Zakon.hr

Republika Hrvatska

Općinski sud u Pazinu

Stalna služba u Poreču-Parenzo

Turistička 2, 52440 Poreč-Parenzo

Poslovni broj: P-298/2025-27

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, po sucu toga suda Vlatki Markuš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja: 1. FP, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. ĐP, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], oboje zastupanih po punomoćniku Dejvidu Kazalcu, odvjetniku u Poreču, protiv tužene JP, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćnici Ljiljani Sinanović, odvjetnici u Poreču, radi poništenja nasljedničke izjave i dr., nakon javne glavne rasprave zaključene 29. siječnja 2026., u prisutnosti tužitelja, zamjenice njihovog punomoćnika, CP, odvjetničke vježbenice kod odvjetnika Dejvida Kazalcu u Poreču, tužene i njene punomoćnice, 17. srpnja 2026.

p r e s u d i o j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Poništavaju se nasljedničke izjave koje su dali tužitelji pred Općinskim sudom u Pazinu, javnim bilježnikom Mariji Hrvatin iz Poreča- Parenzo, 8. marta 1, kao sudskom povjereniku, u postupku posl.br. O-1080/2021 iza pok. GP, od oca F, OIB: [osobni identifikacijski broj], sa posljednjom adresom prebivališta u [adresa], rođenog **.**.1941. godine, umrlog **.**.2021. godine, te iste ne proizvode pravne učinke.

II. Utvrđuje se da su tužitelji suvlasnici, svako u ¼ dijela nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] za K. O. [katastarska općina],

4. Suvlasnički dio: 6/96 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-4)

= 6/96 dijela nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koji dio čini samostalnu uporabnu cjelinu - garaža u dijelu prizemlja zgrade, površine 21,11 m2, u planu posebnih dijelova označen kao posebni dio "D", kojem pripada i dio vrta sa južne strane u površini od 80,00 m2, u cijelosti,

5. Suvlasnički dio: 33/96 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-5)

II Odbija se i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi: "II. Nalaže se tuženici da plati tužiteljima, svakom u 1/4 dijela, iznos koji će odgovarati vrijednosti nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] za K. O. [katastarska općina], 4. Suvlasnički dio: 6/96 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-4)

5. Suvlasnički dio: 33/96 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-5)

prema cijenama u vrijeme donošenja prvostupanjske oduke.

III. Nalaže se tuženici da tužiteljima naknadi parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do konačne isplate, u roku od 15 dana. "

III Nalaže se tužiteljima da tuženoj naknade troškove ovog postupka u iznosu od 1.000,00 eura (tisuću eura), u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi navode da je pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Pazinu, po javnom bilježniku Mariji Hrvatin iz [adresa], kao sudskom povjereniku poslovni broj O-1080/2021 od 06. lipnja 2022. raspravljena ostavina iza pok. GP od oca F, OIB: [osobni identifikacijski broj], s posljednjom adresom prebivališta u [adresa], rođenog **.**.1941., a umrlog **.**.2021., njihovog djeda, a oca tužene. Navode da su tužena i oni krvni srodnici u pobočnoj liniji trećeg stupnja jer im je pok. GP zajednički predak. Navode da su se u tom ostavinskom postupku odrekli nasljedstva iza svog pok. djeda nasljedničkom izjavom od 14. travnja 2022. kako bi tužena naslijedila i njihov nasljedni dio. Među raspravljenom imovinom bila je između ostalih i nekretnina oznake k. č. br. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] za k. o. [katastarska općina] i to Suvlasnički dio: 6/96 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-4)

Suvlasnički dio: 33/96 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-5)

= 33/96 dijela nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koji dio čini samostalnu uporabnu cjelinu - stan na prvom katu zgrade, površine 124,68 m2, u planu posebnih dijelova označen kao posebni dio "E", u 25/96 idealnih dijela, na kojima se je tužena upisala kao vlasnica temeljem navedenog rješenja o nasljeđivanju. Tvrde da je razlog zbog kojeg su se odrekli nasljedstva bio taj što ih je tužena uvjerila, a u vrijeme ostavinske rasprave su bili vrlo mladi 22 i 26 godina, da joj pok. GP za života nije dao ništa i da je isti imao jako puno dugova prema trećim osobama koji dugovi premašuju vrijednost ostavine. Međutim, nakon okončanja ostavinskog postupka saznali su da je pok. GP za svojeg života darovao tuženoj vrlo vrijedan stan od 62,02 m2 u [adresa], darovnim ugovorom od 08. travnja 1989., a pored toga da ni jedna treća osoba nije tražila od tužene da podmiri navodne dugove. S obzirom na to tvrde da su svoje nasljedničke izjave dali pod bitnom zabludom, da pok. GP za svog života tuženoj nije dao ništa i da je isti imao jako puno dugova koji premašuju vrijednost ostavine, a što sve da nije istina. Navode da pored toga, ponašanje tužene predstavlja i oblik prijevare iz članka 284. Zakona o obveznim odnosima, budući je tužena kod njih izazvala opisanu zabludu u namjeri da ih navede da se odreknu nasljedstva koje im zakonski pripada, da bi u konačnici mogla samostalno steći cijelu ostavinu iza pok. GP. Navode da se sukladno članku 135. stavak 2. Zakona o nasljeđivanju nasljednička izjava o odricanju nasljedstva može pobijati po općim pravilima o pobijanju pravnih poslova zbog mana volje. Sukladno članku 280. i 281., ali i članku 284. Zakona o obveznim odnosima traže poništavanje predmetnih nasljedničkih izjava. Navode da je zbog nevaljanosti njihovih nasljedničkih izjava nezakonito i rješenje o nasljeđivanju iza pok. GP pa posljedično i upis vlasništva tužene u zemljišnoj knjizi na navedenim nekretninama. Navode da sukladno članku 332. Zakona o obveznim odnosima posljedice poništenja nasljedničke izjave jesu povrat stvari i naknada štete, a ukoliko povrat nije moguć da imaju pravo tražiti odgovarajuću naknadu u novcu u visini vrijednosti te nekretnine prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke. Predložili su da sud donese presudu kako je to navedeno u izreci.

