REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj P-1240/2017-83

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli - Pola, po sutkinji Ani Brgles Keser, u pravnoj stvari tužitelja GRAD PULA-POLA, Pula, Forum 1, OIB 79517841355 protiv tuženika 1. UV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Filip Simić, odvjetnik u Puli, 2. FV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Bruno Čohilj, odvjetnik u Puli i 3. NV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Tomi Miladinović, odvjetnik u Puli, radi predaje u posjed te u pravnoj stvari 3. tuženika/protutužitelja NV protiv tužitelja/protutuženika GRAD PULA-POLA, Pula, radi isplate, nakon glavne rasprave zaključene 6. svibnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja AV, punomoćnice I. tuženika ĐV, punomoćnika II. tuženika RV te punomoćnika III. tuženika IV, **.**.2026. objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku UV, OIB [osobni identifikacijski broj] da tužitelju GRAD PULA- POLA, [osobni identifikacijski broj] preda u posjed dio garaže izgrađene na kč. br. zgr. [katastarska čestica], četiri garaže, parkiralište, k. o. [katastarska općina] označenu žutom bojom u preglednoj skici u nalazu i mišljenju vještaka Krešimira Horvata koji nalaz čini sastavni dio ove presude, slobodnu od osoba i stvari te da tužitelju naknadi trošak ovog postupka sve u roku od 15 dana

II. Nalaže se tuženiku FV, [osobni identifikacijski broj] da tužitelju GRAD PULA- POLA, [osobni identifikacijski broj] preda u posjed dio garaže izgrađene na kč. br. zgr. [katastarska čestica], četiri garaže, parkiralište, k. o. [katastarska općina] označenu tamnom crvenom bojom u preglednoj skici u nalazu i mišljenju vještaka Krešimira Horvata koji nalaz čini sastavni dio ove presude, slobodnu od osoba i stvari te da tužitelju naknadi trošak ovog postupka sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku NV, [osobni identifikacijski broj] da tužitelju GRAD PULA-POLA, [osobni identifikacijski broj] preda u posjed dio garaže izgrađene na kč. br. zgr. [katastarska čestica], četiri garaže, parkiralište, k. o. [katastarska općina] označenu tamnom zelenom bojom u preglednoj skici u nalazu i mišljenju vještaka Krešimira Horvata koji nalaz čini sastavni dio ove presude, slobodnu od osoba i stvari te da tužitelju naknadi trošak ovog postupka sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se protutužbeni zahtjev tuženika/protutužitelja NV koji glasi:

"Utvrđuje se postojanje tražbine III. tuženika-protututužitelja NV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], prema tužitelju-protutuženiku GRAD PULA- POLA, Pula, Forum 1, OIB 79517841355 u iznosu od 75.000,00 kuna, koja se osigurava pravom retencije, te je tužitelj GRAD PULA-POLA, Pula, Forum 1, OIB 79517841355, dužan isplatiti III. tuženiku NV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], iznos od 75.000,00 kuna u roku od 15 dana od pravomoćnosti ove presude i to zateznom kamatom od podnošenja ove protutužbe do isplate, kao i damu nadoknadi trošak postupka sve u roku od 15 dana."

V. Nalaže se tuženicima UV OIB [osobni identifikacijski broj], FV OIB [osobni identifikacijski broj] i NV OIB [osobni identifikacijski broj] da tužitelju GRAD PULA-POLA, Pula, OIB 79517841355 naknade parnični trošak isplatom iznosa od 371,54 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 17. srpnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

VI. Odbija se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka.

VII. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u cijelosti.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je tužitelj vlasnik nekretnine k. č. br. zgr. [katastarska čestica], četiri garaže, parkiralište, upisana u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Na citiranoj nekretnini izgrađene su četiri garaže koje bez pravnog osnova koriste tuženici i to prvotuženik garažu označenu brojem 1, drugotuženik garažu označenu brojem 2, trećetuženik garažu označenu brojem 4, dok je garaža označena rednim brojem 3 vraćena tužitelju u posjed prije pokretanja ove parnice, a sve je označeno na preglednoj skici mjeničnog vještaka Adalberta Horvata. Pravni prednik tužitelja Općinski zavod za urbanizam i komunalne poslove na zahtjev drugog pravnog prednika tužitelja Stambenog poduzeća Pula odobrenjem za građenje broj 06-II/06-UP/-2471/197 od 7. rujna 1970. odobrio je izgradnju niza od četiri garaže u dvorištu stambene zgrade u [adresa] (danas Dobricheva ulica broj 15). Istovremeno su pravni prednici tužitelja sklopili i Ugovor o učešću u troškovima uređenja građevinskog zemljišta broj: 06-IV/4- 425/1970 od 7. rujna 1970. kojim ugovorom je Općinski zavod za urbanizam i komunalne poslove Stambenom poduzeću Pula kao korisniku zemljišta dao na korištenje djelomično uređeno građevinsko zemljište u [adresa] u [adresa] radi izgradnje četiri garaže i to za ponuđeno učešće u troškovima izgradnje. Dakle, citiranim ugovorom preneseno je pravo korištenja zemljišta za izgradnju četiri garaže na Stambeno poduzeće Pula naplatnim putem. Nastavno, radi realizacije izgradnje predmetne četiri garaže Stambeno poduzeće Pula dozvolilo je budućim korisnicima garaža da izgrade garaže sukladno odobrenju broj 06-II/06-UP/-2471/197 od 7. rujna 1970. te je sklopilo i Ugovore o kreditiranju izgradnje garaža s budućim korisnicima garaža. Za sporne tri garaže sklopljen je ugovor s ŽV za garažu označenu brojem 1, s OV za garažu označenu brojem 2 te s TV za garažu označenu brojem 4 i kojim ugovorom su se ugovorne strane sporazumjele da korisnik garaže kao davalac kredita kreditira izgradnju garaže, a Stambeno poduzeće Pula se obvezalo davaocu kredita dati u zakup garažu na vrijeme od 10 godina, a mjesečna zakupnina se kroz 10 godina prebijala s iznosom uloženih sredstava u izgradnju garaže. Iz svega navedenog razvidno je da je vlasnik zemljišta na kojem su izgrađene sporne garaže naplatnim pravnim poslom postao pravni prednik tužitelja Stambeno poduzeće Pula, a da je protekom vremena od 10 godina za koje vrijeme su bili sklopljeni ugovori o zakupu garaža prestalo pravo zakupnika na eventualnu naknadu za troškove izgradnje garaže (rad i materijal) jer protekom roka od 10 godina nisu sklapani novi ugovori o zakupu s korisnicima garaža. Dakle, korisnici garaža nikada nisu stekli nikakva stvarna prava u odnosu na garaže čiju su izgradnju financirali na gore opisani način pa stoga nisu niti mogli raspolagati ikakvim stvarnim pravima te nisu mogli prenositi pravo vlasništva na garažama niti su garaže mogle uopće biti samostalnim predmetom bilo kakvog stvarnopravnog raspolaganja korisnika garaža niti su sporne garaže pripadak bilo koje druge nekretnine niti su bile predmetom prodaje po Zakonu o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo. Tužitelj je radi utvrđena faktičnog posjeda i načina korištenja pozvao tuženike koji su se odazvali pozivu te je zapisnički utvrđeno da upravo tuženici bez valjanog pravnog osnova drže u posjedu i koriste sporne garaže kako je to već opisano. Iz tog razloga je tužitelj dopisom od 16. svibnja 2017. pozvao tuženike da tužitelju predaju u posjed garaže, međutim do današnjeg dana to je učinio samo bivši posjednik garaže označene brojem tri DV koji je 23. svibnja 2017. vratio posjed garaže tužitelju kao vlasniku. Stoga tužitelj predlaže da sud donese presudu kojom će tuženicima naložiti da tužitelju predaju predmetne garaže u posjed.

1.1. Podneskom od 3. ožujka 2021. (list 174 spisa) tužitelj je, nakon vještačenja i sukladno nalazu i mišljenju vještaka mjernične struke, specificirao tužbeni zahtjev. Tuženici su se usprotivili predmetnoj preinaci, međutim sud je, na temelju odredbe članka 190. stavka 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), ocijenivši da je svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama, istu dopustio.

2. U odgovoru na tužbu tuženici UV i FV navode da se u cijelosti protive tužbi i tužbenom zahtjevu te osporavaju sve navode iz tužbe. Protivno navodima iz tužbe, ističu da je predmetna nekretnina upisana u zemljišnoj knjizi kao društveno vlasništvo – korisnik je Općina Pula te je u posjedovnici naznačeno postojanje poduložaka KPU koji se odnose na tu nekretninu (12914, 13133 i 9685). Već iz samog izvatka iz zemljišne knjige evidentno je da predmetna k. č. br. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] čini dio zgrade u kojoj su prodani stanovi na kojima je postojalo stanarsko pravo te da za tu nekretninu još nije provedeno povezivanje zemljišne knjige i KPU. Tužitelj stoga svakako ne može biti samovlasnik predmetne nekretnine kako on to neistinito tvrdi na samom početku tužbe jer nije upisan u zemljišnoj knjizi kao njezin vlasnik, a osim toga u zemljišnoj knjizi postoji naznaka poduložaka KPU što je jasan znak da je ne predmetnoj k. č. br. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izgrađena zgrada s više stanova iz čega proizlazi da je ista u suvlasništvu svih vlasnika posebnih dijelova te zgrade. Stoga tuženici prije svega ističu da tužitelj nije aktivno legitimiran za vođenje ove parnice. Tuženici nadalje ističu kako se po predmetu navedenih garaža već vodila jedna parnica pred ovim sudom posl.br. P-1487/14 u kojoj je GV, suvlasnik nekretnine k. č. br. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] tužio grad [adresa] radi uklanjanja spornih garaža. U navedenom postupku utvrđeno je da su dvije garaže (one koje su u posjedu i vlasništvu tuženika UV i NV) djelomično izgrađene i na k. č. br. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te da se na toj čestici nalazi i potporni zid treće garaže (one koja je u posjedu i vlasništvu tuženika FV). Da je tome tako razvidno je i iz posjedovnice izvatka iz zemljišne nekretnine za tu katastarsku česticu u kojem je kod oznake zemljišta naznačeno "dio pet garaža, dvorište". Predmetna k. č. br. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] čini dio građevne čestice zgrade za koju je izvršeno povezivanje zemljišne knjige i KPU, a u kojoj zgradi ovdje tužitelj nema posebnih dijelova u vlasništvu, odnosno nije suvlasnik iste. Stoga se i iz tog razloga tužitelju osporava aktivna legitimacija budući da su sve sporne garaže izgrađene dijelom i na k. č. br. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koje on nije suvlasnik. Tuženik UV ističe kako je garažu koju drži u posjedu kupio od pok. MV još 1992. te se od 1. veljače 1992. nalazi u posjedu iste, ali je pisani ugovor o kupoprodaji sastavljen i potpisan tek 17. prosinca 1997. Temeljem tog ugovora on je platio i porez na promet nekretnina. Tuženik UV ne može pronaći potpisani ugovor od 16. veljače 1992. kojim je OV na njega prenio trajno pravo korištenja predmetne garaže, već samo nepotpisani primjerak istog. Tuženik UV je, dakle, u samostalnom, istinitom, poštenom i zakonitom posjedu sporne garaže više od 20 godina pa je, ako ne temeljem pravnog posla, onda svakako temeljem zakona dosjelošću stekao pravo vlasništva garaže koju je kupio i koju drži u posjedu. Tuženik FV je pak sam i po svojem pravnom predniku u samostalnom, istinitom, poštenom i zakonitom posjedu sporne garaže od 1970-ih godina, dakle, više od 40 godina. Naime, EV, pok otac tuženika Čivljak Enđela, kupio je predmetnu garažu od UVČ još 1970-ih godina. Tuženik FV je stoga, također, vlasnik sporne garaže, a vlasništvo je stekao, ako ne drugačije, onda svakako kao i tuženik UV temeljem zakona – dosjelošću. Tuženici su sve navedene godine nesmetano držali u posjedu predmetne garaže bez da im itko osporava pravo vlasništva istih garaža, te im je nejasno zašto je uopće ova parnica sada pokrenuta. Slijedom navedenog, predlažu da sud u cijelosti odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan uz obvezu tužitelja da tuženicima naknadi parnični trošak.

3. U odgovoru na tužbu tuženik NV navodi da u cijelosti osporava navode iz tužbe te ističe da su netočni navodi tužitelja da bez pravnog osnova koristi jednu od garaža koje su predmet ovog spora te posebno navodi da tužitelj nije pravilno identificirao garažu koja je u njegovom posjedu. Naime, smatra da je tužba neuredna, da u tužbi nisu pravilno utvrđeni posjednici garaža, da su pogrešno utvrđene katastarske čestice na kojima se nalaze pogrešne garaže pa time i nositelji prava vlasništva na istima. Nadalje, ističe da je garažu stekao naplatnim pravnim poslom te dosjelošću i to od svoga pravnog prednika pok. TV, odnosno njegove supruge kao njegove nasljednice VV i to kupoprodajom stana i garaže sagrađene na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te posebno naglašava da je njegov posjed zakonit, istinit i pošten. Nadalje, predmetna garaža koje je posjednik i nositelj prava vlasništva tuženi sagrađena je dijelom na zemljištu na kojem su suvlasnici vlasnici posebnih dijelova zgrade u [adresa] i to na k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], što znači da tužitelj nije vlasnik zemljišta na kojem se nalazi garaža koje je posjednik tuženi te tuženik ne vidi po kojem osnovu tužitelj uopće polaže prava na predmetnu garažu kada je njegovo pravo vlasništva na istu davno prestalo pa se postavlja pitanje prava aktivne legitimacije tužitelja. Uvidom u povijesni izvadak iz zemljišnih knjiga vidljivo je da je na temelju rješenja Županijskog suda u Puli poslovni broj Gž-3345/04 od 18. listopada 2004. sproveden povrat u prijašnje stanje glede vlasništva na kč. br. [katastarska čestica]/ zgr. k. o. [katastarska općina] (Z- 10869/2004) odnosno temeljem istog preostalo je vlasništvo tužitelja na predmetnoj nekretnini. Tuženi je zakoniti, istiniti i pošteni posjednik garaže koja je samo u njegovom samostalnom i mirnom posjedu duže od 20 godina, a putem njegovih pravnih prednika preko 47 godina te da je dijelom sagrađena na zemljištu koje nije u vlasništvu tužitelja niti u jednom suvlasničkom dijelu. Sukladno navedenom, tužbeni zahtjev tužitelja prema III. tuženom je u potpunosti neosnovan te se predlaže da se isti odbije u cijelosti.

4. Trećetuženik NV podnio je protutužbu u kojoj navodi da je pošteni posjednik predmetne garaže te da je kao pošteni posjednik u vidu nužnih i korisnih troškova u tu garažu uložio znatna novčana sredstva u visini od cca 75.000,00 kuna. Ta ulaganja su izvršena u obliku vodovodnih cijevi i elektro instalacija, skupih metalnih vrata i završnih građevinskih radova. Na okolnost osnovanosti tih činjeničnih navoda predlaže provođenje dokaznog postupka i to uviđajem, građevinskim vještačenjem od strane sudskog vještaka graditeljske struke te saslušanjem tuženika. U gornjem činjeničnom kontekstu sukladno odredbama Zakona o osnovnim vlasničko pravnim odnosima te Zakona o obveznim odnosima III. tuženik ima pravo zadržanja garaže koju drži u poštenom posjedu dok njegova opisana tražbina ne bude namirena.

4.1. Tužitelj/protutuženik je osporio protutužbeni zahtjev III. tuženika navodeći da tuženik nije dostavio niti jedan dokaz o tome da je vršio ulaganja. Tvrdi da je tuženik bio nepošten posjednik pa da eventualno može imati pravo na naknadu nužnih troškova, ali da pritom treba uzeti u obzir i vrijednost koristi koju je tuženik posjedovanjem garaže ostvario. Smatra da nije dopuštena tužba odnosno tužbeni zahtjev na način na koji ga je III. tuženik koncipirao kao deklaratorni. Smatra da nema pravo zadržanja jer tuženik nije pošteni posjednik.

4.2. Sud je, primjenom odredaba članka 189. ZPP-a, odlučio o protutužbi III. tuženika/protutužitelja raspravljati i odlučivati u ovom postupku s obzirom da je zahtjev protutužbe u vezi s tužbenim zahtjevom odnosno u protutužbi je istaknut prigovor prava zadržanja u cilju namirenja tražbine čija se isplata protutužbom zahtijeva pa, posljedično, ovisno o postojanju toga prava ovisi i odluka o osnovanosti tužbenom zahtjevu.

5. U dokaznom postupku pročitani su zemljišnoknjižni izvadak, tehničko izvješće, odobrenje za građenje, Ugovor o učešću u troškovima uređenja, Ugovor o kreditiranju izgradnje garaže, dozvola, Ugovori o zakupu garaže, pregledane su fotografije, pročitan je dopis tužitelja, izvod iz katastarskog plana, zapisnik od 23. svibnja 2017., zapisnik od 21. listopada 2016., zapisnik od 3. ožujka 2017., zapisnik od 12. prosinca 2016., sva druga dokumentacija dostavljena uz tužbu, Ugovor o prenošenju prava trajnog korištenja garaže, Kupoprodajni ugovor, rješenje porezne uprave, priznanica, povijesni zk izvadak, Ugovor o kupoprodaji stana od 28. travnja 1994., zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju, rješenje tužitelja od 12. kolovoza 2015., zapisnik s uviđaja, elaborat mjerničnog vještačenje Krešimira Horvata, spis RZ-148/11, nalaz i mišljenje vještaka Ljiljane Mardešić, iskaz Ljiljane Mardešić, spis Z-3236/07, Z- 12502/10, izvršen je uvid u ovosudni spis posl.br. P-1487/14, iskazi svjedoka ĆV, LV, KV, ČV, PV, SV, iskazi tuženika JV i FV, kao i sva druga dokumentacija priležeća ovom spisu.

5.1. Sud je relevantne činjenice u ovom predmetu utvrdio na temelju predmetnih dokaza, stoga provođenje drugih dokaza nije bilo potrebno u ovoj parnici. Valja reći i to da sud nije saslušao III. tuženika/protutužitelja BV s obzirom da isti nije pristupio niti na jedno od mnogih ročišta za glavnu raspravu koja su zakazana upravo u svrhu njegovog saslušanja i to u razdoblju od rujna 2022. do svibnja 2026. Naime, tuženik je svoj nedolazak na nekoliko ročišta opravdao dostavivši određenu medicinsku dokumentaciju (za ročišta 28. veljače 2023., 6. rujna 2024., 3. ožujka 2025.), međutim nije opravdao svaki izostanak (za ročište 29. travnja 2024., 11. veljače 2026. i 6. svibnja 2026). Tuženik, pri tom, nije predložio da ga sud sasluša u njegovom domu. S obzirom da nije moguće primorati stranku na iznošenje iskaza te uzimajući u obzir dugotrajnost ovog postupka i broj odgođenih ročišta te kontinuiranih nedolazaka III. tuženika/protutužitelja BV, ali i raznih procesnih situacija na njegovoj strani (nedolazak i bolest punomoćnika, opoziv punomoći, novi punomoćnik) sud je odlučio zaključiti glavnu raspravu bez saslušanja III. tuženika/protutužitelja BV, pri tom smatrajući da je relevantne, a sporne činjenice u ovom predmetu utvrdio na temelju već izvedenih dokaza.

6. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u cijelosti, dok je protutužbeni zahtjev tuženika/protutužitelja BV neosnovan.

7. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja za predaju u posjed dijela garaža koje se nalaze na k. č. br. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te protutužbenizahtjev tuženika/protutužitelja BV za isplatu izvršenih ulaganja u garažu koju on ima u posjedu te prigovor prava zadržanja garaže do namirenja te tražbine.

8. Pri tom između stranaka nisu sporne sljedeće činjenice:

- da su na nekretnini kč. br. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] sagrađene četiri garaže od kojih je jedna bila u posjedu PV koji je istu dobrovoljno tužitelju predao u posjed, a preostale tri su u posjedu tuženika,

- da je u zemljišnoj knjizi predmetna nekretnina kč. br. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisana kao društveno vlasništvo-korisnik Općina Pula,

- da se predmetne tri garaže dijelom nalaze i na kč. br. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja nije u vlasništvu tužitelja.

8.1. Predmetne činjenice, osim što nisu sporne, proizlaze iz dostavljene dokumentacije i to osobito izvadaka iz zemljišne knjige.

9. Sporno je je li tužitelj ovlašten zahtijevati predaju u posjed dijela predmetnih garaža koje se nalaze na kč. br. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] s obzirom da tuženici ističu da tužitelj nije vlasnik iste (prigovor nedostatke aktivne legitimacije). Osim toga, sporno je imaju li tuženici pravo na posjed predmetnih garaža te jesu li stekli pravo vlasništva istih. U tom smislu sporna je kvaliteta posjeda tuženika te posljedično tome, ovisno o tome jesu li pošteni ili nepošteni posjednici, i njihova prava, a prvenstveno osnovanost i visina protutužbenog zahtjeva III. tuženika/protutužitelja BV.

10. Pravna osnova tužbenog zahtjeva počiva na odredbama kojima se regulira zaštita vlasništva (članci 161. do 168.) Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. – pročišćeni tekst, dalje: ZVDSP). Tužitelj međutim nije upisan kao vlasnik predmetne nekretnine pa s obzirom da tuženici ističu prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja u ovom predmetu, tužitelj se poziva podredno i na odredbe članka 166. ZVDSP-a navodeći da ima status predmnijevanog vlasnika jer je dokazao valjani pravni temelj i istinit način stjecanja.

10.1. Odredbom članka 166. stavka 1. ZVDSP-a propisano je da će se onoga tko u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom dokaže pravni temelj i istinit način svoga stjecanja stvari smatrati vlasnikom te stvari (predmnjevani vlasnik) prema osobi koja stvar posjeduje bez pravnoga temelja ili na slabijem pravnom temelju. Stavak 2. istog članka određuje da će predmnjevanom vlasniku na njegov zahtjev predati posjed stvari posjednik koji nema pravni temelj posjedovanja ili je slabiji time što mu je posjed nepošten ili nezakonit, ili što ne može označiti svojega prednika ili može samo sumnjivoga, ili što je stekao posjed stvari besplatno, a onaj koji zahtijeva posjed bio ga je stekao naplatno; no neće mu trebati predati posjed stvari posjednik koji ima jednako jak pravni temelj kao on. Stavkom 4. propisano je predmnjevani vlasnik treba, umjesto da dokazuje vlasništvo, dokazati činjenice na temelju kojih se predmnjeva njegovo vlasništvo i činjenice od kojih zavisi utemeljenost njegova zahtjeva prema posjedniku stvari iz stavka 1. i 2. ovoga članka; inače se na vlasničku tužbu predmnjevanoga vlasnika, na prigovore posjednika, kao i na pravni položaj koji ima pošteni odnosno nepošteni posjednik kad je dužan predati stvar vlasniku, na odgovarajući način primjenjuje ono što i za pravu vlasničku tužbu, ako nije drugo određeno zakonom niti je u suprotnosti s pravnom naravi tužbe predmnjevanoga vlasnika.

10.2. Posjednikovi prigovori u slučaju prave vlasničke tužbe odnosno vlasničke tužbe predmnjevanoga vlasnika normirani su odredbama članka 163. ZVDSP-a. Tako je u stavku 1. toga članka propisano da posjednik ima pravo odbiti predaju stvari njezinom vlasniku ako ima pravo koje ovlašćuje na posjedovanje te stvari (pravo na posjed). U članku 164. i 165. ZVDSP-a obrađen je položaj poštenog i nepoštenog posjednika.

11. Imajući na umu predmetne odredbe, prije svega valjalo je raspraviti prigovor nedostatke aktivne legitimacije tužitelja u ovom predmetu. U cilju razrješenja tog pitanja, proveden je uviđaj na licu mjesta i mjernično vještačenje te je izvršen uvid u obimnu dokumentaciju.

12. Na uviđaju je sud neposrednim opažanjem utvrdio koje su garaže u posjedu tuženika, a iste je identificirao vještak mjernične struke. On je u svom nalazu i mišljenju naveo da se predmetne garaže u posjedu tuženika (samo) dijelom nalaze na kč. br. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja se nekretnina nalazi u [adresa], u [adresa], a u posjedovnom je listu upisana kao garaže i parkiralište, ukupne površine 472m[2] . Također je utvrdio da su garaže I. i III. tuženika evidentirane i u katastru i u zemljišnoj knjizi i to na temelju geodetskog elaborata od 14. svibnja 2002., dok garaža II. tuženika nije uopće evidentirana, a upravo je na toj garaži nadograđena etaža (terasa i dio zgrade). Vještak Krešimir Horvat je u preglednoj skici prikazao predmetne garaže.

12.1. Stranke nisu imale primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka. Vještak je stručno, objektivno i precizno te sukladno uputama suda izradio nalaz i mišljenje te preglednu skicu. Stoga je isti prihvaćen kao vjerodostojan u cijelosti te je na temelju predmetnog nalaza utvrđeno da se garaže koje su predmet ovog postupka nalaze dijelom na kč. br. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina], a dijelom na susjednoj kč. br. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

13. Uvidom u dokumentaciju i to Odobrenje za građenje Općine [adresa] od 7. rujna 1970. (list 9 spisa), Ugovor o učešću u troškovima uređenja građevinskog zemljišta sklopljen između Općine Pula (konkretnije Općinskog zavoda za urbanizam i komunalne poslove) i Stambenog poduzeća Pula, Ugovore o kreditiranju te Ugovore o zakupu garaža, utvrđeno je da je tadašnje Stambeno poduzeće Pula podnijelo zahtjev tadašnjoj Općini Pula (konkretnije Općinskom zavodu za urbanizam i komunalne poslove) za odobrenje građenja investicijskog objekta i to niza od četiri garaže u dvorištu stambene zgrade u [adresa] te da je navedeno odobreno. Na temelju predmetnog odobrenja Općina Pula je sa Stambenim poduzećem Pula sklopila Ugovor o učešću troškova uređenja građevinskog zemljišta, a potom je Stambeno poduzeće s OV, ŽV i TV sklopilo prvo ugovore (sa svakim zasebno) o kreditiranju izgradnje garaža kojim su se OV, ŽV i Domika TV kao davatelji kredita obvezali kreditirati izgradnju garaža, dok se Stambeno poduzeće Pula obvezalo izgrađene garaže dati davateljima kredita u zakup na vrijeme od 10 godina. Nakon toga je Stambeno poduzeće Pula s ZV, ŽV i TV sklopilo (sa svakim zasebno) ugovore o zakupu garaža, istovjetnog sadržaja, u kojima je ugovoreno da se garaže koristi za spremanje vlastitog automobila, da ugovor zaključuju na vrijeme od 10 godina te da zakupac ne može drugome garažu dati u podzakup.

13.1. Iz povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka za predmetnu nekretninu (list 118 do 122 spisa) utvrđeno je da je u vrijeme izgradnje garaža (1972.) postojala k. č. br. [katastarska čestica], koja je 25. ožujka 1982. (Z-973/82) cijepana na nove čestice k. č. br. [katastarska čestica] ruševina sa 1109 m2 i 1756/2 kuća i dvorište sa 76 m2. Potom je 9. srpnja 2002. (Z-4783/02) k. č. br. [katastarska čestica] cijepana na nove k. č. br. [katastarska čestica]. U toj je promjeni k. č. br. [katastarska čestica] upisana kao dio četiri garaže, ruševina površine 849 m2. Onda je 16. rujna 2004. (Z-9367/04) opet cijepana k. č. br. zgr. [katastarska čestica] u nove k. č. br. zgr. [katastarska čestica]. Tada je k. č. br. zgr. [katastarska čestica] upisana kao četiri garaže, parkiralište sa 761 m2. Iz navedenog proizlazi da je površina izvorne čestice na kojoj je odobrena gradnja garaža bila puno veća u odnosu na sadašnju površinu sporne čestice te da je prednik tužitelja Općina Pula imao prava korištenja.

14. Uzimajući u obzir predmetna utvrđenja, ovaj je sud utvrdio da je tužitelj aktivno legitimiran u ovoj parnici s obzirom na postavljeni tužbeni zahtjev.

14.1. Unatoč tome što tužitelj nije upisan kao vlasnik predmetne nekretnine već je ista upisana i dalje kao društveno vlasništvo korisnika Općine Pula, ovaj sud prihvaća argumentaciju tužitelja o tome da je vlasnik predmetne nekretnine odnosno barem predmnjevani vlasnik sukladno odredbama članka 166. ZVDSP-a. Naime, nije sporno da je ovdje tužitelj Grad Pula sveopći pravni slijednik nekadašnje Općine Pula koja je imala status korisnika predmetne nekretnine odnosno imala je pravo korištenja, a odredbama članaka 360. do 363. ZVDSP-a propisano je kako dolazi do pretvorbe prava upravljanja, korištenja i raspolaganja na stvarima u društvenom vlasništvu.

14.2. Tako je odredbom članka 360. stavka 1. ZVDSP-a propisano da je pravo upravljanja, odnosno korištenja i raspolaganja na stvari u društvenom vlasništvu postalo pretvorbom nositelja toga prava - pravo vlasništva one osobe koja je pretvorbom postala sveopći pravni slijednik dotadašnjega nositelja prava upravljanja, odnosno korištenja i raspolaganja na toj stvari, ako je stvar sposobna biti predmetom prava vlasništva. Potom je odredbom članka 362. stavka 1. ZVDSP-a određena predmnjeva po kojoj se smatra da je vlasnik nekretnine u društvenom vlasništvu osoba koja je u zemljišnim knjigama upisana kao nositelj prava upravljanja, korištenja ili raspolaganja tom nekretninom, a tko tvrdi suprotno, treba to dokazati.

14.3. Naposljetku je odredbom članka 363. stavka 1. ZVDSP-a propisana zaštita koju pravni slijednik dotadašnjeg korisnika ostvaruje pa je određeno da osoba čije pravo vlasništva potječe od nekadašnjega prava upravljanja ili korištenja i raspolaganja stvari u društvenom vlasništvu, ima pravo na zaštitu svoga prava kao svaki vlasnik, uz odgovarajuću primjenu odredaba članka 161. do 168. ovoga Zakona, ako nije što posebno određeno zakonom.

14.4. Dovodeći predmetne odredbe u vezu s relevantnim činjenicama utvrđenim u ovom predmetu, ovaj je sud utvrdio da je pravni prednik tužitelja (Općina Pula) bio nositelj prava korištenja predmetne nekretnine, stoga je predmetna nekretnina, na temelju predmnjeve iz članka 362. stavka 1. ZVDSP-a koja nije oborena, postala vlasništvo upisanog nositelja toga prava, u konkretnom slučaju Grada Pule. U svakom slučaju tužitelj ima barem status predmnjevanog vlasnika jer ima valjani pravni temelj (koji počiva na upravo citiranim odredbama) i istinit način stjecanja pa i stoga ima pravo na zaštitu.

14.5. Slijedom navedenog, ovaj je sud utvrdio da je tužitelj aktivno legitimiran u ovoj parnici te su navodi tuženika kojima se upire na nedostatak aktivne legitimacije tužitelja neosnovani.

14.6. U tom smislu nije od odlučujućeg utjecaja na aktivnu legitimaciju tužitelja, a niti na donošenje odluke u ovom predmetu, okolnost da su u zemljišnoj knjizi u popisnom listu za k. č. br. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] navedeni ulošci iz KPU. Naime, tuženik želi prikazati da se na predmetnoj nekretnini k. č. br. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nalazi zgrada (upravo zbog naznačenih uložaka u KPU), u kojoj tužitelj nema posebnih dijelova čime dodatno pokušava osporiti pravo tužitelja na zatraženu zaštitu. Međutim, uvidom u Uvjerenje Istarske Županije, Grada Pule, Upravnog odjela za prostorno uređenje, Klasa: 350-05/13-02/8, Urbroj: 2168/01-03-04-0375-13-2 od 14. ožujka 2013. (list 256 spisa) o utvrđenju građevne čestice utvrđeno je da zemljište nužno za redovnu uporabu građevine koja se nalazi u [adresa], 8 i 10 te Dobricheva ulica 17/1 čini više čestica, ali ne i predmetna k. č. br. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

14.7 Također, nisu osnovani navodi tuženika o tome da na strani tužitelja postoji nedostatak aktivne legitimacije iz razloga što su predmetne garaže dijelom izgrađene na drugoj čestici i to na k. č. br. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Navedeno niti na koji način nije i ne može biti od utjecaja na aktivnu legitimaciju tužitelja, s obzirom da ta (druga) nekretnina k. č. br. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nije predmet tužbenog zahtjeva.

15. Dakle, uzimajući u obzir sve utvrđeno ovaj je sud stava da je tužitelj aktivno legitimiran na podnošenje prave vlasničke tužbe, odnosno podredno vlasničke tužbe predmnjevanog vlasnika. Pri tom nije sporno da su predmetni dijelovi nekretnine k. č. br. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja u naravi predstavljaju dijelove triju garaža, u posjedu tuženika. Time je tužitelj uspio dokazati potrebne pretpostavke za ostvarivanje zatražene zaštite.

16. Međutim, u nastavku je valjalo odlučiti o prigovorima tuženika o tome da im pripada pravo na posjed. Tuženici inzistiraju na navodima da su predmetne garaže stekli pravnim poslovima od ranijih vlasnika te da su u kvalificiranom posjedu istih pa da zbog toga imaju valjani temelj posjedovanja u kojem smislu ističu prigovore iz članka 163. ZVDSP-a (posjednikovi prigovori).

16.1. Ovaj je sud, takve prigovore tuženika ocijenio neosnovanim. Iako su tuženici vjerodostojno iskazivali o tome kako, zašto i od kada koriste predmetne garaže, navedeno nije bilo od odlučujućeg značaja, stoga njihove iskaze nije bilo potrebno cijeniti. Naime, okolnost da su tuženici u posjed predmetnih garaža stupili na temelju naplatnih pravnih poslova odnosno nasljeđivanjem (koje su isprave dostavili), ne znači da imaju pravo na posjed. U ovom je predmetu utvrđeno da je nekadašnja Općina Pula kao nositelj prava korištenja predmetne nekretnine koja je bila u društvenom vlasništvu dozvolila građenje predmetnih garaža te da su prednici tuženika kao davatelji kredita financirali gradnju predmetnih garaža, a za uzvrat "dobili" iste u zakup na određeno vrijeme u trajanju od 10 godina bez obveze plaćanje zakupnine. Stoga je jasno da prvotni zakupci OV, ŽV i TV nisu mogli niti na koga (niti su to smjeli s obzirom na sadržaj Ugovora o zakupu) prenijeti prava koja i sami nisu imali. Oni čak predmetne garaže nisu smjeli dati niti u podzakup. S obzirom da su ti ugovori o zakupu istekli te da tuženici nisu dokazali da su daljnji ugovori sklopljeni, tuženici nisu dokazali da imaju pravo na posjed predmetnih garaža. Uzimajući u obzir da su graditelji garaža (OV, ŽV i TV) morali biti svjesni da gradnjom garaža stječu zakup, a ne i vlasništvo, jer su upravo takve ugovore o zakupu sklopili, zaključuje se da niti oni, a niti njihovi slijednici nisu mogli misliti da garaže posjeduju kao svoje vlasništvo, stoga posjed tuženika ne može biti pošten u smislu navoda o stjecanju prava vlasništva dosjelošću. Naime, za stjecanje prava vlasništva dosjelošću nije dovoljno da nešto koristiš neometano već je ključno da nekretninu posjeduješ u uvjerenju da je tvoja, a tuženici takvog uvjerenja nisu mogli biti, stoga njihov posjed nije pošten.

16.2. Posljedično nije bilo potrebno posebno se očitovati o navodima tuženika o načinu računanja rokova dosjedanja, a niti posebno cijeniti isprave na temelju kojih su prednici tuženika stupali u posjed predmetnih garaža.

17. Slijedom svega navedenog, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na I. i II. tuženika osnovan u cijelosti te je odlučio kao u točki I i II izreke presude.

18. Radi donošenja odluke o zahtjevu tužitelja spram III. tuženika NV, valjalo je najprije raspraviti i odlučiti o osnovanosti njegovog protutužbenog zahtjeva na ime ulaganja, zbog istaknutog prigovora prava zadržanja predmetne garaže do namirenja te novčane tražbine.

18.1. Vezano za navedeno, sud je proveo građevinsko vještačenje. Vještakinja građevinske struke Ljiljana Mardešić izradila je nalaz i mišljenje na temelju skice lice mjesta vještaka mjernične struke te nakon sudjelovanja na sudskom uviđaju. U svom je nalazu i mišljenju zaključila da se garaža koju u posjedu ima tuženik NV nalazi dijelom na kč. br. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 13,0 m2, a dijelom na kč. br. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 5,0 m2. Neposrednim opažanjem na uviđaju zaključuje da je namjena prostora u skladu s namjenom u vrijeme građenja građevine te da su gabariti građevine isti. Utvrdila je da naknadno, nakon što je garaža izgrađena, nije bilo dograđivanja odnosno ugrađivanja drugog materijala ili opreme pa stoga zaključuje da u vrijeme vještačenja nema korisnih i nužnih ulaganja u predmetnu garažu.

18.2. S obzirom da je III. tuženik NV iznio primjedbe na nalaz i mišljenje, vještakinja je usmeno izlagala i u svom izlaganju navela da je garaža sagrađena 1972., da su korišteni standardni materijali, da nije ničime posebno opremljena što bi moglo biti okarakterizirano kao korisni trošak. Objasnila je da željezna vrata koja III. tuženik NV spominje datiraju iz vremena gradnje garaže, da električne instalacije nisu u funkciji zbog čega nemaju posebnu korisnu vrijednost.

18.3. Stranke nakon usmenog izlaganja vještaka nisu imale primjedbe niti prijedloge pa, s obzirom da je vještakinja stručno, objektivno i sigurno iznijela svoj nalaz i mišljenje te isti sudu vjerno obrazložila, njen je nalaz i mišljenje prihvaćen kao vjerodostojan.

19. Dakle, sud je na temelju rezultata dokaznog postupka vezano za osnovanost (i visinu) protutužbenog zahtjeva, utvrdio da isti nije osnovan. Osim što je na temelju nalaza i mišljenja vještakinje građevinske struke Ljiljane Mardešić utvrđeno da III. tuženik NV nema nužnih i korisnih troškova ulaganja u predmetnu garažu, valja reći i to da predmetne navode III. tužitelj/protutuženik NV nije niti u dovoljnoj mjeri konkretizirao pa tako nije naveo vremensku odrednicu izvršenih ulaganja (kada ih je vršio?) niti je ijednim drugim dokazom dokazao da ih je uopće izvršio, a da bi ih izvršio na uviđaju nije utvrđeno. Jedini dokaz kojeg je predložio izvesti (osim vještačenja) je njegovo saslušanje, međutim kako niti na jedno ročište nije pristupio (o čemu je već sud iznio svoje stajalište u točki 5.1. obrazloženja) taj dokaz nije mogao biti proveden. S obzirom da je utvrđeno da III. tuženik/protutužitelj NV nema pravo na isplatu ulaganja na ime nužnih i korisnih troškova, posljedično je i prigovor prava zadržanja neosnovan pa je u točki III. izreke prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja kojim se III. tuženiku nalaže predaja dijela garaže u posjed, a u točki IV. izreke presude odbijen je protutužbeni zahtjev III. tuženika/protutužitelja u cijelosti. Kraj ovakve odluke nije bilo potrebno posebno se osvrtati na prigovor tužitelja/protutuženika o nedopuštenosti dijela protutužbe, s time da se napominje da se zapravo radi o prigovoru nedostatka pravnog interesa za podnošenje tužbe na utvrđenje (u odnosu na deklaratorni dio zahtjeva).

20. Navodi tuženika koji se odnose na to da je u tijeku postupak ozakonjenja građevina izgrađenih na predmetnih garažama, nisu od utjecaja na donošenje odluke u ovom predmetu, jer se u postupku ozakonjenja ne odlučuje o pitanju vlasništva i prava na posjed.

21. Nije osnovan tuženikov prijedlog za prekid ovog postupka do okončanja postupka povezivanje zemljišne knjige i knjige položenih ugovora. Naime, tuženik uopće nije konkretizirao je li predmetni postupak u tijeku i pod kojim se poslovnim brojem vodi, a pri tom je u ranijim fazama postupka isticano da se takav postupak već vodio pod brojem RZ-148/2011 te je uvidom u priloženi spis P-1487/2014 utvrđeno da je isti okončan. Iz izvatka iz zemljišne ne proizlazi da bi takav postupak bio u tijeku. S obzirom da za donošenje odluke u ovom predmetu nije potrebno okončanje postupka povezivanja, sud je ocijenio prijedlog tuženika neosnovanim, ali i paušalnim zbog već opisanog načina na koji je istaknut, a moguće usmjerenim na daljnje odugovlačenje ovog postupka.

22. S obzirom da je sud sporne, a relevantne činjenice u ovom predmetu utvrdio na temelju provedenih dokaza, nije bilo potrebno provoditi druge predložene dokaze niti posebno cijeniti one provedene.

23. Odluka o troškovima postupka donesena je na temelju odredbe članka 155. stavka 1. i članka 154. stavka 1. ZPP-a s obzirom da je tužitelj uspio u cijelosti. Tužitelju su priznati troškovi sudske pristojbe na tužbu u plaćenom iznosu od 26,54 eura (list 39 spisa), na presudu u iznosu od 53,00 eura te plaćeni i utrošeni predujam ( za uvđaj i mjernično vještačenje) u iznosu od 292,00 eura. Stoga je u točki V izreke naloženo tuženicima da tužitelju naknade troškove ovog postupka isplatom iznosa od 371,54 eura.

24. U preostalom dijelu odbijen je zahtjev tužitelja za priznanje troškova postupka, s obzirom da tužitelj neosnovano potražuje iznos pristojbe koji nije platio na tužbu te trošak građevinskog vještačenja kojeg nije snosio (već je snosio III. tuženik).

25. Posljedično navedenoj odluci o trošku, odbijeni su zahtjevi tuženika za naknadu troškova u cijelosti.

U Puli 17. srpnja 2026.

Sutkinja

Ana Brgles Keser

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve ostale stranke u postupku, u roku od petnaest (15) dana od dana primitka ovjerenog prijepisa odluke. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju

2. I. tuženiku po punomoćniku Filipu Simiću, odvjetniku u Puli

3. II. tuženiku po punomoćniku RV, odvjetniku u [adresa]

4. III. tuženiku po punomoćniku IV, odvjetniku u [adresa]