Poslovni broj: Pr-30/2025-15

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, po sutkinji Ines Bračanov Čuljat, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice AA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] koju zastupa punomoćnik Boško Karlaš, odvjetnik u [adresa], protiv tuženika Huck Finn Adventure d.o.o. [adresa], OIB:86624432582, radi utvrđenja nedopuštenim otkaza ugovora o radu, nakon glavne i javne rasprave zaključene 3. lipnja 2026. u prisutnosti tužiteljice osobno i punomoćnika tužiteljice te odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 16. srpnja 2026.

p r e s u d i o j e:

I. Utvrđuje se da je Odluka o otkazu ugovora o radu (izvanredni otkaz ugovora o radu) od 10. srpnja 2025. upućena od strane tuženika HUCK FINN ADVENTURE d.o.o., Zaton, Grad Dubrovnik, [adresa], OIB: 86624432582, tužiteljici AA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nedopuštena te da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao.

II. Nalaže se tuženiku vratiti tužiteljicu na rad, u roku od 15 (petnaest) dana, pod prijetnjom ovrhe.

III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici, u roku od 15 (petnaest) dana, naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 500,00 EUR sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, počev od dana donošenja prvostupanjske odluke do isplate, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužiteljica u tužbi navodi da je temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 07. veljače 2024. bila u radnom odnosu kod tuženika te obavljala poslove Suradnik u marketingu a da je tuženik dana 10. srpnja 2025. donio Odluku o otkazu ugovora o radu (izvanredni otkaz ugovora o radu) te istu dostavio tužiteljici dana 04. rujna 2025. Nadalje navodi da je u zakonom propisanom roku protiv Odluke o otkazu ustala s Zahtjevom za zaštitu prava (dalje u tekstu: Zahtjev) koji tuženik iako poslan preporučenom poštanskom pošiljkom nije zaprimio te se isti vratio tužiteljici s naznakom da adresat nije pošiljku primio iz razloga što je isti odselio pri čemu ukazuje Naslovu da je Zahtjev poslan na adresu sjedišta tuženika koja je navedena kako u pobijanoj Odluci o otkazu, tako i u Sudskom registru Trgovačkog suda u Dubrovniku. Ističe da povrat pošiljke s naznakom ''odselio'' ne utječe na valjanost dostave, jer se prema čl. 133. st. 2. Zakona o radu smatra da poslodavac nije odlučio o zahtjevu, čime je ispunjena pretpostavka za podnošenje tužbe i budući je tužiteljica postupila na način i u rokovima propisanim Zakonom, a tuženik se oglušio na Zahtjev tužiteljice i nije u zakonom propisanom roku od 15 dana od dana dostave Zahtjeva udovoljio zahtjevu tužiteljice, to je tužiteljica legitimirana ustati s predmetnom tužbom, koju i podnosi u zakonskom roku. Također navodi da tuženik Odluku o otkazu temelji na osobito teškoj povredi obveze iz radnog odnosa zbog koje, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana, nastavak radnog odnosa nije moguć i koju odluku tuženik obrazlaže na način da tvrdi da je tužiteljica tijekom svog radnog odnosa kod poslodavca, ovdje tuženika, počinila osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa budući da je bez opravdanog razloga i valjanog obrazloženja neopravdano izostala s radnog mjesta od dana 18. lipnja 2025. pa sve do donošenja pobijane Odluke o otkazu, kao i da nije obavijestila tuženika o razlozima izostanka s radnog mjesta, niti je tuženiku dostavila odgovarajuću potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad niti drugu ispravu i/ili izjavu koja bi opravdala izostanak radnika s radnog mjesta, zbog čega je tuženik odlučio tužiteljici izvanredno otkazati Ugovor o radu, dakle da tuženik svoju Odluku o otkazu opravdava time što je tužiteljica, navodno, neopravdano izbivala sa radnog mjesta zbog čega da je došlo zbog znatnog poremećaja u radnom procesu tuženika, a sve obzirom da radni zadaci koji su povjereni tužiteljici nisu bili niti mogli biti izvršeni, čime da je tuženiku nanesena šteta. Nadalje ističe kako je pobijana Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu nezakonita jer da je tuženik u obrazloženju pobijane odluke iznio niz netočnih konstatacija, očito samo kako bi opravdao svoju odluku, odnosno jednostrani čin odstranjivanja tužiteljice iz radnog kolektiva, i to u cijelosti neosnovano i protivno odredbama Zakona o radu kao i da je pobijana Odluka o otkazu u cijelosti neosnovana i protivna odredbama Zakona o radu i to iz sljedećih razloga jer Odluka o otkazu sadrži netočan i pravno neutemeljen, a posebno nedokazan razlog – navodni neopravdani izostanak tužiteljice s posla od 18. lipnja do 10. srpnja 2025. a koji navodi tuženika su paušalni i ničim dokazani kao i da je u pobijanoj Odluci o otkazu naveden faktično pogrešan datum sklapanja Ugovora o radu (09. kolovoza 2025.), iako je ugovor sklopljen 07. veljače 2024. što nedvojbeno ukazuje na površnost i manjkavost akta jer iz navedenog proizlazi da je tuženik pobijanu Odluku o otkazu donio prije nego li je uopće sklopio Ugovor o radu s tužiteljicom. 3. Također ističe i kako je prema potvrdi Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (obrazac eM-2P, ID prijave 8587528) tužiteljica iz sustava osiguranja odjavljena tek 31. srpnja 2025. godine, dakle 21 dan nakon datuma donošenja osporavane Odluke o otkazu a koja nesuglasnost dodatno potvrđuje pravnu nedosljednost i manjkavost postupanja poslodavca. Ističe i da radnici nije omogućeno da iznese svoju obranu prije donošenja Odluke o otkazu, čime je izravno povrijeđeno njezino pravo zajamčeno Zakonom o radu i da su pritom paušalni navodi tuženika u obrazloženju pobijane Odluke o otkazu o tome kako nije bio dužan omogućiti tužiteljici da iznese svoju obranu a koje pravo radniku pripada sukladno odredbi čl. 119. st. 2. Zakona o radu i u konkretnom slučaju nipošto ne predstavljaju postojanje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini te ukazuje na nepostojanje objektivnih okolnosti koje bi isključivale takvu obvezu tuženika. Navodi i da je sukladno članku 116. stavku 1. Zakona o radu izvanredni otkaz moguć samo ako zbog osobito teške povrede obveze nastavak radnog odnosa nije moguć a da u konkretnom slučaju takva povreda nije dokazana kao i da je sukladno članku 116. stavku 2. Zakona o radu, poslodavac dužan odluku o izvanrednom otkazu donijeti u roku od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj temelji otkaz a tuženik ističe da je tužiteljica bez opravdanog razloga i valjanog obrazloženja neopravdano izostala s posla i to u periodu od dana 18. lipnja 2025. a pobijanu Odluku o otkazu donosi 10. srpnja 2025. iz čega nedvojbeno proizlazi da je zakonski rok propušten jer je tuženik saznao za izostanak 18. lipnja 2025. a odluku donio 10. srpnja 2025. čime je prekoračio zakonski rok od 15 dana iz čl. 116. st. 2. Zakona o radu i time je Odluka o otkazu donesena u prekluziji te je kao takva nezakonita. Nadalje navodi i da je sukladno članku 119. stavku 2. Zakona o radu poslodavac dužan radniku omogućiti iznošenje obrane prije donošenja odluke o otkazu, što u konkretnom slučaju nije učinjeno, pa je Odluka donesena protivno kogentnim odredbama zakona, slijedom čega je ista nezakonita i da je iz svega navedenog razvidno da osporavana Odluka o otkazu nije donesena zbog povrede obveza iz radnog odnosa tužiteljice, već je motivirana nekim drugim razlozima tuženika o kojima tužiteljica nema potrebu raspravljati, pa je kao takva protivna zakonu i stoga ništetna i nezakonita.

2. Nakon prethodnog ispitivanja tužbe, sud je rješenjem od 23. listopada 2025. pozvao tuženika, na osnovu čl. 284. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 88/05, 02/07, 84/08,123/08 i 57/11, 148/11 u daljnjem tekstu: ZPP), podnijeti pisani odgovor na tužbu. Tuženiku je rješenje s tužbom i prilozima uredno dostavljeno. Sud je u pozivu tuženika poučio da se, u smislu čl. 285. ZPP-a, može očitovati o zahtjevima i navodima tužbe, te predložiti dokaze kojima potkrepljuje te navode, te da je uz odgovor na tužbu dužan priložiti isprave na koje se poziva. Sud je tuženiku, radi podnošenja odgovora na tužbu, odredio rok od 15 dana, te ga pozvao da odgovor na tužbu dostavi ovom sudu u spis pozivom na poslovni broj. Sud je tuženika upozorio na pravne posljedice ne davanja odgovora na tužbu iz čl. 331. b ZPP-a.

3. Nakon što je tuženiku tužba na odgovor uredno dostavljena, isti nije u roku koji mu je odredio sud podnio odgovor na tužbu.

4. U dokaznom postupku sud je proveo dokaz pregledom isprava sadržanih u spisu i to Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 07. veljače 2024. godine (list 7-12 spisa), Zahtjev za zaštitu prava s dokazom o slanju preporučene pošte s povratnicom (list 13- 19 spisa), izvornik izvatka iz Sudskog registra Trgovačkog suda u Dubrovniku na dan 01. listopada 2025. za tuženika (list 20-23 spisa), preslik praćenja pošiljke sa stranica Hrvatske pošte d.d., u ispisu (list 24 spisa), potvrda Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (obrazac eM-2P, ID prijave 8587528) (list 25 spisa), Odluka o otkazu ugovora o radu od 10. srpnja 2025. godine (list 26-27 spisa) te saslušanjem svjedoka EA (list 48-49 spisa) i tužiteljice AA (list 50 spisa).

4.1.Uvidom u ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 07. veljače 2024. utvrđeno je da je isti sklopljen između tuženika zastupanog po direktoru IA kao poslodavcu i tužiteljice kao radnice na neodređeno puno radno vrijeme od 40 sati tjedno a koji stupa na snagu 8. veljače 2024. i temeljem kojega će radnik obavljati poslove suradnika u marketingu s glavnim mjestom rada u poslovnim prostorima poslodavca u Zagrebu s tim da u slučaju promjene novo sjedište poslodavca ili novi poslovni prostori poslodavca bit će i mjesto rada radnika.

4.2. Uvidom u Zahtjev za zaštitu prava s dokazom o slanju preporučene pošte s povratnicom utvrđeno je da je isti datiran na 19. rujna 2025. i iz kojeg proizlazi da se radnica, ovdje tužiteljica ne slaže sa Odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 10. srpnja 2025. jer da je u cijelosti neosnovana i nezakonita jer sadrži netočan i pravno neutemeljen razlog i to navodni neopravdani izostanak radnika s posla od 18. lipnja do 10. srpnja 2025. kao i iz razloga jer je u odluci naveden pogrešan datum sklapanja ugovora o radu 9. kolovoza 2025. iako je taj ugovor sklopljen 7. veljače 2024. kao i jer je prema potvrdi hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje radnica iz sustava osiguranja odjavljena tek 31. srpnja 2025., dakle, 21 dan nakon datuma donošenja osporavane odluke te iz razloga što radnici nije omogućeno da iznese svoju obranu prije donošenja odluke čime je izravno povrijeđeno njezino pravo zajamčeno zakonom o radu dok je iz potvrde o primitku utvrđeno da je punomoćnik tužiteljice 19. rujna 2025. predao na poštu preporučenu pošiljku oznake RG890888337HR za primatelja Huck Finn Adventure d.o.o., [adresa] kao i da je vraćena neuručena sa naznakom „nije tražio“.

4.3. Uvidom u izvornik izvatka iz Sudskog registra Trgovačkog suda u Dubrovniku na dan 01. listopada 2025. za tuženika utvrđeno je da je sjedište tuženika na adresi [adresa] te da je osnivač ŠA.

4.4. Pregledom preslika praćenja pošiljke sa stranica Hrvatske pošte d.d. u ispisu proizlazi da je predmetna pošiljka oznake RG890888337HR poslana ali da ista nije zaprimljena od strane pošiljatelja.

4.5. Uvidom u potvrdu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (obrazac eM-2P, ID prijave 8587528) obveznika prijave Huck Finn Adventure d.o.o. proizlazi da je osiguranica AA **.**.2024. stekla svojstvo osiguranice dok je svojstvo osiguranice prestalo 31. srpnja 2025. zbog izvanrednog otkaza poslodavac temeljem čl. 116 ZOR.

4.6. Pregledom Odluke o otkazu ugovora o radu od 10. srpnja 2025. utvrđeno je da je poslodavac društvo Huck Finn Adventure zastupan po direktoru IA radnici ĆA izvanredno otkazao ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 7. veljače 2024. zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa zbog koje uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana nastavak radnog odnosa nije moguć te se ugovor otkazuje bez otkaznog roka a poslodavac će radniku isplatiti naknadu za neiskorišteni dio godišnjeg odmora s danom isplate posljednje plaće sve ukoliko se nakon prestanka radnog odnosa utvrdi da radnik ima pravo na predmetnu isplatu a koja odluka stupa na snagu u trenutku dostave radnici. Nadalje, iz obrazloženja predmetne odluke proizlazi da je radnik tijekom radnog odnosa kod poslodavca počinio osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa budući da bez opravdanog razloga i valjanog obrazloženja neopravdano izostaje s posla i to od dana 18. lipnja 2025. pa sve do dana donošenja ove odluke a da o razlozima izostanka sa radnog mjesta nije obavijestio poslodavca niti je poslodavcu dostavio odgovarajuću potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad niti drugu ispravu i/ili izjavu koja bi opravdala izostanak radnika s radnog mjesta zbog čega je poslodavac odlučio radniku izvanredno otkazati prije opisani ugovor o radu od 9. kolovoza 2025. Nadalje proizlazi da je zbog neopravdanog izbivanja radnika sa radnog mjesta došlo do znatnog poremećaja u radnom procesu poslodavca a sve s obzirom da rad i zadaci koji su povjereni radniku nisu bili niti mogli biti izvršeni čime je nesporno nanesena šteta poslodavcu slijedom te da svega navedenoga nastavak radnog odnosa više nije moguć.

4.7. Svjedok EA je iskazao da su on i tužiteljica skupa radili za tuženika, i to on od 2019. kao skiper dok je tužiteljica koja je njegova partnerica radila nešto manje od njega, otprilike oko 2 godine dok je firma u vlasništvu DA koji je spriječio dolazak na posao u razdoblju od 18. lipnja 2025 pa do 10. srpnja 2025. dok su za vrijeme dok su radili stalno na njih vršio pritisak, imali su razne diskusije, izmišljao je raznorazne razloge i stvari a oni su svoj posao radili onako kako je trebalo a što se njemu nije sviđalo te su imali dosta rasprava s njime oko plaće te su muku mučili i oko isplate plaća i oko isplate dnevnica, i oni i njihove kolege. Nadalje je iskazao da je njegovo radno mjesto bilo skiper dok je radno mjesto tužiteljice bilo adventure vodič na brodu i da je obojici mjesto rada bilo na brodu i to oko 90% vremena dok su u manjem opsegu, znači oko 10% bile kopnene ture, međutim da su osim poslova za koje su bili angažirani, morali raditi i razne druge poslove od šetnje pasa pa do težih fizičkih poslova, a uz to su još morali sprječavati vlasnika da uništi svoju firmu kako svojim ponašanjem prema njima i drugim kolegama, tako i prema gostima te koliko se sjeća misli da je datum kad im je DA rekao da ne mogu više dolaziti na brod i da moraju iskrcati svoje stvari sa broda bio 17. ili 18. lipnja 2025. i doslovce su morali između dviju tura odnosno između 12 i 14h toga dana iskrcati svoje stvari jer je brod išao na drugu turu a koje ture su obično trajale 4 dana i polazak je obično bio u ponedjeljak a povratak bi bio u četvrtak u 12 h dok bi polazak iduće ture bio u 14h a oni bi znači imali 2 sata vremena za pripremiti brod za iduću turu. Također je iskazao da koliko se sjeća s obzirom da je bio u jednakoj situaciji kao i tužiteljica, da su dobili odluku o otkazu ugovora o radu pisanim putem u 9. mjesecu i to putem pošte i nakon toga su kontaktirali odvjetnika i pokrenuli odgovarajuće postupke a nakon što su iskrcali svoje stvari sa broda koliko se sjeća više nisu bili u nikakvom kontaktu s poslodavcem. Na poseban upit punomoćnika tužiteljice da li je još u radnom odnosu kod tuženika odgovorio je da nije dok je na daljnje pitanje da li je tog 17. ili 18. lipnja kada im je zabranjen pristup na brod, da li je tada zz tuženika rekao njemu ili tužiteljici bilo što o otkazu odgovorio je da nije na a pitanje da li je tog 17. ili 18. lipnja bila prisutna i tužiteljica odgovorio je potvrdno. Na pitanje da li su on ili tužiteljica neposredno nakon tog događaja pokušali pristupiti u poslovne prostorije tuženika odgovorio je potvrdno, da su pokušali u roku od 2-3 naredna dana, da nisu razgovarali sa gosp. DA a kad su pokušali pristupiti da je u poslovnim prostorijama bila kolegica koja im je rekla da po naredbi gosp. DA da ih mora spriječiti da uđu u poslovne prostorije a što je bilo u Dubrovniku, na Tenturiji, gdje su poslovni prostori tuženika. Na pitanje da li mu je poznato koji je razlog takvog ponašanja zz tuženika prema tužiteljici odgovorio je da mu nije poznato da bi postojao neki uzrok ili nešto što bi prethodilo takvom ponašanju a niti mu je poznato da bi tužiteljica dala kakav povod za takvo ponašanje a što se tiče njezinog ispunjavanja njenih obveza iz radnih odnosa odgovorio je da ih je obavljala vrhunski i profesionalno. Na daljnje pitanje odgovorio je da imaju ugovor o radu za cijelu godinu međutim da se radilo o sezonskom poslu, da je svaki od njih imao drugačiji ugovor, da je konkretno on obavljao poslove od veljače do listopada u Dubrovniku, a također da bi i odrađivali neke poslove za pripremu sezone u poslovnici u Zagrebu, da bi izvan tog posla na brodu također odrađivali za tuženika i pripremu kajaka na rijekama, da je zapravo bio dogovor da bi trebali 6.mj raditi i 6. mj biti slobodni, međutim da bi radili otprilike 9-10.mj te bi bili oko 2 mj. slobodni. Na daljnje pitanje da još jednom ako može pojasni uzrok odluke tuženika odgovorio je da smatra da ih se htio riješiti zbog toga što je promijenio ponašanje prema njima, dok mu konkretni razlog svega toga nije poznat.

4.8. Tužiteljica AA iskazala je da je Odluku o otkazu primila putem pošte u 9. mjesecu a da kad su se vratili sa ture a to je bilo misli 17. ili 18. lipnja da im je DA rekao da nemaju više što raditi tu i da ne moraju više dolaziti na što su ostali šokirani iako ne bi bio prvi put da je to govorio jer je svojim ponašanjem znao i ranije prijašnje zaposlenike dovoditi do ludila i raditi im iste stvari kako bi ih se riješio te da su nakon toga pokupili svoje stvari i nakon jedno 2 ili 3 dana su pokušali ponovno ispred poslovnice na Tenturiji doći preuzeti ostatak stvari, međutim dočekala ih je kolegica koju smo zvali VA te im je rekla da ih ne smije pustiti unutra, da joj je tako naredio DA te im je njihove stvari dodala preko prozora i nakon toga više nisu pokušavali stupiti u kontakt sa DA a niti je on pokušao njih kontaktirati. Što se tiče naknade za rad da im je tuženik isplatio plaću za lipanj, međutim nije isplatio dogovorene dnevnice za mjesece travan j, svibanj i dio lipnja a kada je primila odluku u 9. mj. tek je tada saznala da je odjavljena s mirovinskog 31. srpnja odnosno da od tada nije bila prijavljena ni na mirovinsko ni na zdravstveno osiguranje. Nadalje je iskazala da je sukladno ugovoru o radu bila zadužena za doček i odček gostiju, briga i sigurnost gostiju, čistoća, pomaganje skiperu prilikom pristajanja i polazaka broda dok ih je još tjerao da nose kajake, bicikle, podižu indijske šatore bez adekvatne zaštite, šetanje pasa, pranja auta te odlazak zz tuženiku u trgovinu kad se to njemu ne bi dalo i slično a da nikad nije primila od tuženika nikakvu pritužbu na rad niti pismenu niti usmenu, a njezin posao je bio 24 sata dnevno i nikad joj nije nitko rekao da je nešto loše napravila ili da nešto nije napravila dovoljno dobro, da je dugo radila taj posao i znala ga je dobro odraditi, doduše zz tuženika je ponekad znao imati nebulozne ideje tipa kad bi bilo nevrijeme na moru oni bi sa gostima i brodom pošli u marinu nakon što bi se konzultirati s kolegama na terenu, jer on u to vrijeme ne bi bio na terenu, a s obzirom da su se uvijek brinuli za sigurnost gostiju a što bi bilo bolje kod takvih odluka za njihovu sigurnost, te bi se nekad znao ljutiti u takvim slučajevima što su platili marinu a sve iz razloga jer je bio iznimno škrt. Na poseban upit punomoćnika tužiteljice da li je trenutno zaposlena i da li je bila zaposlena u vremenskom periodu od rujna 2025. do danas odgovorila je da nije dok je na pitanje da li je do rujna 2025. zz tuženika DA ikada spominjao da bi dao otkaz odgovorila da nije nikada niti spominjao namjeru a niti otkaz a niti da je u trenutku kad im je spriječio daljnji dolazak na brod spominjao otkaz. . Na daljnje pitanje da li joj je ikad itko objasnio zašto joj je zabranjen pristup poslovnim prostorijama odgovorio je da joj nitko nikada nije objasnio, niti zz tuženika a niti nitko od kolega dok je na pitanje da li joj je poznat razlog postupanja tuženika odgovorila je da sa sigurnošću ne zna ali da je on već ranije znao na manipulativan način pritiskati radnika i gurati do ruba da radnik sam da otkaz kako mu ne bi morao plaćati nikakva dodatna davanja u slučaju otkaza nego da on sam da otkaz pa iz njegovog postupanja jedino što može zaključiti jest da je se htio riješiti. Na daljnje pitanje koliko je ukupno prije otkaza radila za tuženika odgovorila je od 2021. godine preko studentskog ugovora da bi 2024. potpisala ugovor.

5. Daljnji dokazi nisu izvođeni jer je ocijenjeno da je činjenično stanje dovoljno utvrđeno za donošenje odluke i da bi izvođenje daljnjih dokaza bilo protivno načelu ekonomičnosti postupka a niti je posebno cijenio preostale dokaze budući da se njima utvrđuju činjenice koje tijekom postupka nisu sporne ili nisu od utjecaja za donošenje odluke u ovom predmetu.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se utvrdi da je tuženikova odluka o otkazu Ugovora o radu (izvanredni otkaz ugovora o radu) od 10. srpnja 2025. nedopuštena nedopuštena te da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao i da se naloži tuženiku da tužiteljicu vrati na rad.

6.1. U postupku nije sporno da je tuženik Odlukom o otkazu Ugovora o radu (izvanredni otkaz ugovora o radu) od 10. srpnja 2025. otkazao tužiteljici ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen između tužiteljice i tuženika 7.veljače 2024.

6.2. Sporno je da li je predmetna Odluka o otkazu Ugovora o radu (izvanredni otkaz ugovora o radu) od 10. srpnja 2025. dopuštena i zakonita.

7. Sukladno odredbi čl. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 dalje: ZOO) koji se primjenjuje sukladno odredbi čl. 8. st. 4. ZR stranke slobodno uređuju obvezne odnose, a ne mogu ih uređivati suprotno Ustavu, prisilnim propisima i moralu društva.

8. Člankom 8. st. 4. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14, 127/11, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23 dalje: ZR) propisano je da se na sklapanje, valjanost, prestanak ili drugo pitanje u vezi s ugovorom o radu, kolektivnim ugovorom ili sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, a koje nije uređeno ovim ili drugim zakonom, primjenjuju u skladu s naravi toga ugovora, opći propisi obveznoga prava.

8.1. Člankom 116. st. 1. ZR propisano je da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć dok je st. 2. propisano da se Ugovor o radu može izvanredno otkazati samo u roku od petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.

8.2. Nadalje, člankom 117.st.1. ZR je propisano da privremena nenazočnost na radu zbog bolesti ili ozljede nije opravdani razlog za otkaz ugovora o radu.

8.3. Nadalje, člankom 119. st.1. ZR propisano je da je prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika poslodavac dužan radnika pisano upozoriti na obvezu iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini dok je st.2. propisano da je prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika poslodavac dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

8.4. Nadalje, člankom 120. ZR je propisano da otkaz mora biti u pisanom obliku, da poslodavac mora u pisanom obliku obrazložiti otkaz i da se otkaz mora dostaviti osobi kojoj se otkazuje, dok je člankom 121. propisano da otkazni rok počinje teći od dana dostave otkaza ugovora o radu.

8.5. Člankom 124. ZR propisano je da ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten i da radni odnos nije prestao, naložiti će vraćanje radnika na posao.

8.6.Odredbom članka 133. st. 1 ZR propisano je da radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od 15 dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo odnosno od saznanja za povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvarenje toga prava a ako poslodavac u roku od 15 dana od dostave zahtjeva radnika iz stavka 1. ovoga članka ne udovolji tom zahtjevu radnik može u daljnjem roku od 15 dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom s tim da zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom ne može zahtijevati radnik koji prethodno poslodavcu nije podnio zahtjev iz stavka 1. ovog članka osim u slučaju zahtjeva radnika za naknadom štete ili drugog novčanog potraživanja iz radnog odnosa.

8.7. Nadalje, člankom 135. ZR propisano je da je u slučaju spora zbog otkaza Ugovora o radu teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac a na radniku samo ako je on ugovor o radu otkazao izvanrednim otkazom ugovora o radu.

8.8. Odredbom članka 132.st. 1 ZR propisano je da dostava odluka o otkazu ugovora o radu, odluka donesenih u postupcima iz čl. 133. ovoga zakona te dostava potvrda, isprava, akata i drugih pismena koje poslodavac upućuje radniku može se urediti kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca ili pravilnikom o radu dok je člankom 132.st. 2. ZR propisano da ako dostava odluka o otkazu ugovora o radu te odluka donesenih u postupcima iz članka 133. ovoga Zakona nije uređena na način iz st. 1. ovoga članka, primjenjuju se na odgovarajući način odredbe o dostavi iz propisa kojim je uređen parnični postupak.

9.Temeljem odredbe članka 7. st.1. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje: ZPP) stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelji svoj zahtjev i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

9.1. Nadalje, temeljem odredbe članka 133. st. 7. ZPP dostava se obavlja na adresu navedenu u tužbi, a ako ne uspije dostava će se obaviti na adresu sjedišta te osobe upisane u upisniku ako je ta adresa različita od adrese navedene u tužbi s tim ako dostava na adresu navedenu u tužbi odnosno na adresu sjedišta ne uspije obavit će se stavljanjem pismena na e oglasnu ploču sudova te će se smatrati da je dostava obavljena istekom osmog dana od dana stavljanja pismena na e oglasnu ploču sudova.

9.2. Odredbom čl. 219. st. 1. ZPP-a propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika dok ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju te činjenice zaključit će primjenom pravila tereta dokazivanja sukladno odredbi čl. 221 a ZPP-a.

10. Tijekom postupka je utvrđeno da su tužiteljica kao radnica i tuženik kao poslodavac sklopili Ugovor o radu na neodređeno vrijeme 07. veljače 2024. a koji stupa na snagu 8. veljače 2024. i temeljem kojega će radnik obavljati poslove suradnika u marketingu s glavnim mjestom rada u poslovnim prostorima poslodavca u Zagrebu s tim da u slučaju promjene novo sjedište poslodavca ili novi poslovni prostori poslodavca bit će i mjesto rada radnika i to na puno radno vrijeme od 40 sati tjedno. Utvrđeno je i da je tuženik kao poslodavac Odlukom o otkazu ugovora o radu od 10. srpnja 2025. radnici ĆA izvanredno otkazao ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 7. veljače 2024. zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa zbog koje uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana nastavak radnog odnosa nije moguć i to bez otkaznog roka a koja odluka stupa na snagu u trenutku dostave radnici jer da je tijekom radnog odnosa kod poslodavca počinila osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa budući da bez opravdanog razloga i valjanog obrazloženja neopravdano izostala s posla i to od dana 18. lipnja 2025. pa sve do dana donošenja predmetne odluke a da o razlozima izostanka sa radnog mjesta nije obavijestila poslodavca niti je poslodavcu dostavila odgovarajuću potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad niti drugu ispravu i/ili izjavu koja bi opravdala izostanak radnika s radnog mjesta zbog čega joj je poslodavac odlučio izvanredno otkazati prije opisani ugovor o radu od 9. kolovoza 2025. kao i da je zbog neopravdanog izbivanja tužiteljice sa radnog mjesta došlo do znatnog poremećaja u radnom procesu poslodavca a sve s obzirom da rad i zadaci koji su povjereni tužiteljici nisu bili niti mogli biti izvršeni čime je nesporno nanesena šteta poslodavcu slijedom čega nastavak radnog odnosa više nije moguć. Nadalje je utvrđeno i da je tužiteljica preporučenom poštom s povratnicom 19. rujna 2025. podnijela Zahtjev za zaštitu prava iz kojeg proizlazi da se tužiteljica ne slaže sa Odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 10. srpnja 2025. jer da je u cijelosti neosnovana i nezakonita jer sadrži netočan i pravno neutemeljen razlog i to navodni neopravdani izostanak radnika s posla od 18. lipnja do 10. srpnja 2025. kao i iz razloga jer je u odluci naveden pogrešan datum sklapanja ugovora o radu 9. kolovoza 2025. iako je taj ugovor sklopljen 7. vel jače 2024. kao i jer je prema potvrdi hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje radnica iz sustava osiguranja odjavljena tek 31. srpnja 2025., dakle, 21 dan nakon datuma donošenja osporavane odluke te iz razloga što radnici nije omogućeno da iznese svoju obranu prije donošenja odluke čime je izravno povrijeđeno njezino pravo zajamčeno zakonom o radu. Također je utvrđeno i da predmetni zahtjev iako je tuženiku poslan preporučenom pošiljkom oznake RG890888337HR na adresu sjedišta iz sudskog registra koja adresa je ujedno navedena u Odluci o otkazu ugovora o radu, isti je vraćen neuručen sa naznakom „odselio“.

11. Otkaz je specifična sankcija radnog prava za neispunjavanje obveza iz ugovora o radu dok Zakon o radu posebno ne propisuje što se smatra kršenjem obveze iz radnog odnosa, pa se dopuštenost ovog otkaza procjenjuje prema okolnostima pojedinog slučaja. Razlog za otkaz uvijek mora dokazati onaj tko daje otkaz dakle, poslodavac mora dokazati da je radnik prekršio obveze iz radnog odnosa odnosno da su se ispunili zakonski uvjeti za izvanredan otkaz ugovora o radu te ukoliko isti ne dokaže postojanje opravdanog razloga za donošenje odluke o otkazu ugovora o radu radniku, sud će utvrditi nedopuštenom odluku poslodavca o izvanrednom otkazu ugovora o radu. Prema članku 116. ZR, izvanredni otkaz radnik i poslodavac mogu dati bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka, ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć i to u roku od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji, a koji rok je subjektivan jer počinje teći od dana saznanja za činjenicu na kojima se otkaz temelji i prekluzivan jer nakon proteka roka poslodavcu više nije dopušteno donositi odluku o otkazu, odnosno ako je donese - takva je odluka ništava s tim da rok za izvanredni otkaz u slučaju neopravdanog izostanka sa posla ne počinje teći s prvim danom izostanka, već traje cjelovito i kontinuirano bez prekida sve do dana kada je donesena odluka o izvanrednom otkazu jer u slučaju višednevnog neopravdanog nedolaska na posao, rok za izvanredni otkaz ne počinje teći s prvim danom izostanka, jer se ne radi o povredi čije bi trajanje iscrpljivalo u jednom danu, već ona traje cjelovito i kontinuirano bez prekida i to sve do dana kada je uslijedilo donošenje odluke o izvanrednom otkazu stoga je neosnovan prigovor nepravovremenosti donošenja odluke o otkazu jer upravo kontinuitet takvog postupanja u kršenju obveza iz rada opravdava mogućnost donošenja odluke o izvanrednom otkazu kroz čitavo vrijeme. Iako nedolaženje na posao kontinuirano kroz određeno razdoblje do trenutka otkazivanja predstavlja tešku povredu radne obveze iz radnog odnosa, u konkretnom slučaju iz navoda saslušane tužiteljice a koje je potvrdio i saslušani svjedok EA proizlazi da im je zz tuženika ŠA 17. ili 18. lipnja 2025. rekao da ne mogu više dolaziti na brod i da moraju iskrcati svoje stvari sa broda i da su morali između dviju tura odnosno između 12 i 14 sati toga dana iskrcati svoje stvari jer je brod išao na drugu turu a koje ture su obično trajale 4 dana kao i da su pokušali pristupiti u poslovne prostorije tuženika u roku od 2-3 naredna dana, da nisu razgovarali sa zz tuženika DA a kad su pokušali pristupiti da je u poslovnim prostorijama bila kolegica VA koja im je rekla da ih po naredbi zz tuženika DA mora spriječiti da uđu u poslovne prostorije a što je bilo u Dubrovniku, na Tenturiji, gdje su poslovni prostori tuženika te im je njihove stvari dodala preko prozora i nakon toga više nisu pokušavali stupiti u kontakt sa DA a niti je on pokušao njih kontaktirati stoga iz navedenog proizlazi da je tužiteljica ponašanjem zz tuženika bila spriječena u izvršavanju svojih ugovornih obveza iz radnog odnosa od strane zz tuženika što je dovelo do izostanka sa posla . Nadalje, radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može, odnosno mora da bi njegova tužba u radnom sporu bila dopuštena, u roku od petnaest dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava, zahtijevati od poslodavca ostvarenje toga prava a ako poslodavac u roku od petnaest dana od dostave zahtjeva radnika ne udovolji tom zahtjevu, radnik treba u daljnjem roku od petnaest dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom. Slijedom navedenoga, tužiteljica je preporučenom pošiljkom tuženiku na adresu iz sudskog registra koja je još uvijek naznačena kao adresa sjedišta tuženika a koju je i sam tuženik naznačio u svojoj Odluci o otkazu Ugovora o radu preporučenom pošiljkom poslala tuženiku zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa u roku od 15 dana od dana primitka predmetne odluke o otkazu Ugovora o radu a o kojem zahtjevu tuženik nije odlučio u roku od 15 dana već je svojim postupanjem onemogućio dostavu predmetnog zahtjeva koji je tužiteljica preporučeno poslala na adresu sjedišta tuženika koja je i tada i sada naznačena kao jedina adresa sjedišta tuženika, stoga navedeno ne može ići na štetu tužiteljice kao radnice jer je tužiteljica dokazala da je podnijela predmetni zahtjev za zaštitu prava na adresu sjedišta tuženika. Slijedom navedenoga, s obzirom da je teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu na tuženiku i s obzirom da tuženik nije dokazao postojanje opravdanog razloga za donošenje odluke o otkazu ugovora o radu tužiteljice a niti se odazvao pozivu na ročište zakazano radi saslušanja stranaka, niti opravdao svoj ne dolazak što je sud uzeo u obzir sukladno čl. 269 ZPP-a to je sud o postojanju činjenica prosuđivao u smislu odredbe čl. 221 a ZPP-a primjenom pravila o teretu dokazivanja.

12. Kako je po ocijeni ovoga suda osnovan zahtjev tužiteljice na utvrđenje nedopuštenim otkaza to radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao i naloženo je vraćanje radnika-tužiteljice na rad sukladno čl. 124. st. 1. ZR-a ( točka I. izreke).

13. O troškovima parničnog troška odlučeno je temeljem članka 154. st. 1. ZPP -a u svezi članka 155. ZPP-a. Tužiteljici je priznato pravo na naknadu troška nastalog po osnovi zastupanja po punomoćniku iz reda odvjetnika i to jednokratne nagrade u iznosu od 500,00 EUR (250b Tbr.7.t.2 Tarife ) za četiri radnje u postupku . Sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP tužiteljici pripadaju i zatražene zakonske zatezne kamate na dosuđeni mu iznos parničnog troška tekuće od dana donošenja ove odluke pa do isplate. ( točka III. izreke).

Dubrovnik, dana 16. srpnja 2026.

Sutkinja

Ines Bračanov Čuljat

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi ovom sudu, pismeno, u 3 (tri) primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

DNA:

- punomoćniku tužiteljice

- tuženiku