Pr-1641/2023-22

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

21000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Jerki Kovačić Garac, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice RL, [adresa], zastupan po pun. Martini Radić Šunjić, odvj. u Splitu, protiv tuženika Klinički bolnički centar Split, Split, Spinčićeva 1, zastupan po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Mihočević&Bajs, odvj. u Zagrebu, radi isplate,, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 24. veljače 2026. u nazočnosti pun. tužiteljice Martine Radić Šunjić, odvj. u Splitu i zamj. pun. tuženika Kristine Šain Reljanović, odvj. u Splitu, objavljene dana 17. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

„I Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju razliku manje isplaćene naknade troškova prijevoza za razdoblje od 01.10.2018.g. do 30.09.2024.g. u ukupnom iznosu od 237,60 EUR neto s kamatama na pojedinačne mjesečne iznose od:

- 6,28 EUR koja teče od 15. studeni 2018.

- 6,28 EUR koja teče od 15. prosinac 2018.

- 7,84 EUR koja teče od 15. siječanj 2019.

- 7,32 EUR koja teče od 15. veljača 2019.

- 12,88 EUR koja teče od 15. srpanj 2019.

- 75,90 EUR koja teče od 15. travanj 2020.

- 107,04 EUR koja teče od 15. svibanj 2020.

- 1,92 EUR koja teče od 15. siječanj 2021. - 3,66 EUR koja teče od 15. svibanj 2022. - 8,48 EUR koja teče od 15. lipanj 2022.do isplate, koja se zakonska kamata na navedene iznose do 31.12.2022.g. obračunava po stopi u skladu sa odredbom čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 01.01.2023.g. pa nadalje po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena

Za više zatraženi iznos 1.367,22 eura tužbeni zahtjev tužiteljice odbija se kao neosnovan.

II Dužan je tužiteljica u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženiku nadoknaditi iznos od 1.125,00 eura za zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja pa do isplate.

III Dužan je tuženik u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici iznos od 265,45 eura za troškove provedenog vještačenja.

Obrazloženje

1. U tužbi zaprimljenoj kod ovog suda dana 02. studenoga 2023. tužiteljica navodi da je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre u traumatologiji pri Klinici za kirurgiju, te da ima prebivalište na adresi [adresa], koje da je udaljena 54,36 kilometara od mjesta rada u Spinčićeva 1, Split. Tužiteljici da pripada pravo na isplatu razlike troškova prijevoza po prijeđenom kilometru u smislu odredbe čl.66.st .9.TKU-a (NN128/17,47/18,123/19 i 66/20) te čl.65.st 11. TKU-a (NN56/22,127/22,58/23). Kao i u smislu odredbi 66.st.12TKU-a (NN128/17,47/18,123/19,66/20) koji s primjenjivao od 01.12.2017. do 30.04.2022. Na koncu, u smislu odredbi čl.65 st 14.TKU-a (NN 65/22,127/22,58/23) koji se primjenjuje od 05.01.2022., od kada se primjenjuje naknada u iznosu od 1.35 kn, a ne kao do tada u iznosu od 1,00kn. Obzirom na radno vrijeme, raspored vožnje autobusnih linija u konkretnom slučaju organiziran međumjesni prijevoz da tužiteljici ne omogućava svakodnevni dolazak na posao na vrijeme, kao i povratak .Radi navedenog da tužiteljici pripada pravo na isplatu putnih troškova po prijeđenom kilometru, posebice kada tužiteljica radi noću vikendima i blagdanima, da međumjesni prijevoz nije ni organiziran, koji bi joj omogućavao dolazak ili odlazak unutar vremena čekanja od 45 min. U razdoblju od 21.03.2020. do 11.05.2020. da zbog pandemije nije ni postojala linija javnog prijevoza. Obzirom da je tuženik postupao protivno odredbama čl 66.st.16 TKU-a (NN 128/17,47/18, 123/19,66/20) kao i TKU koji se primjenjuje od 2017. tužiteljica je isticala kako se troškovi prijevoza po prijeđenim kilometrima mogu umanjiti samo za određene dane kada tužiteljica nije uzastopce u obvezi dolaziti na posao po više od dva dana.

Slijedom navedenog tužiteljica potražuje razliku između onog što joj je bilo isplaćeno i onoga što joj je trebalo biti isplaćeno po prijeđenim kilometrima od 01.10.2018. pa nadalje.

1.1. Sukladno nalogu suda od 16. siječnja 2025.,podneskom od 20. siječnja 2025. tužiteljica je postavila određeni tužbeni zahtjev te označila vrijednost predmeta spora u iznosu od 3.024,00 eura za razdoblje od 01. listopada 2018. do 30. rujna 2024., sa zakonskom kamatom koja pojedini mjesečni iznos od po 42,00 eura teče od 15og u mjesecu za prethodni mjesec do isplate.

1.2. Podneskom od 25. studenoga 2025. sukladno izrađenom vještvu tužiteljica je postavila tužbeni zahtjev predloživši sudu da tuženika obveže na isplatu iznos od 237,60 eura s osnova isplate razlike manje isplaćenih troškova prijevoza za razdoblje od listopada 2018. do 30. rujna 2024., sve s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

2. U svom odgovoru na tužbu tuženik je istakao da se u konkretnom slučaju radi o stupnjevitoj tužbi pa je predloženo sudu tužitelju naložiti specificirati tužbeni zahtjev, u protivnom donijeti rješenje kojom će se odbiti manifestacijski zahtjev, podrednu tužbu odbaciti. Tuženik je osporio osnov i visinu, kao i dostavljenoj punomoći.

2.1. Očitujući se na podnesak kojem je tužiteljica konačno precizirala tužbeni zahtjeva tuženik ustraje u prigovoru neosnovnosti istog kao i prigovoru nedostatku pravnog interesa tužitelja za vođenje ovog postupka. Nadalje, kako je podneskom od 17. siječnja 2025. tužiteljica specificirala tužbeni zahtjev zatraživši isplatu iznosa od 3.024.00 eura za razdoblje od 01. listopada 2018. do 30. rujna 2024. Tablicom br. 1. obračuna da je financijski vještak obračunom utvrdio iznos od minus 1.364,22 eura iz čega proizlazi kako dug na strani tuženika s osnova prijevoza ne postoji. Naime, kako je tužiteljica preplaćena po osnovi troškova prijevoza u utuženom razdoblju. Slijedom navedenog, obzirom da iz vještačenja nedvojbeno proizlazi kako u cjelokupnom utuženom razdoblju ne postoji manje isplaćena naknada za prijevoz, nego da je tuženik tužiteljici isplatio troškove prijevoza u višestrukom višem iznosu stoga da se tužiteljica za utvrđeni iznos bezrazložno obogatila. Na koncu, kako je tužiteljica trebala povući tužbeni zahtjev jer nema manje isplaćenog troška prijevoza u utuženom razdoblju dok je tužiteljica specificirala tužbeni zahtjev potražujući iznos 237,60 eura. S tim u svezi kako tužiteljica zanemaruje odlučnu činjenicu kako je u utuženom razdoblju primila isplatu čak 5,75 puta veću stoga da tužbeni zahtjev kao neosnovan treba odbiti. Podredno, tuženik je istakao kako je tužiteljica smanjila tužbeni zahtjev s iznosa od 3.024,00 eura na iznos od 237,60 eura odnosno da je umanjila potraživanje za 2.786,40 eura. S tim u svezi, tuženik u smislu odredbe čl. 158. st. 1. ZPP potražuje trošak za dio tužbenog zahtjeva kojeg je tužiteljica povukla.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaz pregledom HAK mape; pregled obračunske isprave za isplatu plaće naknade za razdoblje od siječnja 2017.; pregled Rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-677/21 od 02. veljače 2022.; pregled Rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-247/16 od 22. travnja 2020.; Pregled Rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Gž Ob-620/22; izveden je dokaz vještačenja po vještaku dip. oec. ČL; pregled Odluke tuženika od 23. srpnja 2015. godine; pregled Odluke tuženika od 24. svibnja 2022. godine.

4.Tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovan.

5. Punomoćnici stranaka popisali su parnični trošak.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da joj tuženik isplati razliku manje isplaćenih troškova prijevoza za razdoblje od 01.10.2018 do 30.9.2024. u ukupnom iznosu od 237,60 eura.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatom razlike manje isplaćene naknade troškova prijevoza (dolazak na posao i odlazak s posla) u razdoblju od 01. prosinca 2017. do 30. rujna 2024.

8. Troškovi prijevoza nisu sastavni dio plaće, već oni predstavljaju materijalno pravo radnika koje nije utemeljeno na odredbama ZR, već na ugovoru o radu i u konkretnom slučaju, Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, te Temeljnom kolektivnom ugovoru za službenike i namještenike u javnim službama.

9. Odredbom čl. 66. st.1. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i e br. 128/2017, 47/2018, 123/2019, 66/2020), propisano je da zaposlenik ima pravo na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla, pod uvjetom da je udaljenost od njegovog prebivališta, odnosno boravišta do mjesta rada najmanje dva kilometra.

10. Odredbom čl. 66. st. 7. TKU/17, odnosno čl.65.st.9.TKU-a (NN br. 56/2022) je propisano ako je od prebivališta odnosno boravišta zaposlenika do mjesta rada organiziran javni prijevoz, zaposlenik ima pravo na naknadu troška godišnje karte ako postoji mogućnost kupnje godišnje karte, mjesečne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje karte, odnosno pojedinačne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje ili mjesečne karte.

10.1. Odredbom čl.66.st.9.TKU/2017, te čl.65.st.11.TKU/2022 propisano je kako redoviti dolazak na posao i povratak s posla osigurava onaj javni prijevoznik kod kojeg je vozni red organiziran na način da vrijeme čekanja do dolaska u mjesto rada do početka radnog vremena zaposlenika te vrijeme čekanja do završetka radnog vremena do polaska redovite linije prema prebivalištu odnosno boravištu zaposlenika ne prelazi 45 minuta.

10.2. Odredbom čl.66.st.12.TKU/2017 propisano je ako od prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada nema organiziranog javnog prijevoza, naknada troškova prijevoza isplatit će se u visini od 1,00 kn po prijeđenom kilometru, uvećano za troškove mostarine i tunelarine (uz predočenje ispisa elektroničke naplate cestarine - ENC na ime zaposlenika i za odgovarajući dolazak na posao i povratak s posla), kao i u slučaju naknade troškova prijevoza zaposleniku u dane kada organizirani javni prijevoz ne prometuje. Odredbom iz čl.65.st.14.TKU/2022 koji se primjenjuje od 1. 5. 2022. prethodno navedena naknada je povećana na iznos od 1,35 kuna po prijeđenom kilometru.

10.3. Odredbom čl. 66. st. 13 TKU/2017. odnosno čl. 65. st. 16 TKU/2022 odnosno čl. 75 st.17 TKU/2024 propisano je da ako od prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada nema organiziranog javnog prijevoza na djelu udaljenost, da će se naknada troškova prijevoza isplatiti 1. za udaljenost na kojoj prijevoz nije organiziran kao i u slučaju kada organizirani javni prijevoz ne prometuje određenog dana, u visini od 0,18 eura po prijeđenom kilometru, 2. za dio udaljenosti na kojoj je prijevoz organiziran, a kojeg zaposlenik koristi, u visini cijene karte organiziranog prijevoza, ako ga ne koristi u visini cijene karte organiziranog prijevoza ili u visini od 0,18 eura po prijeđenom kilometru, ovisno o tome što je za poslodavca povoljnije.

10.4. Odredbom čl.66.st.16.TKU/2017, te čl.65.st.21.TKU/2022 propisano je da se naknada troškova prijevoza neće isplatiti za dane godišnjeg odmora, porodiljnog dopusta, privremene spriječenosti za rad i za druge dana kada zaposlenik više od dva dana uzastopce nije u obvezi dolaska na posao.

10.5. Odredbom čl. 66. st.17. TKU/2017, odnosno čl. 65. st.23 TKU/2022 je propisano ako zaposlenik ostvaruje pravo na naknadu troška mjesečne karte, zbog korištenja godišnjeg odmora zaposleniku se naknada troškova prijevoza neće isplatiti za jedan mjesec i to onaj u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora.

10.6. Odredbama čl.66.st.14.TKU-a propisano je da se udaljenost između adrese stanovanja i adrese rada utvrđuje prema planeru putovanja Hrvatskog auto kluba.

11. Vezno za odredbu članka 66. TKU/17, Zajedničko povjerenstvo za tumačenje TKU-a u tumačenju br. 31/18 navodi da se naknada za troškove prijevoza neće isplatiti za vrijeme privremene spriječenosti za rad i za dane kada zaposlenik više od dva dana uzastopce nije u obvezi dolaska na posao. U tumačenju 103/19 navodi se da zaposleniku naknada troškova prijevoza se neće isplatiti u slučajevima kada zaposlenik više od dva dana uzastopce nije u obvezi dolaska na posao. Iz navedenog proizlazi kako se naknada za trošak prijevoza zaposleniku ima isplatiti za one dane kada nije u obvezi dolaziti na posao do dva dana.

12. U stranačkom iskazu tužiteljica iskazuje da je u utuženom razdoblju radila kod tuženika kao medicinska sestra na odjelu za traumatologiju i ortopediju, da sve vrijeme prebiva u [adresa]. Nadalje, da radi u turnusima od po 12 sati, i mjesta stanovanja do mjesta rada da ne postoji direktna linija , iako postoje međugradske linije (iz Zagreba, Zadra ili Šibenika prema Splitu) ali do oni ne staju redovito na magistrali iznad [adresa], postaja na magistrali da je udaljena od njene kuće cca 2 km. Iskazala je da joj tuženik isplaćuje troškove prijevoza ,nije znala na koji način se vrši izračun, u jednom razdoblju da joj je tuženik plaćao naknadu u cijeni putnih karata za 4 autobusa.

Na koncu ,kako je odvjetnicu Radić Šunjić opunomoćila za zastupanje baš u ovom postupku, suglasivši se da dio dosuđenog iznosa ide na račun odvjetnice.

13. Iz vještva dipl. oec. ČL od 03. studenoga 2025., proizlazi da je u svrhu izrade mišljenja izvršio uvid u evidenciju rada tužitelja kako bi se utvrdio broj dolazaka na posao i platne liste u kojima je evidentan isplaćeni iznos naknade troškova prijevoza. Uvidom u dokumentaciju u spisu da je evidentno kako je tužiteljica udaljena 54,36 kilometra od radnog mjesta u Splitu, Spinčićeva 1. Radila je većinom na način da je po dva ili tri dana uzastopno radila po 12 sati, te bi potom bila slobodna dva dana. U izračunu za svaki dan dolaska na posao obračunao je naknadu prijevoza za 108,72 kilometra pomnoženo s naknadom po kilometru. Dokumentacija u spisu je bila dostatna za utvrđivanje broja dana dolazaka na posao i iznosa isplaćene naknade troška prijevoza.

Tuženik da je tužiteljici uglavnom isplaćivao naknadu prijevoza po kilometru, rijetko u cijeni međumjesne karte, u pravili u višim iznosima od izračunatih od strane vještaka, samo je u deset mjeseci isplaćena manja naknada. Vještak je istakao kako je veći dio naknada po kilometru isplaćivan u bruto oporezivom iznosu koji da je uvrstio u izračun. Na osnovi podataka i izvršenog obračuna mišljenja sam u periodu obračuna plaća od 01.10.2018. g. do 30.09.2024. g. Tuženik kao poslodavac je Tužiteljici u pojedinim mjesecima isplatio manju naknadu troška prijevoza u ukupnom iznosu od: 237,60 eura.

14. Po mišljenju ovog suda tužiteljica ima pravo na naknadu troškova prijevoza za dolazak i odlazak s posla u smislu citiranih odredbi TKU i prema Odlukama tuženika u iznosu od 273,60 eura, dok je za više zatraženi iznos od 1.367,00 eura tužbeni zahtjev tužiteljice trebalo odbiti. Naime, samo za one mjesece utuženog razdoblja ,za koje je vještak utvrdio da razlika uopće postoji, kako je to tabelarno i prikazao. Prema izračunu vještaka tuženik je u preostalom razdoblju tužiteljici isplaćivao naknadu troškova prijevoza ,uglavnom prema prijeđenim kilometrima, rijetko prema cijeni međumjesne karte, i to u pravilu u većim iznosima od iznosa koji bi joj pripadali. Međutim, moguće potraživanje tuženika prema tužiteljici sa ovog osnova , nije predmet ovog parničnog postupka.

15. Na dosuđeni iznos tužiteljici pristoji pravo i na zakonsku zateznu kamatu u smislu odredbe čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima te Uredbe o izmijeni Zakona o obvezni odnosima (NN156/22) koje teku od dospijeća pa do isplate kako je to tužiteljica i zatražila zato je odlučeno kao pod toč. I.

16. Tuženik se protivio preinaci tužbenog zahtjeva glede toč. II koja se odnosi na način isplate parničnog troška , u konkretnom slučaju ne radi se o preinaci u smislu odredbe čl. 191. Zakona o parničnom postupka, pa se takav prigovor smatra bezpredmetnim.

17. Nije osnovan ni prigovor vezan za isplatu parničnog troška na račun punomoćnice tužiteljice, iz punomoći koja prileži spisu kao i iz iskaza tužiteljice ne dvojbeno proizlazi kako je tužiteljica opunomoćila odvjetnicu Martinu Radić Šunjić za zastupanje u ovom postupku te da je suglasna s isplatom parničnog troška na račun punomoćnice, u smislu odredbe čl.95.st1. toč3 Zakona o parničnom postupku.

18. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 5., a u svezi s čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 25/13 , 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23 - drugdje u tekstu ZPP-a), te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine“ br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23; dalje Tarifa) pa se punomoćniku tuženika obzirom na uspjeh postupku u kojem je bio sporan osnov i visina, u kojem postupku je tužiteljica uspjela u razmjernom neznatnom dijelu, obistinjuje parnični trošak i to za sastav podnesaka od 07.11.2025., 24.11.2025., 08.12.2025., po 200,00 eura, za pristup na ročište održano 24.02.2026. 200,00 eura, za pristup na objavno ročište 100,00 eura kojem iznos je trebalo pridodati iznos od 225,00 eura na ime pripadajućeg PDV-a tako se punomoćniku tuženika obistinjuje parnični trošak u ukupnom iznos od 1.125,00 eura.

19. U postupku u kojem je tuženik osporavao osnov i visinu tužbenog zahtjeva, bilo je potrebno provesti vještačenje po vještaku financijske struke, za koji dokaz je tužiteljica prethodno podmirila trošak i to baš u iznosu od 265,45 eura, stoga se tužiteljici priznaje takav trošak u cijelosti bez obzira na visinu dosuđenog iznosa, zato je odlučeno kao pod toč. III izreke presude.

U Splitu, 17. srpnja 2026.

S u d a c

Jerka Kovačić Garac

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda za Županijski sud, u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke u postupku. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tome ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimljena pisanog otpravka iste.

DNA: -pun. tužitelja

-tuženiku

-u spis