2. Tužena u svom odgovoru na tužbu u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovane. Navodi da su netočni navodi iz tužbe koji nisu ničim dokazani, a posebno da su netočni navodi da bi izjave bile dane pod zabludom te da bi ponašanje tužene predstavljalo i oblik prijevare. Tužena je naknadno dopunila svoj odgovor na način da je navela da je tvrdnja tužitelja da su se kao nasljednici odrekli nasljedstva izjavom od 14. travnja 2022. djelomično točna jer se je toga dana na zapisniku nasljedstva odrekla samo prvo tužiteljica dok je drugo tužitelj svoju izjavu dao pred nadležnim tijelom u inozemstvu. Navodi da do ostavinskog postupka tužitelji s njom kao ni njihova pok. majka KP nisu uopće komunicirali, niti je poznavala tužitelje. Navodi da je razlog tome to što je ona kćerka iz prvog braka, a njezin pok. otac se je protivio da ona uopće dođe živjeti u [adresa] kamo li u [adresa], budući je on zasnovao brak s drugom partnericom, bakom tužitelja. Stoga tvrdi da je nerazumljivo i nepoznato kako bi ona mogla bilo što reći ili uvjeravati tužitelje kao odrasle osobe o tome kakve će nasljedničke izjave dati, kada nisu ni komunicirali. Za razliku od nje koja živi u [adresa], tužitelji su živjeli i žive u istoj kući u kojoj je živio i njezin otac, a njihov djed. Navodi da je tvrdnja tužitelja o bitnoj zabludi potpuno proizvoljna, neistinita, te iznesena isključivo za potrebe ovog postupka. Tvrdnja tužitelja da bi joj otac za života darovao stan u [adresa] da je samo formalno točna jer da on nije imao nikakve imovine u [adresa] pa joj tako nije ni mogao darovati bilo kakav stan u [adresa]. Da joj je darovao stan ali u istočnoj Srbiji u mjestu Brestovac, općina [adresa] pod uvjetom da pod svaku cijenu ostane živjeti u [adresa]. Kako je željela doći živjeti u [adresa], ona je taj stan prodala, ali je cjelokupan iznos novca morala vratiti svome ocu. Nadalje navodi da tužitelji prešućuju da je ostavitelj za života njihovoj majci a njenoj polusestri darovao stan i to daleko veći, a time i značajno vrjedniji i to u [adresa]. Da je taj stan bio predmetom ostavinskog postupka iza pok. NP, majke tužitelja, a u kojem postupku se je nasljedstva prihvatio samo drugo tužitelj dok se je prvo tužiteljica odrekla nasljedstva zbog tereta i dugova koji su opterećivali ostavinsku imovinu. Stoga tvrdi da je gruba neistina kako bi tužitelji bili neuki, a imali su iskustvo ostavinskog postupka iza svoje pok. majke, tako da je razlog njihovog odricanja od predmetnog nasljedstva očito bilo iskustvo iz ostavinskog postupka iza svoje pok. majke, a ne izmišljena tvrdnja kako bi ih tužena uvjeravala da se odreknu nasljedstva kako bi ona naslijedila oca. Ističe da o kakvoj se to zabludi može raditi kada je stanje tereta na nekretnini koju je naslijedila jednaka kao i u vrijeme vođenja ostavinskog postupka. U pogledu navoda tužitelja da bi njeno postupanje predstavljalo oblik prijevare postavlja pitanje zašto tužitelji nisu, ako se već radi o prijevari, protiv nje pokrenuli kazneni postupak. Smatra da je paušalno i neistinito iznošenje takvih tvrdnji najmanje neodgovorno i neumjesno pa čak i klevetničko. Ističe prigovor prekluzije prava tužitelja za poništenje nasljedničke izjave. Da je pok. GP umro **.**.2021., a prva za činjenicu smrti da je saznala upravo prvo tužiteljica, te da je od tada pa do davanja njene nasljedničke izjave proteklo 14,5 mjeseci. Tvrdi da je stoga potpuno nelogično i neuvjerljivo da tužitelji kroz toliki vremenski period nisu mogli sami odlučiti hoće li se prihvatiti ili odreći nasljedstva, a k tome im je trebalo pune tri godine do dana podnošenja tužbe. Navodi da su tužitelji imali saznanja o dugovima ostavitelja i prije davanja nasljedničke izjave, dakle najmanje dvije godine, a vrlo moguće i prije jer su živjeli u istoj kući s ostaviteljem te su stoga njihove tvrdnje o bitnoj zabludi i navodnom utjecaju na njihovu volju neuvjerljive te ih se može okarakterizirati najobičnijim šikaniranjem. U odnosu na tužbeni zahtjev na utvrđenje prava vlasništva tvrdi da tužitelji ne raspolažu nikakvom pravnom osnovom niti su s njom u pogledu prava vlasništva u bilo kakvom pravnom odnosu pa ne mogu postati vlasnici nekretnine koju je ona stekla nasljeđivanjem. Jednako tako da je neutemeljen njihov tužbeni zahtjev usmjeren na isplatu, svakom ¼ dijela vrijednosti naslijeđene nekretnine. Navodi da tužitelji tim zahtjevom zalaze u razvrgnuće suvlasništva i to nekretnine koje nisu suvlasnici. Zbog toga u odnosu na ta dva tužbena zahtjeva ističe i prigovor nedostatka aktivne legitimacije te prigovor promašene pasivne legitimacije. Nadalje navodi da su predmet ostavinskog postupka iza pok. GP bile nekretnine, pokretnine i prava, pa da je zanimljivo da tužitelji u tužbenom zahtjevu traže poništavanje nasljedničkih izjava u odnosu na cijelu ostavinu, a druga dva zahtjeva da se odnose samo na nekretnine. Ističe da to samo po sebi dovoljno govori o njihovim razlozima podnošenja tužbe, te da takvim svojim postupanjem zloupotrebljavaju svoja procesna prava. Nadalje navodi da tužitelji zaboravljaju da je nekretnina koju je ona naslijedila opterećena dugovima, odnosno da je na njima upisano založno pravo, slijedom čega su zahtjevi tužitelja, sve i kada bi bili osnovani, neprovedivi, odnosno neostvarivi. Tvrdi da su se tužitelji upravo iz razloga spoznaje da su nekretnine opterećene dugovima odrekli nasljedstva, a ne zbog nekakvog njenog smišljenog utjecaja. Cijeneći te okolnosti, tužiteljima da je jasno, da ne mogu postati vlasnicima nekretnine, a niti mogu dobiti vrijednost koju bi po njihovom prijedlogu procijenio vještak procjenitelj. Radi navedenog predložila je da sud odbije tužbene zahtjeve tužitelja u cijelosti.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u: zk izvatke (5-15), darovni ugovor od 12. svibnja 1989. (21-22), prepisku komunikacije poruka između prvo tužiteljice i tužene (48-60), zk izvadak (69), obračun SIZ-a za stan u [adresa] (70), ugovor o kupoprodaji od 11. prosinca 1989. (71-73), darovni ugovor (74), račune (75), očevidnik o redoslijedu plaćanja FINA-e (76-84), opomenu Grada Poreča (85), rješenje o ovrsi komunalnog doprinosa Grada Poreča (86-88), pisani zahtjev o odgodi plaćanja (90), očevidnik o redoslijedu plaćanja (91-99), zk izvatke (100-117), prepisku komunikacije poruka između prvo tužiteljice i tužene, saslušao je prvo tužiteljicu (119- 121), drugo tužitelja (121-122) i tuženu (122-125), te je izvršio uvid u priložene ovosudne spise O-85/21 i O-1080/21.

