Republika Hrvatska

Općinski sud u Koprivnici

48000 Koprivnica - Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: P-294/2023-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Koprivnici po sutkinji Sonji Gundić-Biškup kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ŠU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Zlatku Šimeku, odvjetniku iz Koprivnice, protiv tuženika Erste&Steiermarkische bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3 a, Rijeka, OIB: 23057039320, zastupanog po punomoćnici Ivi Markotić Bagarić, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Hanžeković & Partneri iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon provedene glavne javne rasprave zaključene dana 2. srpnja 2026. u prisutnosti tužiteljice i njenog punomoćnika, a u odsutnosti punomoćnice tuženika, na ročištu radi objave i uručenja presude, na temelju odredbi čl. 335. Zakona o parničnom postupku, dana 16. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I.Utvrđuju se ništetnim odredbe čl. 7. Ugovora o kreditu broj 5102947638 (dalje u tekstu: Ugovor o kreditu) potvrđenog kod javnog bilježnika Ljubice Papac iz Koprivnice, pod brojem: OV-3213/06 od dana 13. travnja 2006. za iznos kredita od 35.000,00 CHF, po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke na dan korištenja kredita, a sklopljenog između tužiteljice ŠU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i tuženika Erste&Steiermaerkische bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3 a, OIB: 23057039320, u dijelu u kojem je ugovorena odredba iz čl. 7. Ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli, a navedena odredba ne proizvodi pravne učinke za ugovorne strane.

II. Nalaže se tuženiku Erste&Steiermaerkische bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3 a, OIB: 23057039320, da isplati tužiteljici ŠU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], novčani iznos od 7.124,54 € (slovima: sedamtisućastodvadesetčetirieuraipedesetčetiricenta), te je tužiteljica zbog promjene tečaja CHF u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita više platila istaknuti novčani iznos iskazan u pojedinačnim mjesečnim iznosima zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. lipnja 2006. do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje, a od 1. siječnja 2007. do 30. lipnja 2011. po stopi od 14% godišnje, od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. po stopi zatezne kamate određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i to koja teče:

- na iznos od 461,61 € od 1. lipnja 2006. pa do isplate,

- na iznos od 2,72 € od 1. srpnja 2006. pa do isplate,

- na iznos od 0,82 € od 1. kolovoza 2006. pa do isplate,

- na iznos od 0,26 € od 1. rujna 2006. pa do isplate,

- na iznos od 2,08 € od 1. listopada 2006. pa do isplate,

- na iznos od 1,88 € od 1. studenog 2006. pa do isplate,

- na iznos od 1,34 € od 1. prosinca 2006. pa do isplate,

- na iznos od 0,46 € od 1. siječnja 2007. pa do isplate,

- na iznos od 146,28 € od 1. srpnja 2011. pa do isplate,

- na iznos od 578,77 € od 1. listopada 2011. pa do isplate,

- na iznos od 283,00 € od 1. studenog 2011. pa do isplate,

- na iznos od 728,93 € od 1. lipnja 2012. pa do isplate,

- na iznos od 168,36 € od 1. srpnja 2012. pa do isplate,

- na iznos od 168,93 € od 1. kolovoza 2012. pa do isplate,

- na iznos od 167,29 € od 1. rujna 2012. pa do isplate,

- na iznos od 163,76 € od 1. listopada 2012. pa do isplate,

- na iznos od 37,05 € od 1. lipnja 2013. pa do isplate,

- na iznos od 78,38 € od 1. srpnja 2013. pa do isplate,

- na iznos od 80,27 € od 1. kolovoza 2013. pa do isplate,

- na iznos od 83,30 € od 1. rujna 2013. pa do isplate,

- na iznos od 87,49 € od 1. listopada 2013. pa do isplate,

- na iznos od 85,33 € od 1. studenog 2013. pa do isplate,

- na iznos od 86,86 € od 1. prosinca 2013. pa do isplate,

- na iznos od 88,60 € od 1. siječnja 2014. pa do isplate,

- na iznos od 89,68 € od 1. veljače 2014. pa do isplate,

- na iznos od 91,96 € od 1. ožujka 2014. pa do isplate,

- na iznos od 91,21 € od 1. travnja 2014. pa do isplate,

- na iznos od 88,69 € od 1. svibnja 2014. pa do isplate,

- na iznos od 87,88 € od 1. lipnja 2014. pa do isplate,

- na iznos od 3.171,35 € od 26. lipnja 2014. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Erste&Steiermaerkische bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3 a, OIB: 23057039320, da tužiteljici ŠU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.142,72 € (slovima: dvijetisućestočetrdesetdvaeuraisedamdesetdvacenta) zajedno sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana 16. srpnja 2026. po stopi zatezne kamate određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

IV. Utvrđuje se da je neosnovan prijebojni zahtjev tuženika u cijelosti u iznosu od 171,38 € sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća pojedinih novčanih iznosa, pa do isplate na način kako je to navedeno u podnesku tuženika od 5. listopada 2023.

Obrazloženje

1.Tužiteljica je podnijela tužbu ovom sudu dana 6. svibnja 2023. protiv tuženika, radi utvrđenja ništetnosti i isplate.

1.1.U tužbi navodi da su tužiteljica kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor (dalje u tekstu: Banka) zaključili dana 12. travnja 2006. Ugovor o kreditu broj: 5102947638 (dalje u tekstu: Ugovor o kreditu) potvrđenog kod javnog bilježnika Ljubice Papac iz Koprivnice, pod brojem:

OV-3213/06 od dana 13. travnja 2006. za iznos kredita od 35.000,00 CHF, po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke na dan korištenja kredita. Kredit je bio s rokom otplate na 144 mjeseca. Tužiteljica je otplatila kredit u cijelosti.

1.2. Ugovor iz točke 1. ove tužbe zaključen je sa valutnom klauzulom u švicarskim francima, CHF. Takva odredba Ugovora o kreditu iz točke 1. tužbe je utvrđena nepoštenom i ništetnom jer prije sklapanja i u vrijeme sklapanja istog ugovora o kreditu, tuženik kao trgovac nije tužiteljicu kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sa sklapanjem predmetnog ugovora o kreditu. Navedeno je potvrdio i Ustavni sud u svojoj odluci, poslovni broj: U-III-2521/2015, kao i u Rješenju, poslovni broj: U-I- 3685/2015, te je temeljem navedenih tumačenja Ustavnog suda donijeta i odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 14. lipnja 2018., poslovni broj: Pž -6632/2017-10, kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu od 4. srpnja 2013. godine, poslovni broj P-1401/12, u dijelu u kojem je između ostaloga utvrđeno da su u tom predmetu tužene banke, uključujući i ovdje tuženika, u razdoblju od 01.01.2004. do 31.12.2008. povrijedili kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, sklapajući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja predmetnih ugovora tuženici kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sa sklapanjem predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time svi odnosni tuženici postupili suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03), dalje u tekstu: ZZP 03), te da su svi tuženici, uključujući i ovdje tuženika u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedili kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita sklapajući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranim odlukama i drugim internim aktima tuženika, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora tuženici kao trgovci s korisnicima kreditnih usluga kao potrošačima nisu pojedinačno pregovarali niti ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluke tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih st rana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa su time tuženici (uključujući i ovdje tuženika), u razdoblju od 10. rujna 2003. postupali suprotno odredbama tada važećeg ZZP 03 i to člancima 81., 82., 90., a od 7. kolovoza 2007., pa nadalje protivno odredbama tada važećeg ZZP 07 i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima (točka 1. -8. izreke), tako da je sud naložio svim tuženicima, uključujući i ovdje tuženika, da prekinu s gore opisanim postupanjem te je svim tuženicima naložio da u roku od 60 dana ponude potrošačima izmjenu ugovorne odredbe kojom je određeno da je iznos glavnice kreditne obveze vezan uz valutu švicarski franak, a kamatna stopa promjenljiva, na način da glavnica bude izražena u kunama u iznosu koji je isplaćen u fazi korištenja kredita i uz fiksnu kamatnu stopu, a u postotku koji je bio izrijekom naveden u sklopljenom potrošačkom ugovoru kao važeća stopa redovne kamate na dan sklapanja ugovora, jer će u suprotnom njihovu ponudu zamijeniti ova presuda (točka 9. izreke), zabranio tuženicima takvo ili slično postupanje ubuduće (točka 10. izreke).

1.3. S obzirom da je tužiteljica vratila cjelokupni iznos kredita, obračunavajući anuitete prema valuti CHF i sukladno odlukama banke o povećanju kamatne stope, proizlazi da je tuženik od tužiteljice primio znatno veći iznos od onog na koji je imao pravo, uvažavajući okolnosti da su plaćanja vršena temeljem ništetnih i nepoštenih ugovornih odredbi, a kako je to prethodno opisano pod točkom 2. tužbe, pa je tuženik sukladno čl. 323. Zakona o obveznim odnosima, dužan vratiti sve što je primio na temelju takvih odredbi Ugovora, a u svezi i s čl. 1111., čl. 1115. i čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima.

1.4. Tužiteljica je prema vlastitom, nestručnom, izračunu utvrdila da je tuženik od tužiteljice, uvažavajući okolnosti da su plaćanja vršena temeljem ništetnih i nepoštenih ugovornih odredbi vezanih za plaćanje anuiteta vezanih za tečaj CHF, neosnovano primio ukupno iznos od najmanje 7.125,51 EUR/53,687,19 HRK. Stoga postavljenim tužbenim zahtjevom predlaže donošenje presude kojom će se utvrditi ništetnost odredbe čl. 7. Ugovora o kreditu, a kojim je ugovorena valutna klauzula.

2. U pisanom odgovoru na tužbu tuženik prvenstveno ističe prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda. Ističe se prigovor zastare. Ističe se prigovor da se status potrošača ne presumira, veće je u svakom konkretnom slučaju potrebno utvrditi je li fizička osoba za privatne svrhe sklopila ugovor, pri čemu je tada teret dokaza te činjenice na tužiteljici. Tuženik ističe da je odredba o valutnoj klauzuli u CHF bila razumljiva tužiteljici, te je bila svjesna ekonomskih posljedica ugovaranja takve odredbe. Odluke VTS u postupku kolektivne zaštite nisu primjenjive na pojedinačne postupke, budući da je sud samo ocjenjivao okolnosti koje su postojale u tzv. predugovornoj fazi, a ne u fazi pojedinačnih pregovora. Tuženik ističe i prigovor radi prijeboja u iznosu od 171,38 € sa zakonskim zateznim kamatama kako je to navedeno u odgovoru na tužbu.

3. Radi razjašnjenja spornih, a za ovaj postupak odlučnih činjenica izvedeni su dokazi čitanjem Ugovora o kreditu od 12. travnja 2006., Obračuna naknade za bankarske usluge od 12. travnja 20026., Otplatnih tablica, Kronologije otplate kredita Podravke (listovi 18-20), Aktiviranja izjava o obustavi plaće (list 21), Izjave suglasnosti o zapljeni (list 22), Otplatnog plana, Plana otplate za kredit koji se otplaćuje u anuitetima i potvrde tuženika (listovi 23- 28), pregleda prometa po kreditu, Obavijesti o kreditu, promjene kamatne stope (listovi 47- 54), posebne ponude kredita za djelatnike Grupe Podravka i dokumentacije o ponudi kredita, informacija o kreditima (listovi 129-181), pisanog iskaza EU, te nalaza i mišljenja knjigovodstveno-financijskog vještaka Natalije Jambrečić od 8. svibnja 2026. Tužiteljica je saslušana kao kao stranka u svrhu dokazivanja.

4. Sud je savjesno i brižljivo ocijenio svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/2023; - dalje u tekstu: ZPP), te je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

5. Primjenom pravila o teretu dokazivanja u smislu čl. 7. i čl. 219. st. 1. ZPP-a, sud u postupku može utvrđivati samo one činjenice koje su stranke predložile tijekom postupka, te izvoditi samo one dokaze koje su stranke predložile tijekom postupka.

6. U odnosu na prigovor tuženika mjesnoj nenadležnosti ovog suda, ovaj sud je pravomoćnim Rješenjem broj P-294/2023-8 od dana 27. siječnja 2025. odbio prigovor tuženika mjesne nenadležnosti ovog suda kao neosnovan.

7. Nesporno je da su stranke dana 12. travnja 2006. sklopile Ugovor o kreditu broj 2402006- 1031262160/51404627-5102947638, temeljem kojega je tuženik kao kreditor odobrio i isplatio tužiteljici kao korisnici kredita kredit u iznosu od 35.000,00 CHF, obračunato po srednjem tečaju Banke na dan puštanja kredita u tečaj.

8. Saslušana kao stranka u svrhu dokazivanja tužiteljica je iskazivala da je predmetni kredit podignula u travnju mjesecu 2006., a sa svrhom namjene renoviranje kuće u kojoj je u toj vrijeme živjela sa suprugom i troje mlljt. djece. U kući se nikada nije obavljala obrtna djelatnost, djelatnost OPG-a, a niti je kuća ikada bila iznajmljivana. Ista je renovirana samo radi poboljšanja uvjeta življenja njezine obitelji. Misli da je u to vrijeme bila klijent banke tuženika i upravo joj je osobni bankar u banci predložio podizanje kredita u valuti CHF predočavajući ga kao najpovoljniji kredit. Nitko od strane tuženika nije joj objasnio značenje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope. Navodi da je ugovor pročitala, ali ono što je njoj bilo bitno, to je ukupan iznos kredita, broj rata, a koje su u skladu s njenim materijalnim mogućnostima. Predmetni ugovor potpisala je na unaprijed formuliranom obrascu. Nije imala nikakvu mogućnost pregovaranja oko uvjetima kredita. U vrijeme podizanja kredita mjesečna rata iznosila je oko 500,00 kn, dok se kasnije popela na iznos od 1.200,00 kn. Navodi da je taj iznos bio potpuno previsok za njenu plaću, tako da su joj pomagali roditelji. Navodi da je kredit u cijelosti otplatila prijevremenom otplatom.

9. U pravomoćnim presudama donesenim u parničnom postupku radi zaštite kolektivnih prava potrošača, koji je vođen kod Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P- 1401/2012 (presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž - 6632/2017 od 14. lipnja 2018.,) i revizijske odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt- 249/2014-2 9. travnja 2015., te poslovni broj Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019., izraženo je pravno shvaćanje da su ugovorne odredbe ugovora o kreditu sklopljenim između tuženih banaka i potrošača u CHF uz ugovorenu valutnu klauzulu, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, nerazumljive i nepoštene, a sve sukladno odredbama čl. 81., 82. i 90., Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03 - dalje: ZZP/03), a od 7. kolovoza 2007. sukladno odredbama članaka 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09 - dalje: ZZP/07), te se prema odredbi članka 502. c ZPP fizičke ili pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502. a stavak 1. tog zakona. U tom slučaju će sud biti vezan za utvrđenja u parnici u kojoj će se te osobe na njih pozvati. Dakle, odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojana povrede propisa zaštite potrošača obvezuju ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, što znači da pozivom na odredbu čl. 502. c ZPP ta shvaćanja imaju direktan učinak i na ovaj konkretan slučaj.

10. Slijedom navedenog zaključak je suda da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako da što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Slijedom navedenog, zaključak je suda da tužiteljica nedvojbeno ima status potrošača u smislu čl. 3. ZZP-a. Naime, tužiteljica je podignula kredit radi stambenog zbrinjavanja njene obitelji, a u kući koju je iz tih novčanih sredstava renovirala, nije obavljana obrtna djelatnost, djelatnost OPG-a, niti je kuća ikada bila iznajmljivana.

11. U vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, pa do 6. kolovoza 2007. bio je na snazi Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/2003, dalje ZZP/03), koji je također sadržavao odredbe o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima. Tako je odredbom čl. 81. st. 2. i 3. ZZP/03 bilo propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u odnosima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, posebice ako potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj.

12. Zaključak je suda da je nesporno tuženik raspolagao informacijama o mogućim rizicima o kojima je trebao informirati tužiteljicu sve kako bi tužiteljici bilo omogućeno da procjeni je li predloženi Ugovor o kreditu prilagođen njegovim potrebama i financijskoj situaciji, što je tuženik u obvezi prema Zakonu o kreditnim institucijama. Međutim, sud smatra da tužiteljica u trenutku sklapanja Ugovora o kreditu nije raspolagala sa svim informacijama koje su bile potrebne kako bi donio informiranu odluku, a odredbe Ugovora o valutnoj klauzuli u CHF su pisane na obrascu koji je unaprijed pripremljen i na koje tužiteljica nije mogla imati utjecaja, pa su ništetne. Slijedom navedenog, sud zaključuje da su sporne odredbe Ugovora o namjenskom kreditu u odnosu na valutnu klauzulu u CHF, ništetne u smislu odredbe čl. 81. st. 1. i 2., čl. 84. i čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/2003 i dr.; dalje ZZP), te čl. 322. st. 1. u vezi čl. 324. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/2005 i dr.; dalje ZOO). Stoga je odlučeno na način naveden u točki I. izreke presude.

13. Tuženik je stavio prigovor da je u odnosu na sve iznose koji su predmet tužbenog zahtjeva nastupila zastara.

14. Nije osnovan prigovor zastare potraživanja. Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela dana 30. siječnja 2020. zauzeo je pravno shvaćanje da "zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.“ Budući da je ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF utvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž - 6632/17 od 14. lipnja 2018., te kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 6. svibnja 2023., to nije protekao zastari rok od pet godina iz članka 225. ZOO.

15. Sud je na okolnost više preplaćenih iznosa s osnova promjene mjesečnih anuiteta (valutna klauzula vezana uz CHF) proveo financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku za područje ekonomije, Grane financije, računovodstvo i bankarstvo Nataliji Jambrečić, mag. oec., koja je 8. svibnja 2026. dostavila u spis pisani nalaz i mišljenje.

16. Iz nalaza i mišljenja knjigovodstveno-financijskog vještaka Natalije Jambrečić i sadržaja priloženih isprava proizlazi da je kredit u iznosu od 35.000,00 CHF isplaćen 12. travnja 2006. po srednjem tečaju za CHF tečajne liste kreditora važećem na dan isplate kredita koji je iznosio 4,631300 kn za 1 CHF, a otplata kredita ugovorena je u 144 jednakih mjesečna anuiteta. Isplaćeni iznos kredita u kunama iznosio je 162.095,50 kn. Prvi anuitet dospio je na naplatu 1. lipnja 2006., a svaki idući u razmaku od mjesec dana, s prvim danom u mjesecu. Zbog promjene tečaja CHF u odnosu na tečaj na dan isplate kredita tijekom cijelog perioda otplate kredita više je plaćeno 7.124,54 €. Negativne tečajne razlike utvrđene su u iznosu od 110,71 €, a iste su već uključene u izračun.

17. Sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje knjigovodstveno-financijskog vještaka Natalije Jembrečić jer je ista stručna osoba, a nalaz i mišljenje dala je na temelju svih raspoloživih podataka u spisu.

18. Budući da je sud u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje financijskog vještaka, te je utvrdio da je tužiteljica platila više s osnova povrata kredita i to zbog promjene tečaja CHF, odnosno zbog primjene ništetne ugovorne odredbe u ukupnom iznosu od 7.124,54 €, te je naloženo tuženiku vratiti tužiteljici navedeni iznos i to sa zakonskom zateznom kamatom od dana preplate svakog pojedinog iznosa, kako je to utvrđeno na temelju provedenog financijskog vještačenja, sve primjenom odredbi čl. 323., čl. 1111. i čl. 1115. te čl. 29. st. 2. ZOO-a, na način kako je presuđeno u točki II. izreke ove presude. Ovo iz razloga jer je tuženik nepošten stjecatelj (čl. 1115. ZOO) jer je s obzirom na odredbu čl. 87. ZZP/03 već u trenutku sklapanja navedenog ugovora o kreditu mogao znati da su navedene ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli nepoštene i posljedično tome ništetne i da mu sve ono što bude primio temeljem tako ugovorenih odredbi ne pripada.

19. U odnosu na postavljeni prigovor radi prijeboja potraživanja od strane tuženika sud je utvrdio da je isti neosnovan u cijelosti iz razloga jer je tužiteljica postavila tužbeni zahtjev na način da je sukladno nalazu i mišljenju vještaka uzeo u obzir obračun vještaka i kada je tečaj bio manji i kada je bio veći, te je tužbeni zahtjev postavi la prema nalazu i mišljenju vještaka u iznosu razlike pozitivnih i negativnih tečajnih razlika. Stoga je odlučeno na način naveden kao u točki III. izreke presude.

20. I tužiteljica i tuženik tražili su naknadu parničnog troška prema troškovnicima koje su predali u spis.

21. Trošak tužiteljice utvrđen je prema vrijednosti predmeta spora, troškovniku predanom u spis, a sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/2023) i odnosi se na nagradu punomoćnika odvjetnika za sastav tužbe u iznosu od 200,00 € (Tbr. 7.1. OT), za sastav podnesaka od 4. prosinca 2023. i 28. svibnja 2026., za svaki iznos od 200,00 € (Tbr. 8.1. OT), zastupanje na ročištima 17. siječnja 2024., 24. veljače 2026. i 2. srpnja 2026., za svako iznos od 200,00 € (Tbr. 9.1. OT), te ročište za objavu presude u iznosu od 100,00 € (Tbr. 9.3. OT), PDV na navedene radnje odvjetnika u iznosu od 325,00 €, te u cijelosti predujam za vještačenje u iznosu od 400,00 €, pristojba na tužbu u iznosu od 58,86 €, te pristojba na presudu u iznosu od 58,86 €, tako da ukupni parnični trošak tužiteljice iznosi 2.142,72 €, koji joj je dosuđen u cijelosti temeljem čl. 154. st.1. ZPP-a na način naveden u točki III. izreke presude.

22. Slijedom navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

Koprivnica, 16. srpnja 2026.

Sutkinja:

Sonja Gundić-Biškup

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana, od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku).

Dostaviti:

1. Odvjetnik Zlatko Šimek, Koprivnica – neposredno

2. Odvjetnica Iva Markotić Bagarić, Radnička cesta 22, Zagreb – putem e-Oglasne ploče suda