REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 73 Pn-3808/2016-83.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ani Lovrinov, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja MŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Damir Švec, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d., OIB: 22694857747, sa sjedištem u [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Denis Lauc, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Grgić & partneri, radi naknade štete, nakon zaključene glavne i javne rasprave dana 13. srpnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Hanibala Hunjeka, odvjetnika i punomoćnika tuženika Denisa Lauca, odvjetnika, dana 16. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d. da isplati tužitelju MŽ iznos od 8.503,20 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 3. studenog 2015. do isplate, kao i da mu naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.776,99 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16. srpnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje od dospijeća do 31. prosinca 2022. za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, uvećanjem referentne kamatne stope odnosno stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tužitelja u dijelu u kojem potražuje isplatu iznosa od 3.282,59 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 9. siječnja 2025. do isplate, zakonske zatezne kamate tekuće na iznos od 8.503,20 EUR od 9. siječnja 2015. do 2. studenog 2015., kao i zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u preostalom iznosu od 1.890,00 EUR, kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 7.104,97 EUR, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi kako se dana 9. svibnja 2014. u 22.20 sati u Karlovcu na kolniku državne ceste D1, u naselju Cerovac Vukmanički kod kućnog broja 18/j dogodila prometna nezgoda u kojoj je teško ozlijeđen tužitelj, a koji je prouzročio osiguranik tuženika. U predmetnom štetnom događaju tužitelj je zadobio teške tjelesne povrede te mu je povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje pa na ime naknade neimovinske i imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege koja mu je pružana tijekom liječenja potražuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu iz podneska od 29. listopada 2025., iznos od 11.785,79 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 9. siječnja 2015. do isplate, uz naknadu troškova parničnog postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava pasivnu legitimaciju te ističe da vozilo koje je uzrokovalo predmetni štetni događaj nije bilo osigurano kod tuženika. Osporava odgovornost i ističe da vozilo kojim je upravljao NŽ nije bilo u neposrednom kontaktu s vozilom tužitelja te ističe da su ozljede koje je zadobio tužitelj karakteristične za osobe koje nisu bile vezane sigurnosnim pojasom te predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je proveo sve po strankama predložene dokaze. Izvršen je uvid u zapisnik o očevidu (list 8-10 spisa), presudu Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj K-320/15 od 19.10.2015. (list 11-12 spisa), dopis tuženika od 10.3.2015. (list 13 spisa), medicinsku dokumentaciju (list 14-43, 99 spisa), izvid štete (list 56-59 spisa), potvrde Centra za socijalnu skrb Karlovac (list 81, 104 spisa), uvjerenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (list 82 spisa), dopise tuženika (list 83-88 spisa), rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 22.7.2015. (list 92 spisa), saslušan je svjedok NŽ (list 112-113 spisa), tužitelj (list 114-115 spisa), provedeno je medicinsko vještačenje po stalnim sudskim vještacima dr. Aleksanderu Haidu, psihijatru i dr. Anti Čizmiću, kirurgu (list 124-128, 132-134 spisa), saslušani su vještaci dr. Ante Čizmić i dr. Aleksander Haid (list 158-159 spisa), provedeno je kombinirano prometno sudskomedicinsko vještačenje po stalnim sudskim vještacima Nevenu Erešu, dipl. ing. i dr. ŽŽ, specijalistu sudske medicine (list 180-186, 202-205 spisa), saslušani su vještaci Neven Ereš i dr. VŽ (list 234-235 spisa), pročitani su spisi Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj Kž 320/15 i Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje broj 21509.

4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, u daljnjem tekstu: ZPP), ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

5. Među parničnim strankama nesporan je nastanak štetnog događaja, dok je sporna pasivna legitimacija, odgovornost za nastanak štetnog događaja te osnova i visina tužbenog zahtjeva.

6. U odnosu na istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije, ističe se da se u zapisniku o očevidu od 9. svibnja 2014. navodi kako je vozilo Fiat Punto, reg. oznaka [registarska oznaka], a kojim je upravljao NŽ, osigurano kod tuženika, broj police [broj police].

7. Temeljem odredbe čl. 230. st. 1. ZPP-a isprava koju je u propisanom obliku izdalo državno tijelo u granicama svoje nadležnosti te isprava koju je u takvom obliku izdala pravna ili fizička osoba u obavljanju javnog ovlaštenja koje joj je povjereno zakonom ili propisom utemeljenim na zakonu (javna isprava), dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje. Temeljem st. 3. istog čl. dopušteno je dokazivati da su u javnoj ispravi neistinito utvrđene činjenice ili da je isprava nepravilno sastavljena.

8. Zapisnik o očevidu je javna isprava u smislu čl. 230. st. 1. ZPP -a, a iz citirane odredbe proizlazi da postoji presumpcija istinitosti njezinog sadržaja. Pritom je teret dokaza da su u zapisniku neistinito utvrđene činjenice na tuženiku, koji na tu okolnost nije predložio izvođenje nikakvog dokaza već je samo paušalno naveo da vozilo nije bilo osigurano kod tuženika. Stoga je navedeni prigovor tuženika neosnovan.

9. Uvidom u presudu Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj K-320/15 od 19. listopada 2015., koja je postala pravomoćna 11. studenog 2015., utvrđeno je da je okrivljenik NŽ, proglašen krivim da je 9. svibnja 2014., oko 22,20 sati, u Karlovcu, upravljao osobnim vozilom reg. br. [registarska oznaka] državnom cestom D-1 u smjeru Jelaša, te protivno članku 199. stavku 2. i članku 109. stavku 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama sa koncentracijom apsolutnog alkohola u krvi od 1,59 g/kg, zbog čega su mu vozačke sposobnosti bile bitno smanjene, pristajući da vožnjom u takvom stanju ugrozi druge sudionike u cestovnom prometu, tako da upravo uslijed stanja alkoholiziranosti nije vozio na odgovarajućoj udaljenosti od vozila ispred sebe, uslijed čega je prednjim desnim dijelom vozila udario u stražnji lijevi dio osobnog vozila reg. br. [registarska oznaka] kojim je ispred njega u istom smjeru upravljao ČŽ, a koji je sa svojim vozilom i uključenim lijevim pokazivačem smjera stao na cesti te čekao da prođu vozila koja su dolazila iz suprotnog smjera, kako bi mogao izvršiti radnju skretanja ulijevo, nakon čega se vozilo okrivljenika zanijelo u lijevo, na lijevu prometnu traku namijenjenu za promet vozila iz suprotnog smjera, u kojem je trenutku iz suprotnog smjera naišlo osobno vozilo reg. br. [registarska oznaka] kojim je upravljao MŽ, a koji je uslijed nemogućnosti izbjegavanja naleta, prednjom stranom vozila udario u lijevu bočnu stranu vozila okrivljenika, te je tom prilikom MŽ zadobio ozljedu prijeloma lijeve zglobne čašice kuka, a koja ozljeda je teška tjelesna ozljeda, dakle, kao sudionik u cestovnom prometu, kršenjem propisa o sigurnosti prometa izazvao opasnost za život ili tijelo ljudi, pa je zbog toga prouzročio tešku tjelesnu ozljedu duge osobe, čime je, počinio kazneno djelo protiv sigurnosti prometa - izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu - opisano i kažnjivo po članku 227. stavak 1.

Kaznenog zakona.

10. Temeljem čl. 12. st. 3. ZPP-a u parničnom postupku sud je u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim. Međutim, kako je građanskopravna odgovornost šira od kaznenopravne, to je sud u ovom postupku ovlašten ispitivati, s obzirom na istaknuti prigovor tuženika, postoji li doprinos tužitelja za nastanak štetnog događaja, kao i nastale posljedice s obzirom na nevezivanje pojasom.

11. Iz iskaza svjedoka NŽ proizlazi da je taj dan bio na selu kod majke i kad se vraćao iz sela stao je u mjestu Cerovcu, navratio kod prijatelja i nakon nekih pola sata krenuo prema Karlovcu. Popio je dvije pive od 0,5 l i to kad je bio kod prijatelja. Kad je vozio na prijevoju je vidio Golfa dvojku pred sobom, u tom trenutku je prikočio i tako je udario u vozilo ispred njega. To vozilo je bilo zaustavljeno na cesti bez uključenih žmigavaca, samo je stajalo na cesti. U tom trenutku je naišlo vozilo sa suprotne strane i udarilo u prednja vrata njegovog vozila, u lijevu stranu. Pukla mu je arkada, bio je sav krvav te se nekako izvukao iz vozila kroz desna vrata. Vozilo Golf dvojka je nakon što je naletio na to vozilo ostalo zaustavljeno nakon 10 metara računajući od mjesta naleta, a ne zna je li to vozilo krenulo ili je odbačeno pa je ostalo zaustavljeno nakon 10 metara. Vozilo kojim je on upravljalo je nakon naleta drugog vozila ostalo zaustavljeno u njegovom smjeru kretanja, a vozilo koje je naletjelo na njegovo vozilo je ostalo zaustavljeno onako kako je naletjelo na njegovo vozilo, poprijeko. Ne može procijeniti brzinu vozila koje mu je dolazilo u susret, ali je vozio dosta brzo jer je njegovo vozilo uslijed tog naleta bilo prepolovljeno i na njemu je nastala totalna šteta, sve u jednoj sekundi, ističe kako je to bilo kao je bomba eksplodirala. Nije obraćao pozornost na to koliko je bilo ograničenje brzine na tom dijelu ceste, radilo se ili o 50 ili 70 km/h.

12. Iz iskaza tužitelja proizlazi da se vraćao s posla, poslije 22,00 sata, kretao se osobnim automobilom iz smjera Karlovca prema mjestu stanovanja - [adresa]. Na nizbrdici koju nazivaju Slunjska Brda se dogodila prometna nezgoda. Uočio je u kretanju automobil koji je stajao na lijevoj strani s uključenim prednjim pokazivačem smjera, i on je čekao da on prođe. Kada je došao do prednjih svjetla tog Golfa koji je bio zaustavljen, otraga se zabilo vozilo u vozilo koje je čekalo da skrene, udarac je bio baš kao bomba i to vozilo od NŽ je odbačeno na njegovu stranu. On je najprije udario u Golfa i odbačen je na njegovu desnu stranu, u odnosu na smjer kretanja. Nije mogao apsolutno ništa učiniti. Stisnuo je kvačilo i kočnicu i nakon toga je bio udarac. Vozilo od NŽ koje je bilo bačeno pred njega bilo je udaljeno u tom trenutku 1 metar i on nije imao vremena ni za kakvu reakciju, a kamoli zaustavljanje. Nakon toga je došla hitna, ljudi su mu pokušali pomoći, nisu ga mogli čak ni odvezati jer je bio blizu volana, a nakon što su pomaknuli sjedalo unatrag, čim se pomaknuo osjetio je krckanje kostiju koje su bile slomljene, a nakon toga su došli djelatnici hitne i stručno su obavili izvlačenje iz vozila. Upravljao je brzinom ne većom od 60 km/h, bila je kolona i vozio je u koloni, a tada je na tom dijelu bilo ograničenje 70 km/h koje se proteže nekih 5 km kroz mjesta Cerovac i Tušilović, a sada je napravljena rekonstrukcija na tom dijelu i sada je ograničenje 50 km/h. Imao je upaljena kratka svjetla i bio je vezan sigurnosnim pojasom. Bio je na udaljenosti od oko 10-ak metara od zaustavljenog vozila u trenutku kada ga je uočio odnosno kada je primijetio upaljen pokazivač smjera.

13. Sud vjeruje iskazu svjedoka NŽ i tužitelja jer su u bitnome o dinamici nastanka štetnog događaja iskazivali suglasno, osim u dijelu da li je na zaustavljenom vozilu bio upaljen pokazivač smjera, a i njihovi iskazi su u bitnom suglasni i sa provedenim prometnim vještačenjem.

14. Pritom se ističe da dio iskaza svjedoka o tome da li je na zaustavljenom vozilu bio upaljen pokazivač smjera ili ne nije niti odlučan jer je isti sukladno čl. 51. st. 1. tada važećeg Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" br. 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13) kao vozač bio dužan brzinu kretanja vozila prilagoditi osobinama i stanju ceste, odnosno druge površine kojom se kreće te vidljivosti, preglednosti, atmosferskim prilikama, stanju vozila i tereta, kao i gustoći prometa tako da vozilo može pravodobno zaustaviti pred svakom zaprekom koju, u konkretnim uvjetima, može predvidjeti, odnosno da može pravodobno postupiti prema prometnom pravilu ili znaku.

15. Iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka Nevena Ereša, dipl. ing. proizlazi da je prvo vozilo osiguranika tuženika svojim prednjim lijevim dijelom naletjelo na stražnji lijevi dio vozila svjedoka ČŽ pri čemu je kut među vozilima u trenutku sudara bio oko 170-175 stupnjeva, nakon čega je vozilo tužitelja svojim prednjim lijevim dijelom naletjelo na lijevu bočnu stranu vozila osiguranika tuženika pri čemu je kut među vozilima u trenutku sudara iznosio oko 130 -140 stupnjeva. Mjesto sudara vozila osiguranika tuženika i vozila svjedoka ČŽ, gledano u smjeru kretanja vozila osiguranika tuženika, nalazilo se na desnoj polovini kolnika udaljeno do sredine kolnika oko 0,5 m dok se mjesto sudara vozila tužitelja i vozila osiguranika tuženika nalazilo na suprotnoj lijevoj polovini kolnika udaljeno od sredine kolnika oko 1,5 m. Brzina kretanja vozila osiguranika tuženika u trenutku sudara iznosila je oko 32 km/h, a vozila tužitelja oko 73 km/h dok je brzina kretanja vozila osiguranika tuženika u trenutku reagiranja kočenjem iznosila oko 64,8 km/h. Provedena analiza pokazuje da je vozilo osiguranika tuženika tijekom radnje skretanja ulijevo i kočenja naletjelo na vozilo svjedoka ČŽ koje se nalazilo zaustavljeno na njegovoj desnoj polovini kolnika pri čemu je u nastavku vozilo osiguranika tuženika prešlo na sebi suprotnu lijevu polovinu kolnika gdje se sudarilo s vozilom tužitelja koje je dolazilo iz suprotnog smjera svojom desnom polovinom kolnika, što znači da je tehnički neprilagođena brzina kretanja vozila osiguranika tuženika bila uzrokom nastanka predmetnog štetnog događaja. Osiguranik tuženika je na dovoljno velikoj udaljenosti ispred sebe na svojoj desnoj polovini kolnika mogao uočiti zaustavljeno vozilo svjedoka ČŽ pa da je pravovremeno reagirao kočen jem i time u tehničkom smislu prilagodio svoju brzinu kretanja te se zaustavio prije mjesta sudara s vozilom svjedoka ČŽ, do štetnog događaja ne bi došlo. Vozilo tužitelja je svojim prednjim lijevim dijelom naletjelo na lijevu bočnu stranu vozila osiguranika tuženika pri čemu je kut među vozilima u trenutku sudara iznosio oko 130-140 stupnjeva uz promjenu brzine vozila tužitelja od oko 49,25 km/h dok je u opisanoj dinamici tehnički realno za očekivati da je u trenutku sudara s vozilom osiguranika tuženika tijelo tužitelja na mjestu vozača poletjelo prema naprijed i ulijevo.

16. Iz nalaza i mišljenja liječnika vještaka dr. ŽŽ, specijalista sudske medicine proizlazi da je tužitelj stradao u prometnoj nesreći dana 9.5.2014. godine oko 22,20 sati kao vozač osobnog automobila u sudaru s osobnim vozilom. Pregledom i tijekom liječenja tužitelja utvrđene su ozljede i postavljene sljedeće dijagnoze: višeiverni prijelom čašice lijevog zgloba kuka , natučenje prsnog koša, istegnuće mišićja vratne kralježnice, rane razderotine kože lijevog lakta i podlaktice sa nalazom stranih tijela, natučenje glave i oguljotine kože oba koljena. Dijagnoze natučenja prsnog koša i glave, te istegnuća mišićja vratne kralježnice su prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji postavljene temeljem izjave i subjektivnih tegoba tužitelja, a bez objektivno medicinski utvrđenog i opisnog znaka ozljeđivanja pa ne predstavljaju ozljede u sudskomedicinskom smislu. Prema tome, tužitelj je u predmetnom štetnom događaju zadobio sljedeće ozljede: višeiverni prijelom čašice lijevog zgloba kuka, rane razderotine kože lijevog lakta i podlaktice sa nalazom stranih tijela i oguljotine kože oba koljena. Iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka proizlazi da je u sudaru došlo do naleta vozila tužitelja svojim prednjim lijevim dijelom na lijevu bočnu stranu vozila osiguranika tuženika pri čemu je kut među vozilima u trenutku sudara iznosio oko 130-140 stupnjeva te je pritom ostvarena promjena brzine vozila tužitelja od oko 49,25 km/h pri čemu je tijelo tužitelja na mjestu vozača poletjelo prema naprijed i ulijevo. U utvrđenoj dinamici odigravanja prometne nesreće, a kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka, tužitelj je ozljedu lijevog kuka zadobio indirektnim djelovanjem sile, prijenosom sile duž osovine noge odupiranjem o podnicu vozila, a preostale ozljede (oba koljena, te lijevi lakat i podlaktica) udarcima u neku(e) tupotvrdu(e) prepeku(e) unutar kabine vozila poput armaturnu ploču, staklo vozačevih vrata, itd. Sve utvrđene ozljede tužitelja mogle su, u predmetnoj prometnoj nesreći dinamike utvrđene po prometnom vještaku, nastati neovisno o vezivanju sigurnosnim pojasom.

17. Saslušan na ročištu 13. srpnja 2026., radi očitovanja na prigovore tuženika, vještak Neven Ereš je naveo da se u trenutku sudara vozilo tužitelja kretalo brzinom od 73 km/h, dok se vozilo osiguranika tuženika kretalo brzinom od 32 km/h. U konkretnom slučaju u predmetnoj prometnoj situaciji direktna opasnost za tužitelja počela je kada je vozilo osiguranika tuženika u zanašanju započelo prelaziti na sebi suprotnu lijevu polovinu kolnika, a što je do trenutka sudara trajalo vremenski manje od jedne sekunde. Ovako kratko vrijeme nije dovoljno da bi tužitelj izbjegao sudar bilo kočenjem, bilo skretanjem, pa je stoga sudar za tužitelja u konkretnom slučaju bio neizbježan. U zapisniku o očevidu nema podataka o ograničenju brzine. Ako je brzina kretanja vozila na mjestu štetnog događaja bila ograničena općim načelom u naseljenom mjestu na 50 km/h, tada bi i tužitelj kretanjem najvećom dopuštenom brzinom u samom trenutku sudara onda imao i manju promjenu brzine kretanja svog vozila za približno oko 10-15 km/h. Na temelju stanja spisa ne može isključiti niti mogućnost da je na mjestu štetnog događaja brzina bila ograničena na 70 km/h na način kako to iskazuje tužitelj. Ponavlja da u zapisniku o očevidu nema podataka o ograničenju brzine dok sama činjenica da se mjesto štetnog događaja nalazilo u naseljenom mjestu ne mora značiti automatski da je brzina bila ograničena općim načelom na 50 km/h.

18. Saslušan na ročištu 13. srpnja 2026., radi očitovanja na prigovore tuženika, dr. ŽŽ, je naveo da nakon iskaza vještaka Ereša ostaje u cijelosti kod svoga nalaza i mišljenja od 15.11.2024. U hipotetskom slučaju niža brzina kretanja vozila tužitelja u trenutku prometne nesreće, a kako je to naveo prometni vještak brzinom ograničenja prema općem načelu za naseljena mjesta od 50 km/h bi očekivano došlo i do manje ostvarene promjene brzine vozila tužitelja za kako je prometni vještak naveo 10-15 km/h te bi ista umjesto izračunatih 49,25 km/h iznosila 39,25-44,25 km/h. Pri ovakvoj dinamici odigravanja nesreće i ostvarenom promjeni brzine vozila tužitelja opseg i intenzitet ozljeda tužitelja bio bi očekivano nešto manji, no nije moguće isključiti da bi nastale jednako opsežne ozljede kako i one konkretno utvrđene u predmetno štetnom događaju.

19. Ovaj sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Nevena Ereša, dipl. ing i dr. ŽŽ i to stoga što smatra da su je isti dan stručno i obrazloženo, a u skladu sa pravilima struke i prometne i medicinske znanosti, a svojim usmenim očitovanjima vještaci su u cijelosti detaljno i obrazloženo otklonili prigovore tuženika.

20. Iz provedenog kombinirano prometno sudskomedicinskog vještačenja proizlazi da je do prometne nesreće došlo jer je vozilo osiguranika tuženika tijekom radnje skretanja ulijevo i kočenja naletjelo na vozilo svjedoka ČŽ koje se nalazilo zaustavljeno na njegovoj desnoj polovini kolnika pri čemu je u nastavku vozilo osiguranika tuženika prešlo na sebi suprotnu lijevu polovinu kolnika gdje se sudarilo s vozilom tužitelja koje je dolazilo iz suprotnog smjera svojom desnom polovinom kolnika, što znači da je tehnički neprilagođena brzina kretanja vozila osiguranika tuženika bila uzrokom nastanka predmetnog štetnog događaja, a tužitelj nije imao mogućnosti izbjeći nesreću, dok je osiguranik tuženika na dovoljno velikoj udaljenosti ispred sebe na svojoj desnoj polovin i kolnika mogao uočiti zaustavljeno vozilo svjedoka ČŽ pa da je pravovremeno reagirao kočenjem i time u tehničkom smislu prilagodio svoju brzinu kretanja te se zaustavio prije mjesta sudara s vozilom svjedoka ČŽ, do štetnog događaja ne bi došlo. Pritom čak i u slučaju smanjene brzine tužitelja, a obzirom je nalazom i mišljenjem utvrđeno da je vozio brzinom od 73 km/h, dok u spisu ne postoji podatak o tome koliko je bilo ograničenje brzine na toj dionici ceste, bi do štetnog događaja došlo jer tužitelj nije imao mogućnosti isti izbjeći, a pritom je tužitelj mogao zadobiti sve opisane ozljede i da je bio vezan sigurnosnim pojasom pa ne postoji doprinos tužitelja kako nastanku štetnog događaja, tako ni nastanku štete u smislu čl. 1067. st. 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO).

21. Radi utvrđivanja osnove i visine tužbenog zahtjeva neimovinske i imovinske štete tužitelja proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po staln im sudskim vještacima dr. Aleksandru Haidu, psishijatru i dr. Anti Čizmiću, kirurugu.

22. Iz nalaza i mišljenja liječnika vještaka dr. Aleksandra Haida, psihijatra, proizlazi da je u konkretnom slučaju tužitelj u samom trenutku događaja imao karakteristike tzv. primarnog straha koji bio kratkog trajanja i jakog intenziteta. Potom slijedi sekundarni strah koji je bio prisutan sveukupno kroz 3 dana i imao je karakteristike straha jakog intenziteta. Sekundarni strah srednjeg intenziteta sveukupno je trajao još oko 14 dana. Sekundarni strah slabog intenziteta s intermitentnim javljanjem i interpoliranjem kasnije anksioznih elemenata u smislu izbjegavanja situacija koje podsjećaju na traumatsko iskustvo, strah i tjeskoba kod sudjelovanja u prometu, nametanja misli vezano za traumatsko iskustvo, poremećaj sna u vidu teškoća usnivanja i buđenja, neraspoloženje, depresija, gubitak radne energije i interesa, povremena vegetativna podraženost. Navedene smetnje povremeno su prisutne i danas i u dijagnostičkom smislu odgovaraju blažem anksiozno depresivnom sindromu (u početku radilo se o poremećaju prilagodbe, no danas je klinički stanje fiksirano i radi se o miješanom anksiozno depresivnom poremećaju koji u Klasifikaciji mentalnih poremećaja i poremećaja ponašanja, MKB 10, Svjetske zdravstvene organizacije opisane pod šifrom F 41.2). Sve naprijed navedeno dovelo do oštećenja duševnog zdravlja tužitelja tj. do povrede duševnog integriteta u procentualnom iznosu od 5 %. Radi psihijatrijskih smetnji nije bila potrebna tuđa njega i pomoć. Opisane smetnje su se psihijatrijskog stanovništva u direktnoj vezi s predmetnim štetnim događajem.

23. Iz nalaza i mišljenja liječnika vještaka dr. Ante Čizmića, kirurga, proizlazi da je tužitelj stradao u prometnoj nesreći kao vozač u osobnom vozilu pri čemu je zadobio višeiverni prijelom zglobne čašice lijevog kuka, natučenje prsišta, istegnuće mišića vrata, razderotinu u području lijevog lakta i podlaktice, natučenje glave, ogrebotine oba koljena. Prijelom zglobne čašice lijevog kuka je operiran u 2 navrata. Provedena je medicinska rehabilitacija fizikalnom terapijom. Tužitelj je trpio fizičke bolove jakog intenziteta 7 dana, srednjeg intenziteta 3 tjedna te slabijeg intenziteta 2 mjeseca. Ocjena bolova je kumulativna i obuhvaća bolove po ozljeđivanju, po operacijskim zahvatima (ukupno 3) te bolove tijekom rehabilitacije. Povremeni bolovi koji se i dalje javljaju obuhvaćeni su ocjenom pojačanih napora. Tužitelju je po otpustu s bolničkog liječenja 3.6.2014. do odlaska u toplice 14.7.2014. trebala tuđa pomoć 4 sata dnevno. Potom mu je po otpustu iz toplica 11.8.2014. tuđa pomoć trebala 3 mjeseca 2 sata dnevno. Opisani ožiljak u području lijevog kuka je vidljiv trećim osobama u slučajevima kada je tužitelj gol u (bez donjeg rublja) i tada predstavlja srednje naruženje. Tužiteljevo šepanje predstavlja lakše naruženje. Zbog prijeloma zglobne čašice lijevog kuka kod tužitelji su zaostale trajne tegobe u vidu bolova u području lijevog kuka, koji su izraženi kod dužeg hodanja i stajanja te dizanja težih predmeta. Pri hodu šepa na lijevu nogu. Otežano hoda po stepenicama i sjeda u autu. Ne može čučnuti. Kliničkim pregledom vještaka nađeno umanjenje kretnji lijevog kuka u srednjem stupnju uz hipotrofiju mišića lijeve natkoljenice. Subjektivne tegobe tužitelja i klinički nalaz vještaka su u korelaciji s CT nalazom lijevog kuka od 4.9.2015. u kojem se očitava oštećenje zglobnih ploha lijevog kuka uz koštanohrskavični defekt zglobne plohe, kao i degenerativne promjene. Tužitelj ulaže pojačane napore u svakodnevnom životu razmjerno 10 % smanjenju opće životne aktivnosti trajno.

24. Saslušani na ročištu 5. travnja 2022. radi očitovanja na prigovore tuženika vještak dr. Ante Čizmić je iskazao da je pri kliničkom pregledu vještaka 21.9.2019. utvrdio ograničenje kretnji lijevog kuka u srednjem stupnju. Navedeni nalaz je u cijelosti sukladan prirodi same ozljede i njenim posljedicama. Na CT nalazu lijevog kuka od 4. rujna 2015. jasno se opisuju neravne konture glave bedrene kosti, sklerozacija rubova, koštanohrskavični defekt zglobne plohe 13x12x9mm sa suženjem zglobnog prostora, kao i denivelacije zglobne plohe do 2mm. Navedene promjene neminovno vode oštećenju funkcije zgloba lijevog kuka. Obzirom da je vještački nalaz i pregled učinio 5 godina po predmetnom štetnom događaju, degenerativne promjene oštećenog lijevog kuka su zasigurno dodatno napredovale pogoršavajući kako subjektivne tegobe tužitelja tako i funkcije samoga kuka. Na zadnjem nalazu ortopeda iz priložene medicinske dokumentacije 17. veljače 2016. ortoped jasno navodi da je klinički prisutna kontraktura lijevog kuka, a to znači umanjenje kretnji lijevog kuka. Vještak dr. Aleksander Haid je naveo da u potpunosti ostaje kod pisanog nalaza i mišljenja vezano za tužitelja. Kod kliničkog pregleda tužitelja nedvojbeno je utvrdio fenomenologiju koja odgovara anksiozno-depresivnom poremećaju, a koja je opisana i u psihijatrijskim nalazima koje je imao na uvid u spisu s time da je tada rabljena dijagnoza poremećaj prilagodbe. Vještaci u cijelosti ostaju kod svog pisanog nalaza i mišljenja te navode da objedinjena ocjena trajnih posljedica s osnova kirurškog i psihijatrijskog gledišta iznosi 14%, a liječenje je završeno u smislu stabilizacije 3. studenog 2015. godine i s aspekta fizičke ozljede i s aspekta oštećenja psihičkog zdravlja.

25. Ovaj sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje liječnika vještaka dr. Ante Čizmića i dr. Aleksandra Haida i to stoga što smatra da je isti dan stručno i obrazloženo, u skladu sa pravilima struke i medicinske znanosti, sve temeljem uvida u priloženu dokumentaciju i pregleda tužitelja, a svojim usmenim očitovanjima vještaci su u cijelosti detaljno i obrazloženo otklonili prigovore tuženika.

26. Temeljem navedenog medicinskog vještačenja utvrđeno je kako je povrijeđeno pravo osobnosti tužitelja na tjelesno i duševno zdravlje, čime mu je nastala neimovinska šteta u smislu čl. 19. st. 2. u vezi s čl. 1046. ZOO-a, a utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu, a temeljem čl. 1100. st. 1. ZOO -a.

27. U slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, kao što je i u ovom predmetu slučaj, za tako međusobno povezane (isprepletene) oblike tih povreda opravdano je dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve oblike neimovinske štete. Sud je pri tome raspravljao i utvrđivao činjenice koje je tužitelj naveo u tužbi: fizičke bolove, strah i duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti. One su u smislu čl. 1100. st. 2. ZOO -a kriteriji (mjerila) odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu. Nadalje, svaki od elemenata o kojima ovisi visina pravične novčane naknade mogu sami za sebe biti dovoljan razlog koji opravdava dosuditi tužitelju pravičnu novčanu naknadu. Stoga je, radi pravilne ocjene visine pravične novčane naknade u ovom konkretnom slučaju, potrebno procijeniti koji bi iznos pravične novčane naknade pripao tužitelju da je svaki od navedenih kriterija samostalna osnova za dosudu novčane satisfakcije zbog povrede prava osobnosti.

28. Cijeneći nalazom i mišljenjem liječnika vještaka utvrđen intenzitet i trajanje fizičkih bolova, vrstu i lokalitet ozljeda, sud smatra da bi tužitelju kao pravična novčana naknada temeljem čl. 1100. ZOO-a bio iznos od 2.300,00 EUR.

29. Cijeneći nalazom i mišljenjem liječnika vještaka utvrđen intenzitet i trajanje straha, kao i vodeći računa o načinu ozljeđivanja tužitelja, sud smatra da bi tužitelju kao pravična novčana naknada temeljem čl. 1100. ZOO-a bio iznos od 900,00 EUR.

30. Cijeneći nalazom i mišljenjem liječnika vještaka utvrđen opseg pojačanih napora u omjeru od 14%, pojavne oblike kroz koje se te posljedice očituju, dob tužitelja u vrijeme ozljeđivanja, kao i način ozljeđivanja, sud smatra da bi tužitelju kao pravična novčana naknada temeljem čl. 1100. ZOO-a bio iznos od 2.100,00 EUR.

31. Cijeneći nalazom i mišljenjem vještaka utvrđen stupanj naruženja, kao i činjenicu da se navedeno naruženje očituje u vidu šepanja koje je vidljivo trećima, sud smatra da bi tužitelju kao pravična novčana naknada temeljem čl. 1100. ZOO-a bio iznos od 1.000,00 EUR.

32. S obzirom na sve izloženo, te da prema ocjeni ovog suda težina povrede i okolnosti predmetnog slučaja daju pravo tužitelju na pravičnu novčanu naknadu temeljem čl. 1100. st. 1. ZOO-a, to sud smatra da tužitelju temeljem čl. 1100. st. 2. ZOO-a pripada iznos od 6.300,00 EUR.

33. S naslova tuđe pomoći i njege, a obzirom na utvrđeni opseg iste od strane vještaka (340 sati) te kako se cijena sata tuđe pomoći i njege ocjenjuje prema cijeni sata najniže plaćene kategorije rada, a koja bi cijena sata, sukladno Zakonu o minimalnoj plaći ("Narodne novine" br. 118/18 , 120/21 i 152/24) i Uredbi o visini minimalne plaće za 2026. ("Narodne novine" br. 132/25) koja iznosi 1.050,00 EUR bruto, iznosila 6,48 EUR, sud smatra da tužitelju pripada pravična novčana naknada u iznosu od 2.203,20 EUR.

34. Tužitelju je sveukupno na ime neimovinske i imovinske štete dosuđen iznos od 8.503,20 EUR, dok je preostali iznos od 3.282,59 EUR do ukupno zatraženih 11.785,79 EUR, odbijen kao neosnovan.

35. Tužitelj ima pravo na kamate sukladno čl. 29. st. 1. ZOO-a, a u vezi s čl. 1086. i 1103. ZOO-a. Odredba čl. 1086. ZOO-a propisuje da se obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete, dok je čl. 1103. ZOO-a propisano da obveza pravične novčane naknade neimovinske štete dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Nadalje, temeljem čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" br. 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, u daljnjem tekstu: ZOOP) u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, odnosno uz dužni nesporni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate, i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

36. Tužitelj nije uz tužbu dostavio dokaz kada je podnio odštetni zahtjev, međutim iz dopisa tuženika od 10.3.2015., a kojim odgovara na odštetni zahtjev proizlazi da je isti podnesen 12. siječnja 2015. Međutim, vještaci su utvrdili da je liječenje tužitelja završilo 3. studenog 2015., dakle tužitelj je odštetni zahtjev podnio dok mu još nije nastala šteta, odnosno protivno načelu savjesnosti i poštenja propisanog čl. 4. ZOO-a i protivno zabrani zlouporabe prava propisane čl. 6. ZOO-a. Iako je ZOOP lex specialis u odnosu na ZOO, strogo gramatičko tumačenje da bi tužitelj sukladno čl. 12. st. 4. ZOOP-a imao pravo na zakonske zatezne kamate od trenutka podnošenja odštetnog zahtjeva bez obzira što mu liječenje nije završeno i što šteta nije nastala je protivno svrsi odredbe čl. 12. st. 4. ZOOP-a koja štiti oštećenike u slučaju kada osiguravajuće društvo ne želi isplatiti naknadu štete iako su ispunjeni svi uvjeti za utvrđenje njezinog opsega, a ne da bi tužitelj zlouporabom prava, podnoseći odštetni zahtjev prije nego što je šteta konačno nastala, za sebe ishodio tijek zakonskih zateznih kamata prije dospijeća obveze osiguravajućeg društva za naknadu štete. Stoga su tužitelju zakonske zatezne kamate dosuđene od 3. studenog 2015., kada je liječenje zbog posljedica iz ovog štetnog događaja sukladno nalazu i mišljenju vještaka završeno, do isplate, a po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a.

37. U odnosu na protivljenje tuženika djelomičnom povlačenju tužbe u podnesku od 1. travnja 2022., a nakon što je tužitelj specificirao tužbeni zahtjev prema nalazu i mišljenju vještaka, ističe se da po mišljenju ovog suda nije došlo do djelomičnog povlačenja tužbenog zahtjeva, već do specifikacije tužbenog zahtjeva nakon provedenog vještačenja. Za utvrđenje visine tužbenog zahtjeva u ovom postupku bilo je potrebno provesti medicinsko vještačenje, budući niti sud, a niti stranke na raspolažu dovoljnim stručnim znanjem kojim bi utvrdili visinu nastale štete. Tužitelj je tek po provedenom vještačenju mogao postaviti tužbeni zahtjev. Tumačenje takvog konačnog postavljanja tužbenog zahtjeva kojeg tužitelj nije niti mogao postaviti dok nije provedeno vještačenje, kao djelomičnog povlačenja tužbe bi prema mišljenju ovog suda bio pretjerani formalizam i onemogućio bi tužitelju pravo na pristup sudu, koje pravo je zajamčeno čl. 6. Konvencije o ljudskim pravima i temeljnim slobodama ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" br. 18/97), kao i čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 56/90, 135/97, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 58/10 i 5/14).

38. Naime, sukladno praksi Europskog suda za ljudska prava dva su središnja elementa na osnovu kojih se može razlikovati pretjerani formalizam od prihvatljive primjene postupovnih formalnosti - pitanje "pravne sigurnosti" i "pravilnog djelovanja pravosudnog sustava". U slučaju kada procesna pravila prestaju služiti svrsi pravne sigurnosti i pravilnog djelovanja pravosudnog sustava predstavljaju prepreku tužitelju da o meritumu njegovog slučaja odluči nadležni sud te je time povrijeđeno njegovo pravo na pristup sudu (predmeti Zubac protiv Hrvatske, Běleš i dr. protiv Češke, Walchli protiv Francuske, Stagno protiv [adresa], MŽP and Adnan Erten protiv Turske, Kart protiv Turske, Efstathiou i dr. protiv Grčke, Eşim protiv Turske, Nowiński protiv Poljske, Maširević protiv [adresa], M protiv Moldavije, i Louli-Georgopoulou protiv Grčke).

39. Strogo gramatičko tumačenje odredbe čl. 193. st. 2. ZPP -a po kojem bi se specifikacija tužbenog zahtjeva nakon provedenog vještačenja, a kada tužitelj sukladno nalazu mišljenju vještaka potražuje manje od inicijalne vrijednosti koju potražuje tužbom, smatrala djelomičnim povlačenjem tužbe, predstavlja prekomjerni teret za tužitelja koji bi u tom slučaju prije pokretanja parničnog postupka trebao provesti vještačenje o svom trošku radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva, a koji nalaz i mišljenje, osim u slučaju pristanka tuženika, ne bi mogao biti korišten kao dokaz u ovom postupku te bi na istu okolnost ponovno u ovom postupku morao snositi trošak vještačenja. Takvo tumačenje predstavlja nepredvidivu primjenu mjerodavnog prava i kao takvo je suprotno ciljevima pravne sigurnosti i poštenog suđenja.

40. Iz navedenih razloga ovaj sud nije cijenio protivljenje tuženika djelomičnom povlačenju tužbe jer po mišljenju ovog suda nije niti došlo do djelomičnog povlačenja tužbe, već je odlučio o tužbenom zahtjevu tužitelja kako je postavljen podneskom od 29. listopada 2025. kao konačno postavljenom tužbenom zahtjevu. Da je i zakonodavac predvidio takvu mogućnost da tužitelj tijekom postupka može ovisno o rezultatima dokazivanja uskladiti visinu svog tužbenog zahtjeva proizlazi iz odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a koja propisuje da se omjer uspjeha u parnici ocjenjuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

41. Ostali priloženi dokazi nisu posebno cijenjeni jer isti nisu odlučni za rješavanje u ovoj pravnoj stvari.

42. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a.

43. Temeljem odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva .

44. Tužitelj je uspio u osnovi svog zahtjeva u cijelosti, a što se tiče visine svog zahtjeva uspio je sa 72% svog zahtjeva. Tuženik je u odnosu na tužitelja što se tiče visine tužbenog zahtjeva uspio sa 28%. Uzimajući u obzir omjer 100:72 u odnosu na 0:28, tužitelj je sukladno odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a uspio u sporu 86%, a tuženik 14% pa je sveukupni uspjeh tužitelja 72%.

45. Sukladno odredbi čl. 155. st. 1. ZPP-a sud će prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima ovoga Zakona koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu.

46. Tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u skladu s dostavljenim troškovnikom te prema vrijednosti predmeta spora (11.785,79 EUR), a prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23, u daljnjem tekstu: OT), i to temeljem tbr. 52/3 OT koja propisuje da kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Tužitelju je priznat trošak za sastav tužbe 100 bodova (tbr. 7/1), za sastav obrazloženih podneska od 28.3.2022. po 100 bodova i podneska od 27.10.2025. predanog 29.10.2025. od zatraženih 50 bodova (tbr. 8/1), za sastav podnesaka od 18.5.2018., 14.12.2018. i 9.5.2022. po 25 bodova (tbr. 8/4) te za pristup na ročišta 10.1.2018., 18.4.2018., 11.9.2018., 5.4.2022. i 13.7.2026. po 100 bodova (tbr. 9/1) odnosno sveukupno 825 bodova što pomnoženo s vrijednošću 1 boda od 2,00 EUR sukladno važećoj OT iznosi 1.650,00 EUR te što uvećano za 25% na ime PDV-a iznosi 2.062,50 EUR. Kako je tužitelj u ovom sporu uspio sa 72% zahtjeva to je istom priznat trošak u iznosu od 1.485,00 EUR, a u cijelosti mu je priznat kao nužan i trošak mediicnskog vještačenja u iznosu od 291,99 EUR, tako da je tužitelju sveukupno priznat parnični trošak u iznosu od 1.776,99 EUR. Na tako utvrđen iznos parničnog troška tužitelju su dosuđene zakonske zatezne kamate tekuće od presuđenja pa do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, a u skladu s odredbom čl. 151. st. 3. ZPP-a.

47. Tužitelju nije priznat trošak za sastav odštetnog zahtjeva jer isti ne prileži spisu pa se ne može utvrditi da li je isti sastavljen po punomoćniku odvjetniku, nije mu priznat trošak sastava podneska od 5.1.2018. jer je isti predan na ročištu 10.1.2018. za koji pristup na ročište je tužitelju dosuđen trošak pa se ne radi o trošku koji je bio potreban za vođenje ovog postupka jer je tužitelj na zapisnik mogao iznijeti svoja očitovanja, sastav podneska od 5.4.2022. koji je neposredno predan prije ročišta za glavnu raspravu održanog 5.4.2022. za koji pristup na ročište je tužitelju dosuđen trošak, pa isti također nije bio potreban jer je tužitelj također na zapisnik mogao iznijeti svoja očitovanja te trošak sastava podneska od 28.10.2025. koji je predan 29.10.2025. jer je tužitelju već priznat sastav podneska od 27.10.2025. koji je također predan 29.10.2025. i oba podneska su predana u razmaku od 2 sata te su mogla biti objedinjena u jedan podnesak iz čega proizlazi da sastav tog podneska od 28.10.2025. nije bio potreban za vođenje ovog postupka.

48. Zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka je odbijen jer isti nije uspio u sporu.

49. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 16. srpnja 2026.

Sutkinja:

Ana Lovrinov

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu pismeno u četiri (4) istovjetna primjerka u roku od petnaest (15) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP-a).

DNA:

1. tužitelju po pun. uz rješenje o pristojbi na presudu – 237,86 EUR

2. tuženiku po pun.