REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zadru

Borelli 9

23000 Zadar

Poslovni broj: Ovr-976/2026-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

I

Z A K L J U Č A K

Općinski sud u Zadru, po sutkinji tog suda Nevi Lukin, kao sucu pojedincu, prema prijedlogu više sudske savjetnice Milene Lokin, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja EOS MATRIX d.o.o., OIB 76674680107, Horvatova 82, 10000 Zagreb, protiv ovršenika LZ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Ivanu Perica, odvjetniku u Zadru, radi pravna sredstva ovršenika, dana 17. srpnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan prijedlog predlagatelja-ovršenika LZ za proglašenjem nedopuštenim pljenidbe i prijenosa sredstava po ovrsi koja se provodi kod FINE temeljem zadužnice Javne bilježnice Alkice Kolega Zubčić pod poslovnim brojem OV-11169/2006, izdane 14. lipnja 2006.

II. Odbija se kao neosnovan prijedlog predlagatelja-ovršenika LZ ovršenika za odgodu ovrhe izravne naplate putem Financijske agencije temeljem odluke navedene u toč. I. izreke rješenja.

z a k l j u č i o  j e

Upućuje se predlagatelj-ovršenik ĆZ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, temeljem čl. 50. st. 1. toč. 7. 9. i 11. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24), a u svezi članka 52. Ovršnog zakona , u roku od 15 dana od dostave ovog zaključka.

Obrazloženje

1. Predlagatelj-ovršenik ĆZ (dalje predlagatelj-ovršenik) je dana 12. lipnja 2026. Naslovnom sudu podnio žalbu i prijedlog odgode ovrhe i prijenosa sredstava te prijedlog za proglašenjem pljenidbe odnosno prijenosa nedopuštenim, navodeći kako je kod Financijske agencije u [adresa] saznao da je njegov račun blokiran od strane ovrhovoditelja (nitko ga o tome nije obavijestio nego je sama saznao kada je njegov račun blokiran), i to temeljem Zadužnice poslovni broj OV-11169/2006, izdane 14. lipnja 2006. godine na ime HVB SPLITSKA BANKA d.d., a koja je prema navodima samog ovrhovoditelja navodno prenesena na ovrhovoditelja (iako ovrhovoditelj o tome ne dostavlja dokaz). Navodi da je bio korisnik kredita u iznosu od 17.200,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti koji je Kredit podignut još 2006. godine, a prilikom podizanja kredita je ovršenik izdao Zadužnicu na ime kreditora HVB SPLITSKE BANKE d.d. na kojoj je zadužnici ovršenik ovjerio svoj potpis kod javne bilježnice Alkice Kolega Zubčić u [adresa] dana 14.06.2006. godine, (dakle na zadužnici je samo ovjeren potpis ovršenika, ista nije solemnizirana-potvrđena od strane javnog bilježnika). Ovrhovoditelj je dana 05. lipnja 2026. godine podnio Zahtjev za izravnu naplatu Financijskoj agenciji pozivajući se na zadužnicu izdanu na ime HVB SPLITSKE BANKE d.d., koja je izdana 2006. godine i koja nije potvrđena, već je na istoj samo ovjeren potpis ovršenika. Ovrhovoditelj je dostavio i dopis FINI u kojem navodi da bi njegov zahtjev za izravnu naplatu bio osnovan jer da je Ugovorom o cesiji s OTP bankom (pravnom slijednicom HVB Splitske banke) iz 2012. godine bio zakoniti vlasnik dospjelih a neplaćenih potraživanja ovršenika LZ. Ovršenik nikada nije bio obaviješten o navedenoj cesiji, a još manje da bi HVB SPLITSKA BANKA d.d. ili OTP banka d.d. prenijela potraživanje iz navedene zadužnice na novog vjerovnika, ovdje ovrhovoditelja. Budući je zadužnica izdana Splitskoj banci d.d. te je u zadužnici kao vjerovnik i bila navedena Splitska banka d.d. koja nikada tu zadužnicu nije aktivirala, ovršenik opravdano sumnja da bi prava iz te zadužnice ikada bila prenesena na ovdje ovrhovoditelja. Nadalje, predmetna zadužnica nije potvrđena (solemnizirana) od strane javnog bilježnika, tako da ista nema svojstvo ovršne isprave, slijedom čega se na temelju navedene Zadužnice ni ne može tražiti izravna naplata putem Financijske agencije. Također, predmetna isprava je izdana dana 16. lipnja 2006. godine, odnosno prije točno 20 (dvadeset) godina. Čak i ukoliko bi navedena zadužnica imala sva ostala svojstva potrebna za valjanost takve isprave, svejedno bi bilo zastarjelo pravo da se prisilnim putem provodi naplata po takvoj isprave. Pravomoćne i ovršne sudske presude kao i druge odluke podobne su za prisilnu provedbu 10 godina, nakon kojeg roka zastarijevaju. Zadužnica na koju se ovrhovoditelj poziva i na kojoj temelji svoj zahtjev za izravnu naplatu od 05.lipnja 2026. je u zastari počev od 17. lipnja 2016. godine. Štoviše, od zastare predmetne zadužnice je prošlo daljnjih 10 godina. Dakle, pored svega prethodno navedenog, ovršenik ističe i prigovor zastare. Uzimajući u obzir sve navedeno, a prije svega činjenicu da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju „ovršne isprave“, da nije ovlašten na temelju te isprave tražiti ovrhu protiv ovršenika, da isprava na koju se ovrhovoditelj poziva nije ovršna isprava, te da je nastupila zastara potraživanja, ovršenik predlaže Naslovnom sudu da, temeljem čl. 284. st. 5., u svezi s čl. 53. st. 1.,

stranica 2 od 5

i čl. 50. st. 1. t. 1., t. 3. t. 5. t. 7. t. 9. i t. 11. i dr. Ovršnog zakona, prihvati ovu žalbu protiv zadužnice (koja se smatra rješenjem o ovrsi), ukine provedene radnje te obustavi ovrhu koja se pred Financijskom agencijom provodi zapljenom novčanih sredstava ovršenika po svim njegovim računima, temeljem Zadužnice od 14. lipnja 2006. godine, OV-11169/2006. Također, ovršenik Naslovnom sudu temeljem čl. 210. st. 1., a u svezi s čl. 65. st.1. t. 1. i čl. 53. st. 1. i čl. 50. st. 1. t. 1., t. 3. t. 5. t. 7. t. 9. i t 11. i dr. Ovršnog zakona, podnosi i prijedlog kojim od naslovnog suda traži da donese rješenje kojim će odgoditi ovrhu te naložiti Financijskoj agenciji da odgodi prijenos zaplijenjenih sredstava temeljem navedene ovršne isprave odnosno rješenje kojim će se pljenidba i prijenos sredstava proglasiti nedopuštenim.

2. Sukladno čl. 210. st. 2, a u svezi s čl. 65. st. 2. i čl. 54. Ovršnog zakona („Narodne Novine“, broj: 112/12,25/13,93/14,55/16,73/17,131/20, 114/22 – u nastavku OZ-a), prijedlog za odgodu i prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim dostavljen je ovrhovoditelju na očitovanje, međutim ovrhovoditelj se nije u zadanom roku očitovao.

3. Prijedlog predlagatelja/ovršenika za odgode ovrhe i prijenosa sredstava te prijedlog za proglašenjem pljenidbe odnosno prijenosa nedopuštenim nije osnovan.

4. Prema članku 210. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne Novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17; u daljnjem tekstu: OZ) nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju ovršne odluke i nagodbe domaćeg suda ili upravnog tijela, odnosno obračuna poslodavca, prema odredbi članka 209. stavka 4. ovog Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, dok je stavkom 2. istog članka propisano da se na prijedlog za odgodu prijenosa iz stavka 1. ovoga članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o odgodi ovrhe, a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz stavka 1. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53.).

5. Obzirom da se na prijedlog ovršenika za donošenje rješenja kojim će sud naložiti Fini da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava na odgovarajući način imaju primijeniti odredbe OZ o odgodi ovrhe, sud je bez odgode zatražio od Fine da zastane s postupkom izravne naplate do daljnje obavijesti ovoga suda odnosno do okončanja postupka po prijedlogu ovršenika.

6. Polazeći od citiranih zakonskih odredbi, a cijeneći odredbe ovršnog zakona o odgodi ovrhe, na koje prethodne upućuju, prije svega odredbu članka 65. st. 1. OZ -a, koja propisuje da sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu ako je protiv odluke na temelju koje je određena ovrha izjavljen pravni lijek, ako je podnesen prijedlog za povratu u prijašnje stanje u postupku u kojemu je donesena odluka na temelju koje je određena ovrha ili prijedlog za ponavljanje postupka, ako je podnesena tužba za poništaj presude izbranoga suda na temelju koje je određena stranica 3 od 5

ovrha, ako je podnesena tužba za stavljanje izvan snage nagodbe ili javnobilježničke isprave na temelju koje je dopuštena ovrha ili tužba za utvrđenje njezine ništavosti, ako je ovršenik protiv rješenja o ovrsi izjavio žalbu iz članaka 52. ili 53. ovoga Zakona ili podnio tužbe iz članaka 52. ili 55. ovoga Zakona, ako je ovršenik izjavio žalbu protiv rješenja kojim je potvrđena ovršnost ovršne isprave, odnosno ako je podnio prijedlog za ponavljanje postupka u kojemu je to rješenje doneseno, ako ovršenik ili sudionik u postupku zahtijeva otklanjanje nepravilnosti pri provedbi ovrhe, ako ovrha prema sadržaju ovršne isprave, ovisi o istodobnom ispunjenju neke obveze ovrhovoditelja, a ovršenik je uskratio ispunjenje svoje obveze zato što ovrhovoditelj nije ispunio svoju obvezu niti je pokazao spremnost da je istodobno ispuni, ako je Vlada Republike Hrvatske proglasila katastrofu sukladno propisu kojim se uređuje sustav zaštite i spašavanje građana, materijalnih i drugih dobara u katastrofama i velikim nesrećama, a ovršenik je na dan donošenja odluke o proglašenju katastrofe imao prebivalište ili sjedište i obavljao djelatnost na području za koje je proglašenja katastrofa ili ako se vodi kazneni postupak po službenoj dužnosti u vezi s tražbinom zbog čijeg se prisilnog ostvarenja vodi ovršni postupak, ako ovršna javnobilježnička isprava potječe iz ugovora koji je zaključio potrošač te je, ovisno o raspoloživim dokazima, vjerojatna ništetnost jedne ili više ugovornih odredbi, do podnošenja tužbe za stavljanje izvan snage nagodbe ili javnobilježničke isprave na temelju koje je dopuštena ovrha ili tužbe za utvrđenje njezine ništetnosti, a najdulje u trajanju do 30 dana.

7. Imajući gore navedeno u vidu, sud nije našao da bi navod i predlagatelja-ovršenika za odgodu ovrhe bili osnovani, naime isti nije dokazao odnosno učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe nastupila nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta odnosno da bi se odgodom spriječilo nasilje koji uvjeti moraju biti kumulativno ispunjeni da bi došlo do odgode ovrhe sukladno čl. 65. st. 1. OZ-a. Nadalje, za napomenuti je da odredbe OZ-a koje uređuju materiju odgode ovrhe treba tumačiti restriktivno. One predstavljaju izuzetak, a ne pravilo prilikom provođenja postupka ovrhe, jer postupak ovrhe predstavlja hitan postupak u okviru kojeg žalba nema suspenzivan učinak i kao takvog ga treba tretirati, a ovršenik prijedlogom za odgodu mora kumulativno ispunjavati propisane pretpostavke da bi sud istu uvažio, stoga navodi ovršenika koje je iznio u prijedlogu, nije učinio vjerojatnim, kao jedan od uvjeta iz čl. 65. st. 1. toč. 1 do 8. OZ-a, da se udovolji prijedlogu ovršenika za odgodu ovrhe.

8. Što se tiče prijedloga ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa novčane tražbine nedopuštenim sud je stajališta da je prijedlog ovršenika neosnovan iz razloga što ovršenik nije javnom ili javnoovjerovljenom ispravom dokazao osnovanost svojih navoda niti su činjenice na kojima se njegov prijedlog temelji općepoznate niti se mogu utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama, te je stoga valjalo primjenom odredbi čl. 52., odlučiti kao u izreci ovoga zaključka i uputiti ovršenika u parnicu, poglavito stoga što je predlagatelj-ovršenk istako i prigovor zastare, jer je intencija zakonodavca iz članka 210. OZ-a prilikom dodjeljivanja sudu takvih ovlasti nije i ne može biti preispitivanje valjanosti odluka donesenih u upravnom postupku, u konkretnom slučaju predmetne Zadužnice, već je intencija zakonodavca da sud onemogući i proglasi pljenidbu i prijenos novčanih sredstava putem izravne naplate tražbine po Financijskoj agenciji nedopuštenim ukoliko bi takva tražbina primjerice bila već naplaćena, ili bi došlo do ukidanja ovršne isprave i sl., što u ovoj pravnoj stvari nije slučaj.

stranica 4 od 5

9. Budući da ovršenik nije dokazao postojanje naprijed navedenih kumulativnih pretpostavki za odgodu ovrhe, te prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa novčane tražbine nedopuštenim osnovanim , to je valjalo prijedloge odbiti kao neosnovan te odlučiti kao u izreci točke I i II rješenja.

Zadar, 17. srpnja 2026.

Viša sudska savjetnica

Sutkinja

Milena Lokin

Neva Lukin

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ovog zaključka nije dopušten pravni lijek (čl. 11. st. 5. Ovršnog zakona - "Narodne novine" broj 112/12 i 25/13).

DNA:

1. EOS MATRIX d.o.o., HORVATOVA ULICA 82, [adresa] Zagreb

2. ĆZ, [adresa] po punomoćniku Ivan Perica

3. Financijskoj agenciji

stranica 5 od 5