Republika Hrvatska

Općinski sud u Čakovcu

Čakovec, R. Boškovića 18

Poslovni broj: Pn-55/2024-34

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Čakovcu, u ime Republike Hrvatske, po sutkinji Ivani Starčević, u pravnoj stvari tužitelja OH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Bojanu Bacingeru, odvjetniku u Čakovcu, protiv tuženika Zavarovalnica Sava, zavarovalna družba d.d., Eve Lovše 7, Maribor, Slovenija, Sava osiguranje d.d. – Podružnica Hrvatska, R. Frangeša Mihanovića 9, Zagreb, OIB: 45237012600, zastupanog po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda mr. sc. Dušanka Kuharić i Dejan Kuharić iz Ludbrega, radi naknade štete, nakon dovršene glavne rasprave održane dana 25. svibnja 2026., u prisutnosti z pun. tužitelja Tene Črlenec odvj. vježbenice u uredu Bojana Bacingera odvj. iz Čakovca, te pun. tuženika Dejana Kuharića odvj. iz Korpivnice, dana 16. srpnja 2026.

p r e s u d i o  je

I. Nalaže se tuženiku ZAVAROVALNICA SAVA, zavarovalna družba d.d., Maribor, Slovenija — SAVA OSIGURANJE d.d., Podružnica Hrvatska, Roberta Frangeša Mihanovića 9, Zagreb, OIB: 45237012600, da tužitelju PH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 2.963,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. veljače 2024. do isplate, po stopi od 7,50% godišnje do 31. prosinca 2024., po stopi od 6,15% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2025. do 30. lipnja 2025., po stopi od 5,15% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2025. do 30. lipnja 2026., po stopi od 5,40% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2026. pa do isplate, a u slučaju promjene stope po referentnoj stopi odnosno stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Odbija se daljnji tužbeni zahtjev kojim se nalaže tuženiku da tužitelju isplati iznos od 1.448,60 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. veljače 2024. do isplate, po stopi od 7,50% godišnje do 31. prosinca 2024., po stopi od 6,15% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2025. do 30. lipnja 2025., po stopi od 5,15% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2025. do 30. lipnja 2026., po stopi od 5,40% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2026. pa do isplate, a u slučaju promjene stope po referentnoj stopi odnosno stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od iznosi 564,24 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. srpnja 2026. kao dana donošenja presude do isplate po kamatnoj stopi od 5,40% godišnje, a u slučaju promjene stope po referentnoj stopi odnosno stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine. Odbija se daljnji zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.593,48 EUR.

Obrazloženje

1. Tužitelj je tužbom od 27. svibnja 2024. zatražio isplatu iznosa od 1.700,00 EUR s kamatama od 20. veljače 2024. na ime naknade neimovinske i imovinske štete pretrpljene u prometnoj nesreći od 30. studenog 2023. u [adresa], na križanju Ulice Ivana Plemenitog Zajca i Vukovarske ulice. Podneskom od 6. listopada 2025. tužitelj je specificirao tužbeni zahtjev na iznos od 4.411,60 EUR, tvrdnjom da ukupna šteta iznosi 5.711,60 EUR, uz odbitak izvansudski isplaćenih 1.300,00 EUR. Sukladno čl. 191. st. 2. ZPP-a ako tužitelj preinačuje tužbu tako da zbog okolnosti koje su nastale nakon podnošenja tužbe zahtijeva iz iste činjenične osnove drugi predmet ili novčanu svotu, tuženik se takvoj preinaci ne može protiviti, te se prema ustaljenoj sudskoj praksi smatra da je preinačeni tužbeni zahtjev postavljen kada i prvotni.

2. Između stranaka je nesporno:

- da se nesreća dogodila 30. studenog 2023. i da ju je skrivio vozač MH vozilom [registarska oznaka], osiguranim kod tuženika policom br. [broj police];

- da je tuženik pasivno legitimiran i odgovoran za štetu;

- da je tuženik u mirnom postupku isplatio 1.300,00 EUR

- da je tužitelj pretrpio imovinsku i neimovinsku štetu u prometnoj nesreći.

3. Jedino je sporna visina preostale nenadoknađene štete — specificiranim tužbenim zahtjevom traži se iznos od 4.411,60 EUR kao razlika do ukupne štete od 5.711,60 EUR (5.711,60 EUR − 1.300,00 EUR = 4.411,60 EUR).

4. Sud je izvršio uvid u spis list 1–142. Na ročištu od 25. svibnja 2026. saslušan je stalni sudski vještak medicinske struke dr. med. Robert Grudić, specijalist opći kirurg, ortoped, traumatolog i subspecijalist traumatologije, radi razjašnjenja prigovora tuženika iz podneska od 29. listopada 2025. na njegov ranije sačinjen nalaz i mišljenje u ovom predmetu na okolnost utvrđenja visine povreda pravo osobnosti tužitelja, intenziteta i trajanja fizičkih boli, straha, trajnih posljedica po zdravlja kao i radi utvrđenja koliko je trebalo tuđe pomoći i njega za vrijeme tužitelja i naknado zbog štetnog događaja (prometne nesreće) od 30. studenog 2023. Prijedlog tuženika za novo vještačenje sud odbija temeljem čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/1977., 36/1977., 36/1980., 6/1980., 69/1982., 43/1982., 58/1984., 74/1987., 57/1989., 20/1990., 27/1990., 35/1991., "Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023.; dalje u tekstu: ZPP) — vještak je sve prigovore stručno i argumentirano razložio, a tuženik nije ukazao na konkretnu nedostatnost nalaza nego samo na neslaganje s visinom ocjena. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno (čl. 8. ZPP-a), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. Na temelju prihvaćenog Nalaza i mišljenja vještaka dr. Grudića od 17. veljače 2025. i njegova usmenog iskaza na ročištu od 25. svibnja 2026. sud utvrđuje da je tužitelj u štetnom događaju zadobio ozljedu: trzajna ozljeda vrata — distenzija paravertebralnih mišića cervikalne kralježnice (Distensio mm. paravertebralium cervicalium) — laka tjelesna ozljeda zadobivena u frontalnom sudaru. Trpio je fizičke boli: jakog intenziteta 2 dana, srednjeg intenziteta 5 dana, slabog intenziteta 30 dana. Trpio je primarni strah jakog intenziteta kroz 5 minuta (u trenutku udara); sekundarni strah srednjeg intenziteta do 10 dana (neizvjesnost za tijek liječenja); sekundarni strah slabog intenziteta do 6 mjeseci (strah od trajnih posljedica, oprez u prometu). Kao trajne posljedice ostale su: bol u desnoj strani vrata s izraženom bolnošću pri pokretima prema lijevo; mjerljivo ograničenje kretnji vrata slabog stupnja (rotacija 60-0-55° naspram očekivanih 70-0-70°; laterofleksija 35-0-30° naspram očekivanih 45-0-45°); trajno umanjenje životne aktivnosti od 4 %. Trebao je tuđu pomoć i njegu 7 dana po 2 sata dnevno (kumulativno 14 sati). Naruženosti nema a liječenje je završilo u siječnju 2024.

6. Tuženik je u podnesku od 29. listopada 2025. osporio Nalaz i mišljenje vještaka u četiri točke. Vještak dr. Grudić je na ročištu od 25. svibnja 2026. sve prigovore razložio i ostao kod zaključaka iz Nalaza. Sud ocjenjuje prigovore kako slijedi:

Ad a) Pretjerano trajanje fizičkih bolova: Vještak je obrazložio: "Procjena trajanja bolova određenog intenziteta donesena je na osnovu kliničkog tijeka liječenja oštećenog te dosadašnjeg kliničkog iskustva u takvim slučajevima." Konzilijarni pregled 1. prosinca 2023. bilježi intenzivne bolove u vratu, trnce u rukama i ograničene pokrete (2-3-3-3), kontrolni pregled 8. prosinca 2023. "i dalje intenzivne tegobe" uz povišeni tonus PVM, a pregled fizijatra 22. prosinca 2023. povišen tonus i ograničene kretnje. Ocjena je u potpunoj korelaciji s medicinskom dokumentacijom. Tuženik nije naveo ni jedan konkretan nalaz koji bi toj ocjeni proturječio. Prigovor se odbija.

Ad b) Pretjerano trajanje straha slabog intenziteta — 6 mjeseci, bez psihijatrijskog liječenja: Vještak je razložio: "Nije neophodno da se tužitelj liječi kod psihijatra da bi on nastavio imati strah slabog intenziteta u trajanju od 6 mjeseci zbog već opisanog... Prilikom takvih štetnih događaja zaostaje trauma zbog mogućeg ponovnog nastanka prometnog udesa te su oštećenici prilikom sudjelovanja u prometu bitno oprezniji." Sekundarni strah slabog intenziteta koji se očituje u smanjenom komforu pri vožnji, smetnjama pri spavanju i anksioznosti ne zahtijeva psihijatrijsko liječenje kao preduvjet za pravnu relevantnost — sukladno ustaljenoj praksi VSRH. Ocjena je utemeljena na kliničkom iskustvu i tipičnom tijeku trzajne ozljede vrata, a ne na pukom subjektivnom iskazu tužitelja. Prigovor se odbija.

Ad c) Trajno smanjenje životne aktivnosti od 4% nije verificirano pretragama: Vještak je pojasnio: "Kliničkim pregledom utvrđuje se ograničenje pokreta, stupanj napetosti mišića vrata te se na osnovu navedenog unosi ocjena. Magnetska rezonanca je statička pretraga kojom se ne može utvrditi opseg kretnji. EMNG služi za procjenu oštećenja korijena živaca te stoga ne služi za procjenu ograničenja i stupnja bolova u vratu." Klinički pregled 11. siječnja 2025. — više od godinu dana nakon nesreće — objektivno je izmjerio mjerljiva ograničenja pokreta, potkrijepljena korelacijom s nalazom fizijatra iz prosinca 2023. Vještak je uzeo u obzir dob tužitelja (32 godine), zanimanje i fizičke zahtjeve te napomenuo da trzajna ozljeda vrata prema medicinskoj literaturi dovodi do ranijeg nastanka degenerativnih promjena kralježnice. Klinički mjereni opseg pokreta, godinu dana nakon ozljede, jest objektivan i ponovljiv nalaz dostatan za zaključak o trajnom umanjenju. Prigovor se odbija.

Ad d) Nejasnoća o završetku liječenja: Vještak je otklonio nejasnoću: "S obzirom da je zadnji pregled bio 22. prosinca 2023. i da je na tom pregledu ordinirana fizikalna terapija — pod uvjetom da je oštećeni proveo fizikalnu terapiju, liječenje je završeno u siječnju 2024." Tegobe iz pregleda od 11. siječnja 2025. trajne su posljedice, a ne ostatak akutnog liječenja. Prigovor se odbija.

7. Sukladno čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023.; dalje u tekstu: ZOO), sud će dosuditi pravičnu novčanu naknadu uzimajući u obzir jačinu i trajanje povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilj kojemu služi ta naknada, ali i o to da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

Sud polazi od orijentacijskih kriterija VSRH iz 2002., uvećanih za 50% pravnim shvaćanjem Građanskog odjela VSRH od 15. lipnja 2020. (Su-IV-47/2020-5), koji su obvezujući za sve postupke od tog datuma nadalje.

8. Tužitelj se u podnesku od 6. listopada 2025. poziva na inflacijsku korekciju od 30% i na pravno stajalište iz presude Županijskog suda u Zagrebu Gž-3137/2024-2 od 25. srpnja 2024. Sud prihvaća načelni argument da je od lipnja 2020. do donošenja ove presude proteklo gotovo šest godina, te da je inflacija mjerena indeksom potrošačkih cijena u tom razdoblju bila značajna. Ovo je relevantna okolnost u smislu čl. 1100. st. 2. ZOO-a pri odmjeravanju pravičnog iznosa. Sukladno ustaljenoj praksi VSRH, orijentacijski kriteriji nisu matematička formula ni gornja granica, nego polazna točka — a sudovi su ovlašteni odmjeriti naknadu iznad matematičke sume kriterija ako to opravdavaju okolnosti konkretnog slučaja. Međutim, sud ne primjenjuje mehaničko množenje matematičkih iznosa s fiksnim inflacijskim faktorom 1,30, jer bi to dovelo do dvostrukog uvećanja (50% iz 2020. + 30% inflacije kao automatska nadogradnja). Umjesto toga, inflacijska okolnost uzima se kao jedan od čimbenika slobodne sudske ocjene, zajedno s dobi tužitelja (32 godine), trajnošću posljedica i rizikom degeneracije.

9. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud polazi od orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete, izvorno donesenih na sjednici Građanskog odjela VSRH od 29. studenog 2002. (Su-1331-VI/02 i 1372-11/02), a izmijenjenih pravnim shvaćanjem s druge sjednice Građanskog odjela VSRH od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. (Su:IV-47/2020-5), kojim je utvrđeno da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama povećavaju za 50 %. Navedeno pravno shvaćanje primjenjuje se na sve parnične postupke za naknadu neimovinske štete u svim stupnjevima suđenja od dana prihvaćanja na sjednici Građanskog odjela VSRH, dakle i na ovaj postupak.

10. Sud naglašava da orijentacijski kriteriji nisu matematička formula koja pukim automatizmom služi za izračunavanje pravičnog iznosa naknade, niti predstavljaju izvor prava — oni su upućujuće smjernice čiji je cilj ujednačavanje sudske prakse. Stoga su u svakom konkretnom predmetu neminovna i nužna odstupanja s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i posebice utvrđene kvalifikatorne okolnosti iz čl. 1100. st. 2. ZOO-a.

11. U pogledu metodologije tužitelja iz podneska od 6. listopada 2025., koji na iznose uvećane 2020. za 50 % primjenjuje daljnji kumulativni faktor od 30 % radi inflacijske erozije, sud napominje da takav automatski multiplikativni pristup nije sukladan niti pravnoj naravi orijentacijskih kriterija niti ustaljenoj praksi VSRH. Inflacijska erozija vrijednosti kriterija od lipnja 2020. do danas jest okolnost koju sud mora uzeti u obzir pri slobodnoj ocjeni, ali ne kao aritmetički faktor koji se automatski množi s već uvećanim iznosima — nego kao jednu od relevantnih okolnosti konkretnog slučaja. Sud uvažava tu okolnost pri odmjeravanju pojedinih stavki na način kako je obrazloženo u nastavku.

a) Fizičke boli — 630,00 EUR

Sukladno čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a, sud tužitelju dosuđuje pravičnu novčanu naknadu za pretrpljene fizičke boli vodeći računa o njihovoj jačini i trajanju te svim okolnostima konkretnog slučaja. Tužitelj je trpio fizičke boli jakog intenziteta u trajanju od 2 dana neposredno nakon ozljeđivanja, boli srednjeg intenziteta u trajanju od 5 dana te boli slabog intenziteta u trajanju od 30 dana.

Uzimajući kao polazište orijentacijske iznose prema uvećanim kriterijima iz 2020. uvećanim za 5 % — koji za jak bol iznose oko 77,34 EUR/dan, za srednji oko 45,99 EUR/dan i za slab oko 14,63 EUR/dan — matematičko polazište iznosi oko 823,53 EUR (jake: 2 × 77,34 = 154,68 EUR; srednje: 5 × 45,99 = 229,95 EUR; slabe: 30 × 14,63 = 438,90 EUR; ukupno: 823,53 EUR).

Uvažavajući narav ozljede (laka tjelesna ozljeda s konzervativnim liječenjem bez operativnih zahvata, trajanje akutnog liječenja relativno kratko), dob tužitelja od 32 godine i mehanizam nastanka ozljede (frontalni sudar), sud slobodnom ocjenom odmjerava naknadu za fizičke boli u iznosu od 630,00 EUR. Taj iznos je niži od matematičke sume uvećanih kriterija jer laka ozljeda kratkog konzervativnog liječenja ne opravdava primjenu punog matematičkog polazišta — ali se inflacijska okolnost uzima u obzir u mjeri u kojoj je bila sadržana u primijenjenom uvećanju od 5 %, a narav ozljede sprečava da dosuđeni iznos dostigne razinu matematičke sume.

b) Strah — 630,00 EUR

Tužitelj je u trenutku nesreće pretrpio primarni strah jakog intenziteta u kratkom trajanju od oko pet minuta, što odgovara tipičnom primarnom strahu pri iznenadnom frontalnom sudaru. Nakon nesreće tužitelj je trpio sekundarni strah srednjeg intenziteta u trajanju do 10 dana, manifestiran neizvjesnošću glede tijeka liječenja i rizika od trajnih posljedica. Sekundarni strah slabog intenziteta trajao je do šest mjeseci u vidu pojačane opreznosti pri sudjelovanju u prometu, povremenih smetnji usnivanja i proživljavanja traumatskog događaja.

Pritom sud ističe — sukladno razjašnjenju vještaka dr. Grudića na ročištu od 25. svibnja 2026. i ustaljenoj praksi VSRH — da psihijatrijsko liječenje nije pravni preduvjet za pravnu relevantnost sekundarnog straha slabog intenziteta; izostanak psihijatrijskog liječenja znači jedino da tegobe nisu dosegnule razinu koja bi zahtijevala specijaliziranu psihijatrijsku skrb, a ne da strah nije postojao ili da ga nije vrijedno naknaditi. Nema trajnih posljedica straha.

Uzimajući kao polazište orijentacijske iznose prema uvećanim kriterijima iz 2020. uvećanim za 5 %, matematičko polazište za sve utvrđene oblike straha iznosi znatno više od odmjerenog iznosa — sekundarni strah slabog intenziteta u trajanju od 180 dana sam po sebi, po dnevnoj stopi od 14,63 EUR, daje 2.633,40 EUR, uz što se pridodaju primarni strah (paušalno oko 65,00 EUR) i sekundarni strah srednjeg intenziteta (10 × 45,99 = 459,90 EUR), pa matematičko polazište ukupno iznosi oko 3.158,30 EUR. Sud slobodnom ocjenom bitno snižava naknadu ispod tog polazišta jer sekundarni strah slabog intenziteta nije zahtijevao nikakvo liječenje niti psihijatrijsku skrb, tužiteljev svakodnevni život nije bio bitno narušen te nema trajnih psihičkih posljedica — sve su to okolnosti koje u konkretnom slučaju opravdavaju znatno odstupanje prema dolje od matematičke sume uvećanih kriterija, a inflacijska okolnost taj odmak tek djelomično ublažava. Sud slobodnom ocjenom odmjerava naknadu za pretrpljeni strah u iznosu od 630,00 EUR.

c) Duševne boli zbog trajno smanjene životne aktivnosti od 4 % — 2.940,00 EUR

Tužitelju je kao trajna posljedica ozljede utvrđeno umanjenje životne aktivnosti od 4 %, manifestirano mjerljivim ograničenjem kretnji vrata slabog stupnja i trajnom boli u desnoj strani vrata, verificirano kliničkim pregledom više od godinu dana nakon štetnog događaja (rotacija 60-0-55° naspram očekivanih 70-0-70°; laterofleksija 35-0- 30° naspram očekivanih 45-0-45°).

Orijentacijski kriterij za smanjenje životne aktivnosti do 25 % iznosi oko 1.493,31 EUR za svakih 10 % smanjenja prema kriterijima iz 2020.; uvećanjem za 5 % taj iznos postaje 1.567,98 EUR za svakih 10 % smanjenja, što za 4 % daje matematičko polazište od 627,19 EUR (= 4/10 × 1.567,98 EUR).

Slobodnom ocjenom sud pri odmjeravanju uzima u obzir sljedeće okolnosti koje zajedno opravdavaju znatno uvećanje iznad navedenog matematičkog polazišta: tužitelju je u trenutku ozljeđivanja bilo 32 godine — pred njim je dug niz desetljeća u kojima će morati ulagati pojačane napore u svakodnevnim aktivnostima pri vožnji, fizičkom radu, sportu i osobnoj njezi; vještak dr. Grudić stručno je obrazložio da trzajne ozljede vrata prema medicinskoj literaturi dovode do ranijeg nastanka degenerativnih promjena kralježnice koje se s vremenom pogoršavaju, što ovom ograničenju daje progresivni karakter i čini ga bitno težim nego što bi to sugerirao sam postotni udio; utvrđeno ograničenje kretnji je trajno i objektivno mjerljivo; konačno, inflacijska okolnost od 2020. do danas — uzeta u obzir i u primijenjenom uvećanju od 5 %, ali opravdana i kao samostalna okolnost slobodne ocjene za ovaj oblik štete koji je trajan i koji se osjeća na dulji rok — zajedno s dobi i progresivnim karakterom ozljede opravdava odmak znatno iznad matematičkog polazišta. Uzimajući sve navedeno u obzir, sud slobodnom ocjenom odmjerava naknadu za duševne boli zbog trajno smanjene životne aktivnosti od 4 % u iznosu od 2.940,00 EUR.

d) Tuđa pomoć i njega — 63,00 EUR

Vještak dr. Grudić utvrđuje da je tužitelju tuđa pomoć i njega bila potrebna u trajanju od 7 dana po 2 sata dnevno, dakle kumulativno 14 sati, a koju mu je pružala supruga. Naknada za tuđu pomoć i njegu jest imovinska šteta u smislu čl. 1089. ZOO- a — visina naknade određuje se prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke.

Sukladno ustaljenoj praksi VSRH, kada tuđu pomoć i njegu pružaju ukućani besplatno, naknada se dosuđuje prema neto zaradi osobe koja bi u mjestu u kojem je tuđa pomoć pružena bila sposobna pružiti takvu uslugu. Nije mjerodavna cijena usluga profesionalnih agencija za skrb ni stručne medicinske njege, jer se u ovom slučaju radi o nestručnoj pomoći (pomoć pri kretanju, obavljanje kućanskih poslova, odlasci na liječničke preglede) za koju nije potrebna stručna edukacija.

S obzirom da se radi o nestručnoj pomoći koja bi se mogla pružiti i u [adresa], parametar za utvrđivanje satnice jest neto zarada nekvalificiranog (NKV) radnika u trenutku donošenja sudske odluke. Minimalna neto plaća u Republici Hrvatskoj za 2024. godinu iznosila je 677,00 EUR, što uz prosječni fond od 160 radnih sati daje neto satnicu od 4,23 EUR/h. Sud slobodnom ocjenom, uvažavajući lokalne tržišne uvjete i fizički zahtjevniju narav takve pomoći, zaokružuje satnicu na 4,50 EUR/h. Satnica od 6,00 EUR/h koju tužitelj predlaže podneskom od 6. listopada 2025. ne može se prihvatiti jer odgovara bliže cijeni stručne ili agencijske njege, a ne neto satnicu nestručnog rada ukućana u Međimurju. Primjenom neto satnice od 4,50 EUR/h na utvrđenih 14 sati, naknada s ove osnove iznosi 63,00 EUR.

12. Polazeći od svih utvrđenih okolnosti i primjenom slobodne ocjene, sud odmjerava ukupnu pravičnu novčanu naknadu štete tužitelja na sljedeći način. Za pretrpljene fizičke boli tužitelju pripada 630,00 EUR, za pretrpljeni strah 630,00 EUR, za duševne boli zbog trajno smanjene životne aktivnosti od 4 % iznos od 2.940,00 EUR te za imovinsku štetu s osnove tuđe pomoći i njege iznos od 63,00 EUR. Odmjerena ukupna šteta iznosi ukupno 4.263,00 EUR.

Tuženik je u mirnom postupku tužitelju isplatio 1.300,00 EUR. Razlika između odmjerene ukupne štete i isplaćenog iznosa iznosi 2.963,00 EUR.

Tužbenim zahtjevom iz podneska od 6. listopada 2025. tužitelj traži iznos od 4.411,60 EUR. Budući da odmjerena razlika iznosi 2.963,00 EUR, a utuženi iznos je 4.411,60 EUR, tužbeni zahtjev je osnovan u dijelu od 2.963,00 EUR, a u preostalom dijelu od 1.448,60 EUR odbija se kao pretjeran jer počiva na automatskoj kumulativnoj primjeni multiplikativnog faktora od 30 % koji, kako je obrazloženo, nije prihvatljiva metoda odmjeravanja pravičnog iznosa naknade.

Sukladno čl. 12. st. 6. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine br. 151/2005. i dalje; dalje: ZOOP), u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete u roku propisanom čl. 12. st. 5. ZOOP-a, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate, i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

Tužitelj je odštetni zahtjev podnio 20. veljače 2024. Navedena odredba ZOOP- a jest posebni propis (lex specialis) koji uređuje dospjelost kamate u predmetima prometnog osiguranja i primjenjuje se na sve vidove naknade štete — i neimovinsku i imovinsku — bez razlikovanja. Stoga zatezne kamate na cjelokupni dosuđeni iznos od 2.963,00 EUR teku od 20. veljače 2024. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena.

13. Uspjeh tužitelja: 2.963,00 / 4.411,60 = 67,2 % Uspjeh tuženika: 32,8 %. Sukladno čl. 154. st. 2. ZPP-a, kada su stranke djelomično uspjele u parnici, sud utvrđuje postotak uspjeha svake stranke, od postotka stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzima postotak one koja je u manjoj mjeri uspjela te toj stranci dosuđuje naknadu razmjernog dijela troškova. Neto razlika uspjeha: 67,2 % − 32,8 % = 34,4 %

— tuženik je dužan tužitelju naknaditi 34,4 % njegovih opravdanih parničnih troškova. Troškovi tužitelja odmjeravaju se prema troškovniku predanom na ročištu od 25. svibnja 2026. uz primjenu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a prema kojoj će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice i prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/2023. i 107/2025.), uz vrijednost predmeta spora od 4.411,60 EUR. Sudska pristojba odmjerava se prema VPS od 4.411,60 EUR temeljem Zakona o sudskim pristojbama.

14. Tužitelj je zatražio trošak zastupanja po pun. odvjetniku koji se sastoji od sastava tužbe, sastava podnesak od 1.7.2024., zastupanja na ročištu 15.10.2024., sastava podneska od 6.10.2025., sastava podneska od 6.3.2026., zastupanja na ročištu 25.5.2026., za svako od navedenih radnji u iznosu od 200,00 eura, nadalje za zastupanje na ročištu za objavu presude u iznosu od 100,00 eura, na sudsku pristojbu na tužbu i presudu u iznosu od 132,72 eura, na trošak vještačenja u iznosu od 350,00 eura, na trošak dolaska vještaka u iznosu od 50,00 eura, čemu pribraja iznos PDV-a u iznosu od 325,00 eura i dobiva ukupan trošak u iznosu od 2.157,72 eura. Sud nije priznao kao nepotreban sastav podneska od 1.7.2024. u iznosu od 250,00 eura, te sastav podneska tužitelja od 6.3.2026. u iznosu od 250,00 eura također kao nepotreban. Za presudu je tužitelju priznat iznos od 82,01 EUR što sa već plaćenim iznosom na tužbu u iznosu od 33,18 EUR iznosi 115,24 EUR, tako da za iznos od 17,48 EUR tužitelju nije priznata pristojba. Stoga ukupno priznati trošak tužitelja iznosi 1.640,24 EUR od čega 34,4 % iznosi 564,24 EUR. O trošku je odlučeno kao pod toč. III. izreke.

U Čakovcu 16. srpnja 2026.

Sutkinja

Ivana Starčević

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka presude, nadležnom Županijskom sudu, a putem ovog suda, u pisanom obliku u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku. Žalba se može predati i putem informacijskog sustava elektroničke komunikacije sa sudovima, što je obvezno za obvezne sudionike navedene u čl. 106.a st. 5. ZPP-a.