REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Poslovni broj: Povrv-348/2025-15
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu ovoga suda Josi Puljiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja EVOCASH EUROPE SOCIEDAD LIMITADA, OIB: 06551234371, Calle Ruiz Zorrilla 1/3, 12001 Castellon, Španjolska, kojeg zastupa punomoćnik Mislav Bistrović, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika SZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Bepo Marušić, odvjetnik u Splitu, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave, zaključene dana 2. lipnja 2026. u nazočnosti punomoćnika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, na ročištu za objavu odluke dana 17. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e:
I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Morane Petranić, poslovnog broja Ovrv-21387/2024 od 11. studenog 2024., kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju u roku od 8 dana iznos od 1.700,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 4. kolovoza 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena.
II. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju u roku od 15 dana parnične troškove u iznosu od 1.165,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 17. srpnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena.
Obrazloženje
1.Rješenjem o ovrsi navedenim u izreci prihvaćen je prijedlog za ovrhu (podnesen dana 7.kolovoza 2024.) na temelju vjerodostojne isprave – izvatka iz poslovnih knjiga – u pogledu iznosa od 1.700,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama, koji iznos se potražuje s osnove povrata zajma.
2.Nakon ovršenikovog prigovora podnesenog protiv citiranog rješenja o ovrsi, postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.
U prigovoru je tuženik naveo u bitnom: da nikada nije bio u nikakvom ugovornom ili obvezno-pravnom odnosu s tužiteljem te da mu tužitelj uopće nije poznat; da je radi krađe identiteta podnio kaznenu prijavu Policijskoj postaji u Solinu; da broj računa na koji je iznos zajma isplaćen nije njegov; da su i u ranijim ovršnim postupcima koji su se vodili protiv njega tužbe bile odbijene jer je dokazano da on nema nikakve veze s predmetnim dugovanjima.
3.U dokaznom postupku je izveden dokaz pregledom pisane dokumentacije u spisu koja će biti navedena u nastavku obrazloženja.
Na ročištu od 2.lipnja 2026. sud je odustao od izvođenja dokaza saslušanjem tuženika jer tuženik, uredno pozvan, nije pristupio.
3.1.Tužbeni zahtjev je osnovan.
4.Predmet spora je zahtjev za isplatu neotplaćenog iznosa po ugovoru o kratkoročnom potrošačkom zajmu. Mjerodavne su niže citirane odredbe Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje: ZOO) i Uredbe (EZ) br. 593/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. lipnja 2008. o pravu koje se primjenjuje na ugovorne obveze (Rim I).
Sudska praksa u sličnim predmetima istog tužitelja (ŽS Varaždin: Gž-452/2025) zauzela je stajalište da u situaciji kad ništa ne ukazuje da bi zajmoprimac predmetni ugovor zaključio u obavljanju svoje struke ili profesije, onda je očito da je riječ o potrošačkom ugovoru u smislu čl. 6. st. 1. Uredbe Rim I, koji u smislu tog propisa podliježe pravu države u kojoj potrošač ima uobičajeno boravište, dakle hrvatskom pravu, a da bi ugovorna odredba o primjeni španjolskog prava na predmetni ugovor bila nepoštena i ne može imati učinak prema potrošaču.
4.1.Sporna u ovom parnici je i osnova i visina potraživanja.
5.U postupku je utvrđeno sljedeće:
Tužitelj je u spis kao dokaz postojanja ugovora o zajmu i isplate zajma dostavio sljedeće isprave:
-ugovor o zajmu EC-2024-9049 od 28. lipnja 2024. sklopljen na ime SZ s adresom [adresa] i OIB [osobni identifikacijski broj]om koji odgovaraju tuženiku;
-eurski platni nalog broj 4924604 koji dokazuje isplatu iznosa od 985,00 EUR na bankovni račun IBAN [broj bankovnog računa];
-fotografiju bankovne kartice iz koje proizlazi da taj račun pripada SZ;
-obračun tuženikove plaće za svibanj 2024. u kojemu se isti broj računa navodi kao račun na koji tuženik prima plaću;
-preslike obiju strana tuženikove osobne iskaznice s jasno vidljivim licem tuženika na iskaznici;
-fotografiju tuženika kako drži svoju osobnu iskaznicu ispred lica;
-tehničku potvrdu o SMS razmjeni;
-otplatni plan naveden u e-mailovima kojima je dana ponuda za zajam i odobren zajam.
5.1.Kad se uzme u obzir da se OIB iz ugovora o zajmu podudara s OIB [osobni identifikacijski broj]om na tuženikovoj osobnoj iskaznici fotografiju koje iskaznice ima tužitelj te tužitelj također raspolaže i fotografijom tuženika kako drži svoju osobnu iskaznicu, onda se sa sigurnošću može zaključiti da je upravo tuženik (a ne neka njemu nepoznata treća osoba koja je zlorabila isprave o njegovom identitetu) stajao iza zahtjeva za davanje zajma. Također, i činjenica da je tužitelj dokazao isplatu zajma na tuženikov račun dodatno navodi na takav zaključak. Zvuči doista nelogično, neživotno i malo vjerojatno da bi netko treći sklopio ugovor o zajmu u tuđe ime, a da se pritom zajam isplaćuje baš na račun onoga tko je naveden kao zajmoprimac. Opravdano je postaviti pitanje kako bi taj netko treći u toj situaciji došao do pozajmljenog novca. Posebno se naglašava da tuženik nije pružio nikakav dokaz o tome da je njegova osobna iskaznica bila izgubljena, ukradena ili na drugi način izvan njegova posjeda u relevantnom razdoblju, a takva bi okolnost bila lako dokaziva prijavom gubitka ili krađe iskaznice nadležnom tijelu.
5.2.U pogledu dopisa A1 Hrvatska d.o.o. iz kojeg proizlazi da se SMS poruka sadržaja „ISPLATI EC-2024-9049" uputila s telefonskog broja koji se vodio na ime ŠZ, a ne na tuženika, ovaj sud tu okolnost uzima u obzir, ali drži da ta činjenica ne ekskulpira tuženika od obveze povrata zajma.
Naime, kod ugovora koji se sklapaju putem daljinske komunikacije, a osobito kod onih koji uključuju potrošački kredit i isplatu novca, nije nužno da se za ostvarivanje transakcije koristi broj mobitela koji je registriran na ime zajmoprimca. Sama okolnost da poruka nije poslana s broja registriranog na tuženika ne znači da poruku nije sam tuženik poslao s tuđeg uređaja. Uostalom, iz e-mail prepiske (list 67) je vidljivo da je tuženik na e-mail dobio podatak o kodovima koje u SMS poruci mora poslati. Pored toga, tuženik nije iskoristio mogućnost da na ročištu od 2. lipnja 2026., na koje je bio uredno pozvan i na kojemu je bilo predviđeno njegovo saslušanje, pruži objašnjenje o svim okolnostima vezanim uz predmetni ugovor. Nepristupanjem na ročište tuženik je propustio procesnu mogućnost da sudu iznese svoju verziju događaja pa stoga u smislu čl.269.st.2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP) taj izostanak sud tumači nepovoljno za tuženika, tj. tako da nije dokazao svoje tvrdnje.
5.3.Tuženikova tvrdnja o krađi identiteta i prethodnim ovršnim postupcima u kojima su navodne tužbe odbijene nije potkrijepljena ni jednim dokazom. Tvrdnja da je podnesena kaznena prijava Policijskoj postaji Solin ostala je samo puka tvrdnja jer u spis tuženik nije dostavio ni potvrdu o primitku takve prijave, ni podatak o ishodu eventualnog kaznenog postupka, ni odluke kojeg drugog suda kojom bi se utvrdilo da tuženik nije odgovoran za dugovanja koja su nastala kao posljedica krađe identiteta.
5.4.U prilog osnovanosti tužbenog zahtjeva govori i to da je na tuženikov račun stvarno uplaćeno 985,00 EUR (iznos zajma umanjen za trošak obrade od 15,00 EUR). Tuženik nije ni tvrdio, a kamoli dokazao (npr. potvrdom banke o popisu uplata na njegov račun u spornom razdoblju), da taj iznos nikada nije primio na svom računu ili da ga je vratio. Logično bi bilo da osoba, kojoj je bez njezine volje na račun doznačen novac koji joj nije namijenjen, reagira odmah određenom aktivnošću prema banci i npr. povratom iznosa uplatitelju. U spisu nema dokaza o takvom postupku tuženika. Naprotiv, šutnja tuženika glede primljenog novca u suglasju je isključivo s verzijom da je tuženik bio svjestan isplate zajma na njegov račun i da ju je prihvatio, u skladu s ugovorom koji je sklopio.
5.5.Glede visine zajma, treba reći da je između stranaka ugovoreno da će se od zajma od 1.000,00 EUR odbiti trošak obrade od 15,00 EUR pa će tuženiku biti isplaćeno 985,00 EUR. Također je u čl.3. ugovora ugovoreno plaćanje i „fiksne pristojbe“ od 700,00 EUR glede koje treba reći da drugostupanjski sudovi (ŽS Pula: Gž-756/2026; ŽS Osijek: Gž-1565/2023) ne nalaze ništa protivno propisima u naplati te vrste potraživanja. Dakle, sveukupno dugovanje tuženika prema tužitelju je 1.700,00 EUR koliko je i navedeno u izvodu otvorenih stavaka.
6.Kako tuženik nije podmirio obvezu povrata zajma, to bi temeljem čl. 9. ZOO-a trebao platiti tužitelju iznos od 1.700,00 EUR, koji iznos odgovara ukupnoj ugovornoj obvezi prema otplatnom planu.
6.1.Što se tiče zateznih kamata, prema čl. 29. ZOO-a iste se plaćaju kad dužnik padne u zakašnjenje. Budući da prema čl.4. ugovora o zajmu kašnjenje u otplati predstavlja razlog za jednostrani otkaz ugovora od strane tužitelja i dospijeće cjelokupnog potraživanja tužitelja, a tužitelj je 3. kolovoza 2024. otkazao ugovor (izjava dana e-mailom – list 82), zatezna kamata teče od 4.kolovoza 2024. do isplate.
6.2.Temeljem čl. 451. st. 3. ZPP platni nalog je održan na snazi.
7.Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbi čl.154.st.1. i čl.151.st.3.ZPP-a i na odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 138/23, dalje: OT).
Tužitelju je priznato: 275,00 EUR javnobilježničkog troška (250,00 EUR za sastav prijedloga za ovrhu i 25,00 EUR naknade javnom bilježniku), po 250,00 EUR (u što je uključen i PDV od 25%) za sastav podneska od 18.12.2024. i za ročišta od 16.2.2026., 2.6.2026., te još 140,00 EUR na ime pristojbe presude pa se dobije iznos od 1.165,00 EUR.
Zatezne kamate na trošak teku od presuđenja do isplate.
7.1.Tužitelju nije priznat trošak podneska od 13.2.2026. jer je isti nepotreban (čl.155.st.1.ZPP) budući da je u ranijem podnesku trebao dostaviti svu dokumentaciju.
U Splitu, 17.srpnja 2026.
S U D A C
Joso Puljić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi ovom sudu elektroničkom komunikacijom ili u 3 primjerka (čl.106.a st.5.ZPP), a o žalbi odlučuje županijski sud.
DNA:
-pun.tužitelja
-pun.tuženika
