REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-58/2026

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Lovri Sardeliću, kao sucu pojedincu, na prijedlog višeg sudskog savjetnika - specijalista Domagoja Klinžića, u pravnoj stvari tužitelja BOKAVŠEK d.o.o., Umag, Nikole Tesle 11, OIB: 60787614257, zastupanog po punomoćniku Ivanu Županu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika:

ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, zastupanog po punomoćnici Lidiji Klepo, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri u Zagrebu, radi regresne isplate na ime naknade imovinske štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 3. srpnja 2026. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika, s danom objave 17. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e:

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 63,94 eura zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 5. listopada 2024. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 144,91 eura zajedno sa zateznom kamatom od 17. srpnja 2026. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj na iznos glavnice od 63,94 eura potražuje zakonsku zateznu kamatu tekuću od 5. listopada 2024. do isplate po stopi većoj od one koja mu je dosuđena u točki I. izreke ove presude, u dijelu u kojem tužitelj potražuje parnični trošak u iznosu od 6,63 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 17. srpnja 2026. do isplate, kao i u dijelu u kojem tužitelj na iznos dosuđenog parničnog troška potražuje zakonsku zateznu kamatu tekuću od 17. srpnja 2026. do isplate po stopi većoj od one koja mu je dosuđena u točki II. izreke ove presude.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 18. travnja 2025. podnio tužbu naslovnom sudu u kojoj regresno potražuje naknadu imovinske štete od tuženika u iznosu od 63,94 eura.

2. U tužbi navodi da je u prometnoj nezgodi koja se dogodila 14. veljače 2024. nastala šteta na vozilu, marke i tipa PEUGEOT 508, reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika ĐŠ iz [adresa]. Predmetnu štetu tuženik je obvezan nadoknaditi sukladno ugovorenoj polici obveznog osiguranja štetnika, kao odgovorni osiguratelj, prema odredbama Zakona o osiguranju („Narodne novine“, broj 30/15., 112/18., 63/20., 133/20., 151/22.) te Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., dalje: ZOO).

3. Oštećenik je štetni događaj prijavio tuženiku te su djelatnici tuženika procijenili štetu i napravili 1. srpnja 2024. zapisnik o izvidu štete, referentni broj: 248610510157. Tuženik je utvrdio da je šteta pravno osnovana te je izvršio isplatu nespornog dijela tužitelju (nalog za isplatu), međutim tuženik je samo djelomično podmirio iznos predmetne štete.

4. Tužitelj pojašnjava da je oštećenik svoje vozilo odlučio popraviti kod tužitelja čija je primarna djelatnost popravak vozila (limarija i lakiranje). Tužitelj je predmetno vozilo sukladno zahtjevu vlasnika popravio, odnosno vratio u stanje kakvo je bilo prije nastanka štetnog događaja, a sve sukladno pravilima struke.

5. Oštećenik kao potrošač ima pravo svojom slobodnom voljom odabrati gdje će svoje vozilo popraviti i ne treba odabrati za popravak vozila onaj servis koji je ugovorni partner tuženika. O svemu su jasno i decidirano svoja stajališta iznijeli i Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja kao i Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga.

6. Tužitelj je vozilo preuzeo i izvršio popravak prema pravilima struke te je za svoju uslugu ispostavio račun, br. 191-P1-2, a koji račun u ukupnom iznosu od 404,98 eura (PDV uključen) je dužan podmiriti tuženik kako bi nadoknadio štetu oštećeniku. Tužitelj je račun popravka poslao na ovjeru i znanje tuženiku te je tuženik odgovorio i ovjerio odnosno likvidirao račun, ali samo na iznos od 341,04 eura.

7. Razliku od 63,94 eura po računu koji tuženik nije platio, opravdava na način da je to cijena rada limara i lakirera koji oni priznaju. Upravo ta razlika o cijeni rada je predmet ovoga spora koji je dužan podmiriti tuženik. Dakle, tuženik sasvim neosnovano sebi uzima pravo da određuje cijenu sata rada/usluge drugog gospodarskog subjekta.

8. Tužitelj navodi da na izvidu štete (na koji se sam poziva tuženik) nije napisana cijena sata rada koju tuženik priznaje, a tužitelj je likvidirao njegov rad na 45,00 eura / sat uvećano za PDV u ovoj šteti. Naime, navedeno dokazuje kako tuženik priznaje cijene proizvoljno. Tužitelj ističe da je službena cijena sata rada njegove radionice 45,00 eura / sat uvećano za PDV.

9. Zaključno ističe da su ustupitelj / oštećenica kao vlasnik popravljenog vozila te ovlaštena osoba tužitelja sklopili 12. veljače 2025. ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja kojim je ustupitelj prenio potraživanje u iznosu od 63,94 eura na primatelja tj. tužitelja, o čemu je obavješten ovdje tuženik.

10. Tuženik osporava pasivnu i aktivnu legitimaciju, nastanak štetnog događaja i odgovornost. Naime, iz dokaza koje dostavlja tužitelj ne proizlazi da bi on u vrijeme nastanka štetnog događaja bio vlasnik vozila ili osiguranik. Uz navedeno, tuženik ističe da tužitelj u privitku tužbe ne dostavlja nikakvih valjanih dokaza vezano za postojanje i valjanost navodne tražbine.

11. Tuženik osporava istinitost i vjerodostojnost dokumentacije koju dostavlja tužitelj, te predlaže sudu da tužitelja odbije sukladno načelu o teretu dokaza.

Osporava i visinu tužbenog zahtjeva.

12. Osporava navodni Službeni cjenik radionice tužitelja kao i navode tužbe o službenoj cijeni sata rada u radionici tužitelja, u iznosu od 45,00 eura plus PDV, obzirom je tužitelj cjenik izdao sam sebi pa prema tome isti nije i ne može biti relevantan kao mjerodavan dokaz o cijeni sata niti se može ispitati na koji način je ista određena niti tužitelj dostavlja dokaza koji bi bili u skladu sa cjenikom.

13. Dostavlja račun tužitelja iz srpnja 2024. iz kojeg je razvidno da je tužitelj iste godine, u razmaku od niti mjesec dana naplaćivao sat rada 33,18 EUR+ PDV, a smatra da razloga zbog kojih je satnicu povećao za gotovo 40% nema.

14. Ovosudnom presudom bez održavanja rasprave i rješenjem poslovni broj P- 1108/2025 od 21. srpnja 2025. naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 63,94 eura sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 5. listopada 2024. do isplate (točka I. izreke navedene presude), te naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 138,28 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 21. srpnja 2025. do isplate (točka II. izreke navedene presude), dok je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj na iznos glavnice od 63,94 eura potražuje zakonsku zateznu kamatu tekuću od 5. listopada 2024. do isplate po stopi većoj od one koja mu je dosuđena u točki I. izreke navedene presude, u dijelu u kojem tužitelj potražuje parnični trošak u iznosu od 13,26 eura sa pripadajućom zateznom kamatom od 21. srpnja 2025. do isplate, kao i u dijelu u kojem tužitelj na iznos dosuđenog parničnog troška potražuje zateznu kamatu tekuću od 21. srpnja 2025. do isplate po stopi većoj od one koja mu je dosuđena u točki II. izreke navedene presude (točka III. izreke navedene presude).

Ovosudnim rješenjem poslovni broj P-1108/2025 od 21. srpnja 2025. odbijeni su svi dokazni prijedlozi stranaka obzirom je sud bio stava da nisu odlučni za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

15. Protiv presude i rješenja iz prethodne točke obrazloženja tuženik je podnio žalbu te je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske rješenjem poslovni broj Pž- 4366/2025 od 17. studenog 2025. ukinuo ovosudnu presudu poslovni broj P- 1108/2025 od 21. srpnja 2025. u točkama I. i II. izreke, i predmet vratio ovom sudu na ponovno suđenje, dok je odbacio kao nedopuštenu žalbu tuženika protiv ovosudnog rješenja poslovni broj P-1108/2025 od 21. srpnja 2025.

16. Sud je sukladno čl. 220. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023, dalje u tekstu: ZPP), izveo dokaze uvidom u dokumentaciju u spisu, ostale predložene dokaze sud nije provodio obzirom iste ne smatra važnim za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

17. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza sukladno odredbi članka 8. ZPP -a, tužbeni zahtjev utvrđen je u cijelosti osnovanim u odnosu na glavno potraživanje.

18. Iz dokumentacije u spisu, a osobito iz izvida štete tuženika (u kojem je naveden točan datum štetnog događaja-prometne nezgode, zatim oštećenikova registracijska oznaka vozila, vrsta automobila, kao i njegovo ime i prezime), proizlazi kako je ĐŠ iz [adresa] u prometnoj nezgodi 14. veljače 2024. oštećeno vozilo, marke i tipa PEUGEOT 508, reg. oznake [registarska oznaka] . Radove popravka vozila izveo je tužitelj. Tužitelj je za popravak vozila oštećenoj ĐŠ izdao račun br. 191-P1-2 od 20. rujna 2024. na iznos od 404,98 eura (PDV uključen).

Iz navedenog, kao i iz Obrazložene ponude tuženika od 1. listopada 2024. (list 14 spisa) proizlazi pasivna legitimacija tuženika i osnova nastanka štete koju je tuženik sukladno polici obveznog osiguranja štetnika prema odredbama Zakona o osiguranju (NN 30/15, 112/18, 63/20, 133/20, 151/22), te Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21. 114/22 i 156/22, 155/23, dalje: ZOO) dužan nadoknaditi tužitelju.

19. Vezano uz tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije ukazuje se da je tužitelj uz tužbu dostavio Ugovor o ustupanju tražbine kojim je oštećenica ĐŠ svoje potraživanje od tuženika u iznosu od 63,94 eura ustupila tužitelju (razlika u visini cijene rada limara i lakirera koju tuženik priznaje i one koje naplaćuje tužitelj) ustupio tužitelju.

Slijedom navedenog, ovaj sud je odbio kao neosnovan prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja, jer je oštećenica ustupila tužitelju svoju tražbinu prema tuženiku sukladno odredbi čl. 80. st. 1. ZOO-a. Prema odredbi čl. 84. st. 1. ZOO-a primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja. Kako predmetnu štetu predstavlja i trošak cijene radnog sata za lakirerske radove u iznosu od 45,00 eura po satu, koju je tuženik platio oštećeniku, a ne u iznosu koji priznaje tuženik, to postoji i tražbina naknade štete u preostalom iznosu od 63,94 eura. Tuženik, kao osiguratelj osobe koja je odgovorna za štetu, je dužan naknaditi tu štetu tužitelju kojem je oštećenik ustupio tražbinu, sukladno odredbama čl. 1085. st. 1. i 4. ZOO-a i čl. 84. st. 1. ZOO-a.

20. Prema odredbi čl. 81. st. 1. ZOO-a s tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, založno pravo, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamate, ugovornu kaznu i sl.

21. Sukladno navedenoj odredbi, na tužitelja je prešlo i pravo oštećenika na zatezne kamate. Prema odredbi čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 – dalje: ZOOP) oštećena osoba ima pravo na zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Iz činjenice da je izvid štete napravljen 1. srpnja 2024. proizlazi da je oštećenica ĐŠ podnijela zahtjev prije tog dana, no kako tužitelj potražuje zatezne kamate od kasnijeg dana (5. listopada 2024.), o tome odlučeno u granicama zahtjeva sukladno odredbi čl. 2. ZPP-a. Stopa zatezne kamate određena je u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose jer oštećenica ĐŠ i tuženik nisu u odnosu koji bi proizlazio iz trgovačkog ugovora, slijedom čega je tužitelj odbijen sa zahtjevom za zatraženu zakonsku zateznu kamatu preko navedene stope.

22. U odnosu na osporavanje odgovornosti od strane tuženika, treba navesti da iz Obrazložene ponude tuženika od 1. listopada 2024. (list 14 spisa) proizlazi da tuženik ne spori nastanak štetnog događaja od 14. veljače 2024., aktivnu legitimaciju, pasivnu legitimaciju, odgovornost, niti uzročno posljedičnu vezu između štete i štetnog događaja, odnosno osnov, pa čak niti visinu štete koju tužbom potražuje tužitelj (u istoj je navedena šteta na vozilu u iznosu od 1.843,06 eura, dok je tužitelj za popravak vozila oštećenici izdao račun br. 191-P1-2 od 20. rujna 2024. na iznos od 404,98 eura (PDV uključen)), unatoč čemu je likvidirao račun samo na iznos od 341,04 eura, te u odgovoru na tužbu osporava cijenu rada sata tužitelja, pa je stoga ovaj sud tuženikovo osporavanje odgovornosti u odgovoru na tužbu, ocijenio paušalnim i usmjerenim isključivo na odugovlačenje postupka (tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u presudama poslovni broj Pž-2109/2024 od 27. svibnja 2024., i poslovni broj Pž-1288/2024 od 17. lipnja 2024.).

23. U odnosu na prigovor tuženika da tužitelj nema pravo na naknadu štete po cijeni radnog sata sukladno računu br. 191-P1-2 od 20. rujna 2024., odnosno po cijeni radnog sata za lakirerske radove u iznosu od 45,00 eura po satu, već u iznosu koji po satu priznaje tuženik, ovaj sud je takav prigovor tuženika ocijenio neosnovanim.

24. Iz računa tužitelja broj br. br. 191-P1-2 od 20. rujna 2024. proizlazi da je tužitelj obavio popravak vozila marke i tipa PEUGEOT 508, reg. oznake [registarska oznaka], vlasnika ĐŠ, te iz navedenog računa također proizlazi da se odnosi na popravak oštećenja navedenih u tuženikovom izvidu štete. Vrijednost izvršenih radova iznosi 404,98 eura (PDV uključen), te je u računu navedeno da je utrošeno ukupno 3,3 radnih sati na popravku, dakle, manja količina sati rada koju je tuženik naveo u izvidu štete (5,4 sati). U utuženom računu je cijena sata rada obračunata u iznosu od 45,00 eura.

25. Iz Cjenika tužitelja na listu 26 spisa, proizlazi da je tužitelj redovito u svom poslovanju naplaćivao radni sat (autolimarski i autolakirerski radovi) po cijeni od 45,00 eura uvećano za PDV.

Tuženikovo osporavanje istinitosti te vjerodostojnosti cjenika tužitelja , jer je isti izdan od samog tužitelja, sud je ocijenio neosnovanim, obzirom tužitelj ima slobodu u određivanju cijene sata rada, a na istom je naznačena upravo cijena koju je tužitelj naplatio oštećenici, te je na istom razvidno da je važeći od 26. kolovoza 2024., te u ovoj pravnoj stvari nije bitno zašto je u ranijem razdoblju cijena usluga tužitelja bila manja, odnosno, kako je formirana cijena prema cjeniku koji je priložen uz tužbu .

26. Nadalje, tužitelj je i oštećenoj ĐŠ fakturirao cijenu sata rada sukladno cjeniku, pod istim uvjetima i iznosu, kao i svojim ostalim klijentima.

27. Slijedom navedenog, imajući u vidu navedena utvrđenja ovaj sud je ocijenio da je oštećenica mogla slobodno izabrati radionicu u kojoj će popraviti svoje vozilo, a okolnost što postoje i druge radionice u kojima bi cijena radnog sata bila jeftinija ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe čl. 1092. ZOO -a. Poduzetnici, pa i oni koji se bave popravcima vozila, slobodno djeluju na tržištu , te ne postoje opravdani razlozi zbog kojih bi oštećenici smjeli popravljati vozilo isključivo u najjeftinijem servisu. Tužitelj je oštećenici naplatio onu cijenu koju redovito naplaćuje na tržištu u skladu sa svojim cjenikom koji se jednako primjenjuje na sve njegove klijente, te je oštećenica ovlaštena popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji sudjeluje na tržištu.

28. Dodatno se ukazuje da i iz dopisa Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja KLASA: 034-08/18-01/093 od dana 20. veljače 2020., koji je dostavio tužitelj, a čiju valjanost tuženik nije osporio, također proizlazi da društva za osiguranje nisu ovlaštena određivati po kojoj će cijeni radnog sata, treće osobe obavljati posao u radionici, kao i to da oštećena osoba, odnosno osiguranik može slobodno izabrati gdje će popraviti svoje vozilo i na temelju računa popravka vozila koje mu je izdala izabrana radionica u kojoj je izvršen popravak zahtijevati naknadu štete odnosno naknadu iz osiguranja.

29. Tužitelj je porezni obveznik sukladno odredbi čl. 6. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost ("Narodne novine" broj: 73/13, 148/13, 143/14, 115/16, 106/18, 121/19, 138/20) kojom je propisano da je porezni obveznik u smislu toga Zakona svaka osoba koja samostalno obavlja bilo koju gospodarsku djelatnost bez obzira na svrhu i rezultat obavljanja te djelatnosti. Tužitelj, kao obrtnik, obavlja gospodarsku djelatnost pa je porezni obveznik u smislu Zakona o porezu na dodanu vrijednost.

30. Iz tužiteljevog cjenika proizlazi da su njime obračunate cijene uvećane za PDV. Dakle, tužitelj u svom poslovanju obračunava na računima PDV svim klijentima kojima pruža usluge.

31. Oštećenica ĐŠ je bila dužna platiti i PDV tužitelju radi popravka vozila pa i iznos PDV-a predstavlja štetu koja joj je nastala sukladno odredbi čl. 1046. ZOO-a jer je i za taj iznos umanjena njena imovina.

32. S obzirom na to da je tužitelj u cijelosti uspio u ovom sporu, to u smislu odredbe čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a ima pravo na naknadu troškova postupka, dok tuženik koji je spor u cijelosti izgubio nema pravo na naknadu parničnih troškova, pa tako niti troškova koji su nastali podnošenjem žalbe protiv presude.

33. Po ocjeni ovoga suda tužitelj ima pravo na naknadu troška na ime naknade za zastupanje po odvjetniku u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 91/04, 37/05, 59/07, 148/09, 142/12, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23, dalje: Tarifa) i to u visini jednokratne nagrade za cijeli prvostupanjski postupak u visini od 100,00 eura (Tbr. 7. t. 9. Tarife) uvećano za PDV prema Tbr. 46. Tarife.

Također, tužitelj ima pravo i na naknadu troška za sudsku pristojbu za tužbu u iznosu od 6,64 eura (članak 1. stavak 1. Zakona o sudskim pristojbama - ''Narodne novine'' broj 118/18., dalje: ZSP, u vezi s Tar. br. 1. stavak 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi - ''Narodne novine'' broj NN 37/2023., dalje: Uredba te u vezi s odredbom članka 7. ZSP-a) i troška za sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 13,27 eura (Tar. br. 2. stavak 1. Uredbe), jer mu je trošak navedenih sudskih pristojbi i nastao, dok se za preostali zatraženi trošak navedenih sudskih pristojbi u iznosu od 6,63 eura odbija kao neosnovan jer tužitelju nije niti nastao.

Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki II. i III. izreke ove presude.

34. Budući je tužitelj potraživao i zakonske zatezne kamate na parnične troškove, to je o zateznim kamatama na trošak parničnog postupka odlučeno primjenom odredbe članka 30. stavak 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/17 i 131/20 – dalje OZ) i članka 29. stavak 2. ZOO-a i to uzimajući u obzir stopu koja se odnosi na ostale odnose , slijedom čega je tužitelj odbijen sa zahtjevom za zatraženu zakonsku zateznu kamatu preko navedene stope.

U Zagrebu 17. srpnja 2026.

Sudac:

Lovre Sardelić

Viši sudski savjetnik - specijalist:

Domagoj Klinžić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od petnaest dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od petnaest dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

Presuda se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 1.,2., 4., 5., 6. 8., 9., 10. i 11. ZPP -a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

1) tužitelju po pun. na roč uz rješenje sudska pristojba na razliku između sudske pristojbe na presudu bez održavanja glavne rasprave i prvostupanjska presuda u iznosu od 6,63 eura

2) tuženiku po pun na roč.

3) kal