REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Stalna služba u Supetru

Posl. broj: Ps-90/25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Supetru, po sucu Jadranku Basiću, u pravnoj stvari tužiteljice ČĆ iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Andru Dubokoviću, odvjetniku u Jelsi, protiv tuženika RĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Branku Čuturi, odvjetniku u Odvjetničkom društvu "Lubina i Čutura" j. t. d. Split, radi predaje u posjed, nakon glavne i javne rasprave održane dana 17. lipnja 2026. godine u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja HĆ, odvjetničke vježbenice kod mr.sc. Deana Rahana, odvjetnika u Supetru i izočnosti tuženika, na ročištu radi objave presude, dana 16. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

I. Nalaže se tuženiku da tužiteljici u roku od 15 dana, preda u posjed stan anagrafske oznake [adresa], oznake zgrade A, ulaz I, visoko prizemlje desno, broj stana 20, ukupne površine 62,60 m2, a koji stan se nalazi u zgradi izgrađenoj na č. zem. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

II. Nalaže se tužiteljici da tuženici u roku od 15 dana naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 625,00 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos dosuđenog parničnog troška od dana donošenja prvostupanjske presude u ovom predmetu, pa sve do isplate, obračunatoj po godišnjoj kamatnoj stopi iz članka 29 st.2 Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Dana 16. prosinca 2019. godine zaprimljena je tužba tužiteljice ČĆ, protiv tuženika RĆ, radi iseljenja, u kojoj se navodi da je nekretnina označena kao čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upisana u B listu kao društveno vlasništvo sa upisanim pravom korištenja u C listu na ime Hotelsko poduzeće "Zlatni rat" Bol koje je na predmetnoj nekretnini sukladno svojim vlasničkim ovlaštenjima sagradilo zgradu sa više stanova, a koji stanovi su nakon toga dodijeljeni na korištenje djelatnicima navedenog poduzeća. Slijedom toga je i tužiteljici, kao bivšoj djelatnici poduzeća, na temelju Odluke o dodjeli stana na korištenje donesene od strane vlasnika Zlatni rat d.d. 2 Ps-135/2019 Bol stambene komisije dodijeljen na korištenje stan anagrafske oznake, [adresa], oznake zgrade A, ulaz I, visoko prizemlje desno, broj stana 20, ukupne pov. 62,60 m2. Osim toga kod dodjele stanove sačinjena je lista reda prvenstva donesena na sjednici Nadzornog odbora Zlatnog rata d.d. od dana 8. kolovoza 1996. godine o dodjeli 57 stanova, a koja je postala pravomoćna u travnju 2011. godine. Na tog pravomoćnoj listi reda prvenstva tužiteljica se nalazi pod rednim brojem 1.. Tuženik, unatoč tome što je tužiteljici dodijeljen opisani stan, iz istog odbija iseliti, premda stan koristi bez ikakve pravne osnove. Po istoj i pravnoj činjeničnoj osnovi predmetni sud da je već donio pravomoćnu presudu (P-300/12) u korist osobe kojoj je stan bio dodijeljen na korištenje, protiv osobe koja je bez pravne osnove koristila stan, a koja odluka je potvrđena odlukom suda drugog stupnja.

2. Dana 28. listopada 2020. godine zaprimljen je podnesak tužiteljice kojim je uredila tužbeni zahtjev sadržaja kao u izreci (listovi 43-49 spisa).

3. Dana 3. ožujka 2020. godine zaprimljen je odgovor na tužbu tuženika kojim se u cijelosti usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu.

4. Dana 13. lipnja 2025. ovaj sud je donio presudu pod poslovnim brojem Ps-135/2019 kojom je prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice i osudio tuženicu na plaćanje parničnog troška.

5. Županijski sud u Bjelovaru rješenjem od 25. rujna 2025. pod poslovnim brojem Gž- 710/2025 ukinuo presudu Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru, poslovni broj Ps-135/2019 od 13. lipnja 2025. Drugostupanjski sud u svom obrazloženju u bitnome navodi da nije pravilno raspravljen prigovor zastare, te da prema obavijesti od 16. prosinca 2011. (list spisa 9) odvjetnika koji su zastupali u sudskim sporovima Trgovačko društvo Zlatni rat d.d. u parnicama kojima su zaposlenici kao sudionici natječaja za dodjelu stanova na korištenje osporavali pojedinačne odluke sa liste reda prvenstva koja je donesena na sjednici nadzornog odbora 8. kolovoza 1996. o dodjeli 57 stanova postala pravomoćna tek u travnju 2011. kada su okončani svi sudski sporovi, da se tužiteljica u podnesku od 28. listopada 2020. poziva na odluku o dodjeli predmetnog stana na korištenje poslovni broj 016-169/3-55-96 od 28. ožujka 1996., a da to odluka nije priložena u spis, te da je predložila uvide u spise broj P-300/2012 I Ps-56/2018.

6. U dokazne svrhe pregledani su konačna lista reda prvenstva, obavijest, izvadak iz zemljišne knjige, rješenje Hrvatskog fonda za privatizaciju od 14. srpnja 1997. godine, rješenje Hrvatskog fonda za privatizaciju od 24. prosinca 2010. godine, uvjerenje o prebivalištu, potvrda o stanju duga, potvrda o vodovodnom priključku, računa HEP elektre d.o.o, te je izveden dokaz saslušanjem stranaka i svjedoka KĆ.

7. Tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za predaju u posjed stana koji joj je dodijeljen na korištenje Odlukom od dana 28. ožujka 1996. godine.

9. Pregledom konačne liste reda prvenstva Nadzornog odbora društva Zlatnog rata d.d. od dana 8. kolovoza 1996. godine utvrđeno je da se tužiteljica ČĆ nalazi pod rednim brojem 1. sa ukupnim brojem bodova 364, te da joj se dodjeljuje stan A, [adresa], ulaz I, vis. priz desno, stan broj 20, 62, površine 60 m2, kao i da se tuženik RĆ nalazi po rednim brojem, sa ukupnim brojem bodova 268, te da mu je dodijeljen stan A, [adresa], ulaz III, nisko prizemlje desno, stan broj 34, površine 60, 59 m2.

10. Pregledom obavijesti od dana 16. prosinca 2011. godine utvrđeno je da je konačna lista reda prvenstva, koja je donesena na sjednici Nadzornog odbora 08. kolovoza 1996. godine o dodjeli 57 stanova postala pravomoćna u travnju 2011. godine kada su okončani svi sudski sporovi.

11. Pregledom izvatka iz zemljišne knjige za nekretninu označenu kao čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] utvrđeno je da je ista upisana kao društveno vlasništvo sa upisom prava korištenja na ime Hotelsko poduzeće "Zlatni rat" Bol. 3 Ps-135/2019 11. Pregledom izvatka iz zemljišne knjige za nekretninu označenu kao čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] utvrđeno je da je ista upisana kao društveno vlasništvo sa upisom prava korištenja na " [adresa].

12. Pregledom rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju od dana 14. srpnja 1997. godine i rješenja od 24. prosinca 2010. godine utvrđeno je da je u temeljni kapital TD Zlatni rat d.d. ušlo 15% procijenjene vrijednosti, između ostalog i spornog stana.

13. Pregledom Potvrde Područnog ureda za katastar Split, ispostava za katastar nekretnina Supetar od dana 27. listopada 2020. godine utvrđeno je da je zgrada izgrađena na čest. zem. [katastarska čestica] ZU 1721 KO [katastarska općina] koja je prije imala anagrafski broj [adresa], promijenila oznaku te sada ima anagrafsku oznaku [adresa].

14. Tužiteljica ČĆ je u svom iskazu navela da je temeljem pravomoćne odluke Zlatnog rata vlasnica spornog stana upravo ona. Predmetni stan se nalazi na adresi [adresa], stan nosi br. 20. Ona i sada pok. suprug su bili zaposlenici Zlatnog rata, a Zlatni rat je gradio stanove za svoje radnike. Formirala se lista reda prvenstva, prema kojoj su se dodjeljivali stanovi, te je na konačnoj listi reda prvenstva bila na prvom mjestu sa najvećim brojem bodova. Međutim i prije nego što je objavljena spomenuta lista tuženik je sa svojom obitelji uselio u stan koji je dodijeljen njoj na korištenje, tako da nikada nije imala mogućnosti useliti u isti. Nije joj poznato zbog čega je tuženik sa svojom obitelji uselio u njen stan. Nakon što je odluka o dodjeli stana na korištenje postala pravomoćna, tuženiku je uputila pismo da se želi useliti u svoj stan o čemu ima i potvrdu. Napomenula je da je istom tom odlukom tuženik također dobio stan samo u prizemlju zgrade, pa mu je predložila da je njoj svejedno u koji će stan useliti u prizemlju ili u visokom prizemlju koje je dodijeljeno njoj, međutim tuženik nikada nije odgovorio na to pismo. Na pitanje sutkinje kako joj je poznato da je tuženik vlasnik stana u prizemlju, odgovorila je da je iz pravomoćne liste prvenstva vidljivo da je tuženik na dvadesetom mjestu, a uz čije ime je i opisano koji je stan dobio. Dakle nije točno da bi tuženiku stan za kojeg se ona smatra vlasnicom bio jedini dom. Ona živi u roditeljskoj kući njenog pok. supruga koje je nakon njihove smrti postalo njeno vlasništvo. Na pitanje pun. tuženika tko je 1992. godine bio vlasnik spornog stana, odgovorila je da je to bio Zlatni rat. Napomenula je da tuženik nije s otoka Brača tako da joj nije poznato ima li koje druge nekretnine po RH.

15. Tuženik RĆ je u svom iskazu naveo da u predmetnom stanu žive supruga, on i njihov sin 1997. godište. Živjela je i kći 1985. godište koja se u međuvremenu udala i odselila. Sin je unazad četiri godine otišao u Split studirati ekonomiju, te se nakon završene dvije godine u Splitu prebacio studirati u Zagreb. 1992. godine on je bio zaposlenik Zlatnog rata pa sve do 2008. godine, a nakon toga 2008. je otvorio privatni ugostiteljski obrt i to kafić Loža na rivi u Bolu. Također i supruga je 1992. godine bila zaposlenica Zlatnog rata, te je danas još uvijek zaposlenica njegovog pravnog slijednika. Na pitanje sutkinje da se očituje o konačnoj listi prvenstva na kojoj je naznačeno da je upravo on na 20. mjestu i da mu je dodijeljen stan nisko prizemlje desno, pojasnio je da su ovu listu radili odvj. Vedrana Garafulić Kukoč i sada pok. Č i da je on prema ovoj listi doista dobio stan u niskom prizemlju desno, ali da su mu navedeni odvjetnici priznali da su oni napravili grešku, da su meni htjeli dodijeliti veći stan, pa da je nekako greškom u stan u kojem je on uselio dodijeljen ovdje tužiteljici. U stanu u kojem je on trebao useliti prema listi konačnog prvenstva trenutno živi gospođa čije ime mu nije poznato. Ne sjeća se da mu je tužiteljica uputila 4 Ps-135/2019 pismo koje je ranije spominjala. Svjestan je da prema pravomoćnoj odluci o dodjeli stana na korištenje on ne živi u stanu koji mu je tom odlukom dodijeljen, nego u drugom stanu, ali on Zlatni rat d.d. nikada nije smatrao pravim vlasnicima, a niti da oni takve odluke mogu donositi. Suvlasnik je poslovnog prostora kojeg je ranije spomenuo "Loža" čija površina iznosi 41 m2. Od Lože godišnje ima prihod 35.000,00 kuna. Sve ove godine od 1992. godine nije imao mogućnosti kupiti nikakvu drugu nekretninu, jer nije imao financijskih sredstava za istu. Njegovi roditelji imaju obiteljsku kuću u [adresa], otac je umro unatrag tri godine i ta kuća je temeljem usmenog dogovora pripala njegovom bratu i sestri, međutim to još ništa nije provedeno. Supruga nema nikakve nekretnine na svoje ime. Kći živi sa svojim suprugom u Bolu na etaži kuće koja je u njihovom vlasništvu. Na pitanje zam. pun. tužiteljice je li pokrenuo ikakvi sudski postupak protiv osobe koja je useljena u stan koji je njemu dodijeljen prema konačnoj listi prvenstva nisko prizemlje desno, odgovorio je da kako je već naveo on ne priznaje spomenutu listu, jer Zlatni rat d.d. nije vlasnik stanova.

16. Svjedokinja KĆ je u svom iskazu navela da joj je predmet spora poznat iz razloga što živi u predmetnoj zgradi u kojoj se nalaze ovi stanovi, međutim ona je uselila u stan temeljem pravomoćne liste prvenstva, dakle baš onaj stan koji joj je dodijeljen odlukom Zlatnog rata. Poznato joj je da je tuženik uselio u stan koji je prema spomenutoj listi prvenstva pripao ovdje tužiteljici, iako je njemu dodijeljen neki drugi stan. Međutim u tom stanu koji je dodijeljen tuženiku nalazi se neka treća osoba koja uopće nije bila na listi prvenstva, već je samoinicijativno uselila u stan tuženika. Ne zna točno kazati kako se ta gospođa zove, ali zna da radi na recepciji Hotela Britanida u Bolu. Tuženik RĆ poznaje tu gospođu koja je uselila u njegov stan. Nije joj poznato da li je tuženik tražio od te gospođe da se iseli iz njegova stana. Međutim, poznato joj je da je ČĆ tražila od RĆ da se iseli iz njenog stana. Naime, ona joj je to pričala. Poznato joj je da je tuženik suvlasnik ugostiteljskog objekta u Bolu. Tuženik ima dvojno državljanstvo tako da ne zna da li on u Hercegovini ima nekretnine, ili možda ima još neke nekretnine po Bolu. Na pitanje pun. tuženika je li joj poznato tko je u vrijeme dodjele stanova bio vlasnik istih, odgovorila je da je vlasnik bio Zlatni rat d.d.

17. Nakon provedenog dokaznog postupka, sud je odlučio kao u izreci iz slijedećih razloga.

18. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za predaju u posjed stana koji joj je dodijeljen na korištenje Odlukom od dana 28. ožujka 1996. godine.

19. Člankom 89. Zakona o stambenim odnosima („Narodne novine“ broj 51/85, 42/86, 22/92 i 70/93; dalje ZSO) propisano je da nije dopušteno useliti u stan i koristiti ga bez pravomoćne odluke o davanju stana na korištenje, ako ovim zakonom nije drukčije određeno.

20. Člankom 59. ZSO stavak 1. i 2. propisano je:

„Stanarsko pravo stječe se danom useljenja u stan na osnovi pravomoćne odluke o davanju stana na korištenje ili koje druge valjane pravne osnove, ako ovim zakonom nije drukčije određeno.

Stanarsko pravo stječe se na neodređeno vrijeme, ako ovim zakonom nije drukčije određeno.“

21. Sudska praksa zauzela je shvaćanje da osoba kojoj je pravomoćnom odlukom dat na korištenje stan, ali u koji ne može useliti jer se u njemu nalazi osoba koja nema pravni osnov za korištenje stana, ima neposredno pravo na zaštitu protiv treće osobe, te bi takva osoba stekla stanarski status u smislu članka 59. ZSO i da bi mogla efikasno ostvariti svoje pravo na useljenje, priznaje joj se i pravo na zaštitu od treće osobe koja koristi stan bez pravnog osnova. Analognim tumačenjem odredbe članka 94. ZSO osobi koja ima pravomoćnu odluku o davanju stana na korištenje priznaje se aktivna i neposredna mogućnost zaštite i ostvarenja zakonito stečenog prava - što je u ovom slučaju pravo na tužbu za iseljenje tuženice koja nema pravni osnov za korištenje stana (Vrhovni sud Republike Hrvatske u Rev-374/1990 od 13. lipnja 1990.).

22. Budući je tužiteljica stekla stanarski status u temeljem odredbe članka 59. ZSO, pokretanje ovog postupka radi predaje stana koji joj je dodijeljen na korištenje i ishođenje sudske odluke u ovom postupku je jedina mogućnost da useli u stan kojoj joj je pripao pravomoćnom odlukom.

23. Sud navodi da je tužiteljica stekla pravo useliti u predmetni stan kojeg tuženica koristi bez valjane pravne osnove, te da je tuženica useljenjem u stan spriječila tužiteljicu da useli u isti, te na taj način ostvari svoje stanarsko pravo, te je stoga tužiteljica aktivno legitimirana tražiti predaju ovog stana od tuženice koja ga koristi bez ikakve pravne osnove.

24. Tužiteljica je dokazala pravni temelj i istinit način svog stjecanja stvari, te joj je temeljem odredbe članka 166. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14; u daljnjem tekstu ZVDSP) tuženica dužna predati predmetni stan u posjed.

25. U odnosu na prigovor zastare ističe se da ZSO nije propisao zastarni ni prekluzivni rok u kojem bi radnik kojem je dodijeljen stan na korištenje, a koji iz opravdanih razloga nije uselio u stan mogao zahtijevati predaju stana na korištenje. Kada zakonom nije određen neki drugi rok zastare zastara bi nastupila u skladu s čl. 371. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99.) u roku od 5 godina, a ne u roku od 10 godina. Pritom treba navesti da odredbi članka 371. ZOO/91 odgovara odredba članka 225. ZOO/05 koji se primjenjuje u ovom predmetu. Tako i Županijski sud u Zagrebu u presudi poslovni broj Gž-2057/2025 od 02. prosinca 2025. u kojoj odluci je nesporno utvrđeno da je predmetna odluka o davanju stanja na korištenje iz 1996. postala pravomoćna 2011., te isto tako Vrhovni sud u odluci Rev- 155/2025-2. Vrhovni sud je zauzeo stav da se onda travanj 2011. ima uzeti kao početak općeg zastarnog roka. Tužiteljica nije do zaključenja prethodnog postupka dostavila predmetnu odluku, niti je dostavila bilo kakve sudske odluke o pobijanju liste prvenstva na temelju koje je donesena predmetna odluka, već samo paušalno je tražila da se pribave dva spisa. Tužiteljica se pozivala na odluku od 28. ožujka 1996., da bi nakon zaključenja prethodnog postupka dostavila sasvim neku drugu oduku.

26. Budući je tužiteljica podnijela tužbu nakon proteka roka od 5 godina iz članka 225. ZOO, njezin zahtjev je zastario te je isti trebalo odbiti upravo zbog toga.

27. Slijedom svega navedenog, sud je odlučio kao u izreci presude.

28. U odnosi na trošak parničnog postupka za navesti je da u konkretnom slučaju tužiteljica tvrdi da je osoba koja ima pravomoćnu odluku o dodjeli stana na korištenje, odnosno svoje pravo crpi iz stambenog odnosa zbog čega joj pripada samo jednokratna naknada iz Tbr. 7 točka 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12), o čemu je svoje mišljenje također izrazio Županijski sud u Splitu pod poslovnim brojem Gžst-121/15 od dana 19. studenog 2015. godine.

29. Slijedom navedenog tužiteljici pripada jednokratna nagrada u iznosu od 250 bodova što pomnoženo s vrijednošću boda od 2 eura iznosi 500,00 eura, uvećano za 25 % PDV-a iznosi 625,00 eura. Tuženik je odbijen za trošak sudskih pristojbi, budući je isti postavio neodređen i paušalan zahtjev za naknadu istih.

U Supetru, 16. srpnja 2026.

SUDAC:

Jadranko Basić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

- tužiteljici po punomoćniku

- tuženici po punomoćniku

- u spis