U vezi s ovako provedenim dokaznim postupkom sud je prema svojem uvjerenju, a na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka odlučio kao u izreci presude.

4. U ovom postupku nije sporno da se iza pok. GP (djeda prvo i drugo tužitelja, a oca tužene) vodio ostavinski postupak pred javnim bilježnikom Marijom Hrvatin iz [adresa] kao sudskom povjereniku pod poslovnim brojem O - 1080/2021 u kojem postupku su parnične stranke dale nasljedničke izjave i to prvo i drugo tužitelji na način da su se odrekli nasljedstva, dok se je tužena prihvatila nasljedstva.

5. Ono što je sporno i što je u ovom postupku bilo potrebno utvrditi pitanje je da li su nasljedničke izjave tužitelja dane u zabludi u koju ih je dovela tužena.

6. Odredba članka 135. stavak 1. Zakona o nasljeđivanju (NN 4/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19) propisuje da se izjava o odricanju od nasljedstva ili o prihvatu nasljedstva ne može opozvati. Stavak 2. propisuje da nasljednik može izjavu iz stavka 1. ovog članka pobijati po općim pravilima o pobijanju pravnih poslova zbog mana volje.

Članak 280. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 – dalje ZOO) propisuje da je zabluda bitna ako se odnosi na objekt ugovora, bitan svojstva objekta ugovora, na osobu s kojom se sklapa ugovor ako se sklapa s obzirom na tu osobu, a i na okolnosti koja se po običaju u prometu ili po namjeri strana smatraju odlučnim, a strana koja je u zabludi ne bi inače sklopila takav ugovor. Stavak 2. istog članka propisuje da stranka koja je u zabludi može zahtijevati poništaj ugovora zbog bitne zablude.

Odredba članka 281. ZOO-a propisuje da se kod besplatnog ugovora bitnom zabludom smatra i zabluda o pobudi koja je bila odlučna za preuzimanje obveze.

Odredba članka 284. stavak 1. ZOO-a propisuje da ako jedna strana izazove zabludu kod druge strane ili ju održava u zabludi u namjeri da je time navede na sklapanje ugovora, druga strana može zahtijevati poništaj ugovora i onda kad zabluda nije bitna.

7. Tužitelji tvrde da su se odrekli nasljedstva iza svog pok. djeda GP jer da ih je tužena uvjerila da joj pok. GP koji joj je bio otac za života nije dao ništa i da je isti imao jako puno dugova prema trećima koji dugovi premašuju vrijednost ostavine. Međutim, nakon okončanja ostavinskog postupka da su saznali da je pok. GP za svog života darovao tuženoj vrijedan stan od 62,02 m2 u [adresa] darovnim ugovorom od 08. travnja 1989. Pored toga da niti jedna treća osoba nije tražila od tužene da podmiri navodne dugove pok. GP. Stoga smatraju da je kod njih tužena izazvala zabludu u namjeri da ih navede da se odreknu nasljedstva koje im zakonski pripada kako bi ona mogla samostalno steći cijelu ostavinsku imovinu iza pok. GP.

8. Prvo tužiteljica je u svome iskazu (119-121) izjavila da sa svojom tetom, ovdje tuženom, nije komunicirala sve do smrti njenog djeda, a oca tužene GP. On je umro u siječnju 2021., te je odmah po njegovoj smrti pronašla kontakt od tužene te joj je javila da je djed umro. Nakon toga vidjeli su se na sprovodu i na karminama. Njena majka, a polusestra tužene, je tad još bila živa, ali teže bolesna, te je ona nastavila komunikaciju s tuženom, ali je ubrzo umrla u lipnju 2021. S tetom je nastavila komunikaciju u kojoj je između ostalog bilo razgovora o imovini njenog djeda, a oca tužene odnosno o njegovim dugovima. U toj komunikaciji tužena joj je dostavljala razne dokumente iz kojih je proizlazilo da dugovi njenog djeda premašuju iznos od 50.000,00 eura. Osim toga iz njihovih razgovora proizlazilo je da tužena od svog oca za njegovog života nije dobila ništa , te se u noj javlja potreba, želja da i ona nešto dobije. Tada je bila mlada studentica, te je njoj dug od preko 50.000,00 eura predstavljao nešto ogromno. Došla je ostavinska rasprava prije koje se nije savjetovala s odvjetnikom ili pravnikom. Sjeća se da je javni bilježnik utvrđivao imovinu iza pok. djeda, spominjao je i dugove. Znala je da nasljednik odgovara za dugove pokojnika (ostavitelja), ali ništa više od toga nije znala. Na ostavinskoj raspravi bila je prisutna samo ona, te je dala nasljedničku izjavu da se odriče nasljedstva. Na pitanje da li je prije te izjave u komunikaciji s tuženom bila situacija da je ona tražila od nje da se odrekne nasljedstva odgovorila je da nije. Nakon toga, nekih tri godine, stupa u kontakt sa svojim ocem kojem govorim o ostavinskoj raspravi iza pok. djeda, te joj on govori da nije istina da tužena za života pok. GP nije dobila ništa od njega nakon čega stupa u kontakt s odvjetnikom koji podiže predmetnu tužbu. Još je izjavila da prije nego što je dala nasljedničku izjavu da se je dogovorila sa svojim bratom da kakvu nasljedničku izjavu bude dao jedan da da takvu će dati i drugi. S njim je razgovarala o dugovima njihovog djeda koji su im se činili velikim, za koje nisu znali kako bi ih riješili. Osim toga da je njihova financijska situacija bila takva da je brat tada bio u Irskoj, a ona na fakultetu, mama bolesna, tata nije živio s njima. Majka umire u lipnju 2021. te je iza nje provedena ostavinska rasprava na kojoj je utvrđena njena imovina, ali i njeni dugovi. Nije znala koliko iznose ti dugovi, da je većina njih već bila prodana drugim firmama koje nisu htjele davati te informacije dok ne dođu s rješenjem o nasljeđivanju. U dogovoru s bratom odrekla se je nasljedstva iza pok. majke, a brat ga je prihvatio. Taj dogovor su postigli zato jer su smatrali da će brat lakše riješiti majčine dugove. Željeli su da to ostane i da se rješava unutar obitelji, između brata i nje. Na pitanje zašto je toliko prošlo od smrti djeda do njene nasljedničke izjave odgovorila je da je razlog upravo taj što se je nećkala što odlučiti, koliko su točno dugovi njenog djeda, da li bi se mogla nositi s time. U njenoj komunikaciji s tuženom da je ona vrlo često naglašavala da nije ništa dobila od oca, da su njegovi dugovi dosta veliki, a to da je bilo svaki puta kada su razgovarale. U trenutku davanja nasljedničke izjave, da joj je bilo poznato da je tužena za života svoga oca od njega nešto dobila, odnosno da joj je bio poznat darovni ugovor sigurno takvu nasljedničku izjavu ne bih dala. Izjavila je da je od oca saznala da je tužena od svoga oca dobila stan. Pitala ga je što da radi, a on da joj je rekao da potraži pravni savjet od odvjetnika, a odvjetnik da joj je rekao da potraži nekakav pisani trag o tome nakon čega joj je otac donio primjerak darovnog ugovora koji je dala odvjetniku.

9. Drugo tužitelj je u svom iskazu (121-122) izjavio da živi u [adresa] od rujna 2021. S tuženom, svojom tetom, nije imao kontakt sve do djedove smrti kada ju je vidio na sprovodu i karminama i to je sve. Sestra je ta koja je komunicirala s tuženom i prenosila mu njihov razgovor. Sa sestrom se je dogovorio da se tuženoj nešto pusti s obzirom da ona nije bila prisutna ovdje u [adresa], u njihovoj obitelji, u njihovoj kući, a imao je i na umu i to da ona od svog oca za njegovog života nije ništa dobila. Sestra m u je prenijela da su dugovi njihovog djeda veći od 50.000,00 eura, te bi s dugom svoje majke bio u velikim problemima. U trenutku davanja nasljedničke izjave znao je da nasljednik odgovara za dugove ostavitelja do visine vrijednosti naslijeđene imovine. Međutim, da nije znao kolika ja vrijednost ostavinske imovine njegovog pok. djeda. Iza njega da su ostala četiri stana, ali nije znao njihovu vrijednost, odnosno znao je da vrijednost kvadrata takvih stanova sigurno premašuje 1.000,00 eura. Ne zna kvadraturu tih stanova, ali svaki ima dvije sobe i više, odnosno kako koji. U lipnju 2021. umrla mu je majka, te je iza nje proveden ostavinski postupak. Ona je imala imovine čiju vrijednost nije znao, ali je znao da je velika. Imala je dugove za koje nije znao koliko iznose. Njegova sestra se je odrekla nasljedstva iza njihove majke, a on ga je prihvatio. Nakon ostavinske rasprave saznao je da njeni dugovi iznose nešto manje od 150.000,00 eura. Što se tiče njegove majke ona da od svoga oca za njegovog života nije dobila ništa od imovine. Kasnije mu je sestra rekla da joj je njihov otac rekao da je teta od svoga oca njihovog djeda za vrijeme života dobila stan u [adresa]. Nakon toga sestra i on su se odlučili za tužbu o čemu prije njezinog podizanja s tuženom nisu razgovarali. Isto je izjavio da ne bi dao istu nasljedničku izjavu na ostavini iza djeda da je znao da je tužena od njega ranije nešto dobila od imovine.

10. Tužena je u svom iskazu (122-125) izjavila da s tužiteljima nije kontaktirala sve do smrti njenog oca. Prvo tužiteljica joj je javila da je otac umro, a nakon toga vidjela je tužitelje na pogrebu njenog oca, a drugi puta na pogrebu njene sestre, a njihove majke. Međutim, s prvo tužiteljicom je komunicirala telefonom pa je tako razgovarala i o imovini njenog pok. oca, o onome što je bilo upisano u zemljišnim knjigama. Osim toga da je prvo tužiteljica kod sebe imala rješenje o ovrsi kojeg je donijela kod javnog bilježnika koji je vodio ostavinsku raspravu. U tom rješenju su bili naznačeni svi aktivni dugovi njenog oca. Osim toga znala je i za porezne dugove njenoga oca. On je radio preko njene firme jer je njegova bila u blokadi, ali je ubrzo i njenoj firmi napravio dug od oko 100.000,00 kuna. To nije rekla prvo tužiteljici. O drugim dugovima svog oca da nije znala. Da ju je prvo tužiteljica stalno ispitivala da li zna što više o dugovima njenog oca, da je na ostavinskoj raspravi očekivala da će tamo dobiti sve informacije, međutim nakon prve ostavinske rasprave vidjela je da to nije tako i da će morati sama to utvrditi. Predložila je prvo tužiteljici da odu u stan u kojem je otac živio kako bi potražile dokumentaciju. Otišle su zajedno, a stan je izgledao kao da je "pala bomba", bio je sav ispremetan. Znala je da otac uredno vodi svoju dokumentaciju, ali tada svi papiri su bili posvuda. Našle su očevidnik, njegovu izjavu o traženju odgode plaćanja poreznog duga, dva rješenja o ovrsi , te dvije ili tri opomene. Tu dokumentaciju je ostavila tamo, ali ju je prije toga poslikala na mobitel. Kasnije je kod kuće napravila kalkulaciju, zbrojila i došla do iznosa od 110.000,00 kuna na ime poreznog duga. Uz to je zbrojila i dugove iz zemljišnih izvadaka, te je došla do iznosa od oko 460.000,00 kuna u koji iznos je uračunala kamate. To sve da je prenijela prvo tužiteljici, međutim, u poruci joj je napisala da dug iznosi oko 50.000,00 eura, a možda i više s time da se to još mora i službeno utvrditi. Na to joj je ona odgovorila da je to jako puno na što joj je ona rekla da je, ali da će sve vidjeti na ostavinskoj raspravi. Kod javnog bilježnika u vezi ostavinske rasprave bila je dva puta. Drugi puta je odlučila da će se prihvatiti nasljedstva ali to nije rekla prvo tužiteljici jer da je bila u nedoumici. Međutim, tada ispred ureda javnog bilježnika prvo tužiteljica joj je rekla da će se ĐP odreći nasljedstva, a ona da će ga prihvatiti, međutim u uredu javnog bilježnika ona je neočekivano rekla da se odriče nasljedstva. Uplašila se je da ona zna nešto više u vezi dugova i htjela se je posavjetovati sa svojima, te tada nije dala nasljedničku izjavu. Nakon toga je dala pisanu nasljedničku izjavu koju je dostavila javnom bilježniku kojom se prihvaća nasljedstva. Što se tiče imovine iza njenog pok. oca odnosno nekretnina, izjavila je da je on imao cijelu prvu etažu koja se sastoji od tri stana te jedan stan u prizemlju i dvorište. Znala je vrijednost tih nekretnina, minimum 2.000,00 eura po m2 jer je u vezi toga kontaktirala agencije za nekretnine. O tome nije razgovarala s prvo tužiteljicom. Nadalje je izjavila da nije točno da je prvo tužiteljici naglašavala da za života svoga oca od njega nije dobila ništa, a niti ju je ona o tome išta pitala. Izjavila je da joj je njen otac darovao stan u [adresa] u [adresa] kao iskupljenje što nije bio njenog rođenja s njom nego tek kasnije. Kada je htjela prodati taj stan i doći u [adresa] njen otac se tome kategorički protivio, ali ako bude da će mu onda morati vratiti novac od kupoprodaje. Ipak je taj stan prodala 1990. i došla živjeti u [adresa] i to u [adresa], te je novac koji je dobila od prodaje toga stana dala svome ocu. Ni o tome nije razgovarala s prvo tužiteljicom. Kada je počela živjeti ovdje u [adresa], imala je kontakt sa svojim ocem, posjećivali su se s time da ga je krišom posjećivala kako on ne bi imao problema sa svojom drugom kćeri, majkom tužitelja. Nakon što je otac umro povezala se je sa svojom sestrom koja je tada bila teško bolesna ali s njom nije razgovarala o imovini njihovog oca. Izjavila je da joj je otac rekao da je njenoj sestri, a majci tužitelja, za svog života dao nekretnine i to dio etaže u potkrovlju koja se sastoji od jednog stana od sto i nešto m2, polovicu je dobila od oca, a drugu polovicu od svoje majke. Od imovine je imala još polovicu stana u prizemlju ali ne zna kako ga je stekla. Što se tiče tih nekretnina objasnila je da se radi o kući u [adresa] sa 10 stanova koju kuću je izgradio njezin otac. Nakon što se je doselila u [adresa], jedno godinu i pol nije imala kontakt s ocem ali nakon toga mu je sve oprostila i normalno su se posjećivali. Još je izjavila da je na dijelu nekretnine koji je naslijedila iza svog pok. oca upisan njezin porezni dug. Pojasnila je da joj je otac 2002. darovao jedan stan na drugom katu temeljem čega se upisala kao njegova vlasnica u zemljišnoj knjizi. Tužio ju je na sudu, te je dobio spor nakon kojeg se je ponovo on upisao kao vlasnik. Porezni dug na njeno ime da je ustvari dug njene firme, odnosno očeve firme koja je u to vrijeme poslovala preko njene firme o čemu je naprijed govorila. Napomenula je da taj porezni dug nije ukalkulirala u iznos od 460.000,00 kuna koji je ranije spomenula.

11. Svjedok ČP, inače otac tužitelja, u svom je iskazu (145-146) izjavio da se je razveo od svoje supruge, a majke tužitelja 2017., ali je ostao živjeti u istoj kući kao i oni. Pojasnio je da kuća ima 9 stambenih jedinica, a on da se je iselio iz zajedničkog stana u drugi u istoj kući. Komunikacija s djecom je bila jako loša, maltane su se izbjegavali. Nakon smrti njegovog tasta GP djeca nisu komunicirala s njim u vezi ostavinske rasprave, a nakon završetka te rasprave nastao je problem s vodom u kući u kojoj živi radi čega se je svađao s kćeri kojoj je u jednoj od svađa spomenuo darovni ugovor kojim je tužena dobila od njegovog pok. tasta stan u [adresa].

12. Svjedok OP, inače suprug tužene, u svom je iskazu (146-147) izjavio da su supruga i on živjeli u [adresa] u [adresa], te su jedno vrijeme živjeli u stanu u [adresa] kojeg je kupio GP. Pojasnio je da GP nije želio da supruga i on dođu ovdje u [adresa] jer da je želio njegovu suprugu držati dalje od [adresa] i [adresa]. Međutim došli su živjeti ovdje u [adresa] u [adresa], te je GP njegovoj supruzi dao papir naslovljen "Darovni ugovor" kojim je ovlastio njegovu suprugu da stan u [adresa] proda što je ona učinila i novac predala GP. Još je izjavio da je za vrijeme ostavinske rasprave iza pok. GP njegova supruga s njim razgovarala u vezi imovine, da je bila u nedoumici da li da se prihvati nasljedstva obzirom na dugove jer je znala da ih ima ali nije znala koliki su, odnosno da je razgovarala s raznim vjerovnicima te došla do cifre od 50 ili 60 tisuća eura, ali moguće da je taj iznos i veći.

13. Iz priloženog ostavinskog spisa iza pok. GP poslovni broj O-1080/2021 proizlazi da je rođen **.**.1941. a umro **.**.2021. Utvrđena je njegova ostavinska imovina koja se sastoji od nekretnina upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – Etažno vlasništvo s određenim omjerima i to k. č. br. [katastarska čestica] – 6/96 Etažno vlasništvo (E-4) - garaža u dijelu prizemlja površine 21,11 m2 u planu posebnih dijelova označen kao posebni dio "D", kojem pripada i dio vrta s južne strane u površini od 80 m2 u cijelosti, 33/96 – Etažno vlasništvo (E-5) – stan na prvom katu zgrade površine 124,68 m2, u planu posebnih dijelova označen kao posebni dio "E" u 25/96 dijela, pokretnina i to novčanih sredstava na računima u Istarskoj kreditnoj banci Umag d.d., Hrvatskoj poštanskoj banci d.d., Erste & Steiermarkische bank d.d., Banke Koper i Intesa San Paolo Bank d.d., te pravo korištenja grobnog mjesta na groblju u [adresa] i pravo na dospjeli neisplaćeni iznos mirovine. Njegovim zakonskim nasljednicima utvrđeni su JP, njegova kći ovdje tužena, te PP i ĐP, njegovi unuci ovdje tužitelji, djeca iza pok. kćerke NP. Nakon što je javni bilježnik upozorio da je dana nasljednička izjava neopoziva nasljednica PP dala je nasljedničku izjavu da se odriče nasljedstva iza ostavitelja na ročištu održanom dana 14. travnja 2022. Nakon nje JP ovdje tužena dostavila je svoju pisanu nasljedničku izjavu 19. travnja 2022. da se prihvaća nasljedstva nakon ostavitelja GP, a potom je isto svoju pisanu nasljedničku izjavu dostavio ĐP **.**.2022. kojom se odriče nasljedstva iza pok. GP. Nakon toga javni bilježnik je donio rješenje o nasljeđivanju poslovni broj O-1080/2021 UPP-OS-60/21-30 dana 06. lipnja 2022. kojim je nasljednicom ostavitelja temeljem Zakona i danih nasljedničkih izjava proglasio JP ovdje tuženu. U tom postupku nasljednik ĐP, ovdje drugo tužitelj, imao je pravnu zastupnicu, odvjetnicu Mateu Knežević iz [adresa]. Nadalje je u tom postupku utvrđeno da su u spis dostavljeni zahtjevi Hrvatskih voda i Ministarstva financija Republike Hrvatske za dostavom rješenja o nasljeđivanju budući da isti imaju nepodmirenih potraživanja prema ostavitelju. Nadalje, proizlazi da su na ostavinskoj imovini i to nekretnini oznake k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to 4. suvlasnički dio: 6/96 Etažno vlasništvo (E-4) – garaža u dijelu prizemlja zgrade površine 21,11 m2 u planu posebnih dijelova označen kao posebni dio "D", kojem pripada i dio vrta s južne strane u površini od 80 m2 zabilježene tri ovrhe i to temeljem rješenja o ovrsi poslovnog broja Ovr-157/12 od 31. siječnja 2012., Ovr-103/11-2 od 18. lipnja 2014. i Ovr-715/14 od 08. prosinca 2014. Upisano je i pravo zaloga na toj nekretnini u korist Republike Hrvatske Ministarstva financija ukupno u iznosu od 80.713,18 kuna.

14. Iz priloženog ostavinskog spisa iza pok. NP poslovnog broja O- 885/2021, inače majke tužitelja, a sestre tužene proizlazi da je rođena **.**.1971., a umrla **.**.2021. Doneseno je rješenje o nasljeđivanju poslovni broj O- 885/2021-34 UPP-OS-47/2021 dana 22. prosinca 2021. kojim je utvrđeno da ostavinsku imovinu čine nekretnine i to k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] oranice, vinograd i šuma sa 2771 m2 u 1/3 dijela, k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] oranice, vinograd i šuma sa 2771 m2 u 1/3 dijela, ½ dijela suvlasničkog dijela: 8/96 Etažno vlasništvo (E-3), dijela k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koji čini samostalnu uporabnu cjelinu – stan u prizemlju zgrade, površine 32,77 m2, u planu posebnih dijelova označen kao poseban dio "C" kojem pripada i dio vrta sa sjeverozapadne strane sa 56 m2, u cijelosti 6.suvlasničkog dijela: 24/96 Etažno vlasništvo (E-6) dijela k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koji dio čini samostalnu uporabnu cjelinu – stan na drugom katu zgrade površine 91,76 m2, u planu posebnih dijelova označen kao posebni dio "F", treći suvlasnički dio: 1/6 dijela k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] livada površine 574 m2, osobni automobil marke Fiat Punto u prometu od 2008., prava na temelju individualne kapitalizirane štednje, prava i obveze prema Erste & Steiermarkische Bank d.d., novčane tražbine prema Centru za socijalnu skrb Poreč. Kći PP ovdje prvo tužiteljica odrekla se zakonskog nasljeđivanja (02. prosinca 2021.) dok njezin sin ĐP ovdje drugo tužitelj nije pristupio na ročište (02. prosinca 2021.) niti je dao izjavu o odricanju pa se temeljem članka 217. stavka 3. Zakona o nasljeđivanju smatra da želi biti nasljednikom, pa mu je slijedom toga uručen zakonski nasljedni dio. U tom postupku nasljednica PP je imala zakonskog zastupnika, odvjetnika Josipa Valića iz [adresa]. Nadalje proizlazi da je pokojna imala dugova zbog kojih su vjerovnici pokrenuli više ovrha tako da iz očevidnika svih osnova za plaćanje proizlazi da je njezin ukupni dug iznosio 328.830,75 kuna.

15. Iz ovako provedenih dokaza sud zaključuje da su tužitelji u kratkom periodu sudjelovali u dva ostavinska postupka, u jednom iza njihovog pok. djeda GP, a u drugom iza njihove pok. majke NP. Oboje su umrli iste godine 2021., djed 13. siječnja 2021., a majka 18. lipnja 2021., međutim ostavinski postupak iza majke je završio prije jer su oni kao nasljednici prije dali nasljedničke izjave (točnije prvo tužiteljica na ročištu 02. prosinca 2021., a drugo tužitelj, iako uredno pozvan se nije odazvao na to ročište pa se je smatralo da se je prihvatio nasljedstva). U ostavinskom postupku iza njihovog pok. djeda GP prvo tužiteljica je dala nasljedničku izjavu 14. travnja 2022., a drugo tužitelj 19. svibnja 2022. I u jednom i u drugom postupku ostavitelji su imali osim imovine i dugove, te su nasljednici bili upozoreni da ukoliko se prihvate nasljedstva odgovaraju za te dugove do vrijednosti naslijeđene imovine.

U ostavinskom postupku iza pok. GP njegovi nasljednici ovdje tužitelji i tužena su očito trebali vremena kako bi razmislili o svojim nasljedničkim izjavama. Tužitelji, odnosno prvo tužiteljica, navode da su svjesni dugova iza svojeg pok. djeda povjerili tuženoj, svojoj teti da utvrdi te dugove te da je ona prvo tužiteljici dostavljala razne dokumente iz koji je proizlazilo da dugovi premašuju iznos od 50.000,00 eura. Da je tome tako proizlazi iz viber (ili neke druge aplikacije) prepiske između prvo tužiteljice i tužene (48-60) gdje tužena piše prvo tužiteljici 19. listopada 2021. "Koliko ja vidim biti će toga preko 50.000,00 eura ako ne i više". Znači, tužena je tužitelje odnosno prvo tužiteljicu informirala o svojim izračunima dugova pok. GP. Osim toga, drugo tužitelj je u tom ostavinskom postupku imao pravnu zastupnicu odvjetnicu Mateu Knežević iz [adresa] preko koje su mogli utvrditi točan iznos dugovanja. S obzirom na to sud smatra da su tužitelji imali dovoljno informacija da na temelju njih donesu odluku o svojoj nasljedničkoj izjavi, te da ukoliko su i bili u zabludi da njihova zabluda nije ispričiva jer su mogli sami utvrditi koliko iznosi dugovanje njihovog pok. djeda, a osim toga drugo tužitelj imao je i odvjetnicu koja je za njega to mogla učiniti. Nadalje, tužitelji su mogli isto tako saznati koliko iznosi vrijednost ostavinske imovine, ako ne sami onda putem odvjetnice koju je angažirao drugo tužitelj. U zadnjih deset godina vrijednost nekretnina posebice na području [adresa] je znatno porasla što je opće poznato tako da tužitelji 2021. odnosno 2022. iako još relativno mladi (prvo tužiteljica stara 23 godine, a drugo tužitelj star 26 godina) sigurno su znali odnosno mogli znati koliko iznosi vrijednost nekretnina njihovog pok. djeda. Ostavinska imovina koju čine nekretnine iza pok. GP imaju više od 200 m2, od čega stambenog dijela ima više od 140 m2, tako da njihova vrijednost je zasigurno viša od 2.000,00 eura/ m2.

16. Nadalje, tužitelji tvrde da im je tužena zatajila da joj je otac, a njihov djed, za života darovao stan u [adresa], točnije u [adresa] u [adresa] jer da su za to znali sigurno se ne bi odrekli nasljedstva. To darovanje je bilo 13. travnja 1989. kako to proizlazi iz darovnog ugovora (21) iz kojeg još proizlazi da se radi o dvosobnom stanu na trećem katu od 62,02 m2 vrijednosti 300 miliona Novih Dinara. Znači, tužitelji tvrde da su željeli da njihova teta ovdje tužena, polusestra njihove majke s kojom nisu imali kontakta za vrijeme dok je njihov djed bio živ, nešto dobije. Da su znali da je dobila navedeni stan sigurno se ne bi odrekli nasljedstva. Sud takvu tvrdnju tužitelja ne prihvaća kao jasnu, logičnu i uvjerljivu iz razloga što su tužitelji izjavili da ni oni kao niti njihova majka od svoga djeda za njegova života nisu dobili ništa pa zašto bi osjećali potrebu da njihova teta koju praktički ne poznaju nešto dobije . Osim toga njihov otac koji s njima zajedno živi u istoj kući, ali u drugom stanu je znao za navedeno darovanje stana u [adresa] jer je imao primjerak darovnog ugovora kojeg je kasnije dao svojoj kćerci, ovdje prvo tužiteljici. To što oni tada nisu komunicirali ne ispričava tužitelje jer na njihov odnos tužena zasigurno nije utjecala pa da je mogla biti sigurna da će to utjecati na njihove nasljedničke izjave.

Sve naprijed navedeno upućuje na to da tužena nije dovela tužitelje u zabludu pa posljedično tome ih prevarila iz kojeg razloga je valjalo tužbene zahtjeve tužitelja odbiti.

17. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku s obzirom na vrijednost predmeta spora od 1.400,00 eura, te s obzirom da tuženu zastupaj punomoćnica koja je odvjetnica, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

Sud je tuženoj priznao trošak sastava odgovora na tužbu, trošak zastupanja na ročištima 14. listopada 2025., 29. siječnja 2026. i 11. lipnja 2026. u iznosima od po 200,00 eura, trošak PDV-a od po 25% na te iznose tj. od po 50,00 eura, ukupno 1.000,00 eura.

Sud tuženoj nije priznao trošak sastava podneska od 09. rujna 2025. s obzirom da je navode iz tog podneska mogla usmeno iznijeti na ročištima koja su joj priznata u trošak.

18. Radi svega navedenog sud je presudio kao u izreci.

U Poreču-Parenzo 17. srpnja 2026.

S u d a c:

Vlatka Markuš

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, a rok za žalbu je 15 dana i počinje teći danom dostave presude. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, kao i stranci koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a bila je uredno pozvana, smatrat će se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, rok za žalbu teče od dana dostave prema odredbama Zakona o dostavi pismena.

Presuda istaknuta na internetskoj stranici e-oglasne ploče sudova dana 17. srpnja 2026.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte