Poslovni broj: UsI-404/2025-19

EPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Mirandi Gulišija Jurišić uz sudjelovanje Radojke Ćupurdija, kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Jadrankamen d.o.o. Pučišća, Put Punte 36, OIB: 97012789464, zastupanog po opunomoćenici Sandri Russo Zelenović, odvjetnici u Splitu, Domovinskog rata 23, protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, OIB: 95093210687, Zagreb, Republike Austrije 20, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Salona forte d.o.o. Kaštel Sućurac, Ulica Grmajevac 1, O IB: 61166599858, zastupanog po opunomoćeniku Antoniu Bolanča, odvjetniku u Splitu, Hrvatske mornarice 1a, radi izdavanja lokacijske dozvole, nakon javne rasprave održane i zaključene 2. srpnja 2026., objavom odluke na temelju članka 121. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 36/24, 39/26; dalje ZUS), 16. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

i

r i j e š i o  j e

I. Poništava se rješenje Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske Klasa: UP/II-350-05/24-02/115 Klasa: 531-03-4-24-3 od 13. siječnja 2025. i predmet vraća na ponovni postupak.

II. U ponovnom postupku tuženik je dužan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju presude.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak upravnog spora u iznosu od 2.500,00 eura u roku od 30 dana od dana primitka pravomoćnog rješenja.

IV. U ostalom dijelu odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.

V. Odbija se zahtjev zaineresirane osobe za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem tuženika Klasa: UP/II-350-05/24-02/115 Urbroj: 531-03-4-24-3 od 13. siječnja 2025. (u daljem tekstu: osporeno rješenje) odbacuje se tužiteljeva žalba izjavljena na lokacijsku dozvolu Splitsko – dalmatinske županije, Grada Kaštela, Upravnog odjela za prostorno uređenje i zaštitu okoliša, Odsjeka za provedbu dokumenta prostornog uređenja i gradnju Klasa: UP/I-350-05/23-01/000013 Urbroj: 2181-4-07-01/2-24-0007 od 23. svibnja 2024. (u daljnjem tekstu: lokacijska dozvola).

2. Lokacijska dozvola izdana je na zahtjev zainteresirane osobe za zahvat u prostoru posebne namjene 2.a skupine, operativna obala industrijske luke na građevnim česticama č.z. 7983, 7985, 8025, 7987 k. o. [katastarska općina], za koji su lokacijski uvjeti definirani projektnom dokumentacijom – idejnim projektom.

3. U tužbi zaprimljenoj 28. veljače 2025. uvodno se ističe da osporeno rješenje nije dostavljeno ni tužitelju ni njegovoj opunomoćenici, a sam tužitelj pozvan je kao stranka sudjelovati u postupku. Tužitelj je rješenje pribavio putem korisničkog pretinca u sustavu „e-građani“. Rješenje, kao i lokacijska dozvola da su opterećeni brojnim nedostacima te doneseni uz povredu odredaba Zakona o općem upravnom postupku. Tuženik tek paušalno navodi određene odredbe Zakona o gradnji ne dovodeći iste u vezu s utvrđenim činjeničnim stanjem propuštajući se pozvati na odredbe iz kojih nesporno proizlazi da je riječ o zahvatu u prostoru koji je od interesa za Republiku Hrvatsku. Zaključak tuženika svodi se na tvrdnju da je pomorsko dobro opće dobro od interesa za Republiku Hrvatsku pokušavajući tako tužitelja dovesti u zabludu da nema pravo biti stranka u postupku. Napominje da je tuženik u istom tom postupku pozivom od 23. travnja 2024. pozvao tužitelja, kao vlasnika nekretnine s kojom graniči nekretnina za koju je izdana lokacijska dozvola, izvršiti uvid u predmetni spis i izjasniti se o namjeravanoj gradnji, da bi mu naknadno osporenim rješenjem to pravo oduzeo. Tvrdi da se u konkretnom slučaju uopće ne radi o izdavanju lokacijske dozvole za provedbu zahvata u prostoru od interesa za Republiku Hrvatsku, niti tuženik obrazlaže iz čega taj interes proizlazi, čime je povrijeđena i odredba članka 98. stavak 5. Zakona o općem upravnom postupku koja od upravnih tijela traži da obrazlože razloge za svoju odluku. Uskraćivanje dostave osporenog rješenja, kao i prava na sudjelovanje u postupku ima izravan učinak na tužiteljeva vlasnička prava i legitimne interese te predstavlja kršenje ustavnih prava.

4. U odgovoru na tužbu tuženik, pozivajući se na obrazloženje osporenog rješenja, predlaže tužbu kao neosnovanu odbiti.

5. Temeljem članka 20. stavak 3. ZUS-a u spor je kao zainteresirana osoba uključeno trgovačko društvo Salona forte d.o.o. koje u odgovoru na tužbu upozorava na očitovanje Općinskog državnog odvjetništva u Splitu broj: U-DO-70/2024 od 26. srpnja 2024. prema kojem je tužitelju dvojben status stranke u postupku, budući da čestica malim dijelom graniči sa čest. 7983. Predlaže se tužba kao neosnovana odbiti.

6. U podnesku od 4. svibnja 2026. tužitelj primjećuje da tuženik u odgovoru na tužbu ne daje odgovor ni na jedan žalbeni navod pa tako ni obrazloženje zašto uzima da se ovdje radi o zahvatu od interesa za Republiku Hrvatsku, jer za tu tvrdnju nije dovoljna samo činjenica da se radi o pomorskom dobru. Zainteresirana osoba poziva se na mišljenje Općinskog državnog odvjetnika u kojem se navodi da tužitelj "malim dijelom graniči" s predmetnom česticom, koji kriterij nema uporišta ni u jednom pozitivnom propisu. Prema odredbama Zakona o prostornom uređenju, kao i ustaljenoj sudskoj praksi, svojstvo stranke u postupku izdavanja lokacijske dozvole priznaje se osobama koje imaju stvarna prava na nekretnini na kojoj se zahvat planira ili susjednoj nekretnini, pri čemu Zakon ni u jednom svom dijelu ne uvodi kriterij intenziteta ili opsega površine. Zato to smatra pravno irelevantnom i proizvoljnom konstrukcijom. Diskrecijsko pravo službene osobe u upravnom postupku ne može se protezati do razine da se njime derogiraju izričite zakonske pretpostavke za sudjelovanje u postupku ili proizvoljno uvode dodatni kriteriji koje zakon ne poznaje. Suprotno navodima zainteresirane osobe, nalaz i mišljene stalnog sudskog vještaka za geodeziju Ivana Barbalića iz listopada 2023. u predmetu interne oznake 229/2023 relevantan je u dijelu u kojem se utvrđuje stvarni položaj i prostorni obuhvat postojeće građevine (obalnog zida/pristrana) na čestici 8030/1, dijelom na kopnu, dijelom na moru, zajedno s pripadajućim podmorskim zahvatom koji je trajno i funkcionalno povezan s korištenjem pristana, dok iz preklopa prikaza planiranog zahvata s tlocrtnom dispozicijom navedene građevine proizlazi da planirani zahvat zahvaća i dio nekretnine u vlasništvu tužitelja te obuhvaća prostor u neposrednoj prostornoj i funkcionalnoj vez i s tom nekretninom, zbog čega ima izravan i konkretan učinak na vlasnička prava i pravni položaj tužitelja. Smmatra da svojstvo zainteresirane osobe treba priznati i trgovačkom društvu Future stone d.o.o. koje je podnijelo zahtjev za izdavanje lokacijske dozvole 5. listopada 2023. o kojem zahtjevu do pokretanja spora nije odlučeno. To je društvo, za razliku od zainteresirane osobe Salona Forte d.o.o., imalo formalnu odluku nadležnog tijela Splitsko – dalmatinske županije kojom je bilo ovlašteno pokrenuti postupak ishođenja lokacijske dozvole za isti zahvat na pomorskom dobru, pa ishod ovog spora može imati učinak na njegova prava i interese.

7. U podnesku od 4. svibnja 2026. zainteresirana osoba iznosi da su promašeni navodi koji se odnose na česticu 8030/1 k. o. [katastarska općina] jer, neovisno o vlasničkom statusu, obalni zid i pristan predstavljaju pomorsko dobro na kojima se u smislu članka 5. Zakona o pomorskom dobru i drugim morskim stvarima ne može steći pravo vlasništva niti druga stvarna prava po bilo kojoj osnovi. Stavom 4. istog članka propisano je da se nitko ne može pozivati na zaštitu povjerenja u istinitost i potpunost zemljišne knjige u odnosu na nekretninu koja je pomorsko dobro. Tužitelj se poziva na činjenicu da ima određeno pravo u odnosu na nešto što po svojoj naravi, smještaju u prostoru i položaju u odnosu na obalnu liniju predstavlja nesporni dio pomorskog dobra. Pomorsko dobro ne može biti u prostornoj ili funkcionalnoj vezi s nekretninom u vlasništvu tužitelja jer je pomorsko dobro izvan pravnog prometa, niti tužitelj na tom dijelu obale ima vlasnička ili bilo koja druga prava koja bi ga legitimirala kao stranku u postupku ishođenja lokacijske dozvole. Dostavljeni nalaz i mišljenje sudskog vještaka je dokaz da je obalni dio čestice 8030/1 k. o. [katastarska općina] pomorsko dobro. Dostavljena uporabna dozvola za građevine izgrađene do 15. veljače 1968. jest dokaz činjenice da je predmetna građevina postojala u prostoru prije tog datuma, međutim, time se ne dokazuje nikakvo pravo tužitelja u pogledu tog dijela pomorskog dobra.

8. U podnesku od 5. svibnja 2026. tužitelj uzvraća da takvo tumačenje zainteresirane osobe predstavlja pravno nedopušteno pojednostavljivanje odredbi kojima je uređeno pomorsko dobro, jer zanemaruje njegov povijesni razvoj i pravni položaj postojećih zakonito izgrađenih građevina izgrađenih u ranijim razdobljima, kao i odlučne okolnosti konkretnog slučaja, osobito činjenicu da je tužitelj upisan kao vlasnik u zemljišnim knjigama te je za predmetni obalni zid i pristan kao postojeću građevinu izgrađenu temeljem projektne dokumentacije iz 1955. i građevinske dozvole broj [broj dozvole] od 23. svibnja 1956. izdana pravomoćna uporabna dozvola, dakle, u razdoblju koje prethodi važećem normativnom uređenju pomorskog dobra. Iz građevinskog elaborata br. 248/2023 izrađenog po stalnom sudskom vještaku za graditeljstvo Ivanu Mijanoviću proizlazi da je za predmetnu operativnu obalu ishođena građevinska dozvola kojoj pripadaju glavni projekt "Gradnja obale i nasipanje mora" te "Lučki iskop ispred projektirane obale (br. 74/55-B, III/1956) kao njezin sastavni dio. U istom elaboratu se navodi da je predmetni zid zajedno sa podmorskim konstruktivnim iskopom izveden u skladu s navedenom projektnom dokumentacijom. Zato smatra da se predmetna građevina ne može ocjenjivati isključivo primjenom sada važećih propisa, bez uvažavanja vremena njezina nastanka i tada važećeg zakonskog uređenja. Pravna teorija ukazuje na postojanje i neriješenost pitanja stečenih stvarnih prava na pomorskom dobru i na njemu izgrađenim objektima, zbog čega se njihov pravni status ne može svesti na automatiziranu primjenu važećih propisa. Tome u prilog poziva se na znanstveni članak prof. dr. sc. CK u kojem se ističe da postojeći Zakon nije riješio probleme stečenih stvarnih prava na pomorskom dobru i na njemu izgrađenim objektima te odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovnog broja U-III/2444/2023 od 9. travnja 2025. u kojoj se naglašava da se pravni položaj osobe upisane u zemljišnim knjigama izgrađenim ne može zanemariti niti isključiti bez provedbe odgovarajućeg postupka, uključujući pravo na pristup sudu i učinkovitu pravnu zaštitu. Zato smatra da se odredbe kojima je uređeno pomorsko dobro ne mogu tumačiti kao apsolutna i automatizmom primjenjiva zapreka postojanja procesnog položaja stranke u situaciji kada to svojstvo proizlazi iz postojećeg zemljišnoknjižnog stanja. U konkretnom slučaju svojstvo stranke ne ovisi o diskrecijskoj ocjeni postojanja pravnog interesa u smislu Zakona o općem upravnom postupku, već proizlazi iz izričitih odredbi posebnog zakona kojim se uređuje postupak izdavanja lokacijske dozvole. Zahvat u prostoru koji je predmet postupka izdavanja lokacijske dozvole planiran je na katastarskoj čestici koja graniči s katastarskom česticom u vlasništvu tužitelja, ali njegov obuhvat zahvaća i dio te čestice, uključujući dio postojeće građevine, pristana i obalnog zida, dakle, tužitelj nije tek vlasnik susjedne nekretnine, već nositelj prava na nekretnini koja je neposredno obuhvaćena predmetnim zahvatom.

9. U podnesku od 29. svibnja 2026. zainteresirana osoba napominje da je predmetni pristan građen u vrijeme važenja zakonskih odredbi osnovnog Zakona o vodama (1965.) prema kojem su kopneni dijelovi luke u statusu javnog dobra odnosno društvenog vlasništva te su pravo korištenja morskih obala i lučkih objekata imali narodni odbori kao prethodnici današnjih općina ili poduzeća luka pod uvjetom da su iste bile dio njihovih osnovnih sredstava. Već odredbe Zakona o pomorskom i vodnom dobru, lukama i pristaništima iz 1974. definiraju pomorsko dobro na način kako je to regulirano danas važećim propisima. Narav predmetnog pristana treba promatrati kroz pravnu ocjenu važećih propisa kojima se reguliraju stvarna prava na pomorskom dobru neovisno o vrsti zemljišnoknjižnog upisa. Tužitelj pogrešno tumači sadržaj priloženog znanstvenog članka, dok odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske nije primjenjiva na ovaj slučaj. Neažurno postupanje države i nadležnih državnih odvjetnika razlog je donošenja jasne zakonske odredbe iz članka 6. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama.

10. U podnesku od 20. lipnja 2026. tužitelj napominje da svoj pravni položaj ne temelji isključivo na zemljišnoknjižnom upisu, već okolnostima konkretnog slučaja (postojanje građevine, njezino dugotrajno i nesporno postojanje u prostoru te neposredan utjecaj planiranog zahvata na prava i interese tužitelja ). Prema ustaljenoj praksi Ustavnog suda Republike Hrvatske (odluke broj U-III-2648/2017, U-II- 1206/2022, U-II-3890/2024) pitanje ranije stečenih prava, zakonito izgrađenih građevina i pravnog interesa osoba na koje određeni zahvat može neposredno utjecati ne mogu se unaprijed isključiti pozivanjem na određeni pravni režim nekretnine. Zainteresirana osoba ne obrazlaže na koji način se propisi iz 1965. i 1974. odnose na predmetni obalni zid i pristan izgrađen temeljem građevinske dozvole. Uz to ne osporava da se predmetni zahvat odnosi na područje na kojem se nalazi postojeća građevina niti obrazlaže zašto postojeća uporabna i građevinska dozvola, provedena vještačenja i dugotrajno postojanje predmetne građevine u prostoru nemaju nikakav pravni značaj i ne daju pravo sudjelovanja u postupku osobi na čiji pravni položaj takav zahvat neposredno utječe.

11. Tijekom spora održana je rasprava (ročište 7. svibnja 2026., 2. srpnja 2026.), bez nazočnosti uredno pozvanog tuženika, na kojoj je strankama dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjeničnim i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

12. Sud je izveo dokaze uvidom u svu dokumentaciju koja se nalazi u spisu u kojem je doneseno osporeno rješenje te priloženu tijekom spora.

13. Daljnjih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

14. Tužbeni zahtjev je osnovan.

15. Predmet spora ocjena je zakonitosti rješenja tuženika kojim je odbačena tužiteljeva žalba izjavljena na lokacijsku dozvolu izdanu na zahtjev zainteresirane osobe za zahvat u prostoru posebne namjene 2.a skupine operativna obala industrijske luke na građevnim česticama pobliže označenim u izreci lokacijske dozvole.

16. Tužitelj problematizira rješenje tuženika navodima kojima osporava a) zaključak da se radi o zahvatu u prostoru koji je od interesa za Republiku Hrvatsku te b) način na koji tuženik procjenjuje svojstvo stranke u postupku.

17. U suštini osnovanost tih prigovora ovisi o naravi predmetnog zahvata, jer o tome ovisi krug osoba kojima se priznaje svojstvo stranke u postupku izdavanja lokacijske dozvole.

18. Zahtjev za izdavanje lokacijske dozvole odnosi se na zahvat u prostoru gospodarske namjene (proizvodno poslovna) Operativna obala za prihvat i primopredaju brodova tvrtke za izradu, popravak i održavanje plovila i jahti iz stakloplastike. Zahvat obuhvaća čestice 7983, 7985, 8025 i 7987 k. o. [katastarska općina].

19. Prema odredbi članka 141. Zakona o prostornom uređenju ("Narodne novine" br. 153/13, 65/17, 114/18, 39/19, 98/19, 67/23, 155/25):

(1) Stranka u postupku lokacijske dozvole je podnositelj zahtjeva, vlasnik nekretnine za koju se izdaje lokacijska dozvola i nositelj drugih stvarnih prava na toj nekretnini, te vlasnik i nositelj drugih stvarnih prava na nekretnini koja neposredno graniči s nekretninom za koju se izdaje lokacijska dozvola.

(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, stranka u postupku lokacijske dozvole za provedbu zahvata u prostoru koji je od interesa za Republiku Hrvatsku ili koju izdaje Ministarstvo su podnositelj zahtjeva, vlasnik nekretnine za koju se izdaje lokacijska dozvola i nositelj drugih stvarnih prava na toj nekretnini.

20. Prema odredbi članka 56. stavak 2. Zakona o prostornom uređenju zahvate u prostoru i površine državnog značaja i područnog (regionalnog) značaja koji se prema posebnim propisima koji uređuju gradnju ne smatraju građenjem, građevine državnog značaja i građevine područnog (regionalnog) značaja određuje Vlada uredbom.

21. Uredbom o određivanju građevina, drugih zahvata u prostoru i površina državnog i područnog (regionalnog) značaja ("Narodne novine" br. 37/14, 154/14, 30/21, 75/22, 61/23, 155/25, 155/25, u daljnjem tekstu: Uredba) određuju se građevine i površine državnog i područnog (regionalnog) značaja te zahvati u prostoru i površine državnog i područnog (regionalnog) značaja koji se prema posebnim propisima koji uređuju gradnju ne smatraju građenjem, a koji se prostornim planovima planira ju na teritoriju Republike Hrvatske i u njenom epikontinentalnom pojasu.

22. Prema članku 2. Uredbe, između ostalih, građevinama i površinama državnog značaja smatraju se:

- građevine i površine pomorske plovidbe (luke otvorene za javni promet od osobitog (međunarodnoga) gospodarskog interesa za Republiku Hrvatsku ; luke posebne namjene od značaja za Republiku Hrvatsku; međunarodni plovni putovi; zgrade i objekti sigurnosti plovidbe; građevine i telekomunikacijska i navigacijska infrastruktura za nadzor i upravljanje pomorskim prometom) (1.4.);

- građevine unutarnje plovidbe (luke i pristaništa od državnog značaja; međunarodni vodni putovi s pripadajućim objektima sigurnosti plovidbe, međudržavni vodni putovi s pripadajućim objektima sigurnosti plovidbe) (1.5.).

23. U konkretnom slučaju radi se o izdavanju lokacijske dozvole za zahvat koji se nalazi na pomorskom dobru na kojem se upravljanje i gospodarenje uređuje Zakonom o pomorskom dobru i morskim lukama ("Narodne novine", br. 158/03/100/04, 141/06, 38/09, 123/11, 56/16, 98/19). U članku 42. stavak 2. točka 3. prema značaju luke posebne namjene dijele se na 1. luke od značaja za Republiku Hrvatsku i 2. luke od županijskog značaja.

24. Temeljem tog Zakona donesena je Uredba o razvrstaju luka otvorenih za javni promet i luka posebne namjene ("Narodne novine", br. 110/04, 82/07) prema kojoj se luke posebne namjene od značaja za Republiku Hrvatsku, između ostalih, smatraju industrijske luke u koje mogu uploviti brodovi preko 1.000 GT.

25. Zahtjevu za izdavanje lokacijske dozvole priložena je Mapa 1/3 – Građevinski projekt obalnih građevina prema kojem je namjena građevina prikazana kao operativna obala industrijske luke za prihvat i primopredaju brodova tvrtke za izradu, popravak i održavanje plovila i jahti iz stakloplastike "Salona Forte" u Kaštel Sućurcu.

26. U izloženom, tuženik zaključuje da se radi o postupku izdavanja lokacijske dozvole za izgradnju operativne obale industrijske luke odnosno o zahvatu od interesa za Republiku Hrvatsku.

27. Sud, za sada, ne može prihvatiti takvo utvrđenje tuženika, jer iz stanja spisa, kao i obrazloženja osporenog rješenja ne proizlazi na koji je način utvrđeno da se radi o industrijskoj luci kao posebnoj luci od značaja za Republiku Hrvatsku.

28. Posebni zahvati od interesa za Republiku Hrvatska procjenjuju se prema Uredbi kao provedbenom propisu koja taksativno nabraja zahvate čija se izgradnja smatra državnim značajem. Zbog strateške važnosti od interesa za Republiku Hrvatsku, zakonodavac je izričito propisao građevine i objekte od državnog značaja , a odredbom članka 141. stavak 2. Zakona o prostornom uređenju dodatno suzio pravo na sudjelovanje u postupku tako da to pravo priznaje samo osobama koje su vlasnici nekretnine za koju se izdaje lokacijska dozvola ili nositelji drugih stvarnih prava.

29. U postupku nije sporno da je tužitelj vlasnik čestice zemlje k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja graniči sa k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], zbog koje činjenice se u smislu članka 141. stavak 1. Zakona o prostornom uređenju smatra strankom u postupku izdavanja lokacijske dozvole, osim ako mu se to pravo ne priznaje zbog ograničenja iz članka 141. stavak 2. istog Zakona. Uostalom, tužitelju je tijekom postupka omogućeno sudjelovanje u postupku te je dopisom Klasa: UP/I -350-05/23- 01/000013 Urbroj: 2181-4-07-01/2-24-0005 od 23. travnja 2024. pozvan izvršiti uvid u spis predmeta.

30. Kako rješenje ne sadrži obrazloženje ključne činjenice (luka posebne namjene od značaja za Republiku Hrvatsku) niti se tuženik na to osvrće u odgovoru na tužbu, sud nije mogao otkloniti prigovore na koje ukazuje tužitelj (o čemu ovisi njegovo pravo na sudjelovanje u postupku), osporeno je rješenje valjalo poništiti i vratiti tuženiku na ponovni postupak u kojem će u okviru ovlasti koje za njega proizlaze iz članka 155. ZUP odlučiti o tužiteljevoj žalbi, pri čemu se sukladno članku 119. stavak 4. ZUP-a dužan pridržavati pravnih shvaćanja i primjedaba suda izraženima u obrazloženju presude.

31. Tijekom spora u spis je zaprimljen podnesak kojim trgovačko svojstvo Future stone j.d.o.o. Split predlaže da ga se kao zainteresiranu osobu uključi u spor . Smatra da mu to pravo pripada, jer je 5. listopada 2023. predao zahtjev za izdavanje lokacijske dozvole na predmetnom pomorskom dobru, o kojem do pokretanja ovog spora nije odlučeno. Napominje da je jedini imao valjano ovlaštenje Splitsko – dalmatinske županije za ishođenje lokacijske dozvole na pomorskom dobru.

32. S obzirom na sadržaj prethodno citiranih odredaba članka 141. Zakona o prostornom uređenju koji propisuje zatvoreni krug osoba kojima se priznaje svojstvo stranke u postupku izdavanja lokacijske dozvole, sud ne nalazi prostora za priznavanje svojstva zainteresiranoj osobi koja je izvan kruga tih osoba.

33. O troškovima spora odlučeno je u primjeni odredbe članka 144. ZUS-a prema kojem troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni tijekom ili u povodu spora (stavak 1.), troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu (stavak 2.).

34. Prema odredbi članka 147. stavak 1. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

35. Prema Tbr. 27. točka 1. i 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", br. 138/23) za sastavljanje odgovora na tužbu i zastupanje na raspravi, u prvostupanjskom upravnom sporu u neprocjenjivim predmetima odvjetniku pripada nagrada od 500 bodova.

36. Prema Tbr. 54. vrijednost boda iznosi 2 eura.

37. U smislu prethodno navedenih odredba tužitelju se priznaje sastav tužbe i zastupanje na ročištu 2. srpnja 2026., s pripadajućim PDV-om u ukupnom iznosu od 2.500,00 eura.

38. Tužitelju se ne priznaje trošak zastupanja na ročištu od 7. svibnja 2026. Na tom ročištu opunomoćenica nije iznosila navode kojima štiti prava i interese stranke koju zastupa, jer je opunomoćenik zainteresirane osobe zatražio rok za očitovanje na podnesak koji je opunomoćenica u spis dostavila neposredno prije održavanja ročišta 6. svibnja 2026. Prema stajalištu iz presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovnog broja Usž-2494/18-2 od 12. rujna 2019., kojem se priklanja i ovaj sud, ne smatra se opravdanim troškom zastupanja na raspravi, zastupanje tužitelja koje se svelo samo na nazočnost opunomoćenika na raspravi, zbog čega se u tom dijelu tužiteljev zahtjev za naknadu troška odbija kao neosnovan.

39. Isto tako, tužitelju se ne priznaje se trošak sastava podnesaka, jer je opunomoćenica tijekom rasprave imala mogućnost iznijeti navode u prilog stranke koju zastupa. Odredbe ZUS koje, ovisno o uspjehu u sporu, priznaju pravo na naknadu troškova, ovaj sud tumači na način da se strankama imaju priznati samo oni troškovi koji su nužni i opravdani za zastupanje stranke, a što trošak s osnova sastava podnesaka nije, zbog čega se zahtjev za naknadu troškova u tom dijelu odbija kao neosnovan.

40. O troškovima zainteresirane osobe odlučeno je u primjeni članka 147. stavak 1. ZUS-a.

U Splitu 16. srpnja 2026.

S U T K I N J A

Miranda Gulišija Jurišić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude žalba nije dopuštena (članak 127. stavak 1. ZUS).

Protiv rješenja dopuštena je žalba, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužitelju po opunomoćenici

- tuženiku

- zainteresiranoj osobi po opunomoćeniku

- u spis

- na znanje Futura stone d.o.o. po opunomoćeniku (odvjetničko društvo Krka & Krka, Split, Starčevićeva 13)