REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj:Ps-192/2025-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Andrijani Markić Jurišić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice PU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Tomislav Špehar, odvjetnik u Zagrebu, Masarykova 7, protiv tuženice BU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Zvonimir Raić, odvjetnik u Zagrebu, Dalmatinska 18, radi iseljenja i isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 3. lipnja 2026. u prisutnosti tužitelja i njegova punomoćnika te tuženice i z. punomoćnika Vedrana Špiljaka, odvjetnika u Zagrebu, 17. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženici BU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iseliti iz stana na II (drugom) katu zgrade na adresi u [adresa], koji je u zemljišnim knjigama upisan kao suvlasnički dio nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb, sagrađene na kat. čestici br. [katastarska čestica], kuća br. 1A i dvorište [adresa] ukupne površine 596 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k.o. 999901, Grad Zagreb i to suvlasničkog dijela s kojim je povezano vlasništvo posebnog dijela nekretnine temeljem čl. 68., 69. i 370. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 146/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14): 5. Suvlasnički dio: 2933/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-5) četverosobni stan oznake "S5" u potkrovlju zgrade površine 132,50 čm sa garažom oznake "P1" u podrumu površine 12,75 čm, sve označeno svijetlozelenom bojom u planu posebnih dijelova stambene zgrade, te ga predati, slobodan od osoba bi stvari, u posjed tužiteljici PU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao i nadoknaditi joj trošak postupka u iznosu 969,84 Eur sa zateznom kamatom tekućom od 17. srpnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi od 5. prosinca 2024. u bitnom navodi da je vlasnica predmetne nekretnine, a da se tuženica nalazi u posjedu iste bez valjane pravne osnove, slijedom čega predlaže odlučiti kao u izreci.

2. Tuženica se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći u bitnom da je upravo ona vlasnica sporne nekretnine, a da je uknjižba vlasništva tužiteljice izvršena na temelju ništetnog – lihvarskog fiducijarnog ugovora o zajmu, u kojem pravcu je u tijeku parnica P-6195/24 koja predstavlja prethodno pitanje za predmetni postupak, slijedom čega predlaže odrediti prekid ovog postupka dok se ta parnica ne okonča. Također osporava istinitost, autentičnost i vjerodostojnost isprava dostavljenih od strane tužiteljice i ističe prigovor prava na dom.

3. U tijeku postupka sud je izvršio u z.k. izvadak, potvrde o postupanju policijskih službenika od 10. rujna 2024., dopis tužiteljice od 5. lipnja 2024. uz povratnicu, rješenje ovog suda od 24. listopada 2022. Ovr-9724/2016 uz potvrdu pravomoćnosti, ugovor o zajmu od 7. prosinca 2022., potvrdu o punopravnom vlasništvu od 7. prosinca 2023. uz ispravak od 26. kolovoza 2024. i predmet ovog suda P-6195/24 te saslušao stranke i svjedoka UU.

3.1. Rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici od 10. listopada 2025. broj:Gž-540/2025-2 odbijen je prijedlog tuženice da se odredi prekid predmetnog postupka do pravomoćnog okončanja parnice P-6195/2024, iz obrazloženja koje odluke proizlazi:

-da je tuženica bila vlasnica sporne nekretnine, ali je ista bila predmet ovrhe te je na temelju pravomoćnog rješenja o dosudi uknjižena kao vlasništvo ZU,

-da je vlasništvo tužiteljice upisano temeljem Ugovora o zajmu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine prijenosom prava vlasništva na nekretnini od 7. prosinca 2022. i potvrde o punopravnom vlasništvu od 7. prosinca 2023. čiju valjanost tuženica osporava u postupku P-6195/2024,

-da tuženica ne bi ponovno stekla vlasništvo predmetne nekretnine, sve i da gore navedeni pravni poslovi nisu valjani jer i dalje egzistira rješenje o dosudi iz postupka ovrhe prema kojem je predmetna nekretnina dosuđena (u vlasništvo) ZU,

-da prigovori koje ističe tuženica u odnosu na predmet spora iz postupka poslovni broj P-6195/2024 nisu posjednikovi prigovori u smislu članka 163. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne Novine" 91/96, 68/98,137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, 52/25; dalje: ZV) niti ukazuju da bi tuženica bila vlasnica predmetne nekretnine,

-da tuženica u postupku radi predaje u posjed nekretnine nije ovlaštena dokazivati da tužiteljica nije vlasnica (već da je vlasnik treća osoba), već je ograničena u iznošenju prigovora iz članka 163. ZV-a,

-te da stoga meritorna odluka u predmetnoj parnici ne ovisi o ishodu postupka P-6195/2024.

3.2. S obzirom na izloženo u toč.3.1. sud nije posebno razmatrao i cijenio preostalu dokumentaciju, niti prihvatio prijedlog za izvođenje dokaza saslušanjem pojedinih svjedoka na okolnosti izvan istaknutog prigovora prava na dom i mogućnosti posjedovanja sporne nekretnine od strane tužiteljice, dok je od izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka AU odustao jer je činjenično stanje bilo dovoljno raspravljeno i utvrđeno za donošenje odluke.

3.3. U odnosu pak na prigovor tuženice kojim osporava istinitost, autentičnost i vjerodostojnost isprava dostavljenih od strane tužiteljice valja istaći kako tuženica nije navela okolnost na temelju kojih bi sud imao razloga za sumnju, uz napomenu da je i sama tuženica dostavila dijelom identičnu dokumentaciju kao i tužiteljica, pa je taj prigovor ocijenjen paušalnim i ničim potkrijepljenim.

4. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 145/26; dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. Iz dokumentacije u koju je izvršen uvid kao bitno proizlazi slijedeće:

-da je tuženica bila vlasnica sporne nekretnine (upisana u zemljišne knjige od 2007.),

-da je pravomoćnim rješenjem ovog suda od 24. listopada 2022. Ovr-9724/16- 185 ta nekretnina dosuđena kupcu ZU u ovršnom postupku ovrhovoditelja Raiffeisenbank St. Stefan-JagerbergWolfsberg eGen, MU i TU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv ovdje tuženice te UU i DU,

-da je između tužiteljice, kao zajmodavca/predlagatelja i EU, kao zajmoprimca/protivnika osiguranja zaključen 7. prosinca 2022. Ugovor o zajmu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine prijenosom prava vlasništva na predmetnoj nekretnini,

-da je 7. prosinca 2023. izdana potvrda o punopravnom vlasništvu tužiteljice na spornoj nekretnini, a 26. kolovoza 2024. i ispravak iste,

-da je vlasništvo tužiteljice upisano temeljem gore navedenog Ugovora i potvrda o punopravnom vlasništvu,

-da je 10. rujna 2024. sastavljeno više potvrda o postupanju policijskih službenika iz kojih proizlazi izjava tuženice u pravcu da 20 godina stanuje u spornoj nekretnini, da je za vrijeme njezina odsustva tamo ušao PUL te da se tužiteljica upisala kao vlasnica iste, AU u pravcu da je tuženica trenutno na moru i PUL u pravcu da je stan prepisan na tužiteljicu,

-da je tužiteljica dopisom od 21. kolovoza 2024. pozvala tuženicu na dogovor oko termina preuzimanja stvari iz sporne nekretnine,

-da je u predmetu P-6195/2024 ovdje tuženica pokrenula parnični postupak tužbom od 17. listopada 2024. protiv ovdje tužiteljice radi utvrđenja ništetnosti gore navedenog ugovora o zajmu i potvrde o punopravnom vlasništvu uz brisanje uknjižbe prava vlasništva na toj nekretnini na ime ovdje tužiteljice i istovremenu uknjižbu na ime ovdje tuženice.

6. Iz iskaza tužiteljice, prihvaćenog u cijelosti kao neposredno uvjerljiv i iskren, kao bitno proizlazi da je prije podnošenja tužbe tražila predaju sporne nekretnine te da u istu ne može ući.

6.1. Iskaz svjedoka UU i tuženice sud je prihvatio kao iskren u dijelu iz kojeg proizlazi da tuženica nema u vlasništvu nekretnine niti pokretnine veće vrijednosti, živi u predmetnoj nekretnini, za režije izdvaja 150,00 EUR, nije zaposlena, a račun joj je u blokadi, da njezini roditelji i brat – svjedok UU u [adresa] imaju kuću, u jednom dijelu žive, a drugi dio, koji se sastoji od prizemlja i kata, iznajmljuju te da tuženica ne plaća nikakvu naknadu za korištenje sporne nekretnine.

7. Što se tiče pitanja prava tuženice na dom i čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne Novine" 18/97, 6/99,14/02,13/03, 9/05, 1/06 i 2/10, dalje: Konvencija) prvenstveno valja istaći da je, prema čl.34. i čl.16. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10, 5/14), dom nepovrediv te da se slobode i prava mogu ograničiti samo zakonom da bi se zaštitile slobode i prava drugih ljudi, pravni poredak, javni moral i zdravlje, s time da svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju, dok je odredbom čl.8. Konvencije propisano da svatko ima pravo na poštivanje doma te da se javna vlast neće miješati u ostvarivanje tog prava, osim u skladu sa zakonom i ako je u demokratskom društvu to nužno radi interesa državne sigurnosti, javnog reda i mira ili gospodarske dobrobiti zemlje te radi sprečavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala ili radi zaštite prava i sloboda drugih.

7.1. Stoga su u konkretnom predmetu razmatrana pitanja da li je predmetna nekretnina dom tuženice, da li bi nalog za njezino iseljenje predstavljao miješanje u pravo na poštivanje njezina doma te da li je takvo miješanje odnosno prisilno iseljenje tuženice u skladu sa zakonom, ima li legitimni cilj i je li nužno u demokratskom društvu.

7.2. Razdoblje korištenja predmetne nekretnine od strane tuženice za stanovanje, a imajući u vidu trenutak uknjižbe njezina vlasništva, upućuje na zaključak da je razvila dovoljnu i kontinuiranu vezu s tom nekretninom na način da ju može smatrati svojim domom, pa bi prihvaćanje tužbenog zahtjeva predstavljalo miješanje u njezino pravo na poštivanje doma, ali je takvo miješanje u skladu sa zakonom i proizlazi iz čl.161. ZV-a odnosno ima legitimni cilj - zaštitu vlasništva tužiteljice s obzirom da tuženica ničim nije dokazala da bi u odnosu na tužiteljicu imala pravo na posjed.

7.3. U odnosu pak na pitanje da li je iseljenje tuženice nužno u demokratskom društvu odnosno postoji li dovoljan stupanj razmjernosti između mjere koja se traži i legitimnog cilja koji bi se tom mjerom ostvario, valja istaći kako sud nalazi da se legitimni cilj ne bi mogao postići primjenom blaže mjere odnosno da je iseljenje tuženice nužno radi zaštite vlasničkih prava tužiteljice. Pri tome je sud uzeo u obzir interes pravne sigurnosti, javnog reda i mira jer je prvenstveno potrebno štititi legitimno vlasništvo i prava vlasnika koja proizlaze iz odredaba ZV-a, nasuprot posjeda bez valjane pravne osnove.

7.4. Također valja napomenuti da tuženica ničim nije dokazala da bi bila osoba tako lošeg zdravstvenog stanja da nema izgleda za zapošljavanje, a time i lošeg imovnog stanja da nema nikakvih izgleda za njezino stambeno zbrinjavanje putem najma neke druge, manje, nekretnine na području Republike Hrvatske ili pak rješavanja njezina pitanja putem nadležnih tijela u za to propisanim postupcima (primjerice Pravilnikom o najmu stambenih jedinica, "Narodne Novine" 143/23, Odlukom o najmu stanova, "Službeni Glasnik Grada Zagreba" 32/23 i sl.).

7.5. Osim navedenog, ističe se da pravo na dom ne podrazumijeva samo pravo na stanovanje, nego podrazumijeva i obveze kao što su plaćanje naknade za korištenje, pa bi u situaciji da u stanu ostane osoba koja u ostvarivanju svoga prava na dom ne plaća nikakvu naknadu za uporabu stana u visini najamnine to značilo nametanje tužiteljici prekomjerno velikog tereta, jer se u potencijalnom obveznopravnom odnosu između stranaka, a koji bi mogao uključivati pravo tuženice da koristi stan kao svoj dom, očekuje i savjesno ponašanje u vidu ispunjavanja obveza plaćanja odgovarajuće naknade u tom pravcu, što je u konkretnom slučaju izostalo.

7.6. Slijedom navedenog, kako su u konkretnom slučaju suprotstavljena dva pojedinačna privatna prava i pravo vlasništva tužiteljice u svakom slučaju preteže nad pravom tuženice koji nekretninu posjeduje bez valjane pravne osnove, to je tužbeni zahtjev valjalo prihvatiti i odlučiti kao u izreci temeljem čl.161.st.1. i čl.162.st.1. ZV-a.

8. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na čl.154.st.1.ZPP-a, a isti je odmjeren prema Tbr.7.toč.2. alineja 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika u visini jednokratne nagrade za cjelokupni postupak u iznosu 500,00 Eur, uz trošak pdv u iznosu 125,00 Eur te sudske pristojbe na tužbu u iznosu 184,84 Eur i presudu u iznosu 160,00 Eur (ukoliko bude plaćena u roku 3 dana od dostave odluke) – sveukupno 969,84 Eur s pripadajućom kamatom temeljem čl. 29.st.2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22, 155/23) i čl.151.st.3. ZPP-a.

U Zagrebu 17. srpnja 2026.

SUDAC:

ANDRIJANA MARKIĆ JURIŠIĆ

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u elektroničkom obliku u roku od 15 dana računajući od dana primitka, putem ovog suda na županijski sud.

DNA:

pun. tužitelja

pun. tuženika