REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U ZADRU
Zadar, Ulica plemića Borelli 9
Poslovni broj: P-1534/2021-50
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Zadru, po sutkinji Meliti Lisici, u pravnoj stvari tužitelja LE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Hrvoju Rožmanu, odvjetniku u OD Rožman & Oredić iz Karlovca, protiv tužene LEĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] str. 58, zastupane po punomoćnici Jeleni Čačić, odvjetnici u Zadru, radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine, nakon glavne, usmene i javne rasprave održane i zaključene 4. svibnja 2026. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja Ivane Mažibrada, odvjetnice u OD Rači & Kolega i zamjenice punomoćnice tuženice ĆEĐ, po objavi dana 16. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovan glavni tužbeni zahtjev koji glasi:
1.Utvrđuje se da je tužitelj LE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], suvlasnik nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao kčbr. [katastarska čestica] dvor, pašnjak i kuća površine 454 m2, dvor površine 279 m2, pašnjak površine 38 m2, kuća površine 137 m2, ukupno 454 m2, u 1/2 dijela, što je tužena DEĐ iz [adresa], Leipziger st. 58 dužna priznati, i trpjeti da tužitelj temeljem ove presude sa njenog imena na svoje ime ishodi upis svog prava vlasništva u zemljišnim knjigama
i
katastarskom
operatu
u
1/2
dijela.
2. Nalaže se tuženici da tužitelju naknadi parnične troškove zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate. Ukoliko pak Naslovni sud ne usvoji postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja, tada se radi o nekretnini, koja predstavlja zajedničku izvanbračnu imovnu tužene i ĆE u jednakim dijelovima, pa tužitelju, kao nasljedniku pripada dijela te nekretnine. Stoga tužitelj podredno predlaže da Naslovni sud donese sljedeću
II.Odbija se kao neosnovan podredni tužbeni zahtjev koji glasi:
1. Utvrđuje se da je tužitelj LE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], suvlasnik nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao kčbr. [katastarska čestica] dvor, pašnjak i kuća površine 454 m2, dvor površine 279 m2, pašnjak površine 38 m2, kuća površine 137 m2, ukupno 454 m2, u 1/4 dijela, što je tužena DEĐ iz [adresa], Leipziger st. 58 dužna priznati, i trpjeti da tužitelj temeljem ove presude sa njenog imena na svoje ime ishodi upis svog prava vlasništva u zemljišnim knjigama i katastarskom operatu u 1/4 dijela.
2. Nalaže se tuženoj da tužitelju nadoknadi parnični trošak izazvan ovim postupkom zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
III. Nalaže se tužitelju LE da tuženici ŠEĐ naknadi parnični trošak u iznosu od 8.870,64 EUR, sve u roku od 15 dana, uz zakonsku zateznu kamatu od presuđenja pa do isplate.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi tvrdi da otac pokojni ĆE u trenutku smrti bio je u izvanbračnoj zajednici s tuženom. Njih dvoje stupili su u izvanbračnu vezu 2000. godine, koja je trajala kao faktična zajednica života do smrti Fadila Murtića 2015.godine. Za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice 2001. godine ĆE je, na ime tuženice, kupio nekretninu upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao kčbr. [katastarska čestica] dvor, pašnjak i kuća površine 454 m2, dvor površine 279 m2, pašnjak površine 38 m2, kuća površine 137 m2, ukupno 454 m2. Radilo se o građevinskom zemljištu sa započetom gradnjom kuće. Bili su postavljeni temelji i nosivi zidovi. Nekretnina je kupljena na ime tuženice, novcem oca tužitelja, od DE (Senhide) Murtić, supruge tužiteljeva strica ŠE, brata pokojnog ĆE, koji je bio stvarni vlasnik, ali je nekretnina samo 0.0E bo ozonxi of i sous! formalno glasila na DE. Nakon kupnje zemljišta novcem JE nastavilo se graditi započeti objekt, koji je dovršen 2012. godine. U trenutku smrti na pokojnog ĆE nije glasila nikakva imovina na teritoriju Republike Hrvatske pa iza njega nije vođen ostavinski postupak u RH, već je ostavinski postupak proveden u Njemačkoj, gdje je nasljednikom proglašen njegov sin, ovdje tužitelj. Iako je predmetna nekretnina kupljena za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice i dovršena izgradnja kuće za to vrijeme, nije se radilo o izvanbračnoj imovini, jer je sve stečeno iz vlastite imovine, koju je tužiteljev otac stekao prije početka izvanbračne zajednice i za vrijeme trajanja iste. Stoga je tužiteljica bila samo formalni vlasnik te nekretnine i to zbog toga što je, kao njemačka državljanka, lakše dobila suglasnost Republike Hrvatske za stjecanje vlasništva od ĆE, kao državljana BIH. Zemljište na kojem je izgrađena kuća, kupljeno je niti godinu dana od stupanja u vezu tužene i oca tužitelja. U tako kratkom roku trajanja zajednice nije bilo moguće steći toliki novčani iznos radom, odnosno jasno je da to zemljište nisu mogli zaraditi za vrijeme trajanja zajednice. Novčani iznos kojim je kupljeno zemljište uštedio je otac tužitelja kroz duži period rada u Njemačkoj. ĆE stekao je značajna novčana sredstva i isplatom naknade štete, koju je ostvaro nakon ozljede na radu u Njemačkoj. Naime, još 1974. godine otac tužitelja, pokojni ĆE, otišao je raditi u Njemačku, gdje se zaposlio kao rudar. U mirovinu je otišao 1995. godine, nakon nesreće u rudniku gdje je bio teško tjelesno ozlijeđen te je ostao invalid. Stoga je dobio veliku odštetu i primao visoku mirovinu te rentu po osnovi izgubljene zarade. Na računu je u trenutku smrti ĆE bio iznos od 375.184,55 Eur-a. Dakle, radilo se o bogatom čovjeku, koji je raspolagao znatno većim novčanim sredstvima od tužene. Nadalje, pokojni ĆE je prije rata u BiH u [adresa] imao otvorenu trgovinu poljoprivrednim proizvodima, koju je dao u zakup BE. Kako za vrijeme rata pokojni ĆE nije dolazio u BiH iz Njemačke, i kako je kroz cijeli period trajanja rata u zakupu bio CE, isti mu je nakon rata odjednom isplatio zakupnine za proteklih šest 6 godina. ĆE je ta sredstva uložio u uzgoj stoke te je neko vrijeme držao 50 goveda i stočarstvom se bavio cca pet godina. Kada je ostario i oslabio, odlučio je da mu je taj posao težak i stoga se i upustio u kupnju zemljišta i gradnju kuće na obali Jadranskog mora u svrhu iznajmljivanja turistima. ĆE je također u tri navrata i sam tužitelj dao novac za izgradnju i uređenje kuće i to iznose od 30.000,00 eura i imovinu koja je predstavljala njegovo nasljedstvo dva puta po 10.000,00 eura, koji je dobro zarađivao u Njemačkoj i ulagao je u i imovinu koja je predstavljala njegovo vlasništvo. Kako je ta nekretnina stvarno bila samovlasništvo ĆE, a tužitelj i tuženica su njegovi zakonski nasljednici, tužitelj je u trenutku smrti ĆE postao suvlasnikom u 1/2 dijela predmetne kuće. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže da Naslovni sud, nakon provedenog dokaznog postupka, donese presudu po glavnom tužbenom zahtjevu na način kako glasi pod točkom I., a ukoliko sud ne prihvati tako postavljeni tužbeni zahtjev tada se radi o nekretnini koja predstavlja zajedničku izvanbračnu imovinu tužene i ĆE u jednakim dijelovima, pa tužitelju kao nasljedniku pripada ¼ dijela te nekretnine te stoga tužitelj podredno predlaže da su prihvati i podredni tužbeni zahtjev na način kako glasi pod točkom II. izreke presude.
2. Tuženica u odgovoru na tužbu s prilozima od 28.rujna 2021.g (l.s.37-52) navodi da dostavlja odgovor na tužbu u otvorenom zakonskom roku. Prije svega, tužena ističe kako tužba ne ispunjava zahtjev iz čl. 106. st. 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP), odnosno ne sadrži sve što je potrebno da bi se po njoj moglo postupati. Tužitelj nije naveo OIB tužene, pa stoga valja postupiti sukladno članku 109. ZPP- a. No ipak, opreza radi, tužena navodi kako su navodi iz tužbe potpuno neistiniti, promašeni i paušalni, te se na istu očituje kako slijedi; Tužena i pokojni ĆE, stupili su izvanbračnu vezu 1996. godine, a pokojnik je od tada većinom boravio u kući tužene, gdje je bio i prijavljen. Navodi tužitelja da je pok. ĆE kupio predmetnu nekretninu zk.č.br. 199/3, dvor, pašnjak i kuća, ukupne površine 454 m2, a da je nekretnina samo formalno glasila na tuženu, potpuno su neistiniti i paušalni, te ne odgovaraju stvarnom stanju. Naime, tužena je ta koja je bila kupac predmetne, tužena je bila ta koja je svojim novcem platila predmetnu nekretninu i tužena je ta koja je uknjižena vlasnica svoje nekretnine. Navedeno jasno proizlazi i iz Ugovora o kupoprodaji nekretnine od dana 05.06.2001.godine¸ sklopljenog između ovdje tužene kao kupca i KE kao prodavateljice. Navodi tužitelja da je tužena samo formalni vlasnik nekretnine jer je njoj kao njemačkoj državljanki bilo lakše dobiti suglasnost za stjecanje nekretnine nego pokojnom ĆE, je potpuno neistinit, paušalan i nepotkrijepljen ikakvim dokazima. Tužitelj navodi da je predmetna nekretnina stečena za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice, no da ista ne predstavlja bračnu stečevinu i to zato jer se nije mogla steći tako velika imovina radom da bi se kupila predmetna nekretnina. Tužena navodi kako su ovakvi navodi u cijelosti točni, jer predmetna nekretnina nikako ne može predstavljati izvanbračnu imovinu izvanbračnih drugova, no suprotno navodima tužitelja, ovdje se radi o isključivo vlastitoj imovini tužene. Naime, potpuno je neistinito da je prednik tužitelja pok. ĆE bio bogat čovjek koji je raspolagao znatno većim novčanim sredstvima od tužene. Pok. ĆE nije dobio nikakva značajna novčana sredstva na ime mirovine ili izgubljene zarade, već je po osnovi mirovine primao iznos od ukupno 850,86 EUR-a mjesečno. Također, iz dokumentacije koju je priložio tužitelj i za koju još nije dostavio ovjereni prijevod na hrvatski jezik, jasno je da pok. ĆE za života nije dobio nikakve velike iznose na ime priznate ozljede na radu, već je tek 2018. godine kada je bolest pok. ĆE bila priznata kao ozljeda na radu odnosno profesionalna bolest, tužitelj kako nasljednik pok. ĆE, primio iznos od 10.117,31 EUR na ime priznate ozljede na rad odnosno profesionalne bolesti svog oca. Iz svega ranije navedenog proizlazi kako nisu istinite tvrdnje da je pokojnik bio bogat čovjek koji bi iznosom odštete i mirovine mogao kupiti predmetnu nekretninu.
2.1. Tužena također navodi, kako je još 1997. godine ona bila ta koja je pozajmila pok. ĆE iznos od 50.000,00 DEM na ime osnivanja tvrtke „JUTFAD“ radi kupovine kamiona i razne robe o čemu se dostavlja i ugovor o sklopljenom zajmu, dok su navodi tužitelja da je pozajmljivao novac pok. ĆE potpuno neistiniti i za iste tužitelj ne prilaže nikakve dokaze. Stoga, je jasno da je upravo tužena bila ta koja je financirala kupnju predmetne nekretnine, ali i troškove svakodnevnog života pokojnika i tužene. Također, navodi tužitelja tim više su neistiniti iz razloga što tužitelj pokojnog oca uopće nije posjećivao niti viđao još od 1996. godine, pa sve do 2015. godine kada ga je na prijedlog tužene vidio, a sve jer je pokojnik tada bio jako bolestan. Nadalje, navodi tužitelja kako je u trenutku smrti pok. ĆE na računu imao iznos od 375.184,55 EUR-a je potpuno neistinit, no tužena će se na navedeno očitovati nakon dostave prijevoda dokumentacije na njemačkom jeziku. Svakako, bi tužena kao nasljednica iza pok. ĆE imala pravo na pola tog iznosa. Slijedom svega navedenog, tužena ističe kako se protivi tužbi, te glavnom i podrednom tužbenom zahtjevu, te nakon provedenog postupka, predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i naložiti tužitelju da tuženoj nadoknadi trošak ovosudnog postupka zajedno s kamatama.
3. Sud je u dokaznom postupku izveo dokaze uvidom i čitanjem isprava i dokumentacije u spisu i to: zk. izvadak (l.s. 6-7), ovjerena potvrda o nasljedstvu s prijevodom (l.s. 8-13), presuda zbog ogluhe P-3157/09 (l.s. 14-15), neprevedena i neovjerena dokumentacija (l.s.16-18), Potvrda prijave boravka (l.s. 41), ovjereni prijevod Ugovor o prodaji od dana 05.06.2001. godine (l.s. 42-45), Potvrda o starosnoj mirovini za pok. ĆE, i to ovjereni prijevod (l.s. 45-47), Izvadci bankovnog računa za pok. ĆE, i to ovjereni prijevod (l.s. 48-51), Ugovor o zajmu između tužene i „JUTFAD“ od 18. kolovoza 1997. (l.s. 52), dokumentaciju koju je tuženica predala na pripremnom ročištu od 8. lipnja 2022. (ls. 64-78), dokumentaciju koju je tužena predala na pripremnom ročištu od 30. lipnja 2022. i to ovjerenu i prevedenu s njemačkog jezika (l.s. 83-177), saslušani su svjedoci LEĐČ (l.s. 206-207), ČE (l.s. 254-257), KE i ŠE (l.s. 268-272) i stranke (l.s. 207-211), te u dokumentaciju koju je pun. tuženice predala na ročištu od 13. ožujka 2026. godine (l.s. 255) i to ovjereni prijevod sa njemačkog jezika (l.s. 258-263).
4.Glavni tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan , a nije osnovan niti podredni tužbeni zahtjev.
5. Predmet glavnog tužbenog zahtjeva je zahtjev tužitelja LE za utvrđenje suvlasništva od ½ dijela nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to čest. Zem. [katastarska čestica], dvor, pašnjak i kuća, ukupne površine 454 m2 i to za ½ dijela, a koju da je njegov pokojni otac ĆE stekao vlastitom imovinom za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice s tuženicom, pa da je tako tužitelj u trenutku smrti svog oca kao njegov zakonski nasljednik postao suvlasnikom za ½ dijela predmetne kuće.
5.1.Predmet podrednog tužbenog zahtjeva je zahtjev tužitelja LE za utvrđenje suvlasništva od 1/4 dijela nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to čest. Zem. [katastarska čestica], dvor, pašnjak i kuća, ukupne površine 454 m2 i to za 1/4 dijela, a koju da je njegov pokojni otac ĆE stekao za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice s tuženicom, pa se tako radi o nekretnini koja predstavlja zajedničku izvanbračnu imovinu tuženice i sad pok. ĆE u jednakim dijelovima pa stoga tužitelju kao nasljedniku pripada ¼ dijela naprijed opisane nekretnine.
5.3.Tužitelj u tužbi i tijekom postupka, osim uvida u dokumentaciju koja je priložena uz tužbu (l.s. 6-25) te ovjerenu i prevedenu dokumentaciju koju je tužitelj po pozivu suda predao u spis podneskom od 26. siječnja 2026. (l.s. 221-249) predlaže i saslušanje svjedoka DE (Senhide) i ŠE iz [adresa], te NE, ĐE i BE, kao i stranačko saslušanje.
5.4. Tuženica u odgovoru na tužbu i tijekom postupka predlaže uvid u ovjerenu i prevedenu dokumentaciju sa njemačkog jezika (l.s. 40-52, 64-78, 83-177, 258-263), kao i saslušanje svjedoka: ČE, ME, FE (na ročištu 21. studenog 2025. tužiteljica je odustala od saslušanje ove svjedokinje zbog teške bolesti), te također i stranačko saslušanje.
6. Među strankama nije sporno da je izvanbračna zajednica između sad pok. oca tužitelja – ĆE i tuženice trajala od 1996. godine do 2015. godine kad je ĆE preminuo, a što potvrđuje tužiteljica u svom stranačkom iskazu (l.s. 208), kao što nije sporno da je tužitelj LE jedini nasljednik temeljem provedenog ostavinskog postupka u Njemačkoj, a što proizlazi iz Potvrde o nasljedstvu na njemačkom jeziku s prijevodom od 25. studenog 2015. godine, prevedenu i ovjerenu u [adresa] 28. lipnja 2021. (l.s. 8-13).
6.1. Među strankama je sporna činjenica je li predmetna nekretnina u k. o. [katastarska općina], pobliže opisana u izreci presude kupljena iz vlastite imovine koju je tužiteljev otac sad pok. ĆE stekao prije početka izvanbračne zajednice i za vrijeme trajanja iste, a tužiteljica da je bila samo formalni vlasnik te nekretnine iz razloga što je kao njemačka državljanka lakše dobila suglasnost Republike Hrvatske za stjecanje vlasništva od sad pok. oca tužitelja
– ĆE kao državljana BIH.
6.2. Iz ovjerene i prevedene dokumentacije sa njemačkog jezika (l.s. 40-52, 64-78, 83-177, 258-263), koju je tuženica dostavila uz odgovor na tužbu i tijekom postupka proizlazi da je tužena kao kupac dana 05. lipnja 2001. godine sklopila Ugovor o prodaji s prodavateljicom KE, ženom L, iz [adresa], te je za kupoprodajnu cijenu od 40.000, DEM, kupila nekretninu položenu u k. o. [katastarska općina] i to čest. zem. [katastarska čestica], dvorište površine 279 m2 i kuća površine 137 m2 (l.s. 43-44), da je pokojni ĆE, primao starosnu mirovinu od 557,41 EUR i to u novom mjesečnom iznosu, a da je dotadašnji mjesečni iznos bio 561,64 EUR i to (l.s. 46-47), da je na dan 31. ožujka 2013. godine prema mjesečnom pregledu žiro računa imao raspoloživ saldo od 4.398,81 EUR odnosno uz limit žiro računa u iznosu od 4.500,00 EUR imao je raspoloživ iznos od ukupno 8.898,81 EUR (l.s. 49-51), te da je tuženica pozajmila kao zajmodavac D.J.L. "JUFTAD" iz [adresa] kojeg zastupa direktor ĆE, sin Ć iz [adresa] kao zajmoprimac iznos od 50.000 DEM na ime osnivanja poduzeća te kupovine jednog kamiona marke Mercedes Benz i za kupovinu robu za poslovne potrebe. (l.s. 52).
6.3. Nadalje iz ovjerene i prevedene dokumentacije (l.s. 64-78 i l.s. 83-177) proizlazi da je dana 6. prosinca 2014. godine Zadužnicom ĆE potvrdio da ima dugove prema izvanbračnoj supruzi, ovdje tuženici, JEĐ, dugove u iznosu od 15.000 EUR (l.s. 65) da je tuženica podmirila sve troškove u vezi kupoprodaje u vezi nekretnine u [adresa] pa tako i uknjižbu prava vlasništva (l.s. 66), da je podmirila i troškove za legalizaciju predmetne nekretnine, a što slijedi iz Potvrde Tobis-inžinjering d.o.o. (l.s. 67-70), te da je neposredno prije kupnje predmetne nekretnine u [adresa], u Njemačkoj dana 30. siječnja 2001. godine prodala kupcu EE iz [adresa] nekretninu u Općini Taucha na kat. Čest. [katastarska čestica]/c površine 1430 m2 namjene zgrada i dvorište za kupoprodajnu cijenu od 592.000,00 DEM (l.s.118-135).
7. Na ročištu 21. studenog 2025. saslušana je svjedokinja LEĐČ , kćerka tužiteljice koja iskazuje da joj je poznato da je njena majka kupila ovu predmetnu nekretninu od novaca koje je dobila prodajom nekretnine u Njemačkoj za tadašnjih 590.000,00 DEM što iznosi 300.000,00 EUR. To je bilo u prijelaznom razdoblju kada se mijenjala valuta DEM u EUR i to 1999.-2000. godine. Njena majka i pokojni ĆE su tada bili u odnosu, ali nisu bili u braku, živjeli su zajedno u Njemačkoj u gradu [adresa], pokrajina Saska blizu [adresa].
Želja njezine majke je oduvijek bila kupiti nekretninu u RH, razmišljala je o Poreču, međutim netko iz obitelji sad pokojnog ĆE imao je već nekretninu u [adresa] u rohbau izvedbi. Tada je njena majka kupila tu nekretninu od svojih novaca od člana obitelji pok. ĆE. Ne sjeća se sada imena tog člana obitelji. Ne zna koliko je točno iznosila kupoprodajna cijena, ali zna da je bila previsoka, bilo je to previše novaca. Ona da tada nije vidjela kuću kad je njena majka kupila. Prvi put da je bila u kući prije otprilike 10 godina. Ne zna točko koliko je majka novaca uložila u dovršetak izgradnje kupljene kuće koja je u trenutku kupnje bila u rohbau, međutim izgradila je još jednu etažu tako da se kuća sada sastoji od prizemlja i dvije etaže. Kuća je uređena i iznutra. Kuća je uređena samo za privatne potrebe, nije se iznajmljivala u turističke svrhe.
Njena majka i pok. ĆE su zajedno dolazili u tu kuću u [adresa], ali ne uvijek. Ne zna je li ĆE nekad sam dolazio. Kad je njena majka kupila ovu predmetnu kuću onda se uknjižila kao vlasnica u zemljišne knjige. Ne zna kada je nastao problem, i kako je došlo do problema jer to nema nikakve veze s tužiteljem. Ona da odgovorno tvrdi da je ova predmetna kuća kupljena isključivo novcima njezine majke.
Na poseban upit pun. tuženice svjedokinja je odgovorila da prije nego što se ĆE upoznao s njenom majkom živio je u [adresa], živio je u iznajmljenom stanu, nije imao svoju nekretninu. Kada je upoznao njezinu majku da je bio bez posla. Prije nego što ju je upoznao radio je u rudniku. Kada su počeli zajedno živjeti onda su živjeli u kući njezine majke. Njezina majka je imala tri kuće u [adresa], bila je privatni poduzetnik: imala je taxi firmu, bavila se ugostiteljstvom, imala je svoj restoran s diskotekom. Jedna od kuća koje je imala njezina majka je velika vila, imala je još dvije kuće u kojima je iznajmljivala stanove. U svakoj kući da su bila dva stana, a u vili je iznajmljivala sobe. Imala je i još jedan restoran za brzu hranu pored gore navedenog. Njena majka i ĆE da su živjeli u stanu u jednoj od ove dvije kuće koje je naprijed spomenula. Njena majka je upoznala ĆE u trenutku kada je došao unajmiti sobu u ovoj velikoj vili o kojoj je ranije iskazala. Kada je ĆE upoznao njezinu majku da nije imao primanja nego je primao naknadu za nezaposlene, preko 1.000,00 DEM. Kada se majka upoznala s ĆE ona tada da nije znala da je ĆE u braku s gospođom iz [adresa] koja je također živjela u [adresa]. Za tu činjenicu da je majka saznala tek nakon godinu dana. ĆE je pomagao svoju suprugu čijeg se imena sad ne može sjetiti i mjesečno joj je uplaćivao od novaca koje je primao kao naknadu za nezaposlene. Njezina majka da je pomagala ĆE novčano, platila mu je razvod braka. U trenutku kada se doselio kod njezine majke imao je dugove od 40.000,00 DEM koji dug je njezina majka platila. Majka da ga je voljela i nakon što mu je otplatila dug od 40.000,00 DEM i dalje da ga je nastavila financijski pomagati. Tijekom njihove zajednice ĆE nije radio nego je otišao u prijevremenu mirovinu zbog zdravstvenog stanja. Imao je problema s plućima zbog rada u rudniku. Kada je ĆE umro naslijedio ga je samo LE, ne i njezina majka jer nisu bili u braku. Sve troškove vezane da predmetnu nekretninu u [adresa] snosila je tužiteljica: porez, legalizacija i sl. Majka i ona da dolaze dva puta godišnje u ovu kuću. U predmetnu kuću da ne dolazi nitko iz obitelji ĆE. Za vrijeme svog života ĆE da nije zahtijevao ništa u vezi ove kuće i to zato što je znao da je to vlasništvo njezine majke. Sudjelovao je u popravcima na kući, išao autom po materijal.
ĆE da je bio zdravstveno osiguran u Njemačkoj, ali je htio umrijeti u [adresa], gdje je i rođen, te je tako i umro i pokopan je [adresa], u mjestu blizu [adresa]. Tužiteljica da je snosila sve troškove sahrane. I ona da je bila na pogrebu zajedno s majkom.
Na poseban upit zam. pun. tužitelja svjedokinja je odgovorila da je pokojni ĆE od imovine u [adresa] imao kućicu – bungalov, imao je dugove prema toj kući jer je kupovao prozore u Njemačkoj i vozio ih u [adresa]. Pored ovog bungalova imao je i kuću koja je uništena u ratu. Za vrijeme života ĆE je napisao zadužnicu u kojoj stoji da sve njegove dugove snosi njegov zakonski nasljednik. Kada bi njezina majka i ĆE došli u [adresa] živjeli bi u tom bungalovu. Na zemljištu u [adresa] koje je njezina majka kupila svojim sredstvima napravila je i štalu u kojoj su držali goveda. Ne zna koliko ih je bilo, oko 20 možda. O stoki je brinula jedna obitelj iz [adresa] koju da je plaćala njezina majka.
Zam. pun. tužitelja prigovorila je iskazu svjedokinje u dijelu koji je u suprotnostima s navodima tužitelja, te kao subjektivnom budući da je ista kći tužene te samim time zainteresirana za ishod postupka.
7.1. Na istom ročištu saslušana je tužiteljica DEĐ, koja iskazuje da je pažljivo slušala iskaz svjedokinje koja je njezina kćerka, te da se u cijelosti pridružuje njezinom iskazu jer da joj je s obzirom na visoku životnu dob od 86 godine malo teško iskazivati sve ispočetka, ali bi htjela naglasiti da ima kompletnu dokumentaciju o dugovima koje da je platila u ime pok. ĆE. Novac za kupnju kuće da je predala odvjetniku Zekanoviću, onda je odvjetnik Zekanović dalje poduzeo sve radnje oko ove kuće u [adresa]. Kuću da je kupila od daljnje rodbine ĆE, imena se ne sjeća, ali nakon što joj je pročitano ime iz ugovora – KE (tuženici je predočen ugovor o prodaji na l.s. 43) može reći da je sve radnje u ime prodavatelja vodio njezin suprug ŠE. Ona da je još uvijek vlasnica imovine u Njemačkoj o kojoj da je njezina kćer iskazivala, još živi od iznajmljivanja soba u vili i stanova u druge dvije kuće, ali dodaje da jr kupila još dvije kuće u [adresa], i to odmah pored tog bungalova kojeg je vlasnik bio ĆE. Međutim, te kuće u [adresa] da je prodala, a novac joj je uplaćen na račun u [adresa].
Tužitelja da je prvi put u životu vidjela pola godine prije Fadilove smrti kad su ga sreli u [adresa] i onda su mu ĆE i ona predočili koliko je ĆE bolestan. Tužitelj da se nije brinuo o svom ocu, a nije došao ni na njegov pogreb. Njeno je imovinsko stanje početkom 2000. - ih bilo jako dobro, Fadilovo financijsko stanje nije bilo dobro, uvijek da ga je pomagala. Njena želja je bila pomoći ĆE da stane na svoje noge, a on je čeznuo za životom u [adresa]. Zimi da su živjeli u [adresa], a ljeti u Bosni i Hrvatskoj, putovali su tijekom godine na relaciji Njemačka- [adresa]-Hrvatska. Onda da su došli na ideju da kupe goveda, tj. kupila je ona od svojih novaca 8 volova i 12 krava. Ona da je to kupila da se ĆE s tim bavi, ali on je pio i uopće se nije time bavio, pa da je brigu o kravama prepustila osobi koja se zove ČE i nakon tri godine da je prodala pojedinačno te krave. Oko te farme da je imala više troška nego zarade. ĆE i ona da su se dobro slagali, živjeli su zajedno od 1996. do 2015., bio je dobar prema njoj. Voljeli su se i misli da nije bio s njom zbog novaca. Nije bila pozvana na ostavinsku raspravu nakon njegove smrti.
Na poseban upit svoje punomoćnice tuženica je odgovorila da joj ĆE nije za života vratio novac kojim je podmirila njegove dugove. ĆE da je htio vratiti, ali nije uspio. Ni njegov nasljednik da joj nije vratio novac za te dugove. Ti dugovi su potkrijepljeni i zadužnicama i ugovorima o zajmu, ali da ima dugova koji nisu zavedeni nigdje. Kuću u [adresa] da je kupila od svojih novaca koje da imala od ranije, a prodala je i vilu u [adresa]. Od novca od prodaje vile u [adresa] je plaćena kuća u [adresa], a uređenje i nadogradnja kuće u [adresa] je također plaćeno od novaca koje da je dobila od prodaje vile u [adresa].
7.2. Na poseban upit zam. pun. tužitelja odgovorila je da je ĆE prije nego je nju upoznao bio rudar, ali kad su se upoznali da je bio cijelo vrijeme nezaposlen i primao je naknadu za nezaposlene. Onda je otišao u prijevremenu mirovinu koju je dijelio sa tadašnjom zakonitom suprugom. Ona da je platila troškove njegovog razvoda, ima i papire o tome. ĆE da nikada nije imao novaca, njegova mirovina da je iznosila oko 1.000,00 EUR. Nije joj poznato da je ĆE doživio nesreću u rudniku. Nije joj nikada pričao o tome. Da, poznato joj je da je ĆE bio vlasnik dućana u [adresa], i to zajedno s njegovim bratom – VE, međutim taj dućan da je propao jer ga je brat VE prevario. Nije plaćao porez i sl. i o tome da ima dokumentaciju, ostali su dugovi iza tog dućana.
7.3. Tužitelj LE na istom ročištu 21.studenog 2025.g (l.s. 209-2119 iskazuje da su njegova majka SE i otac ĆE bili u braku od njegovog rođenja pa do trenutka kada je njegov otac upoznao tuženicu. On, tužitelj da je rođen u [adresa] i kao dijete od tri godine otišao je u Njemačku s roditeljima. Tamo da je i završio školu i zaposlio se. Živjeli su u [adresa]. Majka da je radila u tvornici, otac u rudniku, a on da je radio isto u rudniku. Zajedno da su stekli imovinu, i onda da su otac, majka i on 1974. godine kupili kuću u [adresa] i bungalov. Ispravio se u iskazu i naveo da su njegovi roditelji od 1970. zarađivali novce, a on da je kasnije sudjelovao u stjecanju imovine, nakon što je završio zanat. Otac je radio kao rudar do 1995. godine kada je otišao u invalidsku mirovinu, a dobio je i normalnu. Invalidsku mirovinu dobio je zbog povrede ruke i čini mu se noge. U trenutku kada je njegov otac otišao u mirovinu isplaćeno mu je 350.000,00, EUR od osiguranja. Cijeli taj iznos koje mu je isplatilo osiguranje njegov otac ĆE da je uložio u imanje u [adresa] i kuću u [adresa]. Otac i majka su se razveli prije nego je otac dobio 350.000,00 EUR od osiguranja. Ja sam nakon razvoda ostao živjeti s majkom u [adresa], a poslije sam osnovao svoju obitelj. Dokaz o isplati ovih 350.000,00 EUR da je dao svom odvjetniku. Od 350.000,00 EUR njegov otac da je zajedno s tuženicom kupovao još neke kuće u [adresa], tj. on da je tu zgradu spasio jer je tuženica nije mogla prodati, međutim tuženica je prodala šumu u [adresa] koju nije smjela prodati jer da je to bilo imanje njegove majke i oca koju su kupili još 1974. godine od zajedničke ušteđevine. Kuća u [adresa] je bila vlasništvo njegovog strica koji se zove ŠE. Kuća je bila u rohbau stanju, otac i tuženica su zajedno kupili tu kuću za 25-30 tisuća eura. Tada je bio zakon u RH da državljani [adresa] ne mogu kupovati nekretnine u RH, oni da su to skupa kupili, a kako je to ona – tuženica na sebe pripisala on da nema pojma. On da je cijelo vrijeme bio u kontaktu sa svojim ocem, dolazio je često u [adresa] kod oca i tuženice. Oni da su dosta boravili u [adresa] tijekom godine. Više u [adresa] nego igdje drugo. On da se nije htio miješati u kuću u [adresa], oni su to započeli skupa, kuća se sastoji od prizemlja i dvije etaže. Otac da je po struci bio zidar i on je organizirao i sve tu radio, dovodio iz [adresa] ljude, te su dizali još jednu etažu, struju, vodu i sve sanirali u kući .Otac i tuženica da su se bavili oboje turizmom u toj kući. On i njegova supruga da su bili u toj kući i to samo jednom. Ne zna na koji način su otac i tuženica dijelili zaradu od turizma, to da pitamo tuženicu. Njegov otac je umro 2015. godine u [adresa], a ostavinska rasprava je bila u Njemačkoj i on da je jedini nasljednik. U ovom postupku traži polovicu kuće u [adresa] , jer je njegov otac u istu uložio i novac i rad i jer su živjeli skupa, a što su radili da ne zna Kada je otac umro na računu nije bilo nikakvih novaca. Ona , tuženica da uvijek govori:" moj otac nije imao para, moj otac dužan, moj otac pijanac, a to nije istina." Njegov otac je bio vlasnik automobila Nissan kojeg je tuženica prodala, kao i šumu u [adresa] što nije smjela jer da je on ja nasljednik. On da to nije u početku niti "skužio" dok nije angažirao odvjetnike i u [adresa] i u Hrvatskoj. Nije istina ono što je tuženica danas iskazala o njegovom ocu.
7.4. Na poseban upit. zam. pun. tužitelja odgovorio je da dok je njegov otac radio plaća mu je iznosila 2500-3000 DEM, a kada je otišao u mirovinu ona je iznosila oko 2000 EUR mjesečno. Kad je otišao u mirovinu otac da je otvorio lokal – gostionu, taj lokal je poslovao nekih godinu i pol dana. Nije tu bilo neke velike zarade. On i otac da su uvijek imali dobar odnos, uvijek da je dolazio u [adresa] sa ženom i djecom. Nije bio na sprovodu svome ocu u [adresa] jer da su mu dokumenti, tj, pasoš misteriozno nestali u kući tuženice u kojoj da je spavao dok je otac bio u bolnici. Otac je iz bolnice otišao u [adresa] i nakon 4 dana umro. Otac je imao dućan miješane robe u BiH. Imao je dobar prihod od toga dućana, ne zna točno cifru koju je zarađivao. Otac i tuženica su zajedno kupili farmu krava, prodavali su mlijeko u mljekari, a plaćali su i radnike koji su održavali farmu. Ne zna što je bilo s tim kravama, treba pitati tuženicu, ona da je sve to rasprodala prije njegove smrti. Sve ovo što je naprijed iskazao da je bila imovina njegovog oca: naknada od 350.000,00 EUR od osiguranja, prije toga plaća, a nakon toga mirovina od oko 2000 EUR mjesečno, prihodi od dućana u [adresa] i prihod od farme krava. Otac i tuženica da su zajedno bili u vezi od 1996. do 2015. on u kuću u [adresa] nije ulagao, ali bi svaki put kad bi došao u posjet "turnuo ekstra", to da mu je bila navika.
Tuženica je imala mirovinu, a kad je upoznala njegovog oca držala je tu diskoteku, restoran je naslijedila od brata koji je umro. U Njemačkoj je imala kuću za iznajmljivanje soba, vilu, drugo mu ništa nije poznato. Nije istina što je tuženica iskazala da se njegov otac ĆE kod nje zaduživao i imao još dugova, otac da je bio jak financijski.
7.5. Na poseban upit pun. tuženice da u spisu uz priloge koji su dostavljeni uz tužbu pokaže iznos od navodnih 350.000,00 EUR koji su isplaćeni njegovu ocu od osiguranja tužitelj je nakon uvida u spis na l.s.18 pokazao iznos od 1.994,69 EUR koji je njegov otac primao na ime mirovine, dok se u odnosu na 350.00,00 EUR nije mogao odrediti uvidom u spis. Njemu da je na ime ozljede na radu koju je zadobio njegov otac isplaćen iznos od 10.117,31 EUR i to 2018. godine, nakon što je on to "ćerao". Iznos od 350.000,00 EUR isplaćen je na račun njegovog oca, a ovih 10.117,31 EUR je ostatak koji da je njemu isplaćen. Na kraju da je platio još očeve dugove za auto oko 5500 EUR. Nije mu poznat ugovor o zajmu po kojem je tuženica njegovom ocu pozajmila 50.000,00 EUR. Nije mU poznata zadužnica iz 2014. godine njegovog oca prema kojoj je otac potvrdio dugovanja koje je imao prema tuženici u iznosu od 15.000,00 EUR i koje se obvezao vratiti do smrti taj iznos. Otac da nije imao imovinu u Njemačkoj, samo u [adresa] da je imao. Kad je upoznao tuženicu da je ostao živjeti u njenoj kući. Nije mu poznato da je njegov otac imao dugove. Od 1996. do 2015. on da je posjećivao oca kod kuće tuženice i to 4 puta, ali da je često posjećivao oca u [adresa]. Kao što je već iskazao on da je angažirao odvjetnike i "ćerao" ovih 10.117,31 EUR.
7.6. Ovaj sud prihvaća u cijelosti iskaz svjedokinje tuženice ME, i poklanja mu vjeru u ovom postupku i to bez obzira što je ova svjedokinja kćer tuženice što ne mora nužno značiti da je zainteresirana za ishod ovog postupka, jer ova svjedokinja iskazuje precizno, točno, vremenski je dobro orijentirana, a njezin je iskaz u skladu s materijalom dokumentacijom priloženomu spisu. Ova svjedokinja iscrpno iskazuje o imovini koju je njezina majka, tuženica stekla svojim radom u Njemačkoj, a potom je nakon što je prodala dio imovine u Njemačkoj svoje novce uložila u kupnju predmetne kuće u k. o. [katastarska općina].
7.7. Stranački iskaz tuženice ovaj sud također ocjenu istinitim, poklanja mu vjeru u ovom postupku i tuženica je, iako od u dobi od 88 godina na dan davanja iskaza 22. studenog 2025. dobro vremenski orijentirana, tuženica potvrđuje da je sa sad pokojnim ĆE živjela od 1996. do 2015. godine u izvanbračnoj zajednici i da su se dobro slagali, voljeli se, a misli da sad pokojni ĆE nije bio s njom zbog njezinih novaca iako je tuženica tijekom izvanbračne zajednice i to još 1997. godine pozajmila pokojnom ĆE iznos od 50.000,00 DEM na ime osnivanje tvrtke JUFTAD o čemu je priložila i dokaz uz odgovor na tužbu i to Ugovor o zajmu između tužene i JUFTAD i to ovjereni prijevod s njemačkog jezika od 07. lipnja 2022. (l.s. 72-74), kao i što je dostavila i ovjereni prijevod Zadužnice od 06. prosinca 2014. (l.s. 75-78) kojom ĆE potvrđuje dugovanje u iznosu od 15.000,00 Eura prema izvanbračnoj supruzi PE, a iznos dugovanja da se iznosi na izgradnju njegovog bungalova te istom zadužnicom ĆE u slučaju da premine prije izvanbračne supruge, ovdje tuženice, obvezuje svoje nasljednike na povrat ukupnog iznosa izvanbračnoj supruzi PE.
7.8. U odnosu na stranački iskaz tužitelja LE ovaj sud zaključuje da je iskaz u djelomično konfuzan i zbunjujući, nije potkrijepljen nikakvom materijalnom dokumentacijom tijekom postupka, neki dijelovi njegovog iskaza su nelogični npr. kad iskazuje da je njegov otac bio jak financijski, jer da je tomu tako onda njegov otac sad pok. ĆE zasigurno ne bi pozajmljivao novac od svoje izvanbračne supruge i potpisao Zadužnicu kojom potvrđuje dugovanje, a niti bi pozajmio novac na ime tvrtke JUFTAD, stoga ovaj sud ne poklanja vjeru u ovom postupku stranačkom iskazu tužitelja. Također je nejasan i konfuzan dio iskaza tužitelja u kojem tvrdi kako je njegov pokojni otac navodno za života od osiguranja dobio iznos od 350.000,00 EUR, pa se pozvao na dokumentaciju iz koje se na ročištu 21. studenog 2025. (l.s. 210) nije moglo sa sigurnošću zaključiti ono što tvrdi tužitelj tužbi i tijekom postupka, a koja je dokumentacija, po pozivu suda sa istog ročišta (l.s.211) prevedena i dostavljena u spis tek podneskom tužitelja od 26. siječnja 2026. (l.s. 221-249)
8. Analizirajući prevedenu i ovjerenu dokumentaciju tužitelja (l.s. 221-249), kao i očitovanje tuženice na zaprimljenu dokumentaciju, a koje očitovanje je dala na zapisniku od 13. ožujka 2026. godine (l.s.254) i predala u spis ovjereni prijevod objašnjenja navedene tablice po njemačkom građanskom zakonu danu od odvjetnika iz [adresa] specijaliziranog za socijalno pravo, iz iste slijedi tumačenja odvjetnika za socijalno pravo D iz [adresa], a to je da je pok. otac tužitelja primio za života na ime osiguranog slučaja iznos od 10.117,31 EUR, kao i da mu je naknadno odobrena isplata kamata u iznosu od 1.250,61 EUR za koji iznos nije jasno je li primljen, a vezano za navodni iznos na koji se obračunavaju kamate od 375.164,55 EUR je jasno objašnjeno da to ne znači da je takav iznos isplaćen, već se pojašnjava kako se iznosi u EUR na koje se obračunavaju kamate za pojedine kalendarske mjesece od veljače 2015. do travnja 2018. godine u gore ukupno navedenom iznosu zbrajaju i dijele s 300 čime se dobiva iznos od 1.250,61 EUR.
8.1. Naprijed citiranu dokumentaciju koje je pun. tuženice predala na glavnoj raspravi 13. ožujka 2026. godine (l.s. 258-263) ovaj sud je prihvatio iz razloga što pojašnjava spornu tematiku, a radi se o dokazu koji tužena bez svoje krivnje nije mogla predati do zaključenja prethodnog postupka, jer je tek na ročištu 21. studenog 2025. tužitelj pričao o tom iznosu, kao i radi toga što je dokumentaciju koju je tužitelj dostavio uz tužbu u neprevedenom i neovjerenom obliku, dostavio podneskom tek dana 26. siječnja 2026. i to ovjerenu i prevedenu po stalnom sudskom tumaču.
8.2. Međutim, iako je tužitelj u spis predao javne isprave za koje tvrdi da iz istih proizlazi ono što tužitelj tvrdi od samog početka postupka, da je njegov pokojni otac za života primio iznos od 375.184,55 eura jer da je ĆE preminuo dana **.**.2015., odnosno točno do datuma do kojeg su obračunate kamate prema obračunu od 12. lipnja 2016. godine te da je iz tog obračuna vidljivo razdoblje plaćanja, iznos koji je uplaćen te iznos na koji treba obračunati kamate, a na kraju ukupan zbroj uplaćenih iznosa, ovaj sud je mišljenja da se naprijed navedena činjenica mogla utvrditi samo financijskim vještačenjem a kako niti jedna strana nije priložila dokaz izvođenja financijskog vještačenja na okolnost primitka iznosa od 375.184,55 EUR, to ovaj sud nije mogao prihvatiti tumačenje odvjetnika u Njemačkoj kojeg je privatno angažirala tuženica, pa ga ovaj sud nije uzeo u obzir kao dokaz prilikom donošenja odluke, iako je istog prihvatio u spis naknadno nakon zaključenja prethodnog postupka.
9. Na ročištu 13.ožujka 2026.g ( l.s.255-257 ) svjedok tuženice ČE iskazuje da je 2001. godine došao raditi kod tuženice i njenog sad pok. supruga muža ĆE. ĆE je rodom iz Cazinske krajine, mjesto [adresa] kraj [adresa]. ĆE je tu imao svoju kuću još od prije rata. Tu su poslije rata došli on i supruga. Obnavljali su tu njegovu imovinu da bi imali gdje živjeti jer je to srušeno u ratu. On da se s njima upoznao tek nakon što su oni obnovili taj objekt. Taj objekt je ustvari mala kuća, prizemnica, odnosno bungalov. Tuženica da je uvijek govorila da je to bungalov, a njima mještanima da je to kuća. Gospođa PE i pok. ĆE su putovali i njega da su angažirali da pazi na taj objekt. Poslije da je gospođa PE kupila još jednu kuću pokraj ovog bungalova i to od ZE iz [adresa]. Tu kuću je kupila još dok je ĆE bio živ. Njemu da je pok. ĆE pričao da je tuženica svoju imovinu gore u Njemačkoj prodala, ĆE mu je rekao da je prodala neku vilu, on da to ne zna, nije vidio svojim očima, i da je od tih novaca kupila kuću u [adresa] i [adresa]. Nije mu pričao o tome koliko je novaca dobila tuženica od prodaje u Njemačkoj, ali da je on, svjedok tada vidio najviše para na jednom mjestu jer kad su stigli iz Njemačke tuženica je taj novac donijela u vrećici i ostavila ga u bungalovu. Ona da je taj novac donijela da isplati ZE. Nije bio prisutan kad su brojali taj novac i isplaćivali ZE. On da je 2004. godine otišao od tuženice i ĆE, dvije godine da je pauzirao, jer da je gradio svoju kuću i poslije da je , nakon dvije godine, se opet vratio raditi za njih i bio je kod njih angažiran sve do Fadilove smrti. Ne zna točno datum kad je ĆE umro. Njegov posao kod ĆE i tuženice sastojao se u tome da se brine o bungalovu, održava okućnicu i popravlja sve što je trebalo oko bungalova. Dolazio je s njima i u [adresa] i to jednom godišnje po 2-3- dana kako bi u kući u [adresa] čistio oko kuće, vršio neke popravke. U toj kući u [adresa] nitko nije živio, izrasla bi trava koju da je kosio, itd. Ovaj bungalov u [adresa] sada koristi LE, sin od ĆE, drugu kuću koju je gospođa PE kupila od ZE prodali su ĆE i gospođa PE dok je ĆE još bio živ GE koji živi u [adresa], a tu dolazi povremeno. Sjeća se kada je bio prijepis kuće na GE da je notar u Cazinu pitao sad pokojnog ĆE traži li on dio novca kupoprodajne cijene, a ĆE da je odgovorio da ne traži, jer da je to bio novac od gospođe PE. On da je bio s njima u notara u Cazinu i čuo je baš tu izjavu ĆE kojom ne traži dio kupoprodajne cijene. On da je svugdje išao s gospođom PE i ĆE pa tako i kod notara, ne zna sada kako se zove notar. Bio je uz ĆE cijelo vrijeme, pa tako i na njegovom pogrebu. ĆE da je njemu prepisao 4 Ha poljoprivrednog zemljišta u [adresa] iz razloga što su bili jako dobri i bio je uz njega cijelo vrijeme Njega da je gospođa PE za njegov angažman oko bungalova u [adresa] i kuće u [adresa] i svega što je trebalo ĆE i PE plaćala mjesečno iznosom od 350,00 KM (konvertibilnih maraka). Davala mu je na ruke taj iznos, redovno mjesečno.
9.1. Na poseban upit pun. tuženice svjedok je odgovorio da mu je poznato da je gospođa PE poklonila kamion marke Mercedes. To je bilo prije 2000. godine kad su uvezli kamion iz Njemačke u Bosu, odnosno to je bilo prije nego je on počeo raditi za njih. To da mu je ĆE rekao. On mu je pričao o tome jer da ja bio jako dobar s njim i uvijek uz njega. Poslije u onom razmaku od dvije godine dok ja radio svoju kuću 2004.-2006. i kad se vratio kod njih kamion da je bio prodan. ĆE da mu je rekao: Prodao sam kamion, nije ga imao tko voziti. Po njegovom mišljenju gospođa PE je bila dobrog financijskog stanja, o da. ĆE je imao jednu penziju, misli invalidsku, s time što je ĆE imao prvu ženu od koje se razveo, ona je živjela u [adresa], ona je uzimala dio te penzije, ne zna koliko je uzimala, to mu je ĆE pričao. Puno puta kad bi se gospođa PE i ĆE posvađali čuo je da ona govori ĆE da joj vrati njezine pare i puno puta je nosila ugovor koji je on potpisao da će vratiti novce. On da nešto malo razumije njemački, ali da je dobro razumio kad bi gospođa PE govorila: "Mein geld" što znači moj novac, to da je dobro razumio. Nije mu poznato da bi ĆE za svog života od osiguranja primio iznos od 350.000,00 EUR, on da bi njemu isigurno rekao da je primio taj novac. Pok. ĆE je volio puno uživati i sigurno bi se vidjelo po njegovom ponašanju da je primio taj novac. On i i ĆE da su imali želju da se bave stočarstvom pa je gospođa PE, iako nije imala volju da to kupi, ipak kupila štalu i goveda, u početku je bilo 6 bikova koji su ĆE i on zamijenili za 15-ak muznih krava. Međutim, brzo je odustao od te ideje- farme krave, nakon cca 2 godine, nije bilo prihoda. Moralo se plaćati radnike i hranu za krave i poslije je farma rasprodana, ne zna detalje jer je to bilo vrijeme one pauze od dvije godine dok nije bio kod njih. ĆE mu je samo rekao da je farma rasprodana. Gospođa PE je snosila sve troškove vezane uz farmu. Ona nije imala ni želju kupiti [adresa], ali je kupila [adresa] na Fadilov i njegov, svjedokov, nagovor. [adresa] je kupila gospođa PE onda kad je donije puno svojih novaca iz Njemačke, kao što je ranije iskazao da nikad u životu nije vidio toliko novaca na jednom mjestu. Sva ulaganja u kuću u [adresa] da je snosila gospođa PE. Njemu da je ĆE pred svoju smrt osim poljoprivrednog zemljišta htio prepisati i ovaj bungalov u [adresa], ali on, svjedok da je to odbio. ĆE sa sinom LE nikad nije bio u dobrim odnosima. Za sve te godine što je radio kod ĆE i gospođe AE je bio u posjeti samo jednom i brzo je otišao. Bio je samo par sati. Odbio je da ĆE prepiše bungalov na njega, svjedoka, jer je kod njih u [adresa] zakon da djetetu moraš ostaviti dio nasljedstva. Meni je notar objasnio da ukoliko se prihvatim bungalova morat ću poslije na sud sa AE, a to da nije htio. Njemu da je odgovaralo da mu ĆE ostavi ova 4 Ha poljoprivrednog zemljišta, jer se bavim pčelarstvom, neko vrijeme da je sam imao i maline.
9.2.Na poseban upit zam. pun. tužitelja svjedok je odgovorio da nije direktno imao uvid u financije gospođe AE, ali ĆE je uvijek pričao da je puno bogata i da ima puno para, čak mu je pričao da njezin bivši muž je bio arhitekt zlata, tako mu je ĆE pričao. Ne zna kolikim novčanim iznosom je gospođa AE raspolagala, odnosno koliko je novaca imala. ĆE mu je pričao da je imala vilu i Njemačkoj i da je prodala tu vilu. Pričao mu je da je gospođa AE bila taksist, da je imala svoje taksije, ne zna koliko komada taksija je imala, ali da je i ona vozila. Pričao mu je da je imala i diskoteku. ĆE je u Njemačkoj bio rudar, povrijedio je ruku na radu i otišao je u prijevremenu penziju.
9.3. Ovaj sud prihvaća iskaz svjedoka tuženice ČE jer je isti iskaz detaljan svjedok je vremenski dobro orijentiran, svjedok iskazuje ono što je neposredno vidio, čuo za vrijeme dok je od 2001. do 2004. radio kod tuženice i njenog sad pokojnog izvanbračnog supruga ĆE, a nakon pauze od 2 godine kada je gradio svoju kuću (2004/2006) ponovno se vratio raditi kod AE i ĆE pa mu je tako dobro poznato i kuća u [adresa] u koju je dolazio jednom godišnje po nekoliko dana, čistio oko kuće i vršio popravke, te potvrđuje da mu je pokojni ĆE rekao da je tuženica svoju imovinu u Njemačkoj prodala i od tih novaca kupila kuću u [adresa] i u [adresa], a ovaj svjedok je i osobno vidio „najviše para na jednom mjestu kada su iz Njemačke stigli tuženica i ĆE, a tuženica taj novac donijela u vrećici i ostavila u bungalovu.“ Zaključno sud prihvaća u cijelosti iskaz ovog svjedoka kao vjerodostojan.
9.4. Na ročištu 4.svibnja 2026.g. (l.s.268-269) po prijedlogu tužitelja saslušana je svjedokinja KE, te iskazuje da živi u [adresa], kraj [adresa], a tuženicu poznaje jer je kupila kuću od nje u [adresa]. Njih dvije su se poznavale iz [adresa] jer tuženica ima kuću i u [adresa] u mjestu [adresa] blizu [adresa]. Tuženica je kupila kuću u [adresa] tamo negdje kad je stao rat negdje 1999. godine jer pamti da je to bilo nakon što se je vratila iz Njemačke , a vratila se 1997. Suprug i ona smo držali su kafanu u [adresa], pa je tako tuženica dolazila na kafu. Tuženica se raspitivala ima li tko što prodati od nekretnina, a s tuženicom je uvijek bio ĆE koji je bio rodom iz [adresa] ali on da se nisu ranije poznavali. ĆE je imao kuću do [adresa] u [adresa]. On je išao s njom kao prevoditelj, oni su se tako družili jer je ona njega trebala. Ona da ne zna da li su oni bili u kakvoj vezi ili odnosu. Koliko zna oni da nisu bili vjenčani a sve drugo što su radili zajedno njoj da nije poznato. Tako u razgovoru ona da je rekla Š da ima kuću u [adresa], a suprug i ona da su tu kuću izgradili prije rata. To je bio objekt pod jednu ploču, bez krova. Kuća je bila devastirana malo u ratu, prije rata nisu bili potrebni nikakvi papiri ni dozvola i sl. za tu kuću, tako da su im govorili u Općini Posedarje. Prije rata u Općini Posedarje platili su priključak za struju i vodu, međutim nakon rata te im uplatnice nisu priznali. Oni da su se tada molili J riješiti se kuće i tako da su pitali B. Kuću su prodali za 45.000,00 konvertibilnih maraka. Tada je odnos između KM (konvertibilne marke) i Hrvatske kune bio 1:4. Ne zna tko je pisao kupoprodajni ugovor, zna da su ga ovjerili u Zadru. Juta da im je uredno isplatila prodajnu cijenu i ona da od tada tuženicu nije vidjela. Prije nego je kupila kuću u [adresa] tuženica Š je došla razgledati kuću u [adresa] i s njom je bio ĆE. Nije ga pitala u kakvoj je on vezi sa B, to je bilo nezgodno pitati. ĆE je njoj prevodio i kad su vršili primopredaju novca na ime kupoprodajne cijene. Tuženicu poslije toga više nije vidjela. Ona da i ne zna zašto su je zvali u ovom postupku. Ne poznaje niti tužitelja LE. Traži da se njoj i suprugu nadoknadi trošak pristupa na ročište jer su došli iz [adresa] i putovali su od 2 sata noću da bi stigli na ročište u Zadar.
9.5.Na poseban upit zam. pun. tužitelja odgovorila je da ne zna da li je 2001. godine jednostavnije bilo kupiti nekretninu u RH državljanima Njemačke nego li državljanima BiH, nije pravnik, ona da je molila C da joj se netko javi i da se riješi kuće u [adresa]. NiJE oglašavala službeno prodaju kuće već onako preko ljudi usmeno. Suprug i ona da su pregovarali s tuženicom B u Fadilovom prisustvu, a Juta je isplatila pare njenom suprugu na ruke a suprug je prebrojao pare i predao njoj pošto je ona bila vlasnica kuće u [adresa]. Čim je primila novac da je oprala ruke od kuće i ne zna više što se događalo s kućom poslije prodaje, pa tako i ne zna tko je završio kuću i od kojih novaca.
9.6.Na poseban upit zam. pun. tuženice svjedokinja odgovara da, gospođa Š je uvijek imala odvjetnika u Zadru, ne sjećam se njegovog imena, vidjela sam ga kad smo potpisivali ugovor, ali ne sjećam se čovjeka. on je bio valjda Jutin odvjetnik, za sve se pitalo B. znam da smo ugovor negdje ovjerili u gradu, baš tu negdje na Poluotoku.
9.7.Svjedok po prijedlogu tužitelja ŠE na istom ročištu(l.s.269-270) iskazuje da iako se preziva isto kao i tužitelj LE, nije u nikakvom srodstvu s njim, nije ga nikad vidio, a njegovog oca ĆE da je vidio 3-4 puta u životu. Koliko mu je poznato ĆE da je živio u [adresa], ali je imao i kuću u [adresa] udaljenu 10-ak kilometra od svjedokove kuće, od sela koje se zove [adresa], a Fadilovo selo se zove [adresa]. To je bilo negdje oko 2000. godine, ne sjeća se više. ĆE je došao kod njih jer je čuo da prodaju kuću u [adresa] i rekao je njemu i supruzi, pošto je supruga bila vlasnica kuće, rekao im "imam jednu švabicu koja je zainteresirana i kupila bi kuću", to je ustvari bio kostur kuće, bez papira, bez dozvole. Supruga i on da su gradili tu kuću prije rata jer je supruga naslijedila neke novce od pok. oca , jer su najprije kupili teren u [adresa] a onda počeli graditi kuću. Kada su supruga i on potvrdili ĆE da bi prodali kuću u [adresa] onda je on još jednom došao kod njih i rekao: ako je sigurno da bi kupili i koja je zadnja cijena? , te im je rekao da bi tuženica Š došla i pogledala kuću ako je sigurno prodajemo. Ne zna u kakvom su odnosu bili Š i ĆE, zna da je on radio u Njemačkoj kao radnik i da mu je tamo bila njegova obitelj. Rekao im je da ima sina i dementnu suprugu u Njemačkoj za koju plaća neku alimentaciju. Za tuženicu B im je rekao da mu je to poznata kolegica. On da ga nije zapitkivao u kakvom je odnosu s B jer da ga to nije interesiralo. Kad je Š pogledala kuću u [adresa] onda su pošli kod advokata u Zadar, zna da je bio muškarac, ne sjeća mu se imena i Š je tražila od njega da vidi može li da prevede kuću na sebe ako je kupi, odnosno interesiralo ju je da li ona kao švabica može prebaciti kuću na sebe ako je kupi. Odvjetnik joj je rekao da može prepisati kuću na sebe ako ju kupi ali da to dosta košta i što su se oni dalje dogovarali nije mu poznato. Kuću u [adresa] prodali su za 45.000,00 KM. Tuženica Š je njemu na ruke isplatila 45.000,00 KM, odnosno sad se može sjetiti da su čak možda bile njemačke marke (DM) i to ispred Odvjetničkog ureda nakon što su u uredu potpisali ugovor odnosno potpisala ga je njegova supruga, a i on da je imao punomoć za suprugu. ĆE je bio tu uz Jutu cijelo vrijeme, on je njoj bio kao prevodioc. On, svjedok da je poslije taj novac koji mu je Š dala na ruke dao supruzi a poslije toga B i ĆE nije poslije više vidio. Čuo je da je ĆE umro, ali ne zna kada. Ne zna je li i tuženica Š još živa, nikad ih više poslije toga nije vidio.
9.8.Na poseban upit zam. pun. tužitelja svjedok je odgovorio da ne zna je li u to doba kad su prodali kuću u [adresa] bilo jednostavnije državljanima Njemačke ili državljanima BiH kupiti kuću u [adresa] i to u pravnom smislu. Zna samo da se u to vrijeme neposredno nakon rata prodavalo za bagatelu i da je kupovao samo onaj tko je imao novaca. Njima da je npr. u to doba trebalo oko 15.000,00 DM samo da bi sredili papire za kuću u [adresa], a oni da to tada nisu imali. Na pitanje tko je pregovarao o cijeni kuće u [adresa] može reći da je njega ĆE pitao samo koja bi bila najniža cijena kako bi to mogao prenijeti Juti. Juta da je dala novac njemu na ruke, a o porijeklu novca on da ne zna ništa, je li to bio Fadilov ili Jutin novac.
9.9. Iskazu saslušanih svjedoka, a koje je predložio tužitelj u tužbi sud prihvaća također kao istinite i vjerodostojne, ovi svjedoci kao raniji vlasnici odnosno preciznije svjedokinja KE detaljno, životno i logično opisuju način kako su došli u vezu s tuženicom koja je iskazala volju za kupnju njihove nekretnine u [adresa], a u koju nekretninu oni više nisu imali više financijski sredstava za ulagati nakon završetka rata te su stoga, kako to vjerno opisuje svjedokinja RE „Molili C da se javi neki kupac“, a to je bila upravo tuženica koje je angažirala odvjetnika u Zadru radi sklapanja kupoprodajnog ugovora (l.s. 43-44), a potom kod ovog suda vodila parnični postupak u kojem je donesena presuda zbog ogluhe poslovni broj P-3157/09 (l.s. 14-15) temeljem koje se tuženica i upisala kao vlasnica predmetne nekretnine k. o. [katastarska općina] za cijelo (l.s. 6-7). Zaključno ovi svjedoci koje je predložio tužitelj iskazuju istinito o tome da je kupoprodajnu cijenu u cijelosti isplatila tuženica.
10. Iz naprijed citiranih i izvedenih dokaza ovaj sud zaključuje da tužitelj tijekom postupka nije dokazao svoje navode o tome da je njegov otac bio "financijski jak" i da bi predmetna nekretnina bila, a kako to traži glavnim tužbenim zahtjevom – posebna imovina njegovog pokojnog oca ĆE, odnosno - izvanbračna stečevina, a kako to tužitelj traži podrednim tužbenim zahtjevom, već upravo suprotno tome iz provedenih dokaza proizlazi da je tuženica PE predmetnu nekretninu u k. o. [katastarska općina], koja je pobliže opisana u izreci presude kupila vlastitim sredstvima, o čemu iscrpno iskazuju tuženica i njezini svjedoci, jer je svega par mjeseci prije kupnje predmetne nekretnine, tužena u Njemačkoj prodala svoje zemljište sa zgradom u iznosu od 590.000,00 DM (l.s.117-135) dok je nekretninu u Hrvatskoj platila 40.000,00 maraka (l.s. 43-44). Nadalje iz iskaza tužitelja slijedi da je iza smrti oca platio 5.000,00 eura očevih dugova te da je nakon očeve smrti primio iznos od 10.117,31 EUR s osnove neisplaćene naknade za priznatu profesionalnu bolest, pa ovaj sud zaključuje da je iz isprava u spisu razvidno da upravo taj iznos predstavlja jedini iznos koji je zbog posmrtno priznate profesionalne bolesti pok. ĆE isplaćen od strane Njemačkog osiguranja, a da tužitelj ničime nije dokazao da bi njegov otac za života primio iznos od 350,000,00 eura i tim iznosom platio kupoprodajnu cijenu za predmetnu nekretninu. Nadalje, iznos od 375.184,55 EUR na koji se tužitelj pozivao odnosi se na puku metodologiju za izračun zatezne kamate koja kamata iznosi svega 1.250,61 EUR, što je tužena detaljno pojasnila u pisanom podnesku koji je predala na ročištu od 13. ožujka 2026. (l.s. 258-263).
10.1.Dakle, iz iskaza svjedoka i stranaka proizlazi da je tuženica bila financijski neovisna i dobrostojeća s obzirom na poslove i imovinu koju je imala prije nego li je upoznala pok. ĆE, dok iz izvedenih dokaza slijedi da je pok. ĆE imao malu mirovinu, da je imao i brojne dugove, da je imao i obveze prema bivšoj supruzi, a poslovi sa lokalom i dućanom u [adresa] mu nisu bili uspješni već su i propali, u kupoprodaji predmetne nekretnine da je pok. ĆE sudjelovao je kao prevoditelj za tuženicu koja je jedina i financirala i odlučivala o kupoprodaji predmetne nekretnine, a potom angažirala i odvjetnika u Zadru kako bi uknjižila predmetnu nekretninu kao svoje vlasništvo.
10.2. Kako tužitelj tijekom postupka nije dokazao da je predmetnu nekretninu u k. o. [katastarska općina] njegov sad pok. otac kupio iz vlastite imovine koju imovinu je stekao prije početka izvanbračne zajednicem, to je odbijen glavni tužbeni zahtjev i odlučeno kao pod točkom I. izreke presude, te kako nije ni dokazao da je predmetnu nekretninu k. o. [katastarska općina] njegov pok. otac stekao radom za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice slijedom čega je valjalo odbiti i podredni tužbeni zahtijev i odlučiti kao pod točkom II. izreke presude.
11. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP, te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/2023), a sve prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od tadašnjih 500.000,00 KN sada 66.361,00 EUR po kojoj je tuženici valjalo priznati 500 bodova za sastav odgovora na tužbu (Tbr. 8. toč. 1.), podnesak od dana 25. ožujka 2026. godine 500 bodova (Tbr. 8. toč. 1.), te 5 ročišta održana dana 08. lipnja 2022., 30. lipnja 2022., 21. studenog 2022., 13. ožujka 2026. i 04. svibnja 2026 – svako ročište 500 bodova (Tbr. 9. toč. 1.), što ukupno iznosi 3.500 bodova što uz vrijednost boda od 2,00 EUR daje iznos od 7,000,00 EUR, a uz PDV koji iznosi 1.750,00 EUR čini ukupni trošak tuženice od 8.750,00 EUR, kojem iznosu valja pribrojit trošak sudskog tumača kojeg je platila tuženica u iznosu od 53,03 EUR, razliku troška za tumača u iznosu od 67,61 EUR što ukupno iznosi 8.870,64 EUR koji trošak je tužitelj dužna naknaditi tuženici u roku od 15 dana, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate slijedom čega je odlučeno kao pod točkom III. izreke presude.
U Zadru, 16. srpnja 2026.
S u t k i nj a
Melita Lisica
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove odluke može se izjaviti žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno, putem ovog suda, u 3 primjeraka, u roku od 15 dana od dana objave, odnosno primitka prijepisa ove odluke, ovisno o ispunjenju uvjeta iz čl. 335. ZPP.
DNA:
- Tužitelju po punomoćniku
- Tuženici po punomoćnici
