REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-3554/2018-129

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu Siniši Marinoviću, u pravnoj stvari tužitelja RĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Mariji Maričević, odvjetnici iz Zagreba, Vukovarska ulica 237 D, protiv I- tuženika SKLADGRADNJA d.o.o., Split, Gundulićeva 33, OIB: 84480158899, zastupanog po punomoćniku Krešimiru Biočiću, odvjetniku iz Imotskog, Brune Bušića 37, i II-tuženika UNIQA osiguranje d.d., Zagreb, Planinska 13 A, OIB: 75665455333, zastupanog po punomoćniku Marku Rašici, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Rašica & Partneri d.o.o., Zagreb, Praška ulica 10, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 8. lipnja 2026., u prisutnosti punomoćnice tužitelja odvjetnice Marije Maričević, zamjenika punomoćnika I-tuženika odvjetnika Stipe Vuletića, i zamjenika punomoćnika II-tuženika odvjetnika Luke Smoljenovića, dana 17. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

1. Nalaže se I. i II. tuženiku da tužitelju solidarno naknade štetu u iznosu od 4.167,49 eura, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, tekućim od 15. svibnja 2017. do isplate, sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), i to za razdoblje do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

2. Nalaže se I. i II. tuženiku da tužitelju solidarno nadoknade troškove parničnog postupka u iznosu od 4.949,08 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućim od 17. srpnja 2026. do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi i tijekom postupka navodio da je dana 23. studenog 2016. zadobio ozljedu na radu, kao radnik I-tuženika. Do nezgode je došlo na gradilištu Komolcu, uslijed odrona prometnice na kojoj je tužitelj tzv. damper vozilom prevozio kamenje. Pri tome je stroj pao u provaliju i tri puta se prevrnuo, uslijed čega je tužitelj ozlijeđen. Kritične zgode, I-tuženik je bio osiguran od odgovornosti kod II-tuženika policom broj [broj police]-7002508765. U naprijed opisanoj prometnoj nezgodi tužitelj je zadobio ogrebotine po glavi, ubodnu ranu u prsima i ispod pazuha, trzajnu ozljedu vrata, te akutnu reakciju na stres, što je sve pobliže opisano u medicinskoj dokumentaciji. Tužitelj zahtjeva isplatu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu radi povreda prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, činjenice da je radi predmetnog štetnog događaja pretrpio fizičke boli koje se sastoje u snažnim bolovima, duševne boli zbog zadobivenih ozljeda, te je pretrpio strah. Također, bila mu je potrebna tuđa pomoć i njega. Primarni strah bio je prisutan za vrijeme životne ugroženosti i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja, i to, jakog, srednjeg i slabog intenziteta, a trpio je i kasni strah u vidu nelagode i bojazni za vrijeme sudjelovanja u prometu. Fizičke boli su bile jake i dugotrajne, a tužitelj će posljedice zadobivenih ozljeda osjećati trajno.

Tužitelj je pisanim zahtjevom od 15. svibnja 2017. pozvao tuženika da mu u mirnom postupku naknadi pretrpljenu neimovinsku štetu, predočivši mu pritom svu raspoloživu dokumentaciju iz koje je razvidan osnov odgovornosti štete te visine, ali tuženik nije ponudio pravno osnovan odgovor.

Slijedom navedenog, a konačno postavljenim tužbenim zahtjevom iz podneska od 9. veljače 2023. potražuje iznos od 4.167,49 eura na ime naknade štete, a sve zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, kao i parnični trošak s zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

2. I-tuženik u odgovoru na tužbu navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu ističući da kao poslodavac tužitelja nije odgovoran za štetni događaj niti je taj događaj mogao spriječiti, ili predvidjeti, a uslijed čega ne odgovora za štetu tužitelju. Štoviše, iz historije tužbe proizlazi kako je do nezgode došlo dana 23. studenog 2016. na način da je na gradilištu u Komolcu, zbog odrona prometnice na kojoj je tužitelj tzv. damperom prevozio kamenje, pri čemu je stroj pao u provaliju i tri puta se prevrnuo uslijed čega je tužitelj ozlijeđen. Dakle, uzrok nastanka ozljede tužitelja je očito izvođenje radne operacije tužitelja protivan pravilima zaštite na radu, pri čemu radnik nije dobro procijenio blizinu ruba prometnice i težinu tereta vozila te je isti isključivo odgovoran za nastanak ozljede, smatrajući da je kojim slučajem tužitelj malo pazio sigurno se ne bi dogodila nezgoda.

Slijedom navedenog I-tuženik stavlja prigovor nepostojanja odgovornosti za štetni događaj radnika, te da se za nezgodu može jedino kriviti tužitelj i odsustvo njegove dužne pozornosti. Također I-tuženik smatra kako je tužbeni zahtjev postavljen previsoko i suprotno čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima te protivno sudskoj praksi i Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

Slijedom svega navedenog predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev.

3. II-tuženik u odgovoru na tužbu navodi da ne spori da je dana 23. studenog 2016. došlo do nezgode na gradilištu u Komolcu kod Dubrovnika u kojoj je tužitelj zadobio određene ozlijede dok je upravljao vozilom tzv. damperom. Tuženik također ne osporava da je društvo SKLADGRADNJA d.o.o., Gundulićeva 33, 21 000 Split, tj. I- tuženik, u trenutku štetnog događaja bilo osigurano kod II-tuženika policom osiguranja odgovornosti prema vlastitim djelatnicima broj 11-7002508765.

Na temelju dokumentacije o navedenom štetnom događaju te Izjave I-tuženika o okolnostima samog štetnog događaja II-tuženik je utvrdio da je do štetnog događaja i nastanka štete došlo krajnjom nepažnjom samog tužitelja koji je radinim strojem tzv. damperom došao do samog ruba prometnice, a uslijed čega je došlo do odrona ruba prometnice ispred prednjeg kotača dampera, a dodatnim radnjama tužitelja u vidu vožnje naprijed i skretanja "punim" krugom suprotno od strane ruba, damper se pod opterećenjem tereta koji je prevozio nagnuo prema provaliji i prevrnuo. U konkretnom slučaju nije bilo propusta I-tuženika odnosno primijenjen su sve mjere zaštite na radu, djelatnici uključivo i tužitelj bili su opremljeni zaštitnom opremom, tužitelj je bio zdravstveno sposoban za obavljanje poslova vozača/rukovoditelja damperom, tužitelj je bio uredno osposobljen za rukovanje damperom i damper je bio ispravan. Budući da je do štete došlo krajnjom nepažnjom radnika na koju osiguranik II -tuženika kao poslodavac nije mogao utjecati niti je posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu, nema odgovornosti osiguranika I-tuženika a slijedom toga niti obveze I-tuženika.

II-tuženik osporava i osnov i visinu tužbenog zahtjeva budući su zahtjevi tužitelja za naknadu neimovinske štete u vidu povrede prava osobnosti i imovinske štete u vidu tuđe pomoći i njege postavljeni previsoko i značajno iznad okvira Orijentacijskih kriterija utvrđenih na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 29. studenog 2002. godine. II-tuženik posebice osporava uzročno-posljedičnu vezu između dijagnoze istegnuća vratne kralješnice i predmetnog štetnog događaja, a budući je ista prvi put konstatirana po neurokirurgu 19. prosinca 2016. odnosno gotovo 4 tjedna nakon štetnog događaja.

Nadalje se osporava uzročno-posljedična veza između kliničkog neurološkog statusa postavljenog 9. siječnja 2017. temeljem EMNG-a i predmetnog štetnog događaja, budući je navedeno prvi put utvrđeno 6 tjedana nakon štetnog događaja, i nije u skladu s utvrđenjima liječnika koji su tužitelja pregledali odmah po štetnom događaju. Osporava se i da bi kod tužitelja nastupilo smanjenje životne aktivnosti. II-tuženik posebno ističe kako kamate ne mogu teći od datuma naznačenog u tužbi budući je tuženik sukladno zakonu utvrdio da je odštetni zahtjev neosnovan. U odnosu na pravičnu novčanu naknadu, a budući je tužiteljevo liječenje trajalo izvjesno vrijeme, potrebno je utvrditi kada je liječenje dovršeno te tužiteljevo zdravstveno stanje stabilizirano odnosno kod navodne naruženosti kada je postalo izvjesno da se naruženost ne da više otkloniti niti bitno smanjiti, budući je šteta tek tim trenutkom određena.

Nadalje, u slučajevima kada je visina naknade štete određena tek presudom, tad i kamate mogu teći tek od presuđenja. To naročito u odnosu na tuđu pomoć i njegu koja predstavlja nenovčanu imovinsku štetu koja postaje određena tek donošenjem prvostupanjske presude. II-tuženik također osporava osnovanost zahtjeva za naknadom troška zastupanja u mirnom postupku, budući se u konkretnom slučaju ne primjenjuje Zakon o obveznim osiguranjima u prometu te se u ovakvim slučajevima ozljede na radu niti Zakonom o radu ne propisuje obveza već pravo na podnošenje odštetnog zahtjeva u prethodnom postupku te slijedom toga predmetna radnja nije niti nužna. Također ističe da je potrebno voditi računa o uspjehu u mirnom postupku, budući je iz odštetnog zahtjeva razvidno da je tužitelj inicijalno od tuženika potraživao iznos od čak 27.000,00 kn dok sada smatra da mu za isto pripada 17.000,00 kn (čak 37% manje).

Na temelju navedenog, II-tuženik predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, uz naknadu parničnog troška II-tuženiku.

4. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u Odgovor Inspektorata rada od 21.12.2016., medicinsku dokumentaciju, Zahtjev za naknadom neimovinske štete od 15.05.2017. (str. 3-12 spisa), Uvjete za osiguranje odgovornosti, Opće uvjete za osiguranje imovine, Osiguranje od odgovornosti, dopis I-tuženika od 24.07.2017., Uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti tužitelja, Uvjerenje o osposobljavanju tužitelja, Uvjerenje o ispitivanju strojeva ili uređaja s povećanim opasnostima, Odluku o odštetnom zahtjevu od 27.07.2017. (str. 20-30, 40 spisa), Prijavu o ozljedi na radu od 28.11.2016., Uvjerenje o osposobljenosti za rad na siguran način (str. 35-39 spisa), presliku zdravstvenog kartona tužitelja (str. 83-90, 285-306 spisa), sudsku praksu (str. 125-134, 176-191, 200-227, 241-243, 272-278 spisa) i Upute o lijeku (str. 321-346 spisa), kao što je saslušan i sam tužitelj na ročištu održanom 19.02.2026. (str. 384-386 spisa), s tim da su također tužitelj, kao i svjedoci TĐ, AĐ, SĐ te DĐ, saslušani zamolbeno (preslika zapisnika Općinskog suda u Makarskoj, Stalna služba Imotski, od 21.02.2019. i 06.05.2019., str. 59-61 i 66-67 spisa, te Općinskog suda u Splitu od 25.03.2021., str. 143 -145 spisa). Također je izvršio uvid u nalaz i mišljenje medicinskog vještaka dr. Predraga Pavića od 25.11.2021. (str. 161-162 spisa), usmeno ga je saslušao na ročištu održanom 14.09.2022. i 04.12.2024. (str. 234-236, 345-357 spisa), izvršio je uvidu u dodatno pisano očitovanje od 27.12.2023. (str. 310 spisa), kao što je izvršio uvid i u nalaz i mišljenje prometnog vještaka ing. Nevena Ereša od 28.04.2025. (str. 367 -369 spisa), te u nalaz i mišljenje vještaka zaštite na radu Ivice Juričkog od 15.04.2026. (str. 391- 394 spisa), i usmeno ga saslušao na ročištu održanom 08.06.2026. (str. 413-415 spisa) te je izvršen uvid u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

5. Provedeni dokazi ocijenjeni su u skladu s čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN, 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. i 25/13., 89/14, dalje: ZPP).

6. Nakon provedenog dokaznog postupka, sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u cijelosti.

7. Prije svega, a u odnosu na prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda istaknut od strane I. tuženika treba reći kako je isti neosnovan. Naime, sjedište II. tuženika se nalazi upravo na području ovog suda slijedom čega se u smislu odredbe č. 50. ZPP -a navedeni prigovor ukazuje promašenim.

8. Čl. 19. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 - dalje: ZOO) propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom dok je čl. 1100. st. 1. ZOO - a propisano da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

9. Čl. 1095. st. 1. ZOO-a propisano je da tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je nadoknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi.

10. Odredbom čl. 111. st. 1. Zakona o radu (NN, 93/14, 127/17 - dalje: ZR) propisano je da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac mu je dužan štetu naknaditi po općim propisima obveznog prava.

11. Čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu (NN, 71/14, 118/14, 154/14 - dalje: ZZR) propisano je da se ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Stavkom 2. istoga članka propisano je da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

12. Među strankama je sporna odgovornost osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja, te osnov i visina tužbenog zahtjeva.

13. Tužitelj u svom iskazu u bitnome navodi da je u vrijeme štetnog događaja radio na gradilištu vodospreme Komolac u Dubrovniku, upravljajući damperom kojim je prevozio materijal. Istaknuo je da ga je SĐ utovario s približno 30 kubika materijala, nakon čega se kretao prema mjestu istovara. Naveo je da je uobičajeno obavljao radnu operaciju vožnjom naprijed i natrag, odnosno da se nakon utovara vraćao prema mjestu istovara. Prema njegovom iskazu, prilikom ulaska damperom ispod bagera, nakon utovara, pokušao je vratiti stroj u tragove kojima se ranije kretao, odnosno izvesti manevar radi nastavka vožnje unatrag, kada je došlo do odrona tla ispod prednjeg lijevog dijela stroja. Tom prilikom izgubio je mogućnost upravljanja, nakon čega se stroj prevrnuo u provaliju.

Tužitelj je naveo da na gradilištu nije bilo postavljenih ograda niti fluorescentnih oznaka, da se prethodno nesmetano prolazilo istom trasom te da nije znao na koji način je gradilište bilo organizirano. Opisao je da je zadobio ozljede uslijed prodora željeza ispod lijevog pazuha, zbog čega je bio na bolovanju i liječničkim terapijama, nakon čega mu je prestao radni odnos. Nadalje je naveo da se na dan nezgode osjećao sposobnim za rad, da je lijek Zinnat uzimao prema preporuci liječnika opće prakse te da nije bio upozoren na moguće posljedice uzimanja lijeka na radnu sposobnost. Istaknuo je da je na gradilište upućen po nalogu nadređenog TĐ te da prema njegovom mišljenju nije mogao izbjeći nastanak nezgode.

14. Svjedok TĐ naveo je da je u vrijeme nezgode bio odsutan s mjesta događaja te da je nakon poziva IĐ došao na gradilište, gdje je zatekao tužitelja s vidljivim ozljedama. Opisao je da je organizacija rada bila takva da je tužitelj upravljao damperom, dok je SĐ upravljao bagerom i obavljao utovar materijala. Naveo je da se radni stroj trebao kretati od mjesta utovara do mjesta istovara po unaprijed određenoj trasi duljine oko 50 metara, pri čemu se nakon utovara trebao kretati unatrag. Prema njegovom iskazu, damper se u trenutku nezgode nalazio izvan predviđenog pravca kretanja te nije znao zbog čega je tužitelj tako postupio. Smatrao je da je bilo dovoljno prostora za sigurno kretanje stroja i da je do nezgode došlo uslijed okretanja volanom.

