Republika Hrvatska

Trgovački sud u Osijeku

Osijek, Zagrebačka 2

Poslovni broj: P-61/2026-8

U I M E R E PU B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Osijeku, po sucu Željku Jakšiću, u pravnoj stvari tužitelja HŽ Putnički prijevoz d.o.o., Strojarska cesta 11, Zagreb, OIB: 80572192786 zastupan po punomoćniku po zaposlenju RA protiv tuženika LD „Srnjak“ Bilje, Ulica Športova 1, Bilje, OIB: 02452345954, zastupan po punomoćniku Dariu Beniću odvjetniku iz Zagreba, nakon glavne i javne rasprave zaključene 8. lipnja 2026., u nazočnosti punomoćnika tužitelja i tuženika, na ročištu za objavu sudske odluke održanom 17. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. ODBIJA SE tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se tuženiku Lovačko društvo „Srnjak“ Bilje, Ulica športova 1, Bilje, OIB: 02452345954 da tužitelju HŽ Putnički prijevoz d.o.o. OIB: 80572192786, Strojarska cesta 11, Zagreb na ime naknade štete isplatiti iznos od 1.291,90 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 2. kolovoza 2023. do isplate, a računaju se od 2. kolovoza 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, u roku 15 dana.

Nalaže se tuženiku platiti tužitelju troškove ovog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, u roku 15 dana.“

II Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 750,00 EUR u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Kod Općinskog suda u Osijeku 13. kolovoza 2025., zaprimljena je tužba uvodno označenog tužitelja protiv uvodno označenog tuženika radi naknade štete te isplate novčanog iznosa u iznosu od 1.291,90 eura.

2. Općinski sud u Osijeku se rješenjem od 21. siječnja 2026., oglasio stvarno nenadležnim te je po pravomoćnosti rješenja 14. ožujka 2026., spis dostavljen ovome sudu kao mjesno i stvarno nadležnom.

3. U tužbi tuženik u bitnome navodi da je 14. listopada 2022., u 6 sati i 30 minuta, prilikom redovnog kretanja vlaka br. 6202 na relaciji pruge M 301 Osijek – Beli Manastir u km 5+800 metara između kolodvora Osijek i Darda došlo do izvanrednog događaja, naleta vlaka na divljač, te je tom prilikom oštećen dizel motorni vlak (DMV) br. 7121 107/108 koji se nalazi u vlasništvu tužitelja , da je za otklanjanje posljedica štetnog događaja, odnosno popravak oštećenog DMV-a 7121 107/108 angažirana tvrtka Tehnički servisi željezničkih vozila d.o.o., pogon Osijek te je za isto ispostavljen račun br. 950-P01-1, u iznosu od 9.733,89 kn bez PDV-a, odnosno 1.291,90 EUR, da je tužitelj nakon prikupljanja potrebne dokumentacije tuženiku dana 1. kolovoza 2023., ispostavio odštetni zahtjev a prema priloženoj povratnici tuženik je odštetni zahtjev zaprimio 2. kolovoza 2023.

4. U podnesku kojim se tuženik očituje na tužbu navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, da prouzročena šteta tužitelja nije počinjena na lovištu kojim gospodari tuženik, nego na pruzi koja ne može biti dijelom lovišta već eventualno granica lovišta, a to se ističe polazeći od članka 7. točke 23. Zakona o sigurnosti i interoperabilnosti željezničkog sustava ("Narodne novine" br. 82/13, 18/15, 110/15, 70/17, 63/20), kojim je definiran pružni pojas kao pojas kojega čini zemljište ispod željezničke pruge, odnosno kolosijeka, između kolosijeka i pokraj krajnjih kolosijeka s obje strane željezničke pruge, na udaljenosti od najmanje 8 m, odnosno najmanje 6 m ako željeznička pruga prolazi kroz naseljeno mjesto, mjereno vodoravno od osi krajnjega kolosijeka sa svake strane, kao i pripadajući zračni prostor, i da je stoga mjesto na kojem se dogodila nezgoda isključeno iz lovišta, tuženik nadalje ističe kako je u konkretnom slučaju pitanje odgovornosti za štetu nastalu na željezničkom vozilu uslijed naleta na divljač uređena člankom 80. stavkom 6. Zakona o lovstvu „Za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi, lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova“, s time u vezi, tuženik ističe kako u vrijeme nastanka predmetnog štetnog događaja u njegovom lovištu nisu provođene nikakve lovne aktivnosti pa tako nisu ni ostvarene zakonske pretpostavke za odgovornost tuženika za štetu iz razloga što nema dokaza da bi predmetna šteta na željezničkom vozilu tužitelja nastala kao posljedica provođenja lova od strane lovoovlaštenika, ovdje tuženika, posebno ističe kako sudska praksa dosljedno zauzima stav da lovoovlaštenik ne odgovara za štetu nastalu uslijed naleta vozila na divljač ako u vrijeme nastanka štetnog događaja nije bilo provođenja lova , ističe i kako se lex specialis ima primjenjivati samo kada njegove odredbe izrijekom isključuju odredbe općeg zakona, a obzirom na to da Zakon o lovstvu izrijekom sadrži takvu odredbu u članku 76. stavku 2., isti se ima primijeniti u konkretnom slučaju, a što dodatno potvrđuje i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u presudi od dana 9. kolovoza 2019. godine, poslovni broj Pž 7511/2016-2, tuženik ističe i prigovor promašene pasivne legitimacije, da pasivno legitimiran u parničnom postupku koji se vodi radi naknade štete nastale zbog naleta vozila na divljač može biti isključivo lovoovlaštenik koji gospodari lovištem na području na kojem se dogodio štetni događaj a obzirom na to da tužitelj nije nedvojbeno dokazao da divljač potječe iz lovišta tuženika te kako tuženik nije lovoovlaštenik na području na kojem se predmetni štetni događaj dogodio, tako isti ni u kojem slučaju ne može biti vlasnikom „opasne stvari“.

4.1. Tuženik dodatno ističe da ne može biti pasivno legitimiran za naknadu štete koja je nastala na području na kojem on nije lovoovlaštenik, da je divljač dobro od interesa za RH (ustavna kategorija) te je pod njezinom osobitom zaštitom (članak 4. Zakona o lovstvu), da ne može biti opasna stvar, a kada bi i bila, a nije, u konkretnom bi se slučaju radilo o srazu dvaju opasnih stvari, tj. o konkurenciji dvaju objektivnih odgovornosti njihovih imatelja a u takvim situacijama sudska praksa je već zauzela stajalište te se iste rješavaju primjenom pravila o subjektivnoj odgovornosti – po principu krivnje, a odgovornosti se oslobađa onaj tko dokaže da štetu nije prouzročio namjerno ili nepažnjom (članak 1049. Zakona o obveznim odnosima), a slučajne štete spadaju na teret onoga kome su se dogodile , te ako tužitelj ne može dokazati krivnju tuženika tj. ako tužitelj ne može dokazati da se predmetna šteta dogodila namjerno ili nepažnjom tuženika, tada se odgovornost za štetu ne može prepisati tuženiku već ista šteta pogađa tužitelja kao vlasnika, sukladno načelu casum sentit dominus a da iz prakse Visokog Trgovačkog suda RH u presudama poslovni broj: Pž-3870/2022-2, Pž-1812/2024-2, Pž-2806/2022-6 i Pž- 3861/2024-2 prizlazi da divljač nije i ne može biti opasna stvar.

4.2. Tuženik ističe kako je provodio i provodi sve propisane mjere za sprječavanje nastanka šteta od divljači pa tako isti npr. uz željezničku prugu nema nikakvih pojilišta, hranilišta a broj divljači je u skladu s lovno gospodarskom osnovom.

5. Tijekom postupka tužitelj i tuženik ustrajali su u svojim navodima.

6. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao dokumentaciju iz spisa koju čine prijava o izvanrednom događaju (listovi 5-6 ), istražno izvješće od 9. studenog 2022., (listovi 7-10), obavijest PP Beli Manastir od 25. listopada 2026., (list 11 ), račun (list 14), ponuda (list 15), radni nalog (listovi 16-18), prijava štete (list 19), komisijski zapisnik (listovi 0-22), radni zadatak i obračun, (listovi 23-24), primopredaja vučnog vozila (list 25), odštetni zahtjev (list 28), te je saslušao u svojstvu svjedoka ZA i TA.

7. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23- dalje: ZPP), sud na temelju rezultata provedenog postupka, a imajući u vidu pravila o teretu dokazivanja, nije utvrdio kako je tužbeni zahtjev tužitelja opisano u izreci presude, osnovan.

8. Predmet spora je zahtjev za naknadu štete koju tužitelj kao vlasnik vlaka potražuje od tuženika kao lovoovlaštenika jer je jelenska divljač iz njegovog lovišta prelazeći prugu kojom se kretao njihov vlak naletjela na isti te ga je tom prilikom i oštetila.

9. Sporno je u ovome postupku bila osnova tužbenog zahtjeva odnosno pasivna legitimacija tuženika.

9.1. Za napomenuti je da je sud u planu upravljanja konstatirao da je sporna i visina tužbenog zahtjeva no uzimajući u obzir odgovor na tužbu tuženika i njegova očitovanja tijekom postupka, sud zaključuje da isti nije problematizirao visinu nastale štete te stoga sud istu čini nedvojbenom a na koju uostalom ukazuju i materijalni dokazi u koje je sud tijekom postupka izvršio uvid a na koje tuženik nije imao primjedbi i to račun (list 14), ponuda (list 15), radni nalog (listovi 16-18), prijava štete (list 19), komisijski zapisnik (listovi 0-22), radni zadatak i obračun, (listovi 23-24), primopredaja vučnog vozila (list 25).

9.2. Također među parničnim strankama nije sporna činjenica kako se u vrijeme, na mjestu i na način iz tužbenog zahtjeva dogodila predmetna prometna nezgoda u svezi koje je na vlaku vlasništvo tužitelja nastala šteta u utuženom iznosu čiji popravak je tužitelj platio.

10. Iz iskaza svjedoka ZA proizlazi da ga je u odnosu na predmetni događaj negdje oko 11 sati prijepodne kontaktirala jedna ženska osoba koja se predstavila kao djelatnica HŽ-a sa radnim mjestom u Belom Manastiru izvijestivši ga da je došlo do udara vlaka koji je prometovao na relaciji Osijek-Beli Manastir na divljač, opisala mu je otprilike mjesto gdje je došlo do udara te se kao predsjednik tuženika uputio na to mjesto gdje je vidio uginulu košutu sa vidljivim ozljedama koju su zbrinuli, da mu je poznato da je u svezi ovoga događaja kontaktiran i predsjednik Lovačkog društva Fazan Darda, pojašnjava da se lovište tuženika a gledajući smjer kretanja vlaka kritične zgode proteže s desne strane pruge dok se s lijeve strane proteže lovište LD Fazan Darda, uginula životinja nalazila se s desne strane dakle na strani kojom se proteže lovište LD Srnjak Bilje , ne može niti želi pretpostavljati sa čijeg lovišta je košuta istrčala pred vlak, da oba lovačka društva u svojoj gospodarskoj osnovi imaju evidentiranu jelensku divljač koja s obzirom da nema ograda između njihovih područja slobodno migrira iz jednog u drugo lovište, toga dana u prijepodnevnim satima nije bio organiziran lov u oba lovačka društva, vezano za predmetni događaj da je telefonski kontaktirao kolegu iz drugog lovačkog društva rekavši mu da je životinja zbrinuta i da ne treba dolaziti, da životinje slobodno migriraju i kreću se između dva lovišta koja su otvorena, a tuženik nema nikakvih ingerencija da bi mogao postavljati bilo kakvu zaštitu u neposrednoj blizini pruge, i smatra da nema propusta tuženika, da tuženik nema prekomjernu jelensku divljač, trenutačno raspolaže sa 18 jedinki a propisan je odstrel 12 jedinki, a područje njihovog lovišta obuhvaća nekih 1200 hektara lovno produktivne površine, a otprilike bude između 1 do 3 naleta vlaka na divljač na pruzi koja dijeli ova dva lovišta.

