja 2024. a na kojem je javni bilježnik Mladen Burec ovjerio potpis PE pod poslovnim brojem ovjeren OV-1293/2004 od 27. siječnja 2004. sud je utvrdio da je isto sklopljeno kao dodatak Ugovoru o prodaji stana sklopljenog 30. siječnja 2003. Točom dva predmetnog očitovanja stranke su suglasno utvrdile da će kupac u trenutku cjelokupne otplate duga ili u trenutku prijenosa zaloga upisanog temeljem Ugovora o kupoprodaji stana sklopljenog sa Ministarstvom obrane Republike Hrvatske od 12. siječnja 1996. na drugu nekretninu u vlasništvu prodavatelja, a po primitku brisovnog očitovanja na iznos upisanog zaloga od 96.408,00 kuna prodavatelju isplatiti jamčevinu u iznosu 12.780,00 eura u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate.

10. Ugovor o prodaji stana sklopljen 30. prosinca 2003. između DE kao prodavatelja i PE kao kupca, a na kojem je javni bilježnik Vesna Pučar ovjerila potpis prodavatelja 31. prosinca 2003. pod poslovnim brojem ovjere OV- 20084/03 te Ugovor o kupoprodaji stana sklopljen između Republike Hrvatske, Ministarstva obrane, kao prodavatelja i DE kao kupca, od 12. siječnja 1996. sud nije posebno cijenio, a obzirom da među strankama nije sporno da je prednik tužiteljice DE od Republike Hrvatske, Ministarstva obrane stekao predmetni stan, a da je tuženica navedeni stan stekla od prednika tužiteljice DE. Obzirom na navode stranaka iznesene tokom postupka sud je pročitao čl. 8. Ugovora o kupoprodaji stana sklopljenog između Republike Hrvatske, Ministarstva obrane, kao prodavatelja i DE kao kupca, od 12. siječnja 1996. Navedenim člankom 8. kupac je suglasan da se ugovor raskine ako se naknadno utvrdi da kupac u istom mjestu ima u vlasništvu useljivu kuću ili stan, ili da je kupio drugi stan prema Zakonu o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo.

11. Sud nije posebno cijenio ni Potvrdu Ministarstva obrane, Upravu za graditeljstvo od 12. siječnja 1996. jer isto nije relevantno za predmet spora među strankama. Isto tako Sud nije posebno cijenio ni Ugovor o namjenskom kreditu sklopljen između Zagrebačke banke kao kreditora i ĆE kao korisnika kredita te JE kao sudužnika od 21. veljače 2002. godine, a obzirom da među strankama nije sporno da je tuženica kod Zagrebačke banke ishodila kredit u iznosu 40.000,00 eura radi kupnje predmetnog stana od prednika tužiteljice DE.

12. Uvidom u pozive na plaćanje koje je tužiteljica po punomoćnici 21. ožujka 2025, 23. lipnja 2025., 24. siječnja 2025. uputila tuženici sud je utvrdio da je tužiteljica navedenim dopisima tuženicu pozvala na plaćanje te ju obavijestila da je dug Ministarstvu obrane Republike Hrvatske isplaćen.

13. Uvidom u Status knjiženja izvoda iz datoteke Ministarstva obrane, Uprave za infrastrukturu i potporu, sektor za stambene poslove i postupke od 16. lipnja 2025. i potvrde o uplati, sud je utvrdio da je prednik tužiteljice redovno, mjesečno, ispunjavao svoju obvezu prema Republici Hrvatskoj, Ministarstvu obrane, a sukladno Ugovoru o kupoprodaji stana sklopljenog između Republike Hrvatske, Ministarstva obrane, kao prodavatelja i DE kao kupca, od 12. siječnja 1996.

14. Uvidom u dopis Ministarstva obrane uprave za infrastrukturu i potporu, sektor za stambene poslove i postupke od 28. travnja 2025. sud je utvrdio da predmetnim očitovanjem Republika Hrvatska, Ministarstvo obrane, obavještava PE da je dug u cijelosti podmiren, te da dopušta da nadležni sud bez daljnjeg odobrenja izvrši uknjižbu brisanja hipoteke na nekretnini upisanoj kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu, zemljišno knjižni odjel Zagreb broj zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kč. br. [katastarska čestica], Franje Woefla 2,4- [adresa],81 površine 3037 m2, zgrada mješovite uporabe broj 2, 4, 79, 81 površine 3037m2, 23. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-22), stan broj 207, na II (drugom) katu, koji se sastoji od 2 sobe i ostalih prostorija u površini od 55,54m2 , sa pripadajućim spremištem koji je neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim djelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i ostali udio suvlasnika na adresi [adresa], za iznos 96,408,00 kuna sa 0% kamata god išnje, uz brisanje zabilježbe da iznos hipoteke podliježe revalorizaciji.

15. Izvadak iz zemljišne knjige upisane kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu, zemljišno knjižni odjel Zagreb broj zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kč. br. [katastarska čestica], Franje Woefla 2,4- [adresa],81 površine 3037 m2, zgrada mješovite uporabe broj 2, 4, 79, 81 površine 3037m2, 23. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-22), stan broj 207, na II (drugom) katu, koji se sastoji od 2 sobe i ostalih prostorija u površini od 55,54m2 , sa pripadajućim spremištem koji je neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim djelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i ostali udio suvlasnika na adresi [adresa], sud nije posebno cijenio, obzirom da među strankama nije sporno da je tuženica upisana kao vlasnica predmetnog stana.

16. Uvidom u izjavu TE sud je utvrdio da isti potvrđuje da je 1. ožujka 2002. primio iznos od 88.500,00 kn od DE koji je isplaćen od ukupne sume kredita Zagrebačke banke =297.500,00 kn, a što potvrđuje svojim potpisom.

17. Iz iskaza svjedoka HE proizlazi da je isti bio dugogodišnji prijatelj sa prednikom tužiteljice, DE. Sjeća se da je u raznim prigodama vozio tužiteljicu doktoru, kao i u predmetni stan radi otplate nekakvog duga, međutim nije mu poznato o kojem je iznosu riječ i o kakvom dugu.

17.1. Sud nije posebno cijenio iskaz navedenog svjedoka, jer isti nema nikakvih neposrednih saznanja o predmetu spora među strankama.

18. Iz iskaza svjedoka TE proizlazi da je isti bivši muž tuženice, te da mu je poznato da je tuženica kupila stan od prednika tužiteljice, a za koju svrhu je digla kredit. U pogledu postojanja priznanice da je on primio neke novce od prednika tužiteljice, svjedok je naveo da je u vrijeme kad je novac predan i potpisana priznanica, da je on radio u firmi svog oca, Poluks d.o.o., te da se navedeni novac odnosi na odrađene poslove, a ne na predmetni stan, te da je novac predan njemu jer se u to vrijeme radilo sa gotovinom, što je bilo zgodnije i jeftinije. Svjedok se nije mogao očitovati zašto je na navedenoj potvrdi naznačeno da se novac isplaćuje iz kredita. Svjedok misli da je bio jamcem za navedeni kredit za stan. On sada živi u predmetnom stanu, a sa tuženicom je sklopio brak 2002. Svjedok u svom iskazu potvrđuje da je tužiteljica prvotno pristupila njemu, da mu je prilikom kontakta ostavila plavu kovertu koju je on predao tuženici, a da je on tužiteljici ustupio telefonski broj tuženice. Nadalje navodi da mu je poznato da je predmetni stan bio opterećen upisom Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova, te da je tuženica molila prednika tužiteljice da joj prepusti otplatu kredita Republici Hrvatskoj, Ministarstvu obrane, na što prednik tužiteljice nije pristao iz svjedoku nepoznatih razloga. Nije mu poznato da je tuženica sa prednikom tužiteljice sklopila Sporazumno očitovanje, ali mu je poznato da se tužiteljica nije nikako osigurala da će prednik tužiteljice doista otplatiti stan [adresa], Ministarstvu obrane, nego je tužiteljica nastupala sa povjerenjem prema predniku tužiteljice.

18.1. Obzirom da se iskaz svjedoka značajno razlikuje materijalne dokumentacije koja prileži spisu predmeta, kao i zbog načina kako je isti iskazivao, sud je iskaz svjedoka ocijenio nevjerodostojnim. Osim toga, kao osoba koja je bila blisko povezana sa tuženicom, svjedok je direktno zainteresiran za ishod ovog spora. Međutim, važno je za naglasiti da svjedok nije osporio postojanje svog potpisa na priznanici na kojoj navodi da je primio iznos od 88.500,00 kuna od DE.

19. Tužiteljica u svom iskazu navodi da je pokojni DE njezin ujak, te da joj je poznato da je predmetni stan prodao tuženici, obzirom da je pomagala prilikom iseljenja stvari. Sjeća se da je to bilo negdje 2003. godine. Sjeća se da je jedne pr ilike razgovarala sa ujakom o predmetnom stanu, te da joj je on rekao da mu kupac treba na ime tog stana isplatiti još 12.700,00 eura, obzirom da je on vršio obročnu otplatu stana, jer nije mogao hipoteku prenijeti na sebe. Zbog navedenog je sa tuženicom sklopio određeni sporazum kako bi bio siguran da će mu po isplati svih obroka biti isplaćen biti isplaćen od strane tuženice. Nakon smrt ujaka, pokušala je u nekoliko navrata stupiti u kontakt sa tuženicom radi daljnjeg uređenja međusobnih odnosa. Ona je kao nasljednica nastavila otplaćivati stan dok nije saznala da je tuženica isti otplatila na kraju u cijelosti. Nakon što je uspjela stupiti u kontakt sa tuženicom, ista joj je rekla da joj nema što za platiti te da joj nije jasno zašto je zove. Nadalje navodi da joj je poznato iz razgovora sa ujakom da je isti pokušao prebaciti hipoteku na drugu nekretninu, što je Republika Hrvatska, Ministarstvo obrane odbilo. Posebno ističe da joj je ujak rekao da je kupoprodajnu cijenu banka u cijelosti isplatila na njegov račun, međutim da je nakon toga ujak tuženici vratio utuženi iznos, a zbog čega su i sklopili sporazum. Sporazum između ujaka i tuženice je po prvi puta vidjela nakon njegove smrti, kada je isti pronašla među njegovim dokumentima.

19.1. Sud je iskaz tužiteljice ocijenio vjerodostojnim jer je isti u skladu sa materijalnom dokumentacijom sadržanom u spisu predmeta. Tužiteljica je iskazivala prema svojim saznanjima dobivenim od DE te sa utvrđenjima u dokumentima koje su stranke dostavile sudu.

20. Tuženica u svom iskazu navodi da je 19. rujna 2001. tužitelju isplatila iznos od 10.000,00 DEM, protuvrijednosti 6.000,00 EUR, na ime predujma za kupnju predmetnog stana. U 10. mjesecu 2001. je ušla posjed navedenog stana, da bi u veljači 2002. podigla namjenski kredit radi kupnje predmetnog stana, te je 1. ožujka 2002. prodavatelju kupoprodajna cijena isplaćena u cijelosti, odnosno na njegov račun. Temeljem zahtjeva prodavatelja, kupoprodajni ugovor je sklopljen tek u prosincu 2003. Nadalje navodi da joj je u 1. mjesecu 2003. godine pristupila pokojna supruga prodavatelja i predložila da potpiše Sporazum o očitovanju kako bi se zalog Republike Hrvatske sa nekretnine koju je kupila maknuo na nekretninu u vlasništvu VE i njegove supruge. Posebno ističe da je jedan od njenih uvjeta za kupnju predmetne nekretnine bio da nekretninu kupi slobodnu od bilo kakvih tereta, međutim prilikom pregovora o kupoprodaji predmetnog stana pokazalo se da prodavatelj nije voljan njoj prepustiti obročnu otplatu Republici Hrvatskoj, Ministarstvu obrane, te da se na taj način umanji kupoprodajna cijena, slijedom čega je prodavatelju i isplaćen iznos od 46.000,00 eura. Nadalje navodi da je slijedom toga prodavatelj odnio predmetno Sporazumno očitovanje Ministarstvu obrane i zatražio da se temeljem istog dopusti da se založno pravo sa nekretnine A premjesti na nekretninu B, a zbog čega je Ministarstvo obrane zatražilo da upis zabilježbe na njenom stanu, pa zbog toga osim zaloga Ministarstva obrane je dobila i predmetnu zabilježbu, zbog čega praktički nije mogla raspolagati stanom. Osim toga navodi da je nakon smrti supruge ME istome u nekoliko navrata pristupila i nudila da postojeće stanje riješe na svaki mogući način, pa tako i da ona preuzme daljnju otplatu Ministarstvu obrane, kao i da mu isplati sve što je on do tada platio Ministarstvu obrane, međutim kako isti nije pristajao ni na jednu opciju, nakon nekog vremena je odustala. Za smrt VE je saznala od svoje majke, koja i dalje živi u stanu ispod kojeg je živio NE, te shvaćajući ozbiljnost Sporazumnog očitovanja na koje je pristala, odmah je pristupila u Ministarstvo obrane i zatražila informaciju koji iznos je potreban platiti da bi se do kraja izvršila uplata i ishodilo brisovno očitovanje. Ispostavilo se da je riječ o 604,00 eura koje je potom i platila. Posebno naglašava da ni prodavatelj ni njegovi nasljednici nisu ispunili svoj dio obveze koje su preuzeli Sporazumnim očitovanjem, odnosno niti su do kraja oni isplatiti obvezu prema Ministarstvu obrane, niti je ona dobila nasljedno očitovanje. Nadalje navodi da je u trenutku kupnje stana TE bio njezin partner. Posebno ističe da njoj DE nikada nije isplatio nikakav novac, a da je saznala tek nakon pripremnog ročišta u ovom predmetu da je predmetni iznos isplaćen TE, međutim da joj nije jasno kakve veze iznos od 88.500,00 ima veze sa 12.780,00 eura. Navodi da nije znala kada je kupovala stan koji je dug prema Ministarstvu obrane preostao za otplatiti, znala je samo da je upisan zalog u iznosu 96.408,00 kuna. U trenutku sklapanja ugovora je imala 29 godina i postupala je sa punim povjerenjem u starije osobe, te se nije ni na koji način osigurala da će DE doista otplatiti dug prema Ministarstvu obrane.

21. U prvom redu tuženica svojim iskazom nije uvjerila sud da je postupala samo sa punim povjerenjem prodavatelju, kao da se nije ni na koji način osigurala da će prodavatelj doista otplatiti dug prema Republici Hrvatskoj, Ministarstvu obrane. Nije životno ni logično da osoba koja kupuje stan putem kredita, a da je upoznata sa postojanjem tereta na nekretnini, ne pokuša se zaštiti ni na kakav način. Tuženica je potvrdila da je bila upoznata sa postojanjem tereta, dok u jednom dijelu svog iskaza navodi da nije previše obraćala pozornost na to što potpisuje, pri čemu se misli na Sporazumno očitovanje sklopljenog između DE od 22. siječnja 2024. a na kojem je javni bilježnik Mladen Burec ovjerio potpis PE pod poslovnim brojem ovjeren OV-1293/2004 od 27. siječnja 2004., dok u drugom dijelu iskaza navodi da je itekako bila svjesna ozbiljnosti onoga što je potpisala, pa je čak zbog toga pristupala pokojnom prodavatelju kako bi to riješili na bilo koji način.

22. Prema stavu ovog suda ne opstoje navodi da su tuženica i prednik tužiteljice potpisali Sporazumno očitovanje sklopljenog između DE od 22. siječnja 2024. a na kojem je javni bilježnik Mladen Burec ovjerio potpis PE pod poslovnim brojem ovjeren OV-1293/2004 od 27. siječnja 2004. kako bi prednik tužiteljice ishodio kod Ministarstva obrane brisanje tereta ili isti prenio na drugu nekretnine. Upravo suprotno navedenom, sud je stava da je prednik tužiteljice navedenim Sporazumnim očitovanjem išao štititi novčana sredstva koja je predao tadašnjem partneru tuženice. Nije životno ni logično da bi prednik tužiteljice išao vratiti tuženoj iznos od 88.500,00 kuna bez ikakvog razloga, čime bi se u osnovi znatno umanjila kupoprodajna cijena stana.

23. Iz potvrde (priznanice) TE sud je utvrdio da isti potvrđuje da je 1. ožujka 2002. primio iznos od 88.500,00 kn od DE koji je isplaćen od ukupne sume kredita Zagrebačke banke =297.500,00 kn, a što potvrđuje svojim potpisom. Dakle, riječ je o iznosu kredita koji je tužena ishodila kod Zagrebačke banke d.d. u svrhu kupovine stana od prednika tužiteljice, pa prema tome ne opstoje navodi svjedoka da se isplaćeni novac odnosi na nekakav obavljeni posao koji je firma u vlasništvu oca svjedoka obavljala za DE. Prema iskazu tuženica, ista je 2002. već bila u romantičnoj vezi sa TE, a prednik tužiteljice je navedeni novac predao upravo TE, a sukladno članku 164. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 155/2023, 69/2026, dalje u tekstu ZOO), ispunjenje je pravovaljano i kad je učinjeno trećoj osobi, ako ga je vjerovnik naknadno odobrio ili ako se njime koristio.

24. Temeljem cjelokupne materijalne dokumentacije, sud je ocijenio da je tuženica bila svjesna da nekretnina koju kupuje je opterećena zalogom od strane Republike Hrvatske, Ministarstva obrane, te da je štiteći svoje interese u dogovoru sa prednikom tužiteljice dogovorila da joj isti po isplati kupoprodajne cijene vrati određeni iznos kako bi tuženica bila sigurna da će prednik tužiteljice doista i isplatiti sve obročne otplate Ministarstvu obrane, a da je već navedeno Sporazumno očitovanje sklopljeno kao jedna vrsta zaštite prednika tužiteljice da će mu tuženica po potpunoj isplati svih obroka Ministarstvu obrane, Republike Hrvatske, te ishođenju brisovnog očitovanja, vratiti novac koji je on njoj dao.

25. Sukladno članku 2. ZOO-a, sudionici u prometu slobodno uređuju obvezne odnose. Očigledno je volja prednika tužiteljice i tuženice svoj odnos urediti na gore navedeni način, kako bi oboje zaštitili svoje interese. Ugovor o kupoprodaji stana je u cijelos ti realiziran, a Sporazumnim očitovanjem su stranke zasnovali obvezu za tuženicu da vrati primljeni novac od strane prednika tužiteljice, tako da isto suprotno navodima tuženice, može biti predmetom samostalnog potraživanja.

26. Međutim, tužiteljica u ovom postupku potražuje iznos od 12.780,00 eura, dok iz stanja spisa i izjave TE, proizlazi da je tužena primila iznos od 88.500,00 kuna (11.745,97 eura). Tužiteljica nije dokazala da je prednik tužiteljice tuženoj predao iznos 12.780,00 eura, a sukladno članku 219. ZPP, upravo je na tužiteljici bio teret dokaza da je taj novčani iznos isplaćen tuženoj. Isto tako, nesporno je među strankama da je tužena Republici Hrvatskoj, Ministarstvu obrane isplatila iznos od 604,36 eura na ime otplate kredita po ugovoru o otkupu stana koji je DE sklopio sa Republikom Hrvatskom, Ministarstvom obrane, pa je ovaj sud stava da je utoliko manja tražbina tužiteljice, jer ni tužiteljica ni njezin prednik nisu navedeni novčani iznos isplatili, nego tužena, tako da u slučaju da sud i za taj dio usvoji tužbeni zahtjev, dovelo bi do toga da je tužena navedeni iznos od 604,36 eura platila Republici Hrvatskoj, a nakon toga ponovno i tužiteljici.

27. Obveza za tuženicu je nastala ishođenjem brisovnog očitovanja, a to je 28. travnja 2025. Prema tome od navedenog datuma se računa i tijek kamata, kao i početak roka potrebnog za zastaru. Obzirom da je ovom slučaju vrijedi opći zastarni rok od 5 godina iz članka 225. ZOO-a, razvidno je da nije zastupila zastara potraživanja tužiteljice.

28. Člankom 5. Zakona o nasljeđivanju određeno je da tko je naslijedio neku osobu, njezin je sveopći pravni sljednik. Iz Rješenja o nasljeđivanju iza pokojnog DE javnog bilježnika Nevenke Jukić poslovni broj O-6595/2024 od 4. prosinca 2024. proizlazi da je tužiteljica naslijedila DE, pa prema tome ne opstoji ni izneseni prigovor promašene aktivne legitimacije.

29. Upravo je tužena Sporazumnim očitovanjem preuzela na sebe obvezu vratiti predniku tužiteljice iznos primljen na jamčevine nakon što u cijelosti bude podmirena obaveza po ugovoru o otkupu stana i izdano brisovno očitovanje, pa je prema tome jasno da je ista i pasivno legitimirana u ovom postupku.

30. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. stavak 5. ZPP-a, odnosno isti su odmjereni s obzirom na vrijednost predmeta spora, zahtjev za naknadu troškova i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22. te 138/23., dalje: OT), imajući na umu vrijednost boda u iznosu 2,00 eur (Tbr. 54. OT).

31. Slijedom navedenog, a obzirom da je tužiteljica u cijelosti uspjela sa pravnom osnovom i te da nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva u pogledu visine, tužiteljici je valjalo priznati kao troškove potrebne za vođenje parnice trošak sastava tužbe (Tbr. 7./1. OT) i podneska od 15.siječnja 2026., (Tbr. 8./1. OT) te zastupanja na ročištima 12. ožujka. 2026., 15. travnja 2026., i 3. srpnja 2026. (Tbr. 9./1. OT), za svaku radnju u zahtijevanom iznosu 200,00 EUR, dakle ukupno u iznosu 1.000,00 EUR. Osim navedenog, valjalo je tužitelju priznati i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu 87,13 EUR i sudske pristojbe na presudu u iznosu 87,13 EUR.. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki III. izreke presude. Sud je tužiteljici priznao i iznos od 18,26 EUR na ime troška utrošenog za sudskog dostavljača, a obzirom da je tuženica nije zaprimala tužbu.

32. Slijedom navedenog, valjalo je tužiteljici dosuditi troškove u iznosu 1.442,52 EUR sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate, jer se zatezne kamate na parnične troškove mogu stranci odrediti i u parničnom postupku, temeljem primjene čl. 151. st. 3. ZPP-a.

33. Odluka o kamatama, kao i o stopi zateznih kamata temelji se na članku 29. ZOO- a.

34. Sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine, br. 57/22.) iskazane su novčane vrijednosti, s obzirom na fiksni tečaj konverzije 7,53450 HRK / 1 EUR.

U Samoboru 17. srpnja 2026.

Sudac:

Darko Župančić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :

Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od primitka presude Županijskom sudu, putem ovog suda. Za stranku koja je bila obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, a na to ročište nije pristupila, presuda se objavljuje na e - oglasnoj ploči Općinskog suda u Novom Zagrebu. Smatra se da je ta stranka danom objave primila presudu i od toga dana joj se računa rok za žalbu.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku