Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

Poslovni broj: P-2034/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sutkinji ovog suda Maji Anušić, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Splitu, OIB: 84397956623, zastupan po punomoćnici TH, dipl.iur, protiv tuženika Triglav osiguranje d.d. sa sjedištem u [adresa], zastupan po punomoćniku ĆH iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui iz Zagreba, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave, zaključene dana 25.svibnja 2026. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 16. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:" Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju štetu u iznosu od 11.141,74 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 15.04.2024.g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena a sve u korist Državnog proračuna RH br. [broj bankovnog računa] model 26, poziv na broj 5908-19-19-03396117412" kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju, u roku od 15 dana, naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 750,00 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je rješenjem broj 115727 od 31.kolovoza 2010. osiguraniku tužitelja ĐH počevši od 7.listopada 2009. priznato pravo na isplatu invalidske mirovine zbog profesionalne nesposobnosti za rad čiji je uzrok 80 % ozljeda izvan rada nastala u prometnoj nesreći koja se dogodila u predjelu općine Graćac dana 9.rujna 2001. Nadalje, da je nesreću skrivio GH iz [adresa] osobnim automobilom reg. oznake [registarska oznaka] koje je u vrijeme štetnog događaja bilo osigurano kod tuženika policom osiguranja br [broj police osiguranja]. Nadalje, da je imenovani presudom Županijskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, osuđen na kaznu zatvora, a presuda je postala pravomoćna 24.svibnja 2011. Nadalje, da je tužitelj naknadio štetu tuženiku u cijelosti do zaključno 31.svibnja 2021. Nadalje, da se tužitelj obratio tuženiku sa odštetnim zahtjevom 27.ožujka 2024. kojim je tražio od tuženika naknadu daljnje štete nastale u razdoblju od 1.lipnja 2021. do 31.ožujka 2024. u iznosu od 11.141,74 eura ( 80% od 13.927,17 eura), kojem tuženik nije udovoljio. Nadalje, da osnov odgovornosti izvire iz čl. 164 Zakona o mirovinskom osiguranju, a visina štete iz čl. 161 istog Zakona.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnov i visinu te navodi da se u konkretnom slučaju primjenjuje Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastale štete tužitelju odnosno u trenutku isplate mirovine. Nadalje, navodi da se u odnosu na razdoblje do ostvarivanja prava na starosnu mirovinu tužitelju treba eventualno naknaditi šteta u visini razmjerne mirovine koja čini razliku između invalidske mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu ( čl. 27.st.3 ZOOP). Nadalje, da se u konkretnom slučaju ne radi o ozljedi na radu, slijedom čega se ista odredba ne može primijeniti.

3. Tijekom postupka izveden je dokaz čitanjem rješenja HZMO, Klasa: 141-02/09-01, Ur broj: 341-18-05/3-09-038855 od 31.kolovoza 2010., Nalaza i mišljenja od 25.siječnja 2010., presude Županijskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću Kž- 163/2011 od 27.svibnja 2011. te ostale dokumentacije koja prileži spisu, te je temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi čl. 8 Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01,117/03, 88/05, 2/07, 84/08,96/08, 123/08,57/11, 148/11, 25/13 -u daljnjem tekstu ZPP) ovaj sud utvrđuje tužbeni zahtjev neosnovanim.

4. Nesporno je utvrđeno da je osiguranik tužitelja ĐH ozlijeđen u prometnoj nesreći te da mu je rješenjem tužitelja broj broj 115727 od 31.kolovoza 2010. priznato pravo na invalidsku mirovinu.

5. Naime, predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete koju trpi isplatom mirovina svom osiguraniku, pa tako za razdoblje od 1.6.2021. do 31.ožujka 2024. potražuje iznos od 11.141,74 eura ( 80 % od ukupno isplaćene mirovine koja iznosi u tom razdoblju iznosi 13.927,17 eura). Pri čemu se tužitelj poziva na odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju (ZMO /13), dok tuženik smatra kako se u konkretnom slučaju moraju primijeniti odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09 i 75/09, dalje ZOOP) prema kojem tuženik ne bi bio odgovoran za utuženu isplatu.

6. Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija tuženika, odgovornost osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja, kao ni činjenica da je tužitelj u utuženom razdoblju isplatio ukupan iznos od 13.927,17 eura.

7. Među strankama je sporna samo osnova tužbenog zahtjeva obzirom na tvrdnje tuženika da tužitelj, u smislu čl. 27 st. 3 ZOOP-a, ima pravo na naknadu štete samo pod pretpostavkom da postoji razlika između mirovine utvrđene konkretnom oštećeniku i one koja bi mu se odobrila u slučaju povrede na radu i to samo u visini te razlike.

8. Među strankama je, dakle, sporno ima li HZMO pravo zahtijevati naknadu štete od osiguravajućeg društva na ime razmjernog dijela isplaćene invalidske mirovine tužiteljevu osiguraniku prema Zakonu o mirovinskom osiguranju (čl. 160., 161., 163.) ili prema Zakonu o obveznom osiguranju u prometu (čl. 27. st. 3. ZOOP).

9. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženog u odlukama poslovni broj Rev-x 388/2018-2 od 25. kolovoza 2020., Rev 267/12-2, Rev 454/08-2 i Rev 261/03-2, Rev-1067/12-2, Rev-1061/12, Rev-5292/19- 2 od 16. lipnja 2020., za odluku u sporu koji pokreće HZMO protiv osigurateljevog štetnika radi povrata iznosa isplaćenih mirovina mjerodavan je ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO-u, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja – prometne nezgode.

10. Tužitelju bi, dakle, pripadala naknada štete prema onom zakonu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete, odnosno u vrijeme isplata invalidskih mirovina jer je tek tada nastala šteta tužitelju. Tužitelj je 31.kolovoza 2010. svom osiguraniku priznao pravo na invalidsku mirovinu, dakle u vrijeme kada je na snazi bio ZOOP, pa se moraju primijeniti odredbe tog zakona.

11. Odredbom čl. 27 st. 1 i 2 ZOOP propisano da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, a stvarnom se štetom u smislu citirane odredbe smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe. Prema stavku 3. navedene odredbe, razmjerni iznos mirovine se određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. U konkretnom slučaju nije ni utvrđena invalidska mirovina zbog ozljede na radu pa nema razlike koju bi trebao naknaditi tuženik. ( Tako i VTS RH u presudi poslovni broj Pž- 4896/2022), slijedom čega sud smatra kako se ne radi o situaciji iz čl. 27. st. 3 ZOOP- a kada bi tuženik kao društvo za osiguranje bio u obvezi naknaditi tužitelju razmjerni iznos mirovine, slijedom čega je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan i odlučeno kao u izreci.

12. Odluka o parničnom trošku tuženika temelji se na odredbi čl.154.stavak 1) i čl. 155. ZPP-a te je istome priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (" Narodne novine" broj 138/23) prema vrijednosti predmeta spora, i to za sastav odgovora na tužbu, zastupanje na ročištu od 6.svibnja 2025. te ročištu od 25.svibnja 2026., za svaku radnju po 100 bodova, odnosno ukupno 300 bodova, što pomnoženo sa vrijednosti boda ( Tbr.54 OT) iznosi 600,00 eura uvećano za PDV 25% iznosi 150,00 eura sveukupno iznosi 750,00 eura. Tuženiku nije priznat sastav podneska od 16.rujna 2024. u kojem citira sudsku praksu jer isti nije bio potreban za vođenje postupka ( čl. 155 ZPP-a).

Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima ( NN 35/05,41/08 dalje ZOO) u svezi s čl. 30 Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55,/16, 73/17, 131/20, 114/22,06/24).

Split, 16. srpnja 2026.

Sutkinja

Maja Anušić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od primitka. Žalba se podnosi ovom sudu u 4 primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

Dna:

- tužitelju

- punomoćniku tuženika

- spis