REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-2866/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Nikolina Mišković, u pravnoj stvari predlagatelja osiguranja POMORSKO ŠPORTSKO DRUŠTVO „ŠPINUT“, Split, Lučica 7, OIB: 75223462233, kojeg zastupa punomoćnik Nevio Sanader, odvjetnik u Splitu, Ulica slobode 39, protiv protivnika osiguranja VS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Leon Zrnić, odvjetnik u Splitu, Ivana Gundulića 26 A, radi određivanja privremene mjere, odlučujući o žalbi protivnika osiguranja protiv rješenja Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj R1-18/2026-3 od 13. svibnja 2026., 16. srpnja 2026.
r i j e š i o j e
Ukida se rješenje Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj R1-18/2026-3 od 13. svibnja 2026. i predmet vraća tom sudu na ponovan postupak.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem prvostupanjski sud je odredio privremenu mjeru osiguranja te naložio protivniku osiguranja kao vlasniku plovila Nimado, model:
Manhattan 52, godina proizvodnje 2008., ukloniti to plovilo s veza „F“ kat. L/90, u sportskoj luci Špinut, uz upozorenje da će se u suprotnom izvršiti premještaj ili uklanjanje tog plovila putem treće osobe, o trošku i odgovornosti protivnika osiguranja, uključujući i dodatne troškove čuvanja plovila.
2. Prvostupanjski sud je ocijenio da su ispunjeni uvjeti za određivanje predložene privremene mjere propisani odredbama čl. 346. i čl. 347. st. 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24; dalje: OZ). Po ocjeni prvostupanjskog suda ispunjeni su uvjeti za određivanje regulacijske mjere (čl. 347. st. 2. OZ-a).
3. Protiv ovog rješenja, protivnik osiguranja je podnio žalbu tvrdeći da nisu ispunjeni uvjeti za određivanje predložene privremene mjere za osiguranje nenovčane tražbine. On je iznio razloge zbog kojih smatra da ne postoji vjerojatnost njegove nenovčana tražbine ni opasnost iz odredbe čl. 346. st. 1. OZ -a. Prema njegovom mišljenju, predlagatelj osiguranja nema pravni interes zahtijevati predloženo osiguranje. Protivnik osiguranja je napomenuo i to da je prvostupanjski sud počinio bitne povrede postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 6. i t. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP).
4. Očitujući se o žalbenim navodima, predlagatelj osiguranja je osporio njihovu osnovanost.
5. Žalba protivnika osiguranja je osnovana, ali ne u svemu iz razloga u njoj navedenih.
6. Nakon što je pobijano rješenje ispitano na temelju odredbi čl. 365. st. 2. i čl. 381. ZPP-a u vezi s odredbom čl. 21. st. 1. OZ-a, u granicama žalbenih razloga i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredbi postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud utvrđuje da ono nije pravilno i zakonito.
7. Ovaj sud ocjenjuje da je prilikom donošenja pobijanog rješenja prvostupanjski sud propustio ispitati što je točno predmet osiguranja u ovoj pravnoj stvari, odnosno koju nenovčanu tražbinu predlagatelji osiguranja ovdje predlaže osigurati.
8. Naime, obveza je predlagatelja osiguranja u prijedlogu za određivanje privremene mjere, istaknuti zahtjev u kojem će točno označiti tražbinu čije osiguranje traži, odrediti kakvu mjeru traži i vrijeme njezina trajanja te kada je potrebno, sredstva osiguranja kojima će se privremena mjera prisilno ostvariti te predmet osiguranja, uz odgovarajuću primjenu pravila o sredstvima i predmetu ovrhe. Predlagatelj osiguranja je u prijedlogu dužan navesti i činjenice na kojima se temelji zahtjev za određivanje privremene mjere te predložiti dokaze kojima se ti navodi potkrjepljuju, s tim da je te dokaze predlagatelj dužan po mogućnosti priložiti uz prijedlog (čl. 341. st. 2. OZ-a).
9. Dakle, u prijedlogu za osiguranje, između ostalog, tražbina mora biti individualno određena u zahtjevu i konkretna u odnosu na protivnika osiguranja. Ako prijedlog ne sadrži taj element, prvostupanjski sud je s prijedlogom dužan postupiti kao s nepotpunim prijedlogom te pozvati predlagatelja da prijedlog dopuni ili ispravi (čl. 21. OZ-a, čl. 109. ZPP-a).
10. Zakonom je definiran pojam tražbine kao prava na neko davanje, činjenje, nečinjenje ili trpljenje (čl. 2. OZ-a). Tražbina u naravi predstavlja skup subjektivnog prava i zahtjeva na ispunjenje, što znači da novčana tražbina predstavlja subjektivno pravo na naplatu određene svote novca, a sve ostale tražbine su nenovčane.
11. Pravilna oznaka tražbine čije se osiguranje predlaže, ne može biti nadomještena činjeničnim navodima iz prijedloga za osiguranje niti može biti nadomještena sadržajem priloženih isprava. Na taj način ne može se nadomjestiti propust predlagatelja osiguranja u sastavljanju prijedloga. To znači da sud ne može samostalno izvoditi zaključke o tome koju se tražbinu predlaže osigurati.
12. U ovom slučaju, ovaj sud je utvrdio da prijedlog radi određivanja privremene mjere ne sadrži sve što je potrebno da bi se po njemu moglo postupiti. Naime, predlagatelj osiguranja je naznačio da predlaže osiguranje nenovčane tražbine, dok nije jasno konkretizirao o kojoj je točno tražbini riječ.
13. U prijedlogu za osiguranje, predlagatelj osiguranje opisao je svoj pravni status, status protivnika osiguranja, a pozvao se i na određene dijelove Odluke o koncesiji i svog Pravilnika o korištenju veza. Uz to, predlagatelj osiguranja iznio je razloge zbog čega smatra da je potrebno ukloniti plovilo u vlasništvu protivnika osiguranja s veza u luci Špinut. Prema mišljenju predlagatelja osiguranja, protivnik osiguranja ga svojim ponašanjem izlaže nastanku nenadoknadive štete koja mu prijeti u vidu gubitka koncesije na pomorskom dobru. Ipak, predlagatelj osiguranja pritom nije uopće precizirao tražbinu čije osiguranje traži niti je naveo u čemu se ona točno sastoji.
14. Prema tome, za zaključiti je da u ovom slučaju prijedlog radi određivanja privremene mjere ne sadrži sve što je potrebno da bi se po njemu moglo postupiti. Unatoč tome, prvostupanjski sud je o njemu meritorno odlučio; čak je ispitivao vjerojatnost postojanja tražbine bez da je utvrdio o kakvoj bi to (eventualno) tražbini bila riječ. Time je počinio bitnu povredu odredbi postupka (čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP -a, čl. 21. OZ-a).
15. Slijedom iznesenog, pobijano rješenje je ukinuto i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovan postupak (čl. 380. st. 1. t. 3. ZPP -a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a).
16. U nastavku postupka, prvostupanjski sud će pozvati predlagatelja osiguranja dopuniti/ispraviti prijedlog za osiguranje, kako je ovom odlukom upućen. Nakon toga će na temelju valjanog zaključka o odlučnim okolnostima koje Zakon propisuje za određivanje predloženog osiguranja, ovisno o tome koje se osiguranje predlaže, o prijedlogu donijeti zakonitu odluku.
17. Pored svega navedenoga, ovaj sud potaknut sadržajem obrazloženja pobijanog rješenja u kojem navodi da se ovdje radi o regulacijskoj mjeri, želi ukazati da to da za određivanje tih mjera trebaju biti ispunjenje određene pretpostavke propisane odredbom čl. 347. st. 2. OZ-a. To su: vjerojatnost postojanja konkretnog spornog odnosa između stranaka (opća pretpostavka), uz alternativne pretpostavke: a) ako je to nužno radi sprječavanja nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, b) ako je to nužno radi sprječavanja nasilja ili c) ako je to potrebno radi osiguranja pravnoga reda. Drugim riječima, za određivanje regulacijske mjere treba prije svega ispitati vjerojatnost postojanja konkretnog spornog odnosa između stranaka kao objekta osiguranja kao opću pretpostavku. Uz to, mora biti ispunjena i jedna od spomenutih alternativnih pretpostavki (tako i u odluci ovog suda poslovni broj Pž-4205/21 od 4. listopada 2021.). Regulacijske mjere moguće je odrediti u povodu deklaratornih i konstitutivnih tužbi. Cilj takvih mjera nije rješavanje spora, a sadržaj zaštite koji se pruža treba spriječiti nastanak nenadoknadive štete, u pravilu ispod razine koja se pruža ovrhom iako će u nekim slučajevima one biti gotovo iste. U svakom slučaju, učinak regulacijske mjere mora biti vremenski ograničen i uvjetovan pokretanjem (i odgovarajućim ishodom) glavnog parničnog postupka, jer to nije ni meritorno suđenje ni potpuno ostvarenje pretendiranog prava predlagatelja.
18. Uz to, unatoč činjenici što je prihvaćena žalba protivnika osiguranja protiv pobijanog rješenja, ovaj sud želi napomenuti i to da svi žalbeni navodi protivnika osiguranja u pogledu toga da mu nisu dostavljeni prijedlog za osiguranje i priložene isprave, promašeni. Naime, postupak osiguranja je po svojoj naravi i izričitoj zakonskoj odredbi, hitan postupak (čl. 13. st. 1. OZ-a). Predlagatelj je u svom prijedlogu dužan navesti činjenice na kojima temelji zahtjev za određivanje privremene mjere te predložiti dokaze kojima se ti navodi potkrepljuju, te po mogućnosti te dokaze priložiti uz prijedlog (čl. 341. st. 2. OZ-a). To znači da sud o prijedlogu u pravilu odlučuje već na osnovi samog njegovog sadržaja i priloga.
Zagreb, 16. srpnja 2026.
Sudac
Nikolina Mišković