15. Svjedok AĐ, koji je bio prisutan događaju, naveo je da je tužitelj upravljao damperom koji je utovarivao bager te da se stroj kretao između mjesta utovara i istovara. Prema njegovom iskazu, došlo je do proklizavanja lijevih kotača, nakon čega se stroj nekoliko puta okrenuo i zaustavio kod valjka koji se nalazio ispod gradilišta. Istaknuo je da je gradilište bilo nesigurno i neosigurano te da bi se kao radnik bojao prolaziti tim dijelom. Naveo je i da je nakon nezgode došlo do promjene trase kojom su se kretali radni strojevi, jer drugi vozač nije pristao voziti istim putem.

16. Svjedok SĐ naveo je da je kritične zgode obavljao utovar materijala u damper kojim je upravljao tužitelj. Prema njegovom iskazu, nakon utovara tužitelj se trebao kretati unatrag približno 150 metara, ali je zbog položaja stroja morao izvršiti korekciju položaja. Naveo je da je tijekom tog manevra došlo do odrona tla ispod kotača, nakon čega je tužitelj pokušao upravljanjem izvući vozilo na cestu, ali u tome nije uspio te je došlo do prevrtanja. Istaknuo je da je put bio uzak, da je na tom mjestu postojala blaga okuka te da je za pravilno vraćanje stroja bilo potrebno ispraviti zglobni dio dampera. Naveo je i da su trebali otkloniti materijal i proširiti cestu na tom dijelu gradilišta.

17. Svjedokinja DĐ navela je da je u vrijeme štetnog događaja bila zaposlena kao stručnjak zaštite na radu kod tuženika Skladgradnja d.o.o. te da je nakon poziva voditelja gradilišta TĐ došla na mjesto događaja i sačinila izvještaj o radnoj nezgodi. Navela je da se zbog proteka vremena ne može potpuno precizno izjasniti o svim okolnostima događaja. Prema informacijama koje je tada dobila od voditelja gradilišta i drugih radnika, uzrok nezgode bio je u neprilagođenom upravljanju strojem uvjetima na cesti, odnosno u izvođenju radne operacije protivno pravilima zaštite na radu. Navela je da su prema njezinim saznanjima rubni dijelovi prometnice na gradilištu bili označeni fluorescentnom trakom te da je gradilište bilo odgovarajuće osigurano. Istaknula je da su radnici koji upravljaju radnim strojevima morali biti stručno i praktično osposobljeni te zdravstveno sposobni za rad.

18. Sud je iskaz tužitelja ocijenio u bitnome vjerodostojnim. Naime, kako prilikom prvog saslušanja 2019. godine tako i prilikom ponovnog saslušanja 2026. godine tužitelj je ustrajao u tvrdnji da je predmetnog dana obavljao uobičajenu radnu operaciju prijevoza materijala, da je zbog položaja bagera i zglobne konstrukcije dampera morao izvršiti manevar ispravljanja vozila prije vožnje unatrag te da je upravo tijekom tog manevra došlo do odrona tla ispod lijevog prednjeg dijela vozila uslijed čega se vozilo prevrnulo u provaliju. Njegov iskaz u tom je dijelu logičan, životan i nije opterećen proturječnostima.

Iskaz svjedoka SĐ sud prihvaća kao vjerodostojan jer je isti bio neposredni očevidac događaja i upravljao bagerom kojim je utovarao damper kojim je upravljao tužitelj. Svjedok potvrđuje da je zbog položaja vozila bilo potrebno izvršiti manevar ispravljanja prije kretanja unatrag, da je upravo tijekom tog manevra došlo do odronjavanja tla ispod kotača te da nije mogao sa sigurnošću potvrditi da je tužitelj izašao izvan utabane staze. Takav je iskaz u bitnome suglasan sa iskazom tužitelja. Sud vjerodostojnim smatra i iskaz svjedoka AĐ, koji je također bio neposredni očevidac nezgode. Ovaj svjedok navodi da se lijevi dio prometnice osipao, da je gradilište bilo nesigurno te da je nakon predmetne nezgode novi vozač odbio voziti istom trasom zbog čega je organizirana nova ruta kretanja. Navedene okolnosti predstavljaju potvrdu tvrdnji tužitelja da prometnica nije bila sigurna za odvijanje predmetne radne operacije.

S druge strane, sud iskaz svjedoka TĐ prihvaća samo u dijelu u kojem opisuje organizaciju rada na gradilištu i posljedice nezgode, dok njegovim zaključcima o uzroku štetnog događaja ne poklanja vjeru. Naime, svjedok nije neposredno svjedočio samom nastanku nezgode jer se u vrijeme događaja nalazio na ručku odnosno sastanku te je na mjesto događaja došao tek nakon prevrtanja vozila. Njegovi navodi da je tužitelj vozio izvan predviđene linije kretanja te da je štetni događaj posljedica njegovog nepravilnog upravljanja vozilom predstavljaju osobnu procjenu, a ne neposredno opažene činjenice. Osim toga, takvi navodi nisu potvrđeni iskazima neposrednih očevidaca SĐ i AĐ niti nalazima i mišljenjima prometno-tehničkog vještaka Ereša i vještaka zaštite na radu Juričkog.

Nadalje, sud iskaz svjedokinje DĐ također ne smatra odlučnim glede uzroka nastanka štetnog događaja. Naime, ista nije bila nazočna nezgodi, već je na gradilište došla naknadno te je svoje zaključke o uzroku događaja temeljila isključivo na informacijama dobivenim od voditelja gradilišta TĐ i drugih radnika. Stoga njezini navodi da je tužitelj upravljao neprilagođenom brzinom odnosno da je izašao izvan utabane staze ne predstavljaju neposredno opažanje svjedokinje nego posrednu informaciju.

Iz sadržaja Prijave o ozljedi na radu proizlazi da je kao neposredni očevidac štetnog događaja naveden AĐ. Stoga sama činjenica da je u Prijavi navedeno kako je tužitelj došao do ruba prometnice, nakon čega je refleksno reagirao i nastavio kretanje prema naprijed uslijed čega je došlo do prevrtanja zglobnog dampera, ne predstavlja neposredno opažanje svjedokinje DĐ niti potvrđuje da su se događaji odvijali upravo na opisani način. Tim više što je svjedokinja izričito iskazala da je zaključak o uzroku nezgode i povredi pravila zaštite na radu donijela isključivo na temelju iskaza voditelja gradilišta TĐ i drugih radnika, a ne na temelju vlastitih zapažanja ili očevida.

19. Ovako izvedena dokazna ocjena u cijelosti je suglasna s nalazima i mišljenjima prometno-tehničkog vještaka Ereša, koji zaključuje da je do prevrtanja vozila moglo doći uslijed odrona tla kojeg prosječan vozač nije mogao očekivati niti izbjeći, kao i s nalazom vještaka zaštite na radu Juričkog koji nije utvrdio propuste u postupanju tužitelja, dok je utvrdio propuste poslodavca u organizaciji gradilišta, nepostojanju vidljivog plana izvođenja radova te neosiguravanju sigurne prometnice za odvijanje prijevoza materijala. Naime, sud je prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka ing. Ereša kao stručan, objektivan i izrađen u skladu s pravilima struke. Vještak je jasno naveo da na temelju raspoložive dokumentacije nije moguće tehničkim putem sa sigurnošću utvrditi točnu dinamiku nastanka štetnog događaja, međutim, pri tome je ocijenio da je tijekom kretanja natovarenog dampera došlo do djelomičnog odronjavanja terena, koje je moglo biti uzrok prevrtanja radnog stroja, kao i da prosječni vozač dampera takvu pojavu najvjerojatnije nije mogao očekivati niti izbjeći njezine posljedice. Sud navedene zaključke prihvaća, između ostalog jer su u skladu s ostalim provedenim dokazima, osobito iskazima tužitelja te svjedoka AĐ i SĐ, koji također opisuju odronjavanje tla neposredno prije prevrtanja radnog stroja.

20. Sud prihvaća i nalaz i mišljenje sudskog vještaka zaštite na radu ing. Juričkog kao stručan, logičan i utemeljen na pravilima struke te važećim propisima iz područja zaštite na radu, a isto tako i njegovo usmeno očitovanje na ročištu. Vještak je utvrdio da na temelju raspoložive dokumentacije nije vidljivo da je za predmetno gradilište bio izrađen plan izvođenja radova u skladu s odredbama Pravilnika o zaštiti na radu na privremenim i pokretnim gradilištima, kojim bi bio određen način prijevoza i kretan ja radnih strojeva, niti da je prometnica kojom se kretao tužitelj bila u cijeloj svojoj širini čvrsta, stabilna i sigurna za prometovanje, odnosno da je bila odgovarajuće označena. Takvi propusti predstavljaju povredu obveze poslodavca da organizira rad na način kojim se osiguravaju sigurni uvjeti rada te da mjesta rada budu sigurna i prilagođena za obavljanje radnih zadataka. Sud posebno prihvaća zaključak vještaka da je uzrok prevrtanja radnog stroja činjenica da prometnica nije cijelom svojom širinom bila čvrsta i stabilna, odnosno da nije bila označena granica do koje je sigurna za kretanje radnog stroja. Navedeni zaključak u skladu je s nalazom i mišljenjem sudskog vještaka strojarske struke ing. Ereša, koji je također utvrdio da je djelomično odronjavanje terena moglo biti uzrok nastanka štetnog događaja, kao i s iskazima tužitelja te svjedoka AĐ i SĐ, koji su opisali odronjavanje tla neposredno prije prevrtanja dampera.

U odnosu na usmeno očitovanje vještaka da je tužitelj mogao i morao odustati od vožnje ukoliko prometnica nije bila dovoljne širine ili nije bila označena treba reći kako tijekom postupka nije utvrđeno da je tužitelj bio upozoren na nesigurnost prometnice, niti da je imao mogućnost birati drugu trasu ili odbiti izvršenje radnog zadatka kojeg je obavljao na temelju naloga nadređenog. Naprotiv, iz provedenih dokaza proizlazi da je radnu operaciju obavljao na način uobičajen za predmetno gradilište, po nalogu voditelja gradilišta i koristeći prometnicu predviđenu za kretanje radnog stroja. Stoga sud zaključuje da na strani tužitelja nije bilo propusta, dok su utvrđeni propusti u organizaciji gradilišta i osiguranju sigurnih uvjeta rada na strani poslodavca u uzročnoj vezi s nastankom predmetnog štetnog događaja.

21. Slijedom svega navedenog sud utvrđuje da tijekom postupka nije dokazano kako je tužitelj svojim postupanjem prouzročio predmetnu nezgodu niti da je svjesno napustio sigurnu trasu kretanja. Naprotiv, iz provedenih dokaza proizlazi da je predmetnog dana obavljao redovnu radnu operaci ju na način uvjetovan konfiguracijom gradilišta te da je do prevrtanja dampera došlo zbog odrona nestabilnog dijela prometnice, odnosno zbog neosiguranih uvjeta rada na gradilištu. Upravo je takvo činjenično utvrđenje potkrijepljeno međusobno podudarnim iskazima neposrednih očevidaca i nalazima oba sudska vještaka. Nadalje, iz izvedenih dokaza nije utvrđeno da bi postupanje tužitelja predstavljalo krajnju nepažnju, odnosno namjeru, u kojem slučaju bi bila isključena tuženikova odgovornost. Dakle, tuženik nije dokazao da bi tužitelj svojom radnjom uslijed namjere, odnosno krajnje nepažnje, prouzročio odnosno doprinio nastanku štetnog događaja, odnosno nije dokazao postojanje okolnosti na temelju kojih bi se oslobodio od odgovornosti.

Budući je u ovom postupku utvrđeno da je I. tuženik odgovoran za štetu koju je tužitelj pretrpio zbog ozljede na radu, a da je njegova odgovornost u vrijeme štetnog događaja bila pokrivena policom osiguranja od odgovornosti kod II. tuženika, osnovan je i zahtjev tužitelja usmjeren protiv II. tuženika.

22. Nadalje, na činjenicu povrede prava osobnosti na duševno i tjelesno zdravlje odnosno radi utvrđivanja visine naknade štete, sud je polazio od medicinske dokumentacije tužitelja kao i nalaza i mišljenja medicinskog vještaka dr. Predraga Pavića.

23. U nalazu i mišljenju sudski vještak dr. Pavić navodi je tužitelj u štetnome događaju dana 23. studenog 2016. zadobio natučenje glave, trzajnu ozljedu vrata, ubodnu ranu lijevoga prsišta i multiple oguljotine. Provedeno je ambulantno liječenje po kirurgu, neurokirurgu, psihijatru i fizijatru, uz navedenu dijagnostičku obradu, te ambulantnu fizikalnu terapiju. Po završetku liječenja, kod tužitelja su zaostale opisane subjektivne tegobe i kliničkim vještačkim pregledom utvrđena umjerena palpacijska bolnost i napetost PVM vrata i trapezijusa, oslabljena GMS obje šake i umanjena pokretljivost vrata blažeg stupnja. Također je zaostao diskretan i jedva vidljiv kožni ožiljak na lijevome prsištu.

Liječenje tužitelja je završeno dana 10. ožujka 2017., kada je obavljen kontrolni psihijatrijski pregled.

Bol jačega intenziteta trajala je 3 dana, srednje jakoga intenziteta trajala je 20 dana, slabijega intenziteta 4 tjedna.

Tzv. primarni strah (u trenutku ozlojeđivanja i neposredne životne opasnosti) nije postojao, dok je sekundarni strah (radi zadobivenih ozljeda i njihovih posljedica) jačega intenziteta trajao 1 dan, srednje jakoga intenziteta 15 dana, slabijega intenziteta 30 dana. Tzv. kasni strah u vidu zabrinutosti za daljnji ishod liječenje, trajao je naredna 3 mjeseca.

Smanjenja životne aktivnosti kod tužitelja vještak cijeni 5%, u kojem obimu će trpjeti duševne boli i morati ulagati pojačane napore u svakodnevnome životu. Tuđa pomoć i njega tužitelju je bila potrebna 3 sata dnevno prva 2 tjedna po ozljeđivanju, potom 2 sata naredna 2 tjedna.

Naruženosti nema.

24. Na prigovore tuženika kojima je osporavana uzročno-posljedična veza između štetnog događaja i utvrđenog smanjenja životne aktivnosti, vještak se usmeno očitovao da je navedeno smanjenje cijenio prvenstveno kao posljedicu trzajne ozljede vratne kralježnice. Pojasnio je da medicinska dokumentacija kontinuirano bilježi tegobe vezane uz vratnu kralježnicu, da je EMNG nalaz od 9. siječnja 2017. ukazivao na akutnu (subakutnu) radikularnu leziju te da je prilikom vlastitog pregleda utvrdio zaostalu bolnost, napetost muskulature, oslabljenu mišićnu snagu šaka i ograničenu pokretljivost vrata. Nakon uvida u cjelokupni zdravstveni karton tužitelja vještak je u pisanom očitovanju od 27. prosinca 2023. naveo da nije pronašao nikakve podatke o ranijim ozljedama ili drugim patološkim stanjima glave, vratne kralježnice ili lijevog prsišta prije ili nakon predmetnog štetnog događaja, osim dokumentacije koja se odnosi na liječenje posljedica predmetnog ozljeđivanja, zbog čega je ostao pri zaključku da postoji uzročno-posljedična veza između štetnog događaja i utvrđenih posljedica. Na posljednjem usmenom saslušanju dodatno je pojasnio da respiratorne tegobe zbog kojih je tužitelj prije nezgode uzimao antibiotsku terapiju nisu u uzročnoj vezi s posljedicama predmetnog ozljeđivanja, kao ni da iz zdravstvene dokumentacije nije utvrdio da bi tužiteljeva radna sposobnost bila dovedena u pitanje zbog ordinirane terapije.

25. Sud prihvaća nalaz i mišljenje sudskog vještaka dr. Pavića kao stručan, jasan, obrazložen i utemeljen na cjelokupnoj medicinskoj dokumentaciji, kliničkom pregledu tužitelja te uvidu u njegov zdravstveni karton. Vještak je na sve prigovore tuženika dao stručne, logične i medicinski utemeljene odgovore te je dodatnim očitovanjima otklonio sve prigovore.

26. Nadalje, odredbom čl. 1100. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05, 41/08 - dalje: ZOO) propisano je da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako utvrdi da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Stavkom 2. istog članka određeno je da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, kojemu cilju i služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

27. Iz nalaza i mišljenja vještaka sud je utvrdio da je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje čime joj je nastala neimovinska šteta, a isto tako joj je prouzročena i imovinska šteta budući da mu je bila potrebna tuđa pomoć i njega (čl. 19. st. 2. u vezi s čl. 1046. ZOO-a). Utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja, po ocjeni ovog suda, opravdavaju dosuđivanje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu (čl.1100.ZOO), te je stoga sud raspravljao i utvrđivao činjenice koje je tužitelj naveo u tužbi (kasnije konačno postavljenom tužbenom zahtjevu), odnosno fizičke bolove, strah i smanjenje životnih aktivnosti, budući da su iste u smislu čl. 1100. st. 2. ZOO-a kvalifikacijske okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu. Isto tako, utvrđivana je i potreba tužitelja za tuđom pomoći i njegom (čl.1095.st.1. ZOO).

28. S obzirom na nalazom i mišljenjem vještaka utvrđenu vrstu, težinu i lokaciju zadobivenih ozljeda, dužinu trajanja i intenzitet bolova, utvrđen pretrpljeni strah tužitelja u ovom štetnom događaju, a uzevši u obzir i dob tužitelja sud je na temelju čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a, utvrdio da je tužitelj pretrpio neimovinsku štetu s osnove povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u visini od 3.981,68 eura.

29. Nadalje, vještak je utvrdio da je tužitelju bila potrebna tuđa nestručna pomoć u trajanju od ukupno 70 sati, a kako se cijena sata tuđe pomoći i njege ocjenjuje prema cijeni sata najniže plaćene kategorije rada, a koja svakako nije manja od 2,65 eura po satu (koji iznos tužitelj potražuje konačno postavljenim tužbenim zahtjevom) kada se utvrđeno trajanje tuđe pomoći i njege od 70 sati pomnoži sa cijenom jednog sata od 2,65 eura, dobije se iznos od 185,81 eura, a koji iznos tužitelj s tog osnova i potražuje konačno postavljenim tužbenim zahtjevom.

30. Prilikom ocjene navedenih iznosa sud je uzeo u obzir (nespornu) rastuću inflaciju za razdoblje od lipnja 2020. (kada su izmijenjeni Orijentacijski kriteriji VSRH) do danas (tako i ŽS Zagreb Gž-3137/25. srpnja 2024., Gž-2045/2024 od 24. rujna 2024., Gž-580/2023 od 13. studenoga 2024.).

31. Sud je dopustio preinaku tužbe učinjenu podneskom tužitelja od 6. srpnja 2020., unatoč protivljenju tuženika, jer je ocijenio da su ispunjene pretpostavke iz članka 190. Zakona o parničnom postupku. Naime, tužitelj preinakom nije istaknuo novi zahtjev niti je mijenjao činjeničnu osnovu spora, već je isključivo povećao visinu već postavljenog tužbenog zahtjeva za naknadu štete koja proizlazi iz istog štetnog događaja – ozljede na radu. Sud ocjenjuje da je dopuštanje takve preinake svrsishodno radi konačnog uređenja odnosa među strankama u ovom postupku.

32. Prigovor tuženika da je povećani dio tužbenog zahtjeva zastario sud nije prihvatio. Naime, podnošenjem tužbe 18. travnja 2018. prekinuta je zastara potraživanja koje proizlazi iz predmetnog štetnog događaja. Budući da je preinakom od 6. srpnja 2020. povećan samo iznos već postavljenog zahtjeva, pri čemu nije izmijenjena činjenična osnova niti je istaknut novi oblik štete, riječ je o kvantitativnoj preinaci tužbe.

Sukladno pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom na sjednici održanoj 27. svibnja 2024., u slučaju kada je preinaka tužbe učinjena povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove, zastara se prekida već podnošenjem tužbe, a ne tek podnošenjem preinačene tužbe. Slijedom navedenog, povećanje visine zahtjeva ne predstavlja novi zahtjev u smislu pravila o zastari, već se radi o drukčijoj kvantifikaciji istog prava koje tužitelj ostvaruje u ovom postupku.

Kako je tužba podnesena unutar zakonom propisanog zastarnog roka, a preinaka se odnosi isključivo na povećanje visine već utuženog zahtjeva iz iste činjenične osnove, sud je ocijenio da prigovor zastare nije osnovan.

33. Konačno, sud nije prihvatio prijedlog tuženika za provođenje farmakološkog vještačenja na okolnost je li uzimanje lijekova Auhmentim aumammed, Zinat plivamox i ketonal u uzročno posljedičnoj vezi sa štetnim događajem odnosno jesu li navedeni lijekovi utjecali na tužiteljevu sposobnost upravljanja vozilom i strojevima budući bi se takvim vještačenjem mogla utvrđivati samo opća svojstva i mogući učinci određenih lijekova, ali ne i odlučna činjenica u ovom postupku – jesu li konkretni lijekovi, u konkretnoj dozi i u konkretnom vremenu uzimanja, imali utjecaj na sposobnost tužitelja za sigurno obavljanje rada u trenutku nastanka štetnog događaja. Naime, treba imati u vidu da ne postoje podaci o koncentraciji lijeka u organizmu tužitelja u relevantnom trenutku, vremenu uzimanja lijeka niti drugim parametrima potrebnim za takvu stručnu analizu pa je sud ocijenio da provođenje predloženog vještačenja ne bi moglo dovesti do pouzdanog utvrđenja odlučnih činjenica.

34. Slijedom svega iznijetog je valjalo odlučiti kao pod toč. 1. izreke presude.

35. Odluka o stopi zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. i st. 8. ZOO - a i Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (NN br. 156/22).

36. Odluka o troškovima postupka donesena je temeljem čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a. Prilikom dosuđivanja naknade troška tužiteljici, sud je vodio računa o vrijednosti predmeta spora u vrijeme poduzimanja svake pojedine radnje, troškovniku tužiteljice te o tome da primjenjuje Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika koja je vrijedila u vrijeme poduzimanja svake pojedine radnje.

37. Tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku sukladno Odvjetničkoj tarifi i zatraženom trošku pri čemu je sud vodio računa o vrijednosti predmeta spora u trenutku poduzimanja svake pojedine radnje i to: za sastav tužbe (100 bodova po tbr. 7/1 OTH), odštetnog zahtjeva (100 bodova po tbr. 32 OTH) podnesaka od 24.05.2018., 25.05.2021., 04.01.2022., 09.09.2022., (100 bodova po tbr. 8/1 OTH), za sastav podnesaka od 09.02.2023., 18.01.2024., 09.02.2024., 05.12.2024., 06.05.2025. i 20.04.2026. (50 bodova po tbr. 8/3 OTH) za pristup na ročišta održana 02.07.2018., 04.02.2020., 06.10.2020., 02.03.2021., 14.09.2022., 12.09.2024., 04.12.2024., 13.10.2025., 19.02.2026. i 08.06.2026. (100 bodova po tbr. 9/1 OTH), dakle ukupno 1900 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura, iznosi 3.800,00 eura, a uvećano za PDV (Tbr. 42.) 4.750,00 eura. Na navedeni iznos je valjalo pridodati i trošak vještačenja od 199,08 eura koje je bilo nužno za vođenje ovog postupka pa tako sveukupno priznati trošak tužitelju iznosi 4.949,08 eura slijedom čega je odlučeno kao u točci 2. izreke.

Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 06.07.2020. budući istim uređuje tužbeni zahtjev što kasnije ponavlja u drugim podnescima, a isto se odnosi i na podnesak od 07.12.2021., dok mu trošak sastava podneska od 11.10.2021. nije priznat budući isti nije bio neophodan za vođenje ovog postupka. Trošak sastava podneska od 15.09.2022. tužitelju nije priznat budući je sadržaj istog identičan podnesku od 09.09.2022. za sastav kojeg mu je priznat trošak. Konačno, tužitelju je za sastavljanje obrazloženih podnesaka izvan Tbr. 8. toč. 1. priznato 50 % nagrade iz Tbr. 7. toč. 1.

38. Odluka o kamati na parnični trošak donesena je sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a koja propisuje da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka.

Zagreb, 17. srpnja 2026.

Suda c

Siniša Marinović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana. Žalba se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. pun. I-tuženika

3. pun. II-tuženika