REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br. P-318/2023-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Heleni Frigo Bomeštar, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, OIB:26187994862 zastupan po punomoćniku Alenu Čičak odvjetniku iz Odvjetničkog društva Župić&partneri iz Zagreba po generalnoj punomoći Su- 787/2019, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 7. svibnja 2026. godine u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 17. srpnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e :

I. Odbija se tužitelj sa tužbenim zahtjevom koji glasi:

" Nalaže se tuženiku Croatia osiguranju d.d. iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, OIB:26187994862 platiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, A. Mihanovića 3, Zagreb, OIB:84397956623 iznos od 21.087,11 eur uz pripadajuću zateznu kamatu koja teče od 06. studenog 2022 do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odo9brenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku prouzročen parnični trošak u iznosu od 1.875,00 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 17. srpnja 2026.godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj ovom sudu dana 16. siječnja 2023. godine navodi da je osiguranica tužitelja IĐ stradala kao suvozač u osobnom automobilu reg. oznake [registarska oznaka] u prometnoj nesreći dana 25. rujna 2006. koje vozilo je u vrijeme nesreće bilo osigurano kod tuženika po polici br. [broj police]. Zbog posljedica ove nesreće tužitelj je osiguranici IĐ priznao pravo na invalidsku mirovinu rješenjem broj 634703 od 6. rujna 2011. s uzrokom invalidnosti 70% zbog ozljede na radu (prometna nesreća). Iz nalaza i mišljenja invalidske komisije razvidno je da su upravo ozljede koje je osiguranik zadobio u prometnoj nesreći utjecale na umirovljenje osiguranika. Isplatom mirovine tužitelj trpi štetu koja za razdoblje od 1. listopada 2020. do 30. rujna 2022. iznosi 30.111,59 eur od čega tužitelj potražuje iznos od 21.087,11 eur (50% ukupne štete) sukladno čl.161 Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 115/18, 119/22).Tužitelj je pozvao tuženika damu naknadi štetu nastalu isplatom invalidske mirovine za utuženo razdoblje u mirnom postupku odštetnim zahtjevom koji je tuženik zaprimio ali nije postupio po istom. Slijedom svega navedenog tužitelj predlaže da sud u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev pobliže označen u izreci ove presude.

2. U odgovoru na tužbu podneskom od 13. ožujka 2023. godine tuženik ne osporava pasivnu legitimaciju i odgovornost svog osiguranika, osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. S obzirom da je u ovom predmetu tuženik također osiguravajuće društvo koje je pasivno legitimirano temeljem police obveznog osiguranja od odgovornosti jasno je da se visina štete koju tužitelj navodno trpi isplatom invalidske mirovine mora utvrđivati upravo temeljem čl. 27. st. 2. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu kojim je propisano da se stvarnom štetom u smislu čl. 27. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu smatra razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Razmjerni iznos mirovine određuje se sukladno čl. 27. st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Teret dokazivanja navedenog razmjera je na tužitelju. Tuženik skreće pozornost na činjenicu da tužitelj u predmetnom postupku potražuje naknadu štete s osnova isplaćene invalidske mirovine zbog povrede na radu pa razlika iz čl. 27. st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu niti ne postoji, iz čega proizlazi da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan u cijelosti. Slijedom navedenoga predlaže odbiti tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom uz naknadu prouzročenog parničnog troška.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je proveo po strankama sve predložene dokaze i izvršio dokaz uvidom u spis HZMO-a b r. 634703, u prijavu o ozljedi na radu na listu 3 do 6 spisa, u zapisnik o očevidu na listu 7 do 10 spisa, u rješenje HZMO na listu 11 do 13 spisa,u nalaz i mišljenje na listu 14 do 18 spisa, u dopis tužitelja na listu 19 spisa i dokaz uvidom u svu ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

4. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, brižljivom i savjesnom ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju cjelokupnog postupka dokazivanja, a temeljem odredbe čl. 8 Zakona o parničnom postupku (NN 53/01, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 - nastavno ZPP), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

5. Predmet spora je naknada štete koja je tužitelju nastala isplatom invalidske mirovine svom osiguraniku IĐ u periodu od 1.10.2020. do 30.9.2022. godine.

6. Među strankama nije sporna činjenica vođenja spisa pred HZMO-om pod br. 634703, a što je od strane suda utvrđeno uvidom u isti.

6.1. Isto tako nije sporna pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja i odgovornost osiguranika tuženika.

7. U konkretnom slučaju sporna je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva u cijelosti kao i mjerodavno materijalno pravo, odnosno da li se u konkretnom slučaju kao specijalni propis primjenjuje Zakon o obveznim osiguranjima u prometu (NN151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14; dalje: ZOOP) ili Zakon o mirovinskom osiguranju (NN 157/2013, 151/2014, 33/2015, 93/2015, 120/2016, 18/2018, 62/2018, 115/2018, 102/2019, dalje: ZOMO/13).

8. Prvenstveno valja napomenuti kako je u sporovima koje pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povratka izdataka za isplate invalidske mirovine na temelju odredbe čl. 161. ZOMO-a mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme kad je izdatak učinjen, a to je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu, a ne Zakon o mirovinskom osiguranju (tako i Vrhovni sud RH u odlukama Rev-1067/12 od 5. prosinca 2017., Rev-5292/2019 od 16. lipnja 2020.).

9. Odredbom čl. 27. st. 1. ZOOP-a također važećim u trenutku isplate invalidske mirovine, propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili socijalnog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama preuzetim ugovorom o osiguranju, dok je stavkom 2. istoga članka propisano da se stvarnom štetom smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (stavak 3.).

9.1. Iz naprijed citirane odredbe iz čl. 27. st. 1 ZOOP-a proizlazi da je društvo za osiguranje (ovdje tuženik) obavezno nadoknaditi zavodu (ovdje tužitelju) svaku stvarnu štetu koju zavod pretrpi bez obzira o kojem se osiguranju radi, ako se radi o obvezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obveza društva za osiguranje u granicama preuzetim u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama broj Rev 206/22-2 od 23. ožujka 2022., Rev-x 388/18 od 25. kolovoza 2020., Rev-5292/19-2 od 16. lipnja 2020. i dr.).

10. Također valja istaći da je na tužitelju teret dokaza koji bi to eventualni razmjerni iznos razlike između visine invalidske mirovine i visine starosne mirovine bio u obvezi isplatiti tuženik (čl. 27 st.3 ZOOP-a).

10.1. Naime, teret dokazivanja je dužnost određenog procesnog subjekta pružiti sudu obavještenja o dokaznim sredstvima pomoću kojih se sud može uvjeriti u istinitost određene tvrdnje. U konkretnom slučaju, a kao i što je već rečeno, teret dokaza leži na tužitelju, stoga s obzirom da isti nije dostavio, odnosno iznio činjenična i dokazna sredstva prikladna da sud uvjere u istinitost tvrdnji od kojih zavisi osnovanost zahtjeva ista obvezuje sud da se navedena tvrdnja uzme kao nedokazana.

10.2. Tužitelj radi utvrđenja spornog nije imao nikakvih dokaznih prijedloga već je samo naveo da isti trpi štetu isplatom mirovine.

10.3. Također valja istaći da je tužitelj na ročištu održanom dana 7. svibnja 2026. naveo kako nema potrebe za provođenje financijskog vještačenja iz razloga što nema razlike između visine invalidske mirovine zbog ozljede na radu koju bi vještak utvrđivao po čl.27 ZOOP-a i one koju osiguranik prima. S navodima tužitelja u pogledu visine tužbenog zahtjeva u cijelosti se usuglasio i tuženik na navedenom ročištu.

11. Odluka o kamati na parnični trošak temelji se na odredbi čl. 30 Ovršnog Zakona.

12. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154 st. 1 u svezi s čl.155 ZPP- a, a sastoji se od troška zastupanja tuženika po punomoćniku odvjetniku i isti je odmjeren u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23).

12.1. Trošak tuženika sastoji se od troška sastava jednog podneska po tbr.8 toč.1 (18.9.2025.) od 250 bodova, troška pristupa na dva ročišta po tbr.9 toč.1 (9.1.2024. i 7.5.2026.) od 500 bodova, odnosno sveukupno 750 bodova, što prema važećoj vrijednosti boda po tbr.54, a prema vrijednosti predmeta spora sveukupno iznosi 1.500,00 eur uz 25% povećanja po tbr.46 u iznosu od 375,00 eur, sveukupno iznosi i čini trošak tuženika od 1.875,00 eur.

13. Slijedom svega navedenog uz primjenu odredbe čl. 221 a ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 17. srpnja 2026.

Sudac:

Helena Frigo Bomeštar

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa :

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu.

Dna:

1. Tužitelju

2. Punomoć. tuženika