10.1. Sud je poklonio vjeru iskazu svjedoka na čiji iskaz nazočne stranke nisu imale primjedbi, držeći njegov iskaz logičnim i uvjerljivim a u odnosu na koji sud nije našao niti jednu okolnost koja bi isti dovela u bilo kakvu dvojbu.

11. Iz iskaza svjedoka DA proizlazi da je uposlenik HŽ putnički prijevoz na radnom mjestu strojovođe, da je kritične zgode upravljao vlakom koji je krenuo iz Osijeka u 4,53 sati, s obzirom da se radilo o mjesecu listopadu da je prometovao u noćnim uvjetima vožnje prema Belom Manastiru, na jednom dijelu nakon stajališta Čeminac da je na udaljenosti od nekih 50-ak metara primijetio na pruzi dvije jedinke jelenske divljači, prometovao je brzinom od nekih 100 km/h i jedino što mu je bilo moguće u tom trenutku učiniti je da je aktivirao sirenu, pokušao je kočiti no unatoč tomu udario je a tada nije znao da li u jedno ili dvije jedinke jelenske divljači, a obzirom na to da je mogao uočiti da su njihove glave bile usmjerene u desno gledajući njegov smjer kretanja može pretpostaviti da su se kretali iz lijeva prema desno, da je samo područje šumovito no između šume i pruge s jedne i druge strane je očišćeno nekih 5-10 metara, obzirom da je udario u životinju i da je vlak bio u voznom stanju da je procijenio da se ne bi trebao zaustavljati te se odvezao do krajnjeg odredišta Beli Manastiri i obavijestio prometnika vlakova o događaju, o tomu je izvijestio policiju i svog glavnog dispečera a što se kasnije događalo ne zna.

11.1. Nakon što je sud svjedoku pročitao dio istražnog izvješća koje je dostavljeno uz tužbu, svjedok je pojasnio da je kao strojovođa imao nalet vlaka u listopadu prošle godine i taj je događaj opisao sudu ali i da je imao nalet na jelensku divljač u listopadu 2022. kada je upravljao drugom vrstom vlaka a radilo se o vlaku broj 6202, misli da se događaj dogodio negdje prije mosta stara Drava gledajući smjer kretanja Osijek-Beli Manastir a zbog proteka vremena nije se mogao sa sigurnošću izjasniti o detaljima predmetnog događaja posebice u smislu smjera kretanja jelenske divljači, što se tiče same procedure ista je bila identična kao što ju je opisao u prethodnom događaju a ne sjeća se da bi dao bilo kakvu izjavu djelatnicima HŽ-a vezano za predmetni događaj, nakon što mu je predano na uvid istražno izvješće sa listova 7-10 spisa a nakon izvršenog uvida isti izjavljuje da nijedan potpis na izvješću nije njegov, da je vezano za predmetni događaj jedino sačinio jedno izvješće kojeg je predao nadređenom a radi se o osobi pod imenom JA.

11.2. Sud je poklonio vjeru iskazu svjedoka na čiji iskaz nazočne stranke nisu imale primjedbi, držeći njegov iskaz logičnim i uvjerljivim a u odnosu na koji sud nije također našao niti jednu okolnost koja bi isti dovela u bilo kakvu dvojbu.

12. U odnosu na konkretni slučaj relevantan je članak 80. st. 6. Zakona o lovstvu (Narodne novine, broj 99/18, 32/19 i 32/20, 127/24. dalje u tekstu: ZL), kojom je propisano da se za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara na sljedeći način:

- vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi,

- lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova.

12.1. Isto tako, relevantan je i članak 76. st. 2. ZL koji propisuje da u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu, važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako ovaj Zakon ne propisuje drugačije.

12.2. Nadalje, u članku 1064. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 155/2023; u daljnjem tekstu ZOO), propisano je da za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi, dok je u članku 1067. ZOO-a propisano da se vlasnik oslobađa odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti. Vlasnik stvari oslobađa se odgovornosti i ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti. Vlasnik se oslobađa odgovornosti djelomično, ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete. Ako je nastanku štete djelomično pridonijela treća osoba, ona odgovara oštećeniku solidarno s vlasnikom stvari, a dužna je snositi naknadu razmjerno težini svoje krivnje. Osoba kojom se vlasnik poslužio pri uporabi stvari ne smatra se trećom osobom.

12.3. Iz gore navedenog, razvidno je kako je predmetna materija uređena dvama zakonima i to ZL-u kojeg valja smatrati lex specialis i ZOO-om kao lex generalis, odnosno općim zakonom. Pritom ZL kao lex specialis generalno ne isključuje primjenu općeg zakona na što upućuje i članak 76. st. 2. ZL. Naime, prema stavu ovog suda, odredbama ZL-u kao lex specialis nije regulirana situacija kada do štete dođe naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov, pa u skladu s člankom 76. st. 2. ZL valja u konkretnom slučaju primijeniti odredbe ZOO-a budući da izvedeni dokazi na to upućuju (iskaz svjedoka ZA).

12.4. Nadalje, valja istaknuti, suprotno pravnom stavu tuženika, kako je ovaj sud stava da divljač na željezničkoj pruzi jest opasna stvar s obzirom da divljač koja izleti na prometnicu predstavlja povećanu opasnost za sudionike u prometu , dakle divljač na pruzi predstavlja opasnu stvar i to neovisno o tome provodi li se lov ili ne, jer divljač koja se nalazi na pruzi predstavlja povećanu opasnost prouzročenja štete na vozilima/vlakovima koji se kreću tom prugom. Stoga, za štetu koja je nastala uslijed naleta vozila na divljač koja se nalazila na željezničkoj pruzi, lovoovlaštenik i nadalje odgovara po načelu objektivne odgovornosti u skladu s člancima 1063.-1067. ZOO-a u svezi sa člankom 76. st. 2. ZL-u.

12.5. Dakle, s obzirom na to da je u konkretnom slučaju sud nalazi dokazanim da se u vrijeme štetnog događaja nije provodio lov niti koja druga aktivnost tuženika to nisu ispunjene pretpostavke za primjenu članka 80. st. 6. ZL-a, pa predmetnu situaciju valja procjenjivati prema odredbama ZOO-a o objektivnoj odgovornosti za štetu od opasne stvari koje propisuju da za štetu od opasne stvari prvenstveno dogovara njezin vlasnik.

12.6. Za napomenuti je da je po stajalištu ovoga suda neosnovana i tvrdnja tuženika u odnosu na odredbu članka 7. točke 23. Zakona o sigurnosti i interoperabilnosti željezničkog sustava ("Narodne novine" br. 82/13, 18/15, 110/15, 70/17, 63/20), kojim je definiran pružni pojas kao pojas kojega čini zemljište ispod željezničke pruge, odnosno kolosijeka, između kolosijeka i pokraj krajnjih kolosijeka s obje strane željezničke pruge, na udaljenosti od najmanje 8 m, odnosno najmanje 6 m ako željeznička pruga prolazi kroz naseljeno mjesto, mjereno vodoravno od osi krajnjega kolosijeka sa svake strane, kao i pripadajući zračni prostor i da je stoga mjesto na kojem se dogodila nezgoda isključeno iz lovišta, naime ni ova definicija, ni ikoja druga odredba Zakona o sigurnosti i interoperabilnosti željezničkog sustava ne sadrže normu koja bi željezničku prugu ili pružni pojas isključivala iz lovišta niti koja bi zabranjivala da takve površine budu obuhvaćene lovištem, radi se o zakonu koji uređuje tehničku sigurnost i interoperabilnost željezničkog sustava , a ne lovnopravne odnose.

12.7. Izvedeni dokazi daju sudu osnovu da zaključi da je predmetna pruga u naravi granica između dvaju lovišta i to onoga kojim gospodari u svojstvu lovoovlaštenika tužitelj i onoga kojim gospodari u svojstvu lovoovlaštenika Lovačko društvo Fazan Darda, a poklanjajući vjeru iskazu svjedoka ZA sud zaključuje da se lovište tuženika a u odnosu na smjer kretanja vlaka proteže sa desne strane pruge.

12.8. Poklanjajući vjeru iskazu svjedoka ZA također sud zaključuje da oba lovačka društva u svojoj gospodarskoj osnovi imaju evidentiranu jelensku divljač a obzirom na njegov iskaz koji u tom dijelu također nije osporen, sud također zaključuje da je životno da jelenska divljač neometano, jer između lovišta nije postavljena ograda, migrira iz jednog u drugo lovište i da tu migraciju oba lovoovlaštenika dakako nisu u mogućnosti niti kontrolirati, evidentirati i spriječiti, a temeljem izvedenih dokaza nije bilo moguće utvrditi o čijoj se jelenskoj divljači radilo, dakle tuženika ili LD Fazan Darda.

13. Tužitelj je uz tužbu kao dokaz priložio, po mišljenju suda, svoju internu dokumentaciju opisano kao u točci 6. obrazloženja.

13.1. Također kao dokaz, spisu je priloženo i izvješće PU Osječko-baranjske iz čijeg sadržaja je razvidno uz ostalo da je obavljen razgovor sa strojovođom čiji sadržaj je opisan no u istome nije konstatirano u kojemu smjeru se kretala divljač odnosno kojem lovištu ista pripada, razvidno je da su mjesta oštećena fiksirana i fotografirana, no u tužbi, a kako se radi o sporu male vrijednosti, nije kao dokaz predložio pribavu te foto dokumentacije niti je istu sam dostavio.

13.2. Dio sadržaja interna dokumentacije koju je tužitelj priložio u spis (Prijava o izvanrednom događaju i Istražno izvješće), upućuje na nekolikom konstatacija i to a) Prijava o izvanrednom događaju

- da je divljač prelazila sa desne na lijevu stranu gledajući smjera kretanja vlaka,

- da se ne može pouzdano utvrditi je li mjesto događaja u nadležnosti LD „Srnjak“ iz Bilja ili u nadležnosti LD „Fazan“ iz Darde.

b) Istražno izvješće

-da je prema izjavi strojovođe vlaska 6202 jelen prelazio prugu sa desne na lijevu stranu u smjeru kretanja vlaka te je lijeva strana čela vlaka udarila u bok jelena ,

-da se usmrćena divljač nalazila usmrćena sa lijeve strane pruge,

-da nije bilo moguće utvrditi nadležnost lovnog područja u odnosu na LD

„Srnjak“ Bilje i LD „Fazan“ Darda,

- da su oštećena lijeva čeona svjetla, stepenice na čelu vlaka, rukohvat na čelu vlaka te oplata na čelu vlaka.

13.3. Odredba članka 230. ZPP-a definira javnu ispravu kao onu koju je u propisanom obliku izdalo državno tijelo u granicama svoje nadležnosti ili pravna / fizička osoba u obavljanju javnog ovlaštenja povjerenog zakonom. Takva isprava dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje, dakle određena isprava ima značaj javne isprave samo u dijelu u kojemu je donesena u odnosu na specifičnosti poslova iz nadležnosti tijela koje ju je izdalo i o kojima ono vodi službenu (a ne internu: za svoje poslovne potrebe) evidenciju, te je sud stajališta da su Prijava o izvanrednom događaju i Istražno izvješće dokumentacija koju je tužitelj sastavio interno-za vlastite poslovne i operativne potrebe, stoga ista ne zadovoljava kriterije iz članka 230 ZPP- a, odnosno radi se privatnim ispravama bez presumpcije istinitosti uz napomenu da ih je sud u ovome postupku cijenio, ali samo u okviru slobodne ocjene svih dokaza zajedno.

13.4. U konkretnom slučaju u internoj dokumentaciji tužitelja priloženoj kao dokaz u ovaj spis, navedeno je da je divljač prelazila sa desne strane lovišta (lovoovlaštenik toga lovišta je tužitelj), na lijevu gledajući smjer kretanja vlaka, da je prema izjavi strojovođe vlaka 6202 jelen prelazio prugu sa desne na lijevu stranu u smjeru kretanja vlaka te je lijeva strana čela vlaka udarila u bok jelena a da isti taj strojovođa koji je saslušan kod ovoga suda nije bio decidiran jer se toga nije mogao sjetiti sa koje strane je došla jelenska divljač na prugu , iz kojega razloga onda nije sud temeljem ovako provedenog dokaza mogao zaključiti o smjeru kretanja divljači .

13.5. Nadalje u internoj dokumentaciji tužitelja naznačene su mjesta oštećenja vlaka a da tužitelj, iako su tijekom očevida ista fotografirana, fotodokumentaciju očevida nije priložio uz svoju tužbu niti je predložio da se ista pribavi službenim putem.

13.6. Također usmrćena životinja nije fiksirana i fotografirana niti bilo koji izvedeni dokaz ukazuje na kojoj strani njezinog tijela su nastale primarne ozljede temeljem kojim bi eventualno bilo moguće utvrditi kojim se smjerom kretala.

14. Kako tužitelj uz svoj tužbeni zahtjev nije dostavio naprijed navedenu dokumentaciju, a iz izvedenih dokaza nije bilo moguće zaključiti kojim se smjerom životinja kretala te koja su oštećenja nastala (za napomenuti je da tijekom postupka nije bilo sporno da su nastala oštećenja u visini postavljenog tužbenog zahtjeva), sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja za provođenjem vještačenja po vještaku za željeznički promet na okolnost dinamike nastanka štetnog događaja te vještačenja na okolnost utvrđivanja visine nastale štete.

15. Odredbom članka 1107. stavka 4. ZOO-a propisano je

(4) Kad je nedvojbeno da je štetu prouzročila neka od dviju ili više određenih osoba koje su na neki način međusobno povezane, a ne može se utvrditi koja je od njih štetu prouzročila, te osobe odgovaraju solidarno“, a Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-470/25 navodi „U slučaju kada iz jednog od dva neograđena lovišta, dva različita ovlaštenika prava na lov, divljač prouzroči štetu na javnoj prometnici, koja se nalazi u neposrednoj blizini oba lovišta te kad nije moguće utvrditi iz kojeg od dvaju lovišta je divljač istrčala na javnu prometnicu, tada ovlaštenici prava na lov odgovaraju za štetu, koju počini divljač na javnoj prometnici, solidarno na temelju odredbe čl. 1107. st. 4. ZOO-a.“

16. U ovoj pravnoj stvari sudu temeljem ovako provedenog dokaza, a sud je obrazložio iz kojih razloga nije prihvatio dio predloženih dokaza tužitelja, te u nedostatku daljnjih dokaznih prijedloga tužitelja, nije našao dokazanim da je tuženik sukladno odredbama ZOO o objektivnoj odgovornosti odgovoran za nastalu štetu koju potražuje tužitelj, slijedom navedenog se sud nije niti upuštao u razmatranje mogućnosti oslobođenja odgovornosti vlasnika opasne stvari iz članka 1067. ZOO-a, te je odlučio kao u izreci ove presude.

17. Odluku o naknadi parničnih troškova sud je donio primjenom odredbi ZPP - a i to članka 151., članka 154. stavka 1., članka 155. i članka 164. stavka 1. i stavka 4., a visina istih odmjerena je prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23, u daljnjem tekstu OT) , i Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine", broj 37/23).

17.1. Sud je tuženiku koji je u cijelosti uspio u sporu priznao trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 1.125,00 eura i to na ime

-trošak odgovora na tužbu (Tbr. 8 toč. 1)

200,00 EUR

-ročište 5. svibnja 2026. ( Tbr. 9 toč. 1)

200,00 EUR

-ročište 8. lipnja 2026 ( Tbr. 9 toč. 1)

200,00 EUR

UKUPNO

600,00 EUR

PDV 25 %

150,00 EUR

sveukupno

750,00 EUR

U Osijeku 17. srpnja 2026.

S U D A C

Željko Jakšić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može uložiti žalbu Visokom trgovačkom sudu RH u Zagrebu u roku od 15 dana putem ovog suda.