REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Split, Gundulićeva 27

P 483/24-41

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Sandi Petričić, u pravnoj stvari tužitelja DE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] protiv tuženika ČE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po pun. Toniju Marincu, odvj. u odvj. društvu Anić & Anić u Splitu, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave održane dana 26. ožujka 2026. g. zaključene u prisutnosti tužitelja i pun. tuženika, dana 16. srpnja 2026. g.,

p r e s u d i o  j e

I.Dužan je tuženik RE, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana isplatiti tužitelju PE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 1.960,00 EUR sa zateznom kamatom propisanom zakonom koja teče od 1. svibnja 2023. g. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena,

dok se u preostalom dijelu, kojim je tužitelj zatražio isplatu iznosa od 6.040,00 EUR s pripadajućim kamatama te kojim je na dosuđeni iznos glavnice od 1.960,00 EUR zatražio isplatu zatezne kamate koja teče od 10. travnja do 1. svibnja 2023. g., tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II.Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužitelju na ime parničnog troška iznos od 69,29 EUR sa zateznom kamatom propisanom zakonom koja teče od 16. srpnja 2026. g. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Obrazloženje

Tužitelj je ustao tužbom dana 25. studenog 2014. g. u kojoj je naveo da je vlasnik stana u [adresa]. Tuženik da je sa suprugom i troje djece bio podstanar u tom stanu počevši od 1. listopada 2017. g., kada su uselili u potpuno uređen i uredan visoko komforni trosobni stan u cijelosti opremljen svim namještajem i ispravnim i funkcionalnim kućanskim aparatima. U stanu da se nalazio 50 litarski bojler u jednoj kupaonici, novi štednjak u kuhinji, tri godine stara perilicu rublja, novi namještaj u jednoj sobi (ormar, dva kreveta i dva nova Jogi medicinska madraca dimenzija 190x90), u blagovaonici su bili novi stol i šest sjedalica, nova kuhinja s donjim i visećim elementima te kupaonice s ispravnim sanitarijama. Tuženik da je inzistirao da se njegova obitelj ne prijavi s boravištem na ovoj adresi, o čemu da su stranke postigle dogovor. Tuženik da je obećao da će se on i njegova obitelj prema stanu odnositi kao dobri i uredni domaćini, odnosno kao prema svom vlastitom stanu. Tuženik je tražio i da se ne zaključi ugovor o najmu. Tužitelj nije vršio kontrolu smatrajući tuženika i njegovu obitelj urednim, poštenim i odgovornim osobama. Nakon što je tužitelj povisio iznos stanarine na 450,00 EUR, a potom na 500,00 EUR, tuženik da je najavio da će pronaći drugi stan i odseliti s obitelji, što su i napravili dana 10. travnja 2023. g. Tuženik da je u vremenu kad to tužitelj nije vidio odnio opremu iz stana. Tuženik da je, nakon što je već preselio stvari u novi stan, ostavio ključeve tužitelju birajući trenutak kad je tužiteljeva supruga otišla na posao, znajući da tužitelj, koji je invalid, neće moći prekontrolirati stanje stana. Tuženik da je na odlasku kazao da je stan u savršenom stanju te da su ostavili nešto svog namještaja što ne mogu smjestiti u stan u koji su odselili. Kad se tužiteljeva supruga vratila s posla i pregledala stan utvrdila je da je stan devastiran odnosno neobojan, nečistih zidova s velikim brojem rupa, da je iz stana ukraden namještaj (i to mini regal iz dnevnog boravka kojeg su bili rekli ostaviti u zamjenu za već postojeći od punog trešnjinog drveta kao i klub stol također od punog trešnjinog drveta), da je u blagovaonici uništena površina stola i slomljene dvije sjedalice, da su iz klima uređaja ukradeni dijelovi elektronike kako se ne bi mogla popraviti, a filteri ostavljeni puni prašine, da su iznad balkonskih vrata blagovaonice i dnevnog boravka ukradeni nosači zastora i jedna skupa končana zavjesa vrijednosti oko 200,00 EUR, da je dvosjed u dnevnom boravku bio na dva mjesta ''zapaljen'', a jastuci pokidani, da su iz veće dječje sobe ukradena dva kreveta s medicinskim Jogi madracima i nosač zavjese, da je krevet ''nabijen'' u veliku spavaću sobu i vjerojatno guranjem oštećen, da je iz najmanje dječje sobe ukraden krevet za jednu osobu s Jogi medicinskim madracem dimenzije 90x90 cm i nosač zavjese te ''zapaljen'' hrastov parket, da je iz jedne kupaonice ukradena perilica i u zamjenu donesena jedna derutna perilica, stara desetke godina i neispravna, da je ukraden 50-litarski bojler, razbijen umivaonik i uništena slavina za priključak perilice, da je u bračnoj spavaćoj sobi ukraden nosač zastora, pokidan jogi madrac dimenzije 190x180 cm te da su s ormara ukradene upakirane spužve visoke kvalitete koje su bile namijenjene za zamjenu postojećih na trosjedu i dvosjedu u dnevnom boravku, a čiju zamjenu da je na sebe preuzeo tužitelj, da su u drugoj kupaonici s kadom zidovi bili puni gljivica, razbijen umivaonik i jednoručna slavina, da je na balkonu bila izbačena tužiteljeva novu komoda dimenzija: visine 75 cm, dubine 60 cm i dužine 90 cm koju je rastopila i uništila kiša, da su u kuhinji sa štednjaka ukradena plinska kola, pećnica ostavljena ''zagorena'', da je ukradena plinska boca zajedno s regulatorom i gumenim crijevom za priključak, da je prilikom montaže donesene perilice posuđa i nestručne montaže iza donjih elemenata prolazila voda tako da je uništen drveni dio sudopera i element pored njega. Ukupna šteta koju su napravili (ne navodi se tko, a pretpostavka je tužitelj s obitelji) sa štetom i ukradenim stvarima, te renoviranjem stana da iznosi najmanje 5.000,00 EUR. Tužitelj da je podnio i kaznenu prijavu protiv tuženika koja je odbačena od strane ODO-a Split. Predloženo je donošenje presude kojom će se tuženiku naložiti isplatiti tužitelju iznos od 5.000,00 EUR s pripadajućim kamatama.

Iako tuženik nije odgovorio na tužbu, sud nije smatrao da su bile ostvarene pretpostavke za donošenje presude zbog ogluhe radi čega je zakazano pripremno ročište.

U podnesku od 17. listopada 2025. g. tuženik je odgovorio na tužbu te se u cijelosti usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći da tužitelj nije ničim dokazao da je prije useljenja tuženika i njegove obitelji stan bio opremljen na način kako je to navedeno u tužbi, a niti da to dokazuju fotografije koje su priložene uz podnesak tužitelja od 25. studenog 2024. g. Prilikom useljenja u stan da nije bio sačinjen primopredajni zapisnik pa da nije uopće moguće utvrditi u kakvom je stanju bio stan prije boravka najmoprimca i nakon njegovog iseljenja. Tužitelj da je bio taj koji je inzistirao na tome da se ne sastavi ugovor o najmu, a razlozi takvog postupka da se mogu samo nagađati. Što se tiče štete koja je navodno nastala tužitelju zbog radnji tuženika da se radi o šteti koja nije dokazana niti može biti dokazana, jer je tužitelj priložio fotografije koje je u stvari tuženik poslao tužitelju prilikom ulaska u stan. Tuženik da nije ništa otuđio iz stana. Prilikom useljenja da se u stanu nalazio stari i dotrajali kauč, a ni druge stvari koje je spomenuo tužitelj da nisu bile nove već dotrajale i stare. Zaključno, da tužitelj navodima i tvrdnjama iz tužbe zapravo nanosi štetu tuženiku i njegovoj obitelji.

Tužbeni zahtjev konačno je uređen u podnesku od 18. veljače 2025. g. te je tužitelj zatražio isplatu iznosa od 8.000,00 EUR s pripadajućim kamatama.

U postupku su izvedeni dokazi pregledom rješenja ODO-a Splita od 9. studenog 2023. g., računa-otpremnice broj 146/1/1 od 1. travnja 2023. g., računa broj 3929/0026/001/196 od 25. ožujka 2023. g., otpremnice od 11. ožujka 2023. g., računa broj 13525/IP/2 od 11. ožujka 2023. g., računa od 14. ožujka 2023. g., komunikacije stranaka preko poruka, fotografija s popratnim tekstom dostavljenih u spis uz podnesak tužitelja od 25. studenog 2024. g., saslušanjem parničnih stranaka i svjedoka AE i CE.

Stranke su popisale parnični trošak

Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za naknadu štete do koje je došlo u stanu tužitelja nakon što je tuženik, kao najmoprimac, napustio s obitelji stan. Šteta radi koje je tužitelj ustao tužbom sastoji se u troškovima kojima je bio izložen tužitelj radi renoviranja uništenog stana te u visini vrijednosti stvari koje je tuženik navodno otuđio iz stana.

Među strankama nije bilo sporno da je tuženik s obitelji koristio stan u vlasništvu tužitelja kao najmoprimac od 1. listopada 2017. g. te da je 10. travnja 2023. g. iselio iz stana, odnosno pet i pol godina.

Prilikom ulaska tuženika u stan tužitelj nije fotografirao stanje stana niti je bio sačinjen bilo kakav zapisnik u kojem bi eventualno bile popisane sve stvari, oprema i uređaji u stanu i njihova starost i trenutno stanje. Što se tiče fotografija koje je tužitelj dostavio uz podnesak od 25. studenog 2024. g. tuženik je u podnesku od 17. listopada 2025. g. ukazao sudu da te fotografije nemaju nikakvu dokaznu snagu jer se među njima nalaze i fotografije koje je sačinio upravo tuženik prilikom ulaska u stan i poslao ih tužitelju kako bi zabilježio stanje zida s gljivicama u kupaonici i razbijenu stolicu. Uz fotografije da je dostavljen i tekst koji predstavlja demanti tuženika odnosno njegovu reakciju na članak koji je u lokalnim novinama objavljen na traženje tužitelja i u kojem se tuženik i njegova obitelj prozivaju, po mišljenju tuženika neosnovano i maliciozno, za oštećenje stana. Za ostale fotografije tuženik je kazao u svom podnesku da bi bolje ilustrirale stanje stana prilikom njegovog useljenja nego nakon iseljenja.

Da bi pokušao razjasniti da li je tuženik nakon što je napustio stan u vlasništvu tužitelja oštetio dijelove stana, namještaj, uređaje i opremu te otuđio neke od stvari iz stana sud je saslušao parnične stranke i svjedoke AE, suprugu tužitelja i CE, novog stanara u stanu u vlasništvu tužitelja i tužiteljevog zeta.

Tužitelj je u svom iskazu naveo da je stan prilikom useljenje tuženika i njegove obitelji bio u urednom stanju s urednim, neoštećenim namještajem i da su se u stanu nalazile neke potpuno nove ili malo stare stvari: perilica rublja Gorenje stara godinu dana, novi bojler Gorenje, štednjak, frižider, cijela kuhinja s visećim elementima, u spavaćoj sobi dva potpuno nova medicinska madraca na dva dječja kreveta i još jedan treći madrac, potpuno novi ormar od iverice u spavaćoj sobi koji je osobno izradio, dvosjed i trosjed stari godinu dana s nešto lošijim spužvama slabije gustoće, u dnevnom boravku klub stolić od punog trešnjinog drva koji je bio star pet godina i jedan regal visok 1,2 do 1,3 m od punog trešnjinog drva pet godina star, potpuno neoštećen, očuvan i uredan, klima uređaj Siemens star dvije ili tri godine, u roditeljskoj sobi bračni krevet s uzglavljem i dva noćna ormarića i peterokrilni ormar stari otprilike tri godine, končane izuzetno kvalitetne zavjese u dnevnom boravku i blagovaonici, potpuno novi kvadratni stol na razvlačenje s četiri sjedalice u blagovaonici, u drugoj dječjoj sobi potpuno novi smeđi krevet, noćni ormarić i dvokrilni ormar, a u predsoblju dvokrilni ormar star godinu dana.

Iako je pobliže opisao sav namještaj u stanu, iz kasnijeg iskaza je sud shvatio da dio tog namještaja nije trebalo spominjati niti opisivati jer je tužitelj kazao da su stranke postigle dogovor da će tuženik neke stvari zamijeniti svojim namještajem koji će nakon iseljenja ostati tužitelju u vlasništvo odnosno iz stana iznijeti dva dječja kreveta i regal od punog trešnjinog drva (koji je tužitelj poklonio Reto centru),

Nakon nabrajanja što se sve i u kakvom stanju nalazilo u stanu tužitelj je počeo nabrajati čega nije bilo nakon iseljenja tuženika:

-umjesto ostavljene perilice Gorenje da se u stanu nalazila perilica koja nije uopće radila i koja je predstavljala otpad,

-na ormaru u spavaćoj sobi nije više bilo spužvi u kesama koje je tuženik trebao promijeniti na kaučima u dnevnom boravku,

-50 litarski bojler Gorenje,

-tri medicinska madraca,

-jedna končana zavjesa,

-nosači zavjesa iz svih prostorija,

-klub stolić,

-10 m kvalitetnog brodskog konopa,

-plinska boca s regulacijskim ventilom i crijevom,

-kreveti i komoda u dnevnom boravku koje je nove kupio tuženik i rekao da će ih ostaviti u stanu i

-poklopci od ''plafonjera'' u svim prostorijama i

-dva plinska kola sa štednjaka.

Nakon toga sud je pozvao tužitelja opisati oštećenja u stanu nakon iseljenja tuženika i njegove obitelji tužitelj je nastavio opisivati da:

-su svi zidovi u stanu bili s velikim brojem rupa u koje su bili umetnuti tiplovi i tako ostavljeni, neuredno obojani i djelom oštećeni,

-su u jednoj od dvije dječje sobe na zidu ostavljeni crteži uljenom bojom,

-su u obje kupaonice na zidovima bile gljivice, razbijeni umivaonici i to jedan umivaonik ''naciknut'', a drugi odvaljen od zida tako da se ni jedan nije mogao popravljati već jedino zamijeniti,

-je na kaučima bio progoren tekstil te su bili prljavi,

-je u najmanjoj dječjoj sobi bio zapaljen parket, odnosno nalazila se velika crna fleka,

-je parket u dnevnom boravku na dijelovima bio s oguljenim lakom,

-je sav kuhinjski namještaj bio oštećen i to na način da su od donjih elemenata neka vrata bila promijenjena te su se generalno raspadali, a gornji elementi probušeni i to ne fronte nego stranice,

-je ormar iz dječje bio u cijelosti oštećen odnosno razmrdan i da ga više nije uspio sastaviti,

-je madrac u roditeljskoj sobi bio dijelom iskidan i to bočno i s gornje strane,

-je komoda preseljena na balkon bila potpuno raspadnuta jer je kisnula,

-je gornja ploha blagovaonskog stola bila u cijelosti uništena, odnosno na nekim dijelovima nije bilo boje i bila je isparana,

-su klima uređaju nedostajali neki bitni elektronski dijelovi te se nakon pregleda stručne osobe ispostavilo da je uništen i da se ne može koristiti,

-je u štednjaku bila progorena pećnica s raspadnutim unutarnjim metalom,

-su u obje kupaonice bile uništene slavine od umivaonika tako da se nisu mogle popraviti, kao i kutni ventili.

U zadnjem dijelu iskaza tužitelj je ispričao što je poduzeo prilikom renoviranja stana nakon izlaska tuženika s obitelji izjavivši da je morao sve kupiti novo i to: namještaj za dnevni boravak, potpuno novi namještaj za jednu dječju sobu, nove umivaonike za kupaonice, novu kuhinju sa svim elementima, novi štednjak, novu perilicu rublja, novi bojler, nove slavine, novu klimu, nova rasvjetna tijela i u dnevnom boravku novu kutnu garnituru s novom komodom.

Što se tiče parketa da ga je u dnevnom boravku morao brusiti i ponovno lakirati, zatim zamijeniti kutne ventile, sve zidovi sanirati i iznova prebojati. Radove da su izvodili radnici kojima je plaćao ''na ruke'' odnosno "na crno".

Na istom ročištu kada je saslušan tužitelj sud je izveo i dokaz saslušanjem tuženika koji je dobio priliku očitovati se o dogovoru koji su stranke postigle prilikom njegovog useljenja u stan s obitelji, stanju stana prilikom useljenja i prilikom iseljenja te o navodnim oštećenjima stvari i o navodnom otuđenju stvari.

Tuženik je naveo da je u stan uselio 1. listopada 2017. g., a već 25. rujna te godine da je dobio ključeve kako bi obojao stan u kojem se do tada grijalo na drva i jer je u obje kupaonice bilo plijesni pri vrhu plafona, a on je trebao useliti s malim djetetom i još jednim na putu.

Nadalje, tužitelj da je bio precizan prilikom nabrajanja što se sve nalazilo u stanu ali da nije točno naveo godište namještaja, jer da se radilo o očuvanom namještaju kupljenom prije 2000. g. pa da nije točno da je to bio nov namještaj.

Počeo je, kao i tužitelj, detaljno nabrajati starost i stanje namještaja, opreme i uređaja u stanu i naveo da:

-su blagovaonski stol i šest stolica bili kupljeni sigurno prije 2000. g. te su dvije stolice bile skroz oštećene odnosno raspucale,

-je perilica rublja marke Gorenje bila stari model s mehaničkim programatorom koja se stalno kvarila pa je morao kupiti novu jer mu je sam tužitelj kazao da to napravi i da je uzme kad bude odlazio iz stana,

-je štednjak bio jedan od starijih dijelova opreme i da je s njega čak "tresla struja", da ga je servisirao jedan tužiteljev rođak koji da je skinuo poklopce s dva plinska dijela kazavši da se na ta dva dijela ne može kuhati radi čega je tuženik morao kupiti jedno prijenosno kuhalo,

-kuhinja nije bila ni približno nova jer da je radna ploha između štednjaka i sudopera bila toliko trula da su iz nje izlazili mravi pa da je morao promijeniti,

-u sobama nije bilo nikakvih medicinskih madraca nego su u dječjim sobama bili stari jogi madraci, a u bračnoj sobi madrac s oprugama koji je zamijenio novim i o tome obavijestio tužitelja,

-su kreveti u dječjoj sobi bili toliko raštimani da ih je nakon dvije ili tri godine uz dozvolu i znanje tužitelja rastavio i spremio u njegovu garažu,

-su ormari u dječjoj sobi bili stari sigurno desetak godina i da su se često klimali, pa da ih je popravljao, a ostali su u stanu,

-su kauči u dnevnom boravku bili stari preko deset godina,

-je klub stolić bio iz devedesetih godina,

-bojler nije bio novi i nije bio Gorenje, nego star deset do čak petnaest godina i marke Končar.

Nakon što je demantirao navode tužitelja da su u stanu bile nove ili jako malo stare stvari tuženik je sudu ispričao i sadržaj dogovora između stranaka, a vezano za pojedine stvari, namještaj, opremu i uređaje pa je tako naveo da:

-su u stanu stvarno postojale rezervne spužve jer da su postojeće na kaučima stvarno bile propale, da su originalne bile široke 25 cm, a rezervne 10 cm pa da nije uopće dolazila u obzir zamjena nego samo nadopunjavanje što da je sam napravio. Stoga da, izlazeći iz stana, nije sa sobom uzeo rezervne spužve,

-je dogovor je bio da će raštimane krevete iz dječje sobe nakon iseljenja tuženik iznova složiti, ali da mu je tužitelj kazao da za to nema potrebe jer da će u stan useliti njegova kćer i kupiti skroz novi namještaj i da joj ne treba "starudija". Naveo je da nije bio dogovor da tužitelju ostanu u dječjoj sobi novi kreveti koja je kupio tuženik,

-je generalno bilo dogovoreno da se prilikom useljenja tuženika iz stana iznese stari namještaj i to da se ili odnese tužitelju na selo ili pokloni Reto centru, klub stolić da je osobno iznio iz stana i da ne zna gdje je završio,

-nije bilo dogovoreno da tuženik ostavi novi namještaj za dnevni boravak koji je kupio. I pored toga da tuženiku taj namještaj nije trebao jer da je nakon iseljenja iz tužiteljevog stana uselio u potpuno namješteni stan ali da mu je tužitelj kazao da njegovoj kćeri ni taj namještaj neće trebati pa ga je bio prisiljen pokloniti Reto centru,

-da je, nakon što se stari bojler marke Končar u stanu pokvario dogovor bio da tuženik svojim sredstvima kupi novi bojler i iznese ga iz stana kad bude iselio, Tuženik je potvrdio primjedbu suda da je neuobičajeno da se prilikom iseljenja iz stana demontira bojler, te je objasnio da je taj potez napravio iz principa, da je prethodno ponudio tužitelju da mu bojler ostavi, a da tužitelj radi toga smanji najamninu, ali da tužitelj na to nije pristao,

-iz klima uređaja Siemens nije ništa vadio, da je radio uredno osim što je morao lijepiti ''klapne'' jer su šuškale,

-je končane zavjese i držače zavjese (tzv. bonagracije) skinuo uz znanje i pristanak tužitelja, da je to sve spremio u njegovu garažu, a umjesto starih drvenih držača montirao metalne koje su ostale u stanu,

-je i komoda iz spavaće sobe isto trebala ići u Reto centar ali da je ostavio na balkonu jer mu je služila za smještaj dječjih cipela,

-je mašina za robu Gorenje bila za otpad, da je kupio novu isto Gorenje i da je odnio u novi stan u kojem da se nalazila malo starija mašina koju da je prebacio u tužiteljev stan uz njegovu dozvolu i znanje,

-je postojao dogovor da će tuženik obojati sve prostorije osim sobe gdje su na zidovima figure iz crtanih filmova, ali da su se odnosi poremetili jer je došlo do prijetnji i da se bojanje nije nikad dogodilo,

-da prilikom useljenja u stanu nije bila plinska boca, da je donio svoju te je kupio i novi ventil i crijevo.

Nakon toga tuženik se osvrnuo na navode tužitelja o oštećenjima u stanu te naveo da.

-nije ostavio zidove u stanu oštećene i s rupama nego je samo prilikom izlaska iz stana odnio sve svoje slike, a zidove prilikom izlaska iz stana nije obojao,

-u kupaonicama sigurno nije ostalo gljivica jer da je svako proljeće cijeli stan iznova bojao,

-slike na zidovima u dječjoj sobi nisu prebojane jer je tako tražio tužitelj smatrajući da će se sviđati njegovoj unuci,

-je točno je da je ostavio jedan ''nacikao'' umivaonik, međutim da je njegova supruga kupila novi umivaonik i ostavila ga ispred kuće, a tužiteljev otac da to nije znao pa da je taj novi umivaonik bacio. Drugi umivaonik da je ostavljen potpuno uredan,

-je točno da je progorio tekstil trosjeda cigaretom, ali da je tužitelja pitao hoće li to popravljat, a on da je rekao da ne treba jer da će se ionako sve mijenjat,

-nije ''zapalio'' parket u dječjoj sobi, a crna fleka koju je spomenuo tužitelj u iskazu da je bila u sobi već kad je uselio,

-nije ogulio lak parketa u dnevnom boravku,

-nije oštetio niti jedan element u kuhinji bilo gornji ili donji, da je u kuhinji već prilikom useljenja registrirao problem vlage u kuhinji, da je jedan element izbacio i na njegovo mjesto ugradio mašinu za sude što da je tužitelj, naravno, znao i da je tu mašinu u urednom stanju marke Bosch ostavio,

-nije oštetio ormar iz dječje sobe vukući ga i unoseći u bračnu sobu jer da to fizički nije bilo moguće,

-nije iskidao madrac u bračnoj sobi nego da je stari madrac na opruge bacio i kupio novi koji je ostavljen u urednom stanju tužitelju,

-je njegova supruga redovito čistila i odražavala pećnicu pa da ne vjeruje da je ostala progorena,

-nije oštetio slavine u dvije kupaonice, koje nisu bile Armalove nego njemačke marke koje je kupio u dućanu Tuš i ostavio tužitelju u ispravnom stanju,

-uopće nije dirao kutne ventile u kupaonicama pa da ih nije nikako mogao ni oštetiti,

-da je poklopce od stropnih lampi (''plafonjera'') skinuo i ostavio na ormarima jer je pripremao stan za bojanje i da ih nije uzeo sa sobom.

Tuženik je naveo da su on, njegova supruga i najmlađa kćer tužitelja po imenu D prilikom iseljenja zajedno obišli sve prostorije stana, nakon toga se spustili u stan tužitelja i da je tada tužitelju predao ključeve.

O stanju stana prilikom useljenja tuženika s obitelji sudu je pričala i supruga tužitelja, svjedokinja AE. Potvrdila je navode stranaka o tome koje su stvari bile u stanu kao i navod tuženika da su dvosjed i trosjed bili stari desetak godina, a o starosti drugog namještaja nije se izjašnjavala osim o starosti madraca i mašine za robu Gorenje: u bračnoj sobi da su bila dva madraca stara godinu dana, u dječjim sobama madraci striji pet do šest godina, a mašina da je bila stara osam do deset godina, ali u trenutku iseljenja tuženika.

Svjedokinja je navela da je upravo ona pokazala stan tuženiku, da se tuženiku stan svidio u stanju u kakvom je tada bio i da između njih nije bilo nikakvog dogovora o bilo kakvom iznošenju ili unošenju namještaja. Dogovor je bio da, ako se nešto pokvari od opreme ili uređaja u stanu, da to popravlja najmodavac, a da li je naknadno bilo kakvog dogovora između stranaka vezano za unošenje ili iznošenje namještaja nije joj bilo poznato. Ipak je kazala da joj je tužitelj pričao da je neki namještaj darovan Retro centu jer tuženiku i njegovoj supruzi nije odgovarao (regal u dnevnom boravku).

1 0

Svjedokinja je pobrojila sudu i što je sve tuženik tražio da se u stanu popravi, a sud je odlučio i taj dio iskaza interpretirati, iako se na prvi pogled može kazati da nema veze s predmetom spora. Ti navodi bili su sudu važni jer su govorili o dotrajalosti opreme i uređaja u stanu, o tome da su se događali kvarovi i o tome da su stranke komunicirale oko toga što tuženik smije unijeti u stan i kakve preinake izvršiti.

Tako je svjedokinja kazala da je tuženik prijavio da ne valja štednjak, pa da je popravljen, da puše kroz balkonska vrata, pa su promijenjena oba balkonska vrata i svi prozori, pitao je dopuštenje da u kuhinju stavi mašinu za suđe što mu je bilo dopušteno, da je tražio da se promijeni cijela kuhinja za što nije bilo financijskih sredstava ali da se promijenila donja lajsna koja je bila namočena, da je bio još jedan popravak na mašini i to promjena gume na vratima bubnja.

O općenitom stanju stana prilikom useljenja tuženika navela je da je stan bio potpuno obojan te da su svi podovi bili u urednom stanju.

U drugom dijelu iskaza svjedokinja je opisivala u kakvom je stanju bio stan nakon izlaska tuženika, a potvrdila je da je stan pregledala njena kćer D, koja je tada bila maloljetna, koja je s tuženikom i njegovom suprugom obišla sve prostorije u stanu, iako je bio dogovor da svjedokinja bude prisutna prilikom predaje stana. Kada je sutradan otišla pregledati stan da je bila šokirana jer stan nije bio uredan. Kazala je da:

-je iz dječje sobe četverokrilni ormar razdvojen, odvučen u bračnu sobu i naslonjen na zid nasuprot krevetu i da je bio skroz razdrman i s ogromnim rupama,

-su trosjed i dvosjed bili progoreni,

-je stol u blagovaonici bio pokriven plastičnim stolnjakom ispod kojeg je bila izgrebana površina,

-je od šest stolica za stolom bilo samo četiri u ispravnom stanju, a dvije da su bile razbijene i ostavljene sa strane,

-su u kuhinji bile porazbijane pločice na zidu i prekrivene naljepnicama,

-su na štednjaku nedostajala dva kola za plin i da nije bilo rešetke,

-klima nije radila,

-je na ormarima od četiri pronašla dvije odložene ''plafonjere'' (poklopce stropnih svjetiljki),

-u stanu nije bilo zavjesa ni držača zavjesa (bonagracija) ni drvenih ni metalnih,

-je lusteru u bračnoj sobi s četiri rasvjetna tijela nedostajao jedan stakleni "abažur",

1 1

-su u većoj dječjoj sobi bili madraci iz bračne sobe, a u bračnoj sobi da nije bilo madraca, a u manjoj dječjoj sobi jedan nepoznati neoštećeni madrac kraći od kreveta,

-se komoda iz predsoblja nalazila na balkonu skroz uništena odnosno rastočena od kiše,

-su vrata na ormarima u bračnoj sobi visjela na šarkama, što da se uspjelo popraviti,

-nije bilo ključeva peterokrilnog ormara u bračnoj spavaćoj sobi,

-nije bilo radnih stolova sa stolicama u dječjim sobama,

-je bračna soba bila polovično obojana jer tuženik nije bojao iza ormara,

-su u dječjoj sobi na zidu bili iscrtani likovi iz crtića, a da je dogovor bio da se to preboja prilikom odlaska iz stana,

-su u cijelom stanu zidovi bili s rupama od ''tipla'', a samo u dječjoj sobi s likovima iz crtića da je izbrojila 26 takvih rupa,

-je u manjoj dječjoj sobi parket bio izgoren, a da takav nije bio kad je tuženik uselio,

-u dječjoj sobi nije bilo trokrilnog ormara.

-su u oba WC-a bili razbijeni umivaonici-''ciknuti'', nije bilo Armalovih špina nego su sve špine bile promijenjene i nisu bile nove već loše montirane i zagrebane,

-je u kupaonici bila neispravna nepoznata mašina za robu,

-je ležeća kada u WC-u bila radi neodržavanja potpuno smeđa, a WC školjka više nije imala dasku,

-je pećnica štednjaka pregorila,

-je parket u dnevnom boravku bio uništen: na rupice i bez laka u cijeloj površini,

-su zidovi u kupaonicama bili pljesnivi, zavjesa od prozora crna od gljivica, plastična vrata tuš kabine crna od plijesni pa su se te stvari morale baciti jer se to nije moglo očistiti.

Svjedokinja se u iskazu izjasnila o nekim navodima tuženika pa je kazala:

-da je točno da je njen svekar bacio jedan umivaonik koji su tuženik i njegova supruga stavili na drva, a nakon što je tamo stao godinu dana i da je točno da je tuženik rekao da će on zamijeniti jedan umivaonik koji je donio iz svog stana koji se renovirao ali da se to nije dogodilo nego je umivaonik samo stajao u dvorištu,

1 2

-da nije točno da je tuženik donio svoju bocu za plin nego je u stanu zatekao bocu plina, koje nakon iseljenja nije bilo,

-da nije točno da je tuženik zavjese i držače (''bonagracije'') spremio po pristanku tužitelja u garažu jer garaža nije skladište već služi samo za auto,

-da nije točno da je tužitelj kazao tuženiku da mu ne treba nikakav tuženikov namještaj jer da će njihova kćer prilikom useljenja sve ionako promijeniti,

-da je konop tuženiku služio da s njim diže drva na drugi kat i da ga u stanu nije bilo,

-da nije točno da je u kuhinji ostala tuženikova mašina za suđe Bosch jer toga u kuhinji nije bilo.

I konačno, jedini preostali saslušani svjedok CE, zet tužitelja i današnji stanar u spornom stanu bio je pozvan od strane suda ispričati sve što mu je poznato o stanju stana kad je iznajmljen tuženiku i kad je tuženik iz njega iselio pa je naveo da ne bih mogao detaljno govoriti o stanju stana kad je tuženik uselio iako je u njemu bio ali samo kad mu je sadašnja supruga htjela pokazati gdje će oni jednog dana živjeti, s tim da je mogao generalno kazati da je to bio uredan i opremljen stan u kojem su bile stvari od obitelji tužitelja jer su oni tu živjeli dugi niz godina. Što se tiče stanja stana nakon što je tuženik iselio svjedok je naveo:

-da je kuhinja bila devastirana odnosno u potpuno derutnom stanju da je trebalo u cijelosti renovirati jer se s takvom kuhinjom više nije moglo služiti: sve plohe da su bile razbijene, puknute i šuplje, donji elementi razbijeni, na štednjaku nije bilo poklopaca za plin, nije bilo crijeva od plinske boce za koju se nije mogao sjetiti da li je bila u kuhinji, na mjesto gdje se nalazila mašina za suđe da je bila rupa, pločice su bile u relativno normalnom stanju iako stare pa da su to sve promijenili, hladnjak je ostavljen u groznom stanju jer je bio prljav i žut te su svi kuhinjski elementi bilu u groznom stanju kao da se nikad nisu čistili,

-da je u dnevnom boravku parket bio oštećen i to od vode ispred balkonskih vrata pa da je tužitelj prije njihovog useljenja cijeli parket izbrusio i prelakirao, dvosjed i trosjed su bili izgoreni od cigareta s rupama i jako prljavi pa su ih izbacili iz stana, da je komoda bila u dobrom stanju ali da im nije stilom odgovarala pa su i nju iznijeli, da su svi ''štokovi''-okviri vrata u cijelom stanu bili prebojani zidnom bojom koja se davno stvrdnula što da će u budućnosti također promijeniti, da je na sobnim vratima dnevnog boravka vrata jedna šarka odvaljena,

-da je u blagovaonici bio jedan stari kuhinjski stol i par stolica (3 ili 4) trošni i stari koji su se po njegovom sudu koristili bez pažnje pa da su i to izbacili,

-da je u većem WC-u bila ležeća kada u iznimno lošem stanju jako jako prljava, puknuti umivaonik i jako stara mašina za robu,

-da je u drugom WC-u bio još više razbijen umivaonik i tuš kabina sa silikonom u čitavoj površini nagriženi gljivicama,

1 3

-da je u najmanjoj od tri sobe u stanu bio progoren parket s tri crne fleke veličine oraha i da u sobi nije bilo nikakvog namještaja,

-da je u srednjoj dječjoj sobi bio krevet s prastarim madracem, koji su odmah bacili, i stari ormar koji je isto bačen,

-da je u velikoj sobi bio krevet bez madraca ispod kojeg su bile slomljene podnice i dijelovi nekog stolića koji su u potpunosti oštetili parket ispod kreveta i stari veliki ormar u dobrom stanju od punog drva koji je izbačen jer im nije odgovarao,

-da su na balkonu velike spavaće sobe bili odloženi ormar i mala komoda koji su bili oštećeni od vode,

-da su zidovi stana bili u relativno dobrom stanju, da je bilo rupa od ranije postavljenih slika i da je zidove sam obojao, zidovi WC-a u nešto lošijem stanju radi vlage i napuklina na nekim dijelovima i gljivicama.

U stanu da ga je dočekao novi klima uređaj tako da o tome nije mogao govoriti.

Sud je u prvom redu pokušao sumirati interpretirane iskaze kako bi se pokazalo u čemu se svi ili barem dio iskaza poklapa i što bi mogla biti polazna točka prilikom ocjene stanja stana koji je napustio tuženik i eventualne štete do koje je sigurno došlo u stanu.

Što se tiče zakonskog okvira, u primjeni su odredbe Zakona o najmu stanova (Narodne novine broj 91/96, 48/98, 66/98, 22/06, 68/18 i 105/20, dalje ZON) kao lex specialis te odredbe Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje ZOO) kao općeg propisa.

Prema odredbi čl. 17. ZON-a nakon prestanka najma najmoprimac je dužan predati stan najmodavcu u stanju u kojemu ga je zaprimio, uzimajući u obzir promjene do kojih je došlo redovitim korištenjem stana, osim ako su stranke drukčije ugovorile. Sličnu odredbu sadrži i ZOO koji u čl. 566. propisuje da je najmoprimac dužan vratiti stvar nakon prestanka najma, ali ne odgovara za istrošenost stvari nastalu njezinom redovitom uporabom niti za oštećenja kao posljedicu dotrajalosti. Ako nije drugačije ugovoreno i ako je najmoprimac izvršio neke promjene, dužan je vratiti stvar u stanje u kojem je bila u vrijeme predaje u najam.

Pojam redovite uporabe (ili redovitog korištenja) označava prirodno, postupno i neizbježno propadanje nekretnine, namještaja i uređaja do kojeg dolazi uslijed njihovog uobičajenog i namjenskog korištenja za stanovanje kroz vrijeme. S obzirom da oba Zakona spominju promjene do kojih dolazi redovitim korištenjem odnosno uporabom stana za koje najmoprimac ne odgovara jasno je da zakonsko rješenje štiti najmoprimca od troškova takvog trošenja (odnosno amortizacije ili habanja). Za redovitu istrošenost isključivo je odgovoran najmodavac, jer se smatra da je to trošenje ukalkulirano u cijenu tržišne najamnine koju prima.

1 4

Naravno, potrebno je razlikovati redovitu uporabu i uobičajeno starenje materijala odnosno korištenje od oštećenja uslijed nemara i postupanja protivno pravilu iz odredbe čl. 561. st. 1. ZOO-a koje glasi da je najmoprimac dužan rabiti stvar u skladu s ugovorom i namjenom kao dobar gospodarstvenik, odnosno u ovom slučaju najma za privatne potrebe stanovanja, kao dobar domaćin.

Što se tiče pravnog standarda "dobrog domaćina" radi se o kriteriju koji se primjenjuje kao mjerilo za razgraničenje štete od redovite uporabe: ponašanjem dobrog domaćina smatraju se uobičajene radnje zaštite imovine koje mora poduzimati najmoprimac, a koje bi poduzeo i sam vlasnik (primjerice zatvoriti prozore tijekom oluje, redovito čistiti nakupljeni kamenac uređaja koji se mogu radi toga pokvariti, pravovremeno obavijestiti najmodavca o curenju cijevi i slično).

Prije svega, tuženik je sam priznao da su dvosjed i trosjed ostavljeni najmodavcu s rupama progorenim cigaretama, što po ocjeni ovog suda pokazuje kako su se tuženik i njegova obitelj ponašali u stanu: vrlo nepažljivo i bez potrebnog opreza prema tuđim ostavljenim stvarima i daleko od pažnje dobrog domaćina.

Tuženik je priznao i da je bilo dogovoreno da prije iseljenja oboja sve zidove u stanu, osim u sobi s figurama iz crtanih filmova na zidu, što da nije učinio jer su se odnosi između stranaka poremetili, a radilo se o reakciji tuženika na najavljenu namjeru tužitelja povisiti najamninu. Okolnost da su se odnosi poremetili radi visine najamnine ne utječe, po mišljenju ovog suda, na obvezu tuženika nakon prestanka Ugovora o najmu, a budući da je sam naveo da se obvezao obojiti stan prije predaje posjeda stana tužitelju.

Nadalje, supruga i zet tužitelja opisali su čistoću stana, a posebno kuhinje i WC-a na identičan način, a sud je takav opis uzeo za točan jer je svjedoka CE, iako zeta tužitelja, sud doživio osobom koja nije došla ništa sakriti sudu ili krivo prikazati, a budući da je priznao kako je neki namještaj zatečen u stanu bio očuvan i u dobrom stanju ali njemu i njegovoj supruzi nije odgovarao po stilu radi čega su ga iznijeli iz stana.

Prema ocjeni ovog suda tuženik je napustio stan bez da je obojao zidove i bez da je stan predao u urednom, a poseban je naglasak u čistom stanju, što bi, po ocjeni ovog suda predstavljalo onaj najniži stupanj pažnje dobrog domaćina prilikom obveze vraćanja stana u posjed tužitelju prilikom čega vrijedi uobičajeno pravilo da se stan ima vratiti čist ako je čist primljen, a tuženik nije niti jednom riječju spomenuo da je ušao u prljav stan.

Stoga je sud zaključio da je tuženik prouzročio tužitelju štetu u visini troška za bojanje oštećenih i prljavih zidova s predradnjama radi sanacije rupa od vijaka s tiplima, jer je tuženik kazao da je sa zidova odnio svoje slike koje su na nečemu morale visjeti. Ostaviti zidove s dubokim ogrebotinama, išarane i s rupama od bušenja ne predstavlja posljedicu redovite uporabe nego oštećenja uslijed nemara.

Taj trošak sud je mogao izračunati prema veličini komfornog trosobnog stana, kako ga je opisao tužitelj u tužbi ne navodeći površinu stana, i podacima s interneta o cijeni bojanja zidova s potrebnim predradnjama u slučaju jako oštećenog zida (gletanje i slično) i cijeni čišćenja jako zapuštenog i prljavog prostora uz primjenu

1 5

odredbe čl. 223. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje ZPP), prema kojoj, ako se utvrdi da stranci pripada pravo na naknadu štete, na novčanu svotu ili zamjenjive stvari, ali se visina svote odnosno količina stvari ne može utvrditi ili bi se mogla utvrditi samo s nerazmjernim teškoćama, sud će o tome odlučiti prema slobodnoj ocjeni.

Međutim, tužitelj je sam u iskazu naveo da je za bojanje cijelog stana uz saniranje zidova platio 4.000,00 kn što predstavlja protuvrijednost 530,00 EUR pa nikakve daljnje podatke o cijeni bojanja po m² stana sud nije trebao tražiti već tužitelju priznati ovaj iznos.

Trošak čišćenja stana sud je izračunao pozivom na odredbu čl. 223. st. 1. ZPP- a, uzimajući u obzir da je tuženik naveo površinu stana u svom iskazu: više od 100 m².

Što se tiče čišćenja, cijena čišćenja stana u iznimno zapuštenom stanju površine od 100 m² iznosi od 600,00 EUR do 1.200,00 EUR, pa je sud uzeo prosječnu cijenu od 900,00 EUR, koliko je, po ocjeni suda, tužitelj morao platiti za čišćenje stana koji je vraćen prljav, zapušten i neuredan.

Navod tužitelja da je u dnevnom boravku morao brusiti i ponovno lakirati parket jer je lak u tom dijelu stana bio oguljen tuženik je komentirao samo izjavom da nije ogulio lak parketa u dnevnom boravku. S obzirom da je svjedokinja AE kazala da je parket u dnevnom boravku bio uništen odnosno na rupice i bez laka u cijeloj površini, a svjedok CE da je u dnevnom boravku parket bio oštećen i to od vode ispred balkonskih vrata, sud je protivljenje tuženika ocijenio paušalnim, i s obzirom na njegovo ukupno ponašanje u stanu i stanje zidova i čistoće stana prilikom predaje stana u posjed tužitelju, i neosnovanim te je ocijenio da se tuženik i prema parketu u dnevnom boravku ponašao bez pažnje dobrog domaćina odnosno nemarno te prouzročio prekomjerno oštećenje koje premašuje okvire habanja uslijed redovne uporabe.

Tužitelj je u svom iskazu naveo da je za brušenje i lakiranje parketa platio 4.000,00 kn, što predstavlja iznos od 530,00 EUR, što je sud u cijelosti prihvatio kao realan trošak popravka oštećenja na parketu koji je prouzrokovao tuženik.

Daljnji trošak koji je trebalo priznati tužitelju odnosi se na zamjenu oštećenog umivaonika jer i ostavljanje napuklog umivaonika predstavlja oštećenje koje se ne može pripisati habanjem uslijed redovite uporabe, a tuženik je priznao da se dogodilo da je jedan umivaonik pukao, da je nabavio drugi koji je bio u urednom stanju i odložio ga ispred kuće, ali da ga je tužiteljev otac, ne znajući o čemu se radi, bacio, što je potvrdila i svjedokinja AE dodajući da je taj drugi umivaonik tuženik donio iz stana koji je preuređivao i da je stajao ispred kuće godinu dana. Ocjena je suda da tuženik nije izvršio zamjenu umivaonika pa da je u obvezi platiti štetu koju je radi toga pretrpio tužitelj, a radi se o iznosu od 250,00 EUR u koji je uključena demontaža i odnošenje starog umivaonika, cijena novog umivaonika srednje veličine s pripadajućom slavinom srednje kvalitete, jer je sud prihvatio da je tuženik oštetio i slavinu barem jednog umivaonika radi nestručnog rukovanja prilikom mijenjanja

1 6

slavine, a kako je to najdetaljnije sudu ispričala svjedokinja AE, s tim da je tuženik priznao da je mijenjao slavine umivaonika za vrijeme boravka u stanu. Iznos je određen uz primjenu već citirane odredbe čl. 223. st. 1. ZPP-a.

Tužitelju nije priznat trošak zamjene drugog umivaonika sa slavinom jer sud nije prihvatio tvrdnju da je i taj umivaonik trebalo mijenjati jer je bio ''odvaljen od zida'', kako se izjasnio tužitelj, jer se po ocjeni suda ne radi o nedostatku koji se ne može popraviti.

Isto tako, stanje tuš kabine koju je ostavio tuženik predstavlja razlog za priznavanje troška detaljnog čišćenja, a ne zamjene tuš kabine, a trošak čišćenja cjelokupnog stana pa tako i kupaonica sud je već priznao i obrazložio.

Što se tiče namještaja, uređaja i opreme stana odnosno dnevnog boravka, blagovaonice, kuhinje i tri spavaće sobe, sud je pregledom fotografija koje su dostavljene u spis zaključio da je stan bio namješten korištenim namještajem koji nije bio nov, uređajima koji su se kvarili i popravljali po pozivu tuženika i da za vrijeme boravka tuženika i njegove obitelji u stanu nije došlo do takvog prekomjernog oštećenja namještaja koje bi se moglo pripisati nepažnji i nemaru, osim u slučaju progorenih dvosjeda i trosjeda. Svjedok CE kazao je da je obitelj njegove sadašnje supruge u tom stanu živjela dugi niz godina, a fotografije su sudu pokazale kuhinju starije gradnje i dvosjed i trosjed starije proizvodnje, dok za krevete i ormare u spavaćim sobama nije bilo nikakvih fotografija kao ni za blagovaonski stol sa stolicama te komode, ali je sud zaključio da je i taj namještaj bio starije izrade, a što je proizlazilo iz iskaza svjedoka. Ormari koji su ostali u stanu, a za koje je svjedok CE kazao da su bili od punog drva i očuvani nisu bili oštećeni ali svjedoku i njegovoj supruzi nisu odgovarali i svejedno su izneseni iz stana.

Dakle, sud je zaključio da tuženik nije upotrebljavao ostavljeni namještaj, uređaje i opremu na način koji bi premašivao redovitu uporabu i da nije dužan snositi trošak nabave novog namještaja, uređaja i opreme, odnosno stvari koje su kupljene prilikom useljenja kćeri tužitelja i njenog supruga svjedoka CE u stan. To se odnosi i na kupnju novog klima uređaja jer iz provedenog postupka ne proizlazi da je tuženik nemarnim postupanjem pokvario klima uređaj.

Što se tiče progorenog tekstila na trosjedu i dvosjedu, sud je prihvatio navod tuženika da je tužitelj odbio njegovu ponudu tapecirati taj namještaj dnevnog boravka jer je to u skladu s navodima svjedoka CE da se sav namještaj mijenjao i stan temeljito preuređivao prije njegovog useljenja u stan pa da tužitelju ne pripada trošak popravka dvosjeda i trosjeda odnosno kupovine potpuno novog namještaja za dnevnu sobu. Drugim riječima, tuženik je počinio štetnu radnju ali tužitelju radi toga nije nastala šteta jer je ionako mislio baciti trosjed i dvosjed. Takav postupak je ovom sudu potpuno razumljiv jer je normalno da najmodavac nakon pet i po godina korištenja stana od strane četveročlane obitelji neke stvari iz tog stana baci, a nije čudno ni neuobičajeno da baci većinu stvari i stan temeljito preuredi.

U odnosu na stvari koje su se nalazile u stanu prilikom useljenja tuženika, a nakon njegovog iseljenja nisu više zatečene u stanu što je tužitelj protumačio otuđenjem stvari i obvezom tuženika isplatiti tužitelju vrijednost tih stvari, sud je ocijenio da nikakvog otuđenja stvari nije bilo jer su stranke dogovarale korištenje

1 7

stana uz opciju iznošenja stvari koje tuženiku nisu odgovarale, a što proizlazi iz iskaza stranaka i svjedokinje AE. Osim toga, nije logično da tuženik prilikom napuštanja stana uzima dotrajali namještaj i korištene madrace, zavjese i držače zavjesa i poklopce stropnih lampi, a budući da je selio u potpuno namješten stan. U odnosu na spužve potpuno je nezamislivo da tuženik uzima spužve izmjerene za postojeći dvosjed i trosjed kao ni kola od plina sa štednjaka, s tim da je sud prihvatio objašnjenje tuženika da je spužve umetnuo u dvosjed i trosjed još prilikom useljenja. Što se tiče plinske boce iskazi stranaka su bili potpuno oprečni pa je sud ocijenio da tužitelj nije dokazao ovu štetnu radnju. I konačno, sud je prihvatio navod tuženika da je kupio 50-litarski bojler i odnio ga iz stana tako da se nije radilo o stvari u vlasništvu tužitelja.

Dakle, ukupan iznos koji pripada tužitelju je 1.960,00 EUR (530,00 + 900,00 + 530,00 EUR), što znači da je u preostalom dijelu, za isplatu iznosa od 6.040,00 EUR s pripadajućim kamatama, tužbeni zahtjev trebalo odbiti kao neosnovan.

Primijeniti je, pritom, trebalo odredbu čl. 1045. st. 1. ZOO-a prema kojoj tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje i odredbu čl. 1085. st. 3. ZOO-a koja govori o situaciji kad popravak štete uspostavom u prijašnje stanje u naravi nije moguć, u konkretnom slučaju jer je tuženik napustio stan, u kojem slučaju dolazi u obzir obvezivanje na isplatu odgovarajućeg novčanog iznosa potrebnog za popravljanje štete, što je tužitelj i zatražio.

Na dosuđeni iznos glavnice tužitelj je zatražio isplatu zatezne kamate koja teče od 10. travnja 2023. g. do isplate. Radi se o datumu iseljenja tuženika s obitelji iz stana, a po ocjeni suda tužitelju zatezna kamata pripada od dana kad je bio izložen troškovima radi štete za koju je odgovoran tuženik, a ne od dana kad je tuženik iselio iz stana. Prema računima koji su priloženi uz tužbu tužitelj je novi namještaj i druge potrebne stvari za stan kupovao tijekom mjeseca ožujka 2023. g. pa je jasno da je i prije iseljenja tuženika počeo pripremati stan za preuređenje, Stoga je sud ocijenio da je tužitelj struganje i lakiranje parketa te bojanje i čišćenje stana mogao obaviti u periodu od dvadesetak dana nakon iseljenja tuženika pa da mu zatezna kamata na dosuđeni iznos glavnice pripada od 1. svibnja 2023. g. do isplate, a da je u dijelu kojim je na dosuđeni iznos glavnice zatražena isplata zatezne kamate koja teče od 10. travnja do 1. svibnja 2023. g. tužbeni zahtjev neosnovan, radi čega je odlučeno kao u izreci presude pod točkom I.

Tužitelj je zateznu kamatu zatražio po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, što je u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a i što je sud u cijelosti prihvatio.

Odluka o parničnom trošku donesena je temeljem odredbe čl. 154. st. 2. ZPP- a jer je uspjeh stranaka u parnici djelomičan. Prema ovoj odredbi ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji

1 8

su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. Ocjenjujući uspjeh stranaka vezano za osnovu i visinu zahtjeva sud je ocijenio da je tužitelj uspio u dijelu od 60%, a tuženik u dijelu od 40%. Primjenom citirane odredbe ZPP-a tužitelju je od troška postupka koji će sud utvrditi da su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka trebalo odmjeriti naknadu dijela troškova koji odgovara postotku od 20%.

Tužitelju je, tako, trebalo priznati trošak sastava tužbe od 100 bodova, što uz vrijednost boda iz Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23) daje iznos od 200,00 EUR koji je trebalo je uvećati za zatraženi PDV i zatraženu pristojbu tužbe od 96,45 EUR i tako dobiti iznos od 346,45 EUR koji je trebalo umanjiti s obzirom na uspjeh tužitelja u sporu i ocijeniti da mu od ovog izračunatog troška pripada 20% odnosno 69,29 EUR, što predstavlja trošak koji je trebalo priznati tužitelju i koji je dužan podmiriti tuženik, zbog čega je odlučeno kao u točki II. izreke presude.

Na iznos parničnog troška tužitelj je zatražio isplatu zatezne kamate, koja tužitelju, u skladu s odredbom čl. 151. st. 3. ZPP-a, pripada od presuđenja do isplate, kako je i dosuđeno, s tim da je sud odredio i stopu ove kamate.

U Splitu, 16. srpnja 2026. g.

S U D A C

SANDI PETRIČIĆ

1 9

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu na koje nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka (čl. 335. st. 7., 8., 9. i 11. ZPP-a).