Republika Hrvatska
Općinski sud u Slavonskom Brodu - Stalna služba u Novoj Gradiški
Nova Gradiška
Poslovni broj: P-115/2023-32
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E I P R E S U D A
Općinski sud u Slavonskom Brodu - Stalna služba u Novoj Gradiški u ime Republike Hrvatske po sucu Željki Paunović kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja KO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po odvjetnici Martini Mišković Aguilar, iz Odvjetničkog društva MARKAČ- GREIF & PARTNERI, Zagreb, protiv tuženika IO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi brisanja upisa u zemljišnim knjigama, nakon održane glavne javne rasprave dana 23. veljače 2026., održane u nazočnosti stranaka osobno sa punomoćnicima, te nakon objave presude dana 16. srpnja 2026.
r i j e š i o j e
I Ne dopušta se preinaka tužbenog zahtjeva učinjena na ročištu od 23. veljače 2026. proširenjem istoga u slijedećim točkama kako glasi:
" I Utvrđuju se ništetnim Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 08.06.2021. godine, ovjeren po javnom bilježniku Draženu Oreškoviću posl. br. Ov-3747/2021, a kojim ugovorom je tuženik IO od tužitelja KO protupravno stekao vlasništvo stana ranije upisanog u [broj poduloška] KPU k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica], a danas upisanog u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] k. č. br. [katastarska čestica] NASELJE URIJE, pod rednim brojem: 45. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-44), u naravi dvosobni stan na osmom katu, desno, koji se sastoji iz dvije sobe, kuhinje, kupaonice, izbe, WC-a, hodnika, lođe i drvarnice u ukupnoj površini od 54,45 m2 koji je neodvojivo povezan sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i dijelovi ostalih suvlasnik,
i Ugovor o kupoprodaji o nekretnine 17.12.2021. godine ovjeren po javnom bilježniku Draženu Oreškoviću posl. br. Ov-6971/2021, a kojim ugovorom je tuženik IO od tužitelja KO protupravno stekao vlasništvo stana sagrađenog na k. č. br. [katastarska čestica] NASELJE URIJE, tada upisanog u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (E-49), a danas upisanog u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] pod rednim brojem: 50. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-49), u naravi jednosobni stan na devetom katu, lijevo, koji se sastoji iz jedne sobe, kuhinje, kupaonice, hodnika, lođe, balkona te drvarnice u podrumu u ukupnoj površini od 43,38 m2 koji je neodvojivo povezan sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i dijelovi ostalih suvlasnika.
III Nalaže se tuženiku IO da tužitelju KO u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude preda stan na 9. (devetom) katu na adresi [adresa], sagrađen na k. č. br. [katastarska čestica] upisan u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] pod rednim brojem 50. (E-49), slobodan od osoba i njegovih osobnih stvari, zajedno sa svim pripadajućim ključevima te mu se nalaže da podmiri sve režijske troškove vezano za isti stan do dana predaje nekretnine u posjed tužitelju."
r i j e š i o j e
I Dopušta se preciziranje tužbenog zahtjeva u pogledu pravilno naznačenih Z.k. uložaka i oznake predmetnih nekretnina koje su se mijenjale tijekom postupka u dijelu točke I iz tužbe koja je specificirana u točki II na ročištu od 23. veljače 2026. a koja nakon specifikacije postaje točka I tužbenog zahtjeva.
p r e s u d i o j e
I Nalaže se uspostava ranije Z.k. stanja kakvo je bilo prije provedbe Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 08.06.2021. godine, ovjeren po javnom bilježniku Draženu Oreškoviću posl. br. Ov-3747/2021, a kojim ugovorom je tuženik IO od tužitelja KO protupravno stekao vlasništvo stana ranije upisanog u [broj poduloška] KPU k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica], a danas upisanog u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] k. č. br. [katastarska čestica] NASELJE URIJE, pod rednim brojem: 45. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-44), u naravi dvosobni stan na osmom katu, desno, koji se sastoji iz dvije sobe, kuhinje, kupaonice, izbe, WC-a, hodnika, lođe i drvarnice u ukupnoj površini od 54,45 m2 koji je neodvojivo povezan sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i dijelovi ostalih suvlasnika,
i to na način
da se u Zemljišnoj knjizi uspostavi ranije zemljišnoknjižno stanje kakvo je bilo prije provedbe upisa ugovora od 8.6.2021. i to na način da se izvrši upis brisanja zemljišnoknjižnog stanja upisanog rješenjem Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna Služba u Novoj Gradiški, Zemljišnoknjižni odjel, broj: Z-7379/2021 od 11.06.2021. prema kojem stanju je tuženik IO O IB: 77586354262, tada na adresi [adresa], upisan kao vlasnik nekretnine koja u naravi predstavlja dvosobni stan na osmom katu, desno, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, kupaonice, izbe, WC-a, hodnika, lođe i drvarnice u podrumu, u ukupnoj površini od 54,45 m2, kao posebnog dijela stambene zgrade u [adresa], sagrađen na tadašnjoj kat. čestici br.: [katastarska čestica], ranije upisan u [broj poduloška] KPU k. o. [katastarska općina], a danas upisan u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] k. č. br. [katastarska čestica] NASELJE URIJE pod rednim brojem 45. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-44), uz istovremeni upis prava vlasništva u korist tužitelja KO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa],
i Ugovora o kupoprodaji o nekretnine 17.12.2021. godine ovjeren po javnom bilježniku Draženu Oreškoviću posl. br. Ov-6971/2021, a kojim ugovorom je tuženik IO od tužitelja KO protupravno stekao vlasništvo stana sagrađenog na k. č. br. [katastarska čestica] NASELJE URIJE, tada upisanog u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (E-49), a danas upisanog u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] pod rednim brojem: 50. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-49), u naravi jednosobni stan na devetom katu, lijevo, koji se sastoji iz jedne sobe, kuhinje, kupaonice, hodnika, lođe, balkona te drvarnice u podrumu u ukupnoj površini od 43,38 m2 koji je neodvojivo povezan sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i dijelovi ostalih suvlasnika
i to na način
da se u Zemljišnoj knjizi uspostavi ranije zemljišnoknjižno stanje kakvo je bilo prije provedbe upisa ugovora od 17.12.2021. te da se izvrši upis brisanja zemljišnoknjižnog stanja upisanog rješenjem Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna Služba u Novoj Gradiški, Zemljišnoknjižni odjel, broj: Z-15530/2021 od 22.12.2021. prema kojem stanju je tuženik IO upisan kao vlasnik nekretnine koja u naravi predstavlja jednosobni stan na devetom katu, lijevo, koji se sastoji iz jedne sobe, kuhinje, kupaonice, hodnika, lođe, balkona te drvarnice u podrumu u ukupnoj površini od 43,38 m2, sagrađen na k. č. br. [katastarska čestica] koji je tada bio upisan u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (E-49), a danas upisan u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] pod rednim brojem 50. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-49), uz istovremeni upis prava vlasništva u korist tužitelja KO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa].
II Nalaže se tuženiku ŽO da tužitelju ČO naknadi parnične troškove u iznosu od 8.429,39€ sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od donošenja prvostupanjske presude 16. srpnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
Obrazloženje
1. Tužitelj je tužbom od 27. veljače 2026. utužio tuženika radi brisanja upisa u zemljišnim knjigama. U tužbi navodi da je tužitelj temeljem Ugovora o kupoprodaji od 14.08.2018. godine postao vlasnik nekretnine koja se nalazi na adresi [adresa], tada upisane u Knjizi položenih ugovora Nova Gradiška, broj [broj poduloška], u Stambenoj zgradi u [adresa], sagrađenoj na katastarskim česticama: [katastarska čestica], a sada nakon što je navedeni Poduložak utrnut, nalazećoj na kat. čest. [katastarska čestica] Naselje Urije, Stambeno poslovna zgrada i dvorište, ukupne površine 2333 m2 i upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] pod rednim brojem 50. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-49), a koja nekretnina u naravi predstavlja jednosobni stan na devetom katu, lijevo, koji se sastoji od jedne sobe, kuhinje, kupaonice, hodnika, lođe, balkona te drvarnice u podrumu u ukupnoj površini od 43,38 m2 koji je neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i dijelovi ostalih suvlasnika.
Tužitelj je temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 26.10.2018. godine i Specijalne punomoći od 23.10.2018. godine postao vlasnik nekretnine nalazeće na adresi [adresa], tada upisane u Knjizi položenih ugovora Nova Gradiška, broj [broj poduloška], u Stambenoj zgradi u Novoj [adresa], sagrađenoj na katastarskim česticama: [katastarska čestica], a sada nakon što je navedeni Poduložak utrnut, na kat. čest. [katastarska čestica] Naselje Urije, Stambeno poslovna zgrada i dvorište, ukupne površine 2333 m2, i upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to pod rednim brojem 45. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-44), a koja nekretnina u naravi predstavlja dvosobni stan na osmom katu, desno, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, kupaonice, izbe, WCa, hodnika, lođe i drvarnice u podrumu, u ukupnoj površini od 54,45 m2 koji je neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i dijelovi ostalih suvlasnika.
Tužitelj je tuženiku izdao opću punomoć dana 05.04.2019. godine, ovjerenu po javnom bilježniku Draženu Orešković iz [adresa] pod posl. br. OV-2530/2019. Navedenom punomoći tužitelj je ovlastio tuženika da može poduzimati sve općenite i praktične radnje vezane za gore opisane dvije nekretnine. Tužitelj je ovlastio tuženik na poduzimanje radnji prvenstveno s namjerom da tuženik provede renovaciju i adaptaciju tužiteljevih stanova opisanih u toč.I. ove tužbe, da u njegovo ime plaća režije i da u njegovo ime prima preporučenu poštu. Predmetnu punomoć tužitelj je dao tuženiku kada je sa svojom suprugom još živio u [adresa] smatrajući ga svojim dugogodišnjem prijateljem iz Hrvatske. Naime, tužitelj je emigrirao iz Hrvatske u svojim mladim danima i to 1962. godine te je cijeli svoj radni vijek proveo u inozemstvu: Njemačkoj, Kanadi i Brazilu, a predmetne nekretnine u [adresa] je kupio 2018. godine da bi mogao svoju starost provesti u miru u svojem rodnom kraju. Dakle, namjera tužitelja za davanje opće punomoći tuženiku nije bila prodaja stanova niti je tužitelj predmetnom punomoći ovlastio tuženika da ugovara ili prima bilo kakve kupoprodajne cijene u njegovo ime niti je tužitelj ovlastio tuženika da ovjeri svoj potpis pred javnim bilježnikom na kupoprodajnom ugovoru i na tabularnoj izjavi. Tužitelj je početkom travnja 2021. godine doživio moždani udar te je liječen u bolnici u Kanadi. Dva mjeseca nakon moždanog udara tužitelja dana 08.06.2021. godine, tuženik je računajući da tužitelj neće više nikad doći u Hrvatsku zbog posljedica moždanog udara i visoke životne dobi (tužitelj je rođen **.**.1935. godine), iskoristio trenutak i prodao sam sebi tužiteljevu nekretninu upisanu tada u [broj poduloška] KPU k. o. [katastarska općina] temeljem spomenute opće punomoći od 05.04.2019. godine i Kupoprodajnog ugovora od 08.06.2021. u kojem je tuženik nastupio kao prodavatelj i kupac. Uknjižba prava vlasništva tuženika provedena je rješenjem Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna Služba u Novoj Gradiški, Zemljišnoknjižni odjel, broj Z - 7379/2021 od 11.06.2021. godine.
Šest mjeseci nakon što je tuženik prisvojio prvu nekretninu tužitelja, tuženik je ponovno dana 17.12.2021. godine sklopio novi Kupoprodajni ugovor sam sa sobom, u funkciji prodavatelja i kupca te postao vlasnik i druge tužiteljeve nekretnine upisane u zk.u l.br. 4425 k. o. [katastarska općina] (E-49). Uknjižba prava vlasništva tuženika provedena je rješenjem Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna Služba u Novoj Gradiški, Zemljišnoknjižni odjel, broj Z-15530/2021 od 22.12.2021. godine.
Tuženik nije tužitelja nikada obavijestio o prodaji nekretnina niti o tome da se on uknjižio kao vlasnik na stanovima tužitelja. Tuženik kao tužiteljev punomoćnik za primanje preporučene pošte nije obavijestio tužitelja o zaprimljenim Rješenjima ZK Odjela Nova Gradiška Z-7379/2021 i Z-15530/2021. Navedena zk rješenja su pristigla u vrijeme kada je tužitelj bio u Kanadi te ih je tuženik zaprimio i preuzeo u ime tužitelja i ista su u međuvremenu postala pravomoćna.
Tužitelj ovdje napominje da se sa svojom suprugom vratio iz Kanade u Hrvatsku u kolovozu 2022. godine gdje se nastanio u jednom od predmetnih stanova. Tužitelj je sasvim slučajno saznao za predmetne nezakonite uknjižbe prava vlasništva tuženika na štetu tužitelja tek dana 22. prosinca 2022. godine nakon razgovora sa susjedom iz stambene zgrade [adresa], PO i nakon uvida u zk isprave u gruntovnici.
Tuženik nije isplatio tužitelju kupoprodajne cijene stanova. Pored toga, tužitelj ističe da je tuženik sam proizvoljno odredio 4 iznose kupoprodajnih cijena stanova u ukupnom iznosu od kn 420.000,00 bez ikakve konzultacije s tužiteljem i utvrđenja stvarne tržišne vrijednosti stanova te je neistinito potvrdio primitak kupovnine u ime i za račun tužitelja. Štoviše, tuženik je u odredbi čl.2. predmetnih fiktivnih kupoprodajnih ugovora u kojima je nastupio u ulogama i prodavatelja i kupca naveo da kupac isplaću je prodavatelju kupoprodajnu cijenu u cijelosti i to odmah po potpisu ugovora, a što prodavatelj potvrđuje potpisom na ugovoru i utvrdio da na isplatu nema primjedbi?! VI. Tužitelj je dana 16.01.2023. godine putem svojeg punomoćnice pozvao tuženog da mirnim putem restituira vlasništvo na stanovima tužitelju, a na koji poziv se tuženik oglušio. Pored očitog nepoštenog, protuzakonitog i krajnje nemoralnog postupanja tuženika, tužitelj ističe da je odredbom članka 58. st.1. Zakona o zemljišnim knjigama propisano da ako se uknjižba predlaže na temelju privatnih isprava potpisanih po opunomoćeniku, istinitost potpisa opunomoćenika mora biti ovjerena sukladno članku 57. tog Zakona, dok je stavkom 2. propisano da će se uknjižba dopustiti samo na temelju privatnih isprava iz stavka 1. ovoga članka, kad se prijedlogu priloži: – punomoć koja je opunomoćeniku izdana upravo za taj posao (posebna punomoć) ili – opća punomoć ili punomoć izdana za tu vrstu poslova koja u trenutku sastavljanja isprave nije starija od jedne godine. Budući da su predmetne uknjižbe prava vlasništva tuženika bile dopuštene temeljem neodgovarajuće opće punomoći iz 2019. koja je u trenutku prilaganja kupoprodajnim ugovorima iz 2021. bila starija od godine dana, jasno je da su uknjižbe tuženika protivne Zakonu i stoga nedopuštene.
Upisima prava vlasništva tuženika, koji upisi su opisani u toč. III. i u historijatu ove tužbe, nesporno je povrijeđeno pravo tužitelja pa tužitelj temeljem odredbi čl.150 ZZK - a podnosi ovu tužbu s prijedlogom da Naslovni sud po provedenom postupku usvoji tužbeni zahtjev.
2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava sve navode iz tužbe te ističe da su netočni i da ne odgovaraju stvarnom činjeničnom stanju pa osporava tužbeni zahtjev. Tvrdi da je netočno da je izigrao bilo čije povjerenje pa tako i tužiteljevo s kojim je prijatelj dugi niz godina u kontinuitetu do današnjeg dana. Podnesena tužba da je rezultat utjecaja partnerice tužitelja na samog tužitelja i ne odgovara stvarnoj volji tužitelja za razliku od navodno spornih pravnih poslova, konkretno ugovora o kupoprodaji sklopljenih temeljem valjane i ispravne punomoći kojim je tuženik stekao pravo vlasništva na predmetnim nekretninama dvosobnim i jednosobnim stanom ranije na imenu i u vlasništvu tužitelja. Način stjecanja vlasništva na predmetnim stanovima da odgovara stvarnoj volji tužitelja kao prodavatelja i u dogovoru s njim tužitelju je na ruke i u cijelosti isplaćena prethodno dogovorena kupoprodajna cijena. Predmetna punomoć korištena pri kupoprodaji po tuženiku je valjana u cijelosti pa navodi tužitelja da bi ista predstavljala neadekvatnu ispravu podobnu za zaključenje pravnog posla kupoprodaje i uknjižbu prava vlasništva na tuženika suprotni su postupanju i kontroli isprava od strane javnog bilježnika koji je ugovor ovjerio te Z.k. odjela nadležnog suda koji je proveo uknjižbu prava vlasništva. Uvažavajući valjanost dane punomoći te činjenicu da tužitelj ne ustaje tužbom radi poništenja odnosno raskida predmetnog ugovora ovako postavljen tužbeni zahtjev u cijelosti je neosnovan.
Tuženik se protivi dokaznom prijedlogu tužitelja za saslušanje njegove supruge i svjedokinje FO obzirom da iste nemaju saznanja o odlučnim činjenicama niti su ikada sudjelovale u razgovorima i dogovorima stranaka a tužiteljeva supruga nije niti mogla imati neposredno saznanje o istome obzirom da ne priča niti razumije hrvatski jezik. Predmetni upis vlasništva čije se brisanje ovom tužbom traži u potpunosti je valjan i utemeljen na valjanim ispravama a sama tužba lišena je zahtjeva za utvrđenje nevaljanosti upisa te tužbeni zahtjev ne ispunjava pretpostavke iz čl. 150 Zakona o zemljišnim knjigama.
3. Na navode odgovora na tužbu tužiteljska strana ističe da su tuženikovi navodi u cijelosti neistiniti, životno nelogični i neosnovani. Suprotno navodima tuženika, tužitelj ističe da je krajnje neuvjerljivo da bi tužitelj svoje jedine dvije nekretnine u Hrvatskoj koje je kupio 2018. godine s namjerom trajnog preseljenja u Hrvatsku nakon 56 godina života i rada u inozemstvu, a koje su predmet ovog postupka, samo prepustio tuženiku i to zbog dugogodišnjeg prijateljstva?! Nejasno je zašto bi tada tuženik prešutio tužitelju i tajio mu 18 mjeseci da je postao vlasnik tužiteljevih nekretnina? Tužitelj ukazuje sudu da tuženik u svojem odgovoru na tužbu pojašnjava sudu stvarnu volju tužitelja koju tuženik, čini se, poznaje bolje od samog tužitelja?! Neistinit je tuženikov navod da bi tuženik prethodno dogovorio kupoprodajnu cijenu s tužiteljem i isplatio mu ju na ruke, a osobito kad se ima na umu činjenica da su se stranke u vrijeme kada je tuženik sklapao kupoprodaje sam sa sobom tj. dana 08.06.2021. i 17.12.2021. godine, nalazile ne samo u različitim zemljama nego na različitim kontinentima! Dana 08.06.2021. godine dakle u trenutku kada je tuženik sam sa sobom potpisao prvi kupoprodajni ugovor, tužitelj je bio hospitaliziran u Kanadi zbog moždanog udara kojeg je imao u travnju te godine i zbog kojeg mu je oduzeta cijela lijeva strana tijela. U prilog svojih navoda tužitelj dostavlja presliku svoje putovnice iz koje je razvidno da nije putovao cijele 2021. godine i da je doputovao u Zagreb, Hrvatsku, tek 07. kolovoza 2022. godine (str. 7 putovnice). S druge strane tuženik ne može dokazati da je doputovao u Kanadu u 2021. godini, a kako bi tužitelju platio na ruke prethodno dogovorenu kupoprodajnu cijenu.
Suprotno navodu tuženika da je predmetna punomoć podobna za uknjižbu prava vlasništva, tužitelj ističe da punomoć za uknjižbu prava vlasništva na nekretnini mora sadržavati sve radnje/poslove koje je punomoćnik ovlašten poduzimati tj. mora sadržavati ovlaštenje punomoćnika za ovjeru potpisa pred javnim bilježnikom na kupoprodajnom ugovoru i na tabularnoj ispravi te ovlaštenje za podnošenje prijedloga za uknjižbu na temelju konkretnog pravnog posla, a koje radnje opća punomoć od 19.04.2019. nedvojbeno ne sadrži. Predmetna opća punomoć od 19.04.2019. godine o kojoj je riječ u ovom postupku je u vrijeme potpisivanja kupoprodajnih ugovora i u vrijeme uknjižbe bila starija od jedne godine te kao takva nije bila podobna za uknjižbu prava vlasništva te je stoga takva uknjižba nedopuštena temeljem odredbi članka 58. st.1. i st.2. Zakona o zemljišnim knjigama i što u konačnici čini brisovnu tužbu osnovanom. Činjenica je da je zemljišnoknjižni sud bio dužan odbiti prijedlog tuženika za uknjižbu nakon više od godine dana, jer opća punomoć nije glasila na podnošenje prijedloga za uknjižbu temeljem konkretnoga pravnog posla. To je uređeno posebnim propisom - Zakonom o zemljišnim knjigama, koji je radi toga jači od Zakona o obveznim odnosima. Budući da Zakonom nije nedopuštena uknjižba prava vlasništva na temelju punomoći starije od godinu dana, nema potrebe da tužitelj postavlja druge tužbene zahtjeve bilo na raskid bilo na poništenje kupoprodajnih ugovora, a kako to u odgovoru na tužbu navodi tuženik. Sukladno odredbama Zakona o obveznim odnosima raskinuti se može samo pravno valjani ugovor. Da predmetni kupoprodajni ugovori nisu i ne mogu biti pravno valjani proizlazi iz činjenica da ih je tuženik bez ikakvog dogovora ili znanja tužitelja sklopio sam sa sobom u ulozi punomoćnika tužitelja kao prodavatelja i sebe kao kupca, da je tuženik samoinicijativno ugovorio prenizak iznos kupoprodajne cijene kojeg nikad nije isplatio tužitelju i to sve na temelju opće punomoći tužitelja, a koja punomoć nema navedene sve pravne radnje opunomoćitelja potrebne za uknjižbu prava vlasništva tuženika, već se dapače, iz teksta punomoći može zaključiti da ju je tužitelj dao tuženiku da se općenito brine o njegovim nekretninama, da ih adaptira, da plaća režije, da prima poštu u njegovo ime i to sve iz razloga što je tada tužitelj živio u [adresa]. Pravno relevantna činjenica je ta da je tuženik predmetne kupoprodajne ugovore i svoje stjecanje vlasništva na njima, tajio tužitelju te da je tužitelj sasvim slučajno i to ne od tuženika, saznao da je tuženik nezakonito, neistinito i potajice stekao njegove predmetne pravne poslove tuženiku već je po saznanju za postojanje istih pozvao tuženika na restituciju vlasništva, a na što se tuženik oglušio. Temeljem svega iznesenog, jasno je da predmetni kupoprodajni ugovori na temelju kojih je provedena uknjižba prava vlasništva tuženika mogu biti samo ništetni i kao takvi, ne proizvode nikakve pravne učinke. Tuženik je sklopio predmetne kupoprodajne ugovore sam sa sobom u vrijeme pandemije COVIDA-19, kada se tužitelj koji je visoke životne dobi, oporavljao od moždanog udara u bolnici u Kanadi te je stoga tuženik računao i vjerovao da se tužitelj više nikada neće vratiti u Hrvatsku ni saznati za protupravne postupke tuženika tj. njegovu prijevaru i zlouporabu povjerenja. Takvi postupci tužitelja su protivni moralu društva te stoga izazivaju zgražanje i zaslužuju oštru osudu društva. Ovdje tužitelj napominje da je protiv tuženika podnio kaznenu prijavu pred Općinskim državnim odvjetništvom u Novoj Gradiški, zbog kaznenog djela prijevare iz članka 236. st.1. i. 2. i kaznenog djela zlouporabe povjerenja iz čl.240. st.1. i 3. KZ-a, za počinjenje kojih kaznenih djela je zapriječena kazna od jedne do osam godina zatvora, a po kojoj postupa ODO u Slavonskom Brodu pod posl. brojem: KP-DO 117/2023. Budući da će tužitelj uskoro navršiti 88 godina i obzirom na njegovo loše zdravstveno stanje, kao i nesporno postojanje formalnog razloga iz odredbe čl.58. st.1. i st.2. Zakona o zemljišnim knjigama koji čini ovu tužbu osnovanom.
4. Tijekom postupka sud je proveo dokaze u smislu odredbe čl. 220 st. 2 ZPP-a uvidom u priloge uz tužbu, povijesne z.k. izvatke za utužene nekretnine, izvadak iz knjige položenih ugovora, rješenje Z-7379/2021 od 11.6.2021., u ugovor o kupoprodaji nekretnina od 8.6.2021., u punomoć od 5. travnja 2019., u potvrdu Z.k. odjela od 16.2.2023., u rješenje suda Z-155301/21 od 22.12.2021., u ugovor o kupoprodaji nekretnina od 17.prosinca 2021., u punomoć od 5. travnja 2019., u potvrdu od 16.2.2023. Z.k. odjela, u poziv punomoćnice tužitelja tuženiku na restituciju vlasništva na nekretninama upisanim u z. k. ul. [broj ZK uloška] sadašnja oznaka 8795, u vraćenu dostavnicu za dostavu istog poziva, u presliku punomoći, u odgovor na tužbu, u podneske stranaka, u presliku putovnice za tužitelja, u medicinsku dokumentaciju na engleskom jeziku od 22.4.2021. i 27.4.2021., u prijevod sa engleskog na hrvatski jezik od strane Vesne Kanjiški sudskog tumača za engleski jezik, u račune o kupovini namještaja na ime ŽO od 7.10.2021., od 4.11.2020., od 10.8.2022. (za pom. jastučić), u pismo od 6.12.2020. pisano rukom potpisano sa R, u pismo od 17.12.2015. potpisano sa ĐO, od 27.12.2016., od 22.4., u iskaze saslušanog tužitelja KO i tuženika ŽO na ročištu od 22. ožujka 2024. i dodatno saslušanje na ročištu od 23. ožujka 2026., u iskaze saslušanih svjedoka RO, ĆO i DO, u popis specifikacije troškova, u potvrdu o plaćenom trošku predujma za sudskog tumača za portugalski jezik (str. 116 spisa) u iznosu od 250,00€, u presliku potvrde o podizanju optužnice protiv ŽO od 20. svibnja 2024. (str. 118 spisa), u z.k. izvadak sa novim oznakama za nekretnine koje su predmetom tužbenog zahtjeva, u prijedlog sudske nagodbe predan od strane pun. tužitelja na ročištu, u zapisnik u predmetu K-193/24 od 19.12.2025. Općinskog suda u Požegi.
5. Ocjenom provedenih dokaza svakog zasebno te svih zajedno u smislu odredbe čl. 8 ZPP-a sud je u uzajamnoj i logičnoj vezi našao za utvrđenim da je tužbeni zahtjev osnovan kako je isti preciziran na ročištu od 23. veljače 2026. u pogledu ispravne oznake podataka iz zemljišnih knjiga za predmetne ugovore koji su predmetom tužbenog zahtjeva.
6. Na ročištu od 23. veljače 2026. tužitelj je po punomoćnici proširio tužbeni zahtjev, preinačio ga na način da je uz postojeće točke I i II tužbenog zahtjeva dodao još dvije točke i to točku I u kojoj je tražio utvrđenje ništetnim ugovora o kupoprodaji od 8.6.2021. i 17.12.2021. a temeljem kojih ugovora je ovdje tuženik a ondje kupac IO kupio od ovdje tužitelja KO a ondje prodavatelja uz punomoć u oba ugovora kojom je tuženik IO imenovan punomoćnikom tužitelja. Tako proširenim tužbenim zahtjevom u točki III tužitelj je naložio tuženiku da u roku od 15 dana preda posjed dvosobnog i jednosobnog stana koji su temeljem kupoprodajnih ugovora čija je ništetnost zatražena tužitelju.
Na istom ročištu tuženik IO je otkazao dosadašnjoj punomoćnici Maji Nepehal odvjetnici iz Požege koja odvjetnica je predala u spis pismeni prijedlog sudske nagodbe (str. 136 i 137 spisa) u ovom predmetu a kojom nagodbom bi stranke suglasno utvrdile ništetnost ugovora o kupoprodaji nekretnina koji je posljedica kaznenog djela utaje okrivljenika ŽO tuženika iz čl. 232 st. 3 KZ/11 prema oštećeniku ČO ovdje tužitelju a koji postupak se vodi pred Općinskim sudom u Požegi pod brojem K-193/2024. U točki II predane pismene sudske nagodbe navedeno je da uslijed ništetnosti navedenih kupoprodajnih ugovora ugovorne strane da su suglasne da se u zemljišnoj knjizi uspostavi z.k. stanje kakvo je bilo prije provedbe ništetnih ugovora i to na način da se izvrši upis brisan ja z.k. stanja upisanog nakon provedbe ništetnih kupoprodajnih ugovora te da se vrati z.k. stanje prije provedbe navedenih ugovora, odnosno da se izvrši istovremeni upis prava vlasništva u korist tužitelja KO a kako je to i zatraženo brisovnom tužbom. U sudskoj nagodbi u točki III tuženik se obvezuje u roku od 30 dana od sklapanja nagodbe predati u posjed tužitelju ČO dvosobni i jednosobni stan za koje je utvrđena ništetnost navedenih kupoprodajnih ugovora te se točkom IV nagodbe tuženik obvezuje naknaditi parnični trošak tužitelju u iznosu od 5.300,00€.
Nazočna punomoćnica tuženika je iskazala da je tuženiku predložila sklapanje iste nagodbe radi poboljšanja položaja okrivljenika ŽO u kaznenom postupku u predmetu K-193/2024 koji se vodi u Općinskom sudu u Požegi a gdje je ista braniteljica ondje okrivljenog a čime bi ovdje tuženi a ondje okrivljeni bio u povoljnijem položaju prije donošenja kaznene presude ako bi po savjetu punomoćnice pristao sklopiti sudsku nagodbu u predmetu P-115/2023. Tuženik IO je iskazao da nema namjeru sklopiti sudsku nagodbu kako ga je savjetovala punomoćnica na način da se uz dosadašnji tužbeni zahtjev još dodaju zahtjevi za utvrđenje ništetnim kupoprodajnih ugovora. Iz istoga proizlazi da se tuženik osobno protivi preinačenju tužbenog zahtjeva proširenjem istoga na utvrđenje ništetnim i predaji u posjed. Odvjetnica tuženika kojoj je isti otkazao punomoć je ostala na ročištu na kojem joj je otkazana punomoć te se pridružila protivljenju tuženika proširenju tužbenog zahtjeva navodeći da je prethodni postupak već zaključen te tužiteljska strana nema pravo na preinačenje istoga proširenjem.
7. Sud nije dopustio preinaku tužbenog zahtjeva proširenjem istog na ročištu od 23.2.2026. o čemu je doneseno raspravno rješenje na istom ročištu a i rješenje uz odluku o glavnoj stvari. Istovremeno uz odluku o glavnoj stvari doneseno je i rješenje kojim se dopušta preciziranje tužbenog zahtjeva u pogledu točnih oznaka predmetnih stanova koji su nakon provedbe kupoprodajnih ugovora označeni u zemljišnim knjigama na način kako je to navedeno u točki I izreke tužbenog zahtjeva.
8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za uspostavu ranijeg zemljišno knjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe upisa po tužitelju ništetnih kupoprodajnih ugovora od 8.6.2021. i 17.12.2021. na način da se izvrši upis brisanja z.k. stanja i vlasništva nakon provedbe kupoprodajnih ugovora uz istovremeni upis prava vlasništva u korist tužitelja odnosno uspostave prijašnjeg zemljišnog stanja prije provedbe kupoprodajnih ugovora.
9. Analizirajući provedene dokaze tijekom postupka utvrđeno je:
- uvidom u izvatke iz knjige položenih ugovora te izvatke iz zemljišne knjige etažno vlasništvo s neodređenim omjerima da je tužitelj KO bio upisan vlasnikom na dvosobnom stanu površine 54,45m[2] upisanom u stambenoj zgradi na čestici 61/192 upisanoj u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] pod rednim brojem E -44 kao i na jednosobnim stanu površine 43,38m[2] koji se nalazi na istoj zgradi koji je upisan pod rednim broje E-49,
- da je nakon povezivanja ZK i KPU izvršeno etažiranje stanova u stambenoj zgradi u kojima se isti nalaze pa je bilo svrsishodno dopustiti tužitelju točno navođenje novih oznaka za stanove koji su etažirani i koji su predmetom tužbenog zahtjeva u brisovnoj tužbi,
- uvidom u rješenje Z-7379/21-2 od 11. lipnja 2021. Zemljišno knjižnog odjela ovog suda dopušten je u [broj poduloška] knjige položenih ugovora na temelju ugovora o kupoprodaji nekretnina od 8.6.2021. i punomoći od 5.6.2019. uknjižba prava vlasništva na nekretninama ĐO u korist ŽO na dvosobnom stanu površine 54,45m[2] (str. 22 do 28 spisa), kasnije upisan u E-44
- uvidom u rješenje Z-11530/21-2 od 22. prosinca 2021. Zemljišno knjižnog odjela ovog suda dopušten je u z. k. ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na temelju ugovora o kupoprodaji nekretnina od 17.12.2021. i punomoći od 5.4.2019. uknjižba prava vlasništva na nekretninama ĐO u korist ŽO na jednosobnom stanu površine
43,38m[2] E-49 (str. 32do 38 spisa),
- uvidom u kupoprodajni ugovor od 8. lipnja 2021. i dostavljene punomoći KO od 5. travnja 2019. (str. 28 spisa) i kupoprodajni ugovor od 17. prosinca 2021. i punomoć od 5.travnja 2019. (str. 38 spisa) vidljivo je da su oba kupoprodajna ugovora sklopljena na način da je na strani prodavatelja KO kao njegov punomoćnik nastupao IO koji je ujedno i kupac u oba kupoprodajna ugovora te je u točki II oba kupoprodajna ugovora navedeno kako kupac IO isplaćuje prodavatelja KO zastupanog po istoj fizičkoj osobi ŽO koji je ujedno i kupac kupoprodajnu cijenu i to odmah po potpisu istog ugovora,
- uvidom u punomoć koju je IO kao punomoćnik prodavatelja KO priložio prilikom ovjere istih ugovora kod javnog bilježnika vidljivo je da se radi o nevaljaloj općoj punomoći u kojoj je punomoćnik IO zloupotrijebio istu te nakon proteka zakonskog roka od godinu dana predmetne stanove u vlasništvu tužitelja KO prodao sebi kao kupcu.
10. Svjedokinja RO: rođ. K, iskazala je da je bivša supruga tuženika IO. Ističe da je brak sa tuženikom razvela 2002. no i nakon razvoda braka ostali su zajedno živjeti i bili su u dobrim i prijateljskim odnosima. Poznato joj je da je tuženik bio u dobrim odnosima sa tuž iteljem KO te da mu je Rade Banović 2019. prije odlaska u Kanadu izdao punomoć. Tu je punomoć vidjela i pročitala jer joj je tuženik istu predočio, a temeljem koje je tuženik mogao vršiti adaptaciju i uređenje stanova tuženika koji se nalaze na adresi u [adresa]. Poznato joj je da u tu svrhu je tužitelj tuženiku ostavio iznos od 150.000,00 kn i 40.000,00 dolara, a to zna iz razloga jer joj je to tuženik pokazao. Na to da je ona rekla da taj novac ne može držati u kući nego da ga položi u banku. Je li to tuženik učinio nije joj poznato. Poznato joj je da je tuženik prodao svoju kuću te je za istu prema njegovim navodima 2009. u 5 mjesecu ostvario iznos od 22.000,00 eura, a koji iznos je pretvorio u valutu dolar te stavio na štednju u banku.
Što se tiče adaptacije stanova, poznato joj je da je tužitelj prije nego je otišao iz RH, u Okučanima platio priključke za plin za dva stana. Zna da je birao i platio sanitariju, PVC stolariju, a prema njezinom saznanju, novac koji je ostavio tuženiku, trebao je služiti za plaćanje majstora, krečenje, namještanje stanova jer zna da je kupljen kompletan namještaj za kuhinju i spavaću sobu te ugradbeni ormar. Prema njenom saznanju izmijenjen je i pod, a misli u oba stana. Stavljen je i laminat, a misli da je to od novca koji je ostavljen od strane tuženika. Ističe da je i sama stanovala u jednom od stanova tužitelja. Radilo se o većem stanu i to za vrijeme dok se radila renovacija kupaonice u kući u kojoj je do tada živjela i misli da je bila oko mjesec dana, time da kada je kupaonica obnovljena, ona se vratila u kuću, a tuženik je ostao živjeti u stanu. Radilo se u periodu od mjeseca kolovoza do mjeseca rujna 2021. Poznato joj je da je tužitelj svojevremeno pretrpio moždani udar i da je u početku jako teško govorio, a poslije ga je srela i bio je u boljem stanju i bolje je govorio. Jednako tako zna da što se tiče punomoći da je tuženik odlazio provjeravati istu punomoć jer je rekao: "Ako se nešto dogodi tužitelju, da punomoć može poderati", a na njezin upit da pita KO vezano za isto, tuženik da joj je odgovorio da što on njega ima pitati. Ističe da nije imala saznanja vezana za prodaju stanova. Te je informacije saznala 2023. odnosno te priče, a što nije vjerovala. Ističe da je tužitelja srela u parku 2023. te mu je prišla da ga pozdravi, a na što joj je isti rekao da njegov najbolji prijatelj jedva čeka da on umre i to joj je dva puta ponovio, a nakon toga joj je ispričao sve detalje vezane za stanove. Nema saznanja o eventualnoj brizi tuženika za sestru tužitelja.
Mirovina tuženika je negdje oko 800,00 eura time da je u tom iznosu uračunata i mirovina koju je ostvario iz Njemačke, u Republici Hrvatskoj te braniteljska mirovina. Iskazuje da je tužitelja poznavala odranije, da ga je poznavala sigurno 30 -ak godina, da je isti dolazio kod njih na ručak, da je ona još bila u radnom odnosu, a zadnji puta da ga je vidjela u mjesecu travnju 2023. u parku.
Dok je tužitelj bio u bolnici u Americi odnosno Kanadi ona osobno nije razgovarala s njim telefonski, da je tuženik razgovarao s njim i da ne zna o čemu su razgovarali. Oni su stalno bili u kontaktu, čak i preko video poziva. Nema nikakvih saznanja vezano za eventualne njihove dogovore i razgovore oko stanova. Jedini što zna to je vezano uz punomoć, a što je navela u svom iskazu.
11. Svjedok ĆO iskazao je da je 2018. bio predstavnik stana u zgradi koja se nalazi u [adresa]. Ističe da je te godine KO tražio u zgradi stan koji bi kupio, te je, obzirom da je imao saznanja, svjedok najprije upoznao tužitelja sa prodavateljem sa vlasnikom stana u 9 katu te je onda od njegove bivše susjede kupio stan na 8. katu. Ističe da je odmah čim je kupio stanove, te iste godine KO stupio u kontakt sa djelatnicima koji uvode centralno grijanje u stanove, te je iste odmah platio i čim je uplatio na račun novac za izvođene radova, oni su iste i započeli te je centralno grijanje uvedeno još prije odlaska tužitelja u Kanadu te 2018. i to u oba stana. Za vrijeme dok je tužitelj boravio u [adresa] kupovali su se neki komadi namještaja, radilo se krečenje i slično. Prije svog odlaska u [adresa], KO mu je predao primjerak punomoći odnosno preslik punomoći koju je potpisao tuženiku, a kako bi on kao predstavnika stanara mogao kontrolirati tko ulazi u zgradu i koji radovi se u zgradi rade. Ističe da osobno nije bio u telefonskom kontaktu sa tužiteljem. Međutim, 2021. ili 2022. kada je dobio popis stanara, vidio je da tužitelj više nije upisan kao stanar zgrade [adresa] te da je kao stanar upisan IO. Ističe da je točno da je u mjesecu prosincu 2022. kada je tužitelj došao u RH sa svojom suprugom, razgovarao sa istim te mu je rekao da je došlo do promjene vlasništva, uputio ga u Z.k. odjel. Međutim, isti mu je rekao da ne može dobiti nikakve isprave, a kasnije je navodno dobio sve, time da je tada vidio ugovor o kupoprodaji gdje je tuženik prodao sam sebi stanove tužitelja.
Ističe da su u periodu od 2019. do 2021. odnosno 2022. u stanu rađeni sitniji radovi, kupovan je namještaj. Zna da je dolazila "Prima", kupovan je televizor i zna da je sve to tuženik plaćao novcem tužitelja, a to mu je poznato iz razloga jer se tuženik hvalio da mu je tužitelj ostavio novac. Iskazuje da je jednom prilikom, kada je išao iz lifta na stepenice, našao jedan papir na kojem je bilo napisano, pretpostavlja rukom tuženika, koliko mu je ĐO dao novaca, te sudu na uvid predaje papir koji je našao i koji je preslikan (str. 108 spisa).
Svjedok iskazuje da živi na 8. katu i da je susjed KO. Navodi da ga je tuženik IO u dva navrata pozivao da svjedoči u njegovu korist i da ga je u petak zvao da dođe kod ŽO u stan da se dogovore. No, svjedok da to nije nikome prijavio. Svjedok ne zna kakav je dogovor bio između stranaka u pogledu financiranja i izvođenja radova u stanovima no zna tko je stanove kupio. Tuženik mu je pokazivao slike na kojima tužitelj leži u bolnici te svjedok ne zna koliko je vremena prošlo od dolaska tužitelja u Republiku Hrvatsku do trenutka kada mu je on rekao da je tuženik prepisao stanove na sebe no zna da stranke više nisu bile u dobrim odnosima.
12. Svjedok GO potvrdio je da je sestra tužitelja bila smještena za svoga života u dom za starije osobe kojih je on vlasnik.
Ističe da su 2016. kod njega došli KO i tuženik, HO i njezina kćerka I te su pitali za mogućnost da se gđa. HO smjesti u dom. Kako u tom trenutku nije imao slobodno mjesto u domu u [adresa] ponudio je smješta j u domu u Štivici time da je cijena doma iznosila 3.000,00 kn, a bilo je dogovoreno da ½ plaća gđa. HO, a drugu ½ njezina kćerka I.
Ističe da je prvih nekoliko rata kćerka gđe HO iste uplatila, ali je kasnije ista prestala plaćati, što je bio razlog da je morao kontaktirati. Najprije je zvao I, zatim i njezinu sestru u Njemačkoj, a kako su obje prestale platiti razliku za smještaj osobe HO je podnio tužbu putem svog odvjetnika kod ovoga suda no po toj tužbi mu nije ništa plaćeno. Gospođa HO bila smještena u domu u [adresa] u koji je prešla 2017. do 2021., kada je preminula zbog corone. U tom periodu odnosno za njezin smještaj zaostao je ukupan dug za 15 mjeseci. Nakon njezine smrti, kada se isti vratio iz Kanade u Republiku Hrvatsku sreo je KO, kojem je rekao za postojanje duga, na što je KO izvadio 22.000,00 kn, odnosno prije nego je svjedok tužitelja sreo u parku i dobio novac, razgovarao je sa tuženikom za postojanje toga duga te kada su njih troje bili u parku u [adresa], tuženik ga je nazvao da dođe po novac, svi troje su sjedili zajedno, a tuženik mu je dao plavu kovertu u kojoj je bio iznos od 22.000,00 kn. Tuženik je znao posjećivati gđ. HO par puta mjesečno, izvodio ju je na kolače u grad, na frizuru i slično i znao je donijeti kekse i slično.
13. Tužitelj KO saslušan na ročištu od 22. ožujka 2024. iskazao je da je stanove kupio 2018. te da je 5. travnja 2019. izdao punomoć tuženiku za obavljanje radnji obnove stana na 8. katu.
Tijekom mjeseca travnja 2021. je pretrpio moždani udar zbog čega se liječio i bio hospitaliziran u Kanadi. Imao je nekoliko operativnih zahvata, a posljedice moždanog udara su bile da mu je oduzeta lijeva strana tijela. Ističe da niti prije, a niti poslije sa tuženikom nije razgovarao o eventualnoj prodaji stanova, a u vrijeme kada je prodaja rađena, on je pretrpio moždani udar i bio na liječenju, operativnim zahvatima i rehabilitaciji. Od kupoprodaje nije primio nikakav novčani iznos od tuženika. Do 7. kolovoza 2022. nije dolazio u Republiku Hrvatsku, a niti je tuženik dolazio u Kanadu. Sa tuženikom je dok je bio bolestan bio u kontaktu skoro svaki dan. Čak je od njegove supruge tuženik tražio da ga fotografira tako da ga je supruga u bolnici slikala mobilnim aparatom te fotografije poslala tuženiku.
Ističe da je 2018. kada je kupio ove stanove, odnosno nešto poslije, obzirom da je bio u Republici Hrvatskoj zbog svoje sestre, saznao da je IO odnosno tuženik izgubio ½ svojih nekretnina u postupku bračne stečevine sa svojom suprugom RO te pošto nije imao gdje živjeti, on mu je rekao da ima tu dva stana i da može živjeti unutra. Od strane MO saznao je da tuženiku mora izdati punomoć kako bi isti uopće mogao ulaziti u zgradu i živjeti u nekretnini, a jednako tako, prema njihovom dogovoru, isti je trebao renovirati veći stan, a za što mu je također trebala punomoć. Nakon toga tuženik je sa svojim odvjetnikom Nemanjom Nožinić sačinio punomoć koju je tužitelj potpisao i svoj potpis ovjerio kod javnog bilježnika. Sa tuženikom je neposredno prije dolaska u RH u mjesecu kolovozu 2022. razgovarao. Tuženik ga je pitao je li dolazi sam ili sa suprugom, a on je odgovorio da dolazi sa suprugom, a na što je tuženik rekao da će im prepustiti dvosobni stan na 8. katu, a on da će otići živjeti u jednosobni stan na 9. katu, koji je manji površinom.
Po dolasku u Republiku Hrvatsku je bio u parku u [adresa] te je od gosp. MO saznao da IO priča da mu je tužitelj prepisao i manji i veći stan na njega. Pokazao je tužitelju zgradu suda i rekao mu da u gruntovnici može provjeriti z.k. stanje stanova, pa je u gruntovnici saznao da je doista došlo do prijenosa prava vlasništva sa tužitelja u vlasništvo tuženika. Nakon toga pokušao je stupiti u kontakt sa tuženikom te ga je u 3-4 dana pokušao telefonski dobiti obzirom da on u ranim jutarnjim satima odlazi na Strmac, kada je lijepo vrijeme te ga je tek četvrti dan uspio dobiti i s njim razgovarati. Od njega je zahtijevao da mu vrati sve originale njegovih isprava, između ostalih i domovnicu i punomoć i ostalo što mu je dao 2018. no isti mu do danas nije predao isprave, a napomenuo je kako između njih dvojice više nema međusobnog povjerenja. Po povratku tužitelja iz Kanade u RH stan u koji je došao na 8. katu nije imao promijenjene brave. Ušao je sa ključevima koje je imao od ranije.
Tuženiku je za obnovu stana te 2018., kada se vraćao u Kanadu ostavio 80.000 dolara, a od toga 125.000,00 kn. Tužitelj ističe da mu je prije njegovog dolaska tuženik obećao da kada dođe kući da će mu on pomoći, da će ga čuvati i pomoći njegovoj ženi da se brine o njemu. Vodio ih je u MUP da se njegova supruga prijavi te da joj izvadi OIB. Ističe da mu je tada, po svom dolasku 2022., dao 20.000,00 dolara. Točno je da je IO išao s njim i njegovom suprugom u policiju kao i u poreznu upravu te ga je vozio u park, no ne dugo. Točno je da je sada pok. sestra tužitelja imala određenih zdravstvenih problema i htjela je ići u obiteljski dom te je tužitelj zamolio tuženika da nađe obiteljski dom za sestru te je tuženik razgovarao sa gosp. GO koji je vlasnik obiteljskog doma i gdje je bila smještena prija od tužiteljeve sestre. Sestra je pristala u taj dom, a kako njezina djeca, između ostalih i kćerka Ž, nije htje la sudjelovati u plaćanju smještaja doma, to je on IO, nakon što ga je o tome obavijestio, a da se dom ne plaća, slao novac na način da bi mu izdao ček, a koji je služio za uplatu troškova smještaja njegove sestre u domu. Tužitelj iskazuje da od tuženika nikada nije primio nikakav novčani iznos po bilo kojoj osnovi. Osnovna svrha kupnje stanova u [adresa] je bila želja tužitelja da svoju mirovinu proživi u [adresa]. Tužitelj iskazuje da je prijava na policiji uslijedila odmah po njegovom dolasku u RH jer mu je tuženik rekao da se moraju prijaviti. Tužitelj tada nije znao da je tuženik vlasnik predmetnih nekretnina. Što se tiče odnosa tužitelja sa tuženikom isti je bio fantastičan, da su bili najbolji prijatelji, a upoznali su se 1997. u parku u [adresa] i tada zaključili da imaju zajedničke interese – sport i prehranu i tako su se povezali. Tužitelj je osobno renovirao stan na 9. katu, a IO je zadužio za obnovu stana na 8. katu te je trebalo obnoviti dnevnu sobu, pod u istoj, kuhinju i kupaonicu, a za što mu je ostavio novac u iznosu od 80.000,00 dolara. IO je izvršio radove obnove na način da su izmijenjene pločice u dnevnom boravku, kupaonici i kuhinji i sve je napravio po dogovoru. IO mu je pomogao naći obiteljski dom za smještaj sestre tužitelja a nema saznanja da bi IO posjećivao njegovu sestru. Nakon toga ga je IO obavijestio da sestrina kćerka ne sudjeluje u podmirenju troškova doma, pa je tužitelj poslao ček tuženiku. Tužitelj dodaje da je boravio i živio u zapadnoj Kanadi, da je jedno vrijeme radio u rudniku i imao u vlasništvu tri kuće koje je tamo otplatio i na kraju prodao, a za što je ostvario iznos blizu milijun dolara. Inače, školovao se u RH i to u Osijeku gdje je završio strojarski fakultet te je po zanimanju ing. strojarstva, a u Kanadi je u Montrealu studirao nutricionizam.
Dodatno saslušan n a ročištu 23.2.2026. pred sucem kojem je spis dodijeljen u rad, tužitelj KO ostao je u cijelosti kod svog iskaza i dodaje da je živio i radio u Kanadi te da je svoju ušteđevinu potrošio za kupovinu dva stana u [adresa] jedan dvosobni i jedan jednosobni i te stanove je kupio 2018. ŽO je upoznao 1997. u gradskom parku i od tada su u dobrim odnosima. Kada je tužitelj išao nazad u Kanadu ostavio je ŽO 80.000,00 kanadskih dolara da on obnovi veći stan u koji se stan tužitelj namjeravao vratiti sa svojom suprugom. Kada se tužitelj vratio u Hrvatsku sa svojom suprugom iz Kanade 2022. IO je živio u dvosobnom stanu a u jednosobnom stanu nije bio nitko. IO se tada preselio iz dvosobnog u jednosobni stan jer se stanovi nalaze u istoj zgradi na adresi [adresa]. U dvosobni stan su došli živjeti tužitelj i njegova supruga koja je iz Brazila i koja je puno mlađa od njega i koja ga njeguje. Moždani udar je imao u travnju 2021. Kada je njegova supruga koja je strana državljanka trebala prijaviti svoj boravak na stanu u kojem je tužitelj došao, tužitelj je vidio da je taj stan nije na njegovom imenu. Ne sjeća se da li je IO morao dati kakvu potvrdu da se supruga može prijaviti da živi u stanu tj. da ima boravište. Nikada tužitelj nije imao namjeru prodati te stanove IO niti je dobio bilo kakav novac od tih stanova od IO. IO je ostavio punomoć za obnovu tog većeg stana no nikada nije ostavio punomoć za prodaju tog stana. Danas IO živi u manjem stanu a tužitelj sa suprugom u većem stanu. IO mu nije dao nikakav ostatak od novca koji mu je tužitelj ostavio za obnovu stana od 80.000,00 kanadskih dolara i koji novac je tužitelj tuženiku dao u gotovini. Iako stanuju u istoj zgradi jako se rijetko viđa sa tuženikom. Čuo je da se protiv tuženika vodi kazneni postupak vezano za te stanove koje je tužitelj kupio u [adresa] a tuženik ih je prepisao na svoje ime.
14. Saslušani tuženik IO potvrdio je da su se stranke upoznale 1997. u parku u [adresa]. Odnosi između njega i tužitelja bili su dobri te je točno da je tužitelj 5. travnja 2019. sačinio punomoć kojom punomoći ga između ostalog, ovlastio da proda predmetne nekretnine, obzirom da je negdje krajem tog mjeseca travnja 2019. odlazio u Kanadu, a na njegov upit zašto je stavio i mogućnost da proda ove nekretnine, isti mu je odgovorio da odlazi u Kanadu da ima tamo nekretnine i da tko zna što će se njemu desiti. Vezano za sporne ugovore o kupoprodaji predmetnih nekretnina, ističe da prije nego je došlo do sklapanja prvog ugovora, razgovarao je sa tužiteljem koji je u to vrijeme bio u bolnici te mu je isti rekao da ovaj stan koji se nalazi na 8. katu prepiše na svoje ime i vlasništvo. Ovaj stan je u to vrijeme bio dovršen, dok stan na 9. katu nije bio uređen. Poslije toga, opet u komunikaciji sa tužiteljem, isti mu je rekao da si prepiše i drugi stan jer se kod njega sumnjalo da ima rak pluća te je mislio da se zbog bolesti više nikada neće vratiti u RH pa je onda shodno njegovoj inicijativi to napravio. Do isplate kupoprodajne cijene nije došlo, a to iz razloga jer je on svojim novcem adaptirao predmetne nekretnine, time da ističe da je 2009. prodao kuću od koje je ostvario iznos od 29.500,00 eura te je dio tog novca uložio u obnovu ovih nekretnina te plaćanje režija i namještanje potrebnim namještajem oba stana. Po njegovoj procjeni, troškovi koje je imao za navedeno iznose oko 500.000,00 kn. Ističe da nisu točni navodi tužitelja da bi mu ostavio bilo kakav novac, a kamoli iznos od 80.000,00 dolara ili 125.000,00 kn. Znao mu je poslati u pismu gotov novac oko 100 dolara i to za Novu godinu. U predmetnim nekretninama živio od mjeseca kolovoza 2021., a prije toga je živio na adresi [adresa] te ističe od 8. mjeseca 2021. nije plaćao nikome nikakvu najamninu, a i sam tužitelj je izjavio da nekretnine može koristi za svoje stanovanje.
Nakon što je tužitelj sa suprugom došao u Republiku Hrvatsku on da je odmah razgovarao sa njim vezano za stanove. Pitao ga je "Sjećaš li se ĐO da si rekao da te stanove prepišem na sebe". Na što je tužitelj rekao da nema problema, ali je onda predložio da jedan stan ide tuženiku, a jedan njegovoj supruzi, a novac od 300.000 eura, kojeg je imao na banci da podijele po pola, dakle tuženik i njegova supruga, znači kada bi tužitelj umro. Tuženik da mu je predložio da što se tiče stana da može odmah otići kod odvjetnika, a bili su 50 metara od ureda odvjetnika, ali tužitelj se u tom trenutku predomislio. On smatra da je tužitelj pod utjecajem svoje supruge kojoj to ne odgovara. Po povratku tužitelja sa suprugom u RH istima je pomogao na način da je izvadio nove isprave te je 8. rujna 2022. zajedno sa suprugom tužitelja išao u MUP radi dozvole njenog boravka u Republici Hrvatskoj. Sa tužiteljem bi se lako dogovorio, no supruga tužitelja sprječava bilo kakav dogovor. Tuženik da je puno uložio u predmetne nekretnine, a to mu nije vraćeno. Plaćao je troškove režija za obje nekretnine te je ulagao svoj novac i rad u nekretnine. Stranke su bile u prijateljskim odnosima i nikada tuženik nije tužitelju ispostavljao bilo kakve račune te nije potraživao da mu ovaj vrati uloženo, ali sada to traži i ističe. Ističe da sada više nema što tražiti jer su stanovi njegovi, on je u iste uložio i iste prepisao na svoje ime i vlasništvo.
Što se tiče ulaganja u stanove navodi da se radi o radovima na sanitarijama, izmijenjeno je kupatilo na način da su mijenjane u cijevi, promijenjeni su svi podovi, plin je doveden do peći, rađeno je krečenje, ugradbeni ormar, radovi oko struje i stolarije, izmijenjena je balkonska stijena na stanu na 9. katu te su rađeni neki sitni radovi na tom jednosobnom stanju obzirom da tužitelj nije isti u potpunosti uredio. Kontakti između njega i tužitelja su bili česti te su razgovarali i po 2-3 sata jer je tužitelja vuklo da se vrati u Republiku Hrvatsku gdje je imao prijatelje i poznanike. Kod renoviranja tužitelj nije bio sitničav te je dogovor prije njegovog odlaska u Kanadu bio da se naprave krupne stvari, ali kasnije kada je odlučio doći u Republiku Hrvatsku sam tuženik je po svom nahođenju kupio namještaj (posteljina, ručnici, kuh. krpe, glačalo i dr.), jer je znao da tužitelj dolazi bolestan.
U jednom od razgovora sa tužiteljem isti ga je pitao je li prepisao stan. Tada mu je rekao da ako on umre da neće moći prepisati, a i u razgovoru sa odvjetnicima koji su u mirovini da tuženik, ako tužitelj umre, neće moći prepisati stan jer punomoć ne vrijedi, a obzirom da tuženik nema ugovora, njega nema u ostavinskoj raspravi. Nakon toga tužitelj mu je rekao da je bio na pregledu i da se sumanja na rak pluća i da vjerojatno neće preživjeti i zbog čega je tuženik prepisao drugi stan, i to je jedan razlog, a drugi razlog je što je tuženik uložio novac jer tko bi njemu priznao uloženo, da je bila ostavinska rasprava jer nije imao nikakav ugovor. Tuženik iskazuje da je on osobno vodio brigu o sestri tužitelja da ju je obilazio od 1997. te je pomogao da se ista smjesti u dom, time da je od 2016. do 2021. on osobno plaćao razliku za njezin smještaj u domu jer je ona imala 230 eura mjesečno, a dom je iznosio 400 eura, a razlika iznosi 13.000 eura, time da je u jednom periodu otvorio trajni nalog.
Tuženik iskazuje da trenutno ima mirovinu 800 eura time da u Republici Hrvatskoj ostvaruje mirovinu od 630 eura te ima oko 180 eura njemačke mirovine. Navodi da je 2009. prodao kuću te da taj novac nije trošio. Imao je oko 30.000 američkih dolara, a trenutno mu je ostalo od toga 10.000 dolara, a koje je podigao i dao tužitelju kada je ovaj došao u Republiku Hrvatsku. Što se tiče spomenutog iznosa od prodaje kuće isti je po potrebi dizao od 2018. do danas odnosno kako je trebalo što za adaptaciju. Dodaje da je imao i novac ušteđen dok je radio u Njemačkoj, a radilo se o iznosu od oko 20.000 eura. Tada se radilo u markama, ali taj novac nije imao na računu. Tuženik iskazuje da je 10 godina radio u Njemačkoj time da je 4,5 godine bio prijavljen, a ostatak je radio bez prijave i radilo se o periodu od 1971. do 1983., a radio je kao alatničar i kao monter.
Tuženik iskazuje da što se tiče ulaganja u periodu od 2019. do 2021., dok stanovi nisu bili prepisani na njegovo ime i vlasništvo jer je imao punomoć i jer je mogao prodati kad hoće, time da ponavlja svoj iskaz u dijelu da je o važenju punomoći razgovarao tek nakon što ga je sam tužitelj na to upozorio, dakle kada se razbolio, i da je u razgovoru sa odvjetnicima saznao da ako tužitelj umre punomoć više ne vrijedi i neće moći prepisati stanove na sebe.
KO mu nije dao uputu da zaključi kupoprodajni ugovor sam sa samim sobom, ali mu je odmah po izdavanju punomoći i kasnije rekao da stanove može prepisati na sebe.
Na daljnji upit pun. tužitelja, je li tužitelj odobrio kupoprodajne ugovor, tuženik iskazuje da je dana 28. rujna 2022. zajedno sa tužiteljem i njegovom suprugom bio u MUP u PP Nova Gradiška radi dozvole boravka gdje je tužitelj na upit ima li imovine u RH u ime i za račun svoje supruge, odgovorio da nema, a na upit gdje stanuje, tužitelj je odgovorio "Kod IO", time da tuženik dodaje da u tom trenutku supruga nije govorila hrvatski jezik.
Na upit pun. tužitelja, je li bilo situacija u kojima je tuženik odlučio vratiti stanove tužitelju, tuženik iskazuje, da a zašto da mu ih vrati, odnosno da mu može vratiti stanove jedino pod uvjetom da mu tužitelj plati troškove za ulaganje u oba stana. Iznose koji su navedeni u prijepornim kupoprodajnim ugovorima nije isplatio tužitelju jer ti stanovi nisu bili sređeni u vrijeme kada ih je tužitelj kupio, a kada su rađeni ugovori da su stanovi bili sređeni i da je to učinjeno radi plaćanja poreza.
Što se tiče financiranja, adaptacije stanova o tome nije obavještavao tužitelja jer je isti znao, a nije ga obavještavao o svakoj sitnici, oni su razgovarali, ali ponavlja da mu je tužitelj obećao da će te stanove prepisati na njega.
Tuženik iskazuje da troškove za dom pok. sestre tužitelja snosio tuženik sam od 2016., da mu iste troškove tužitelj nikada nije naknadio, a on nije niti tražio jer je sve njemu trebalo ostati. Oni da su bili prijatelji i da su si međusobno vjerovali.
Primjedba punomoćnika tužitelja na iskaz tuženika je da tužitelj prigovora da bi tuženik ulagao svojim sredstvima u predmetne nekretnine, da bi mu tužitelj odobrio prijepis stanova na tuženika na način kako to iskazuje tuženik, te da tuženik nije primio iznose od tužitelja nikada u životu po bilo kojoj osnovi, prigovara da bi tuženik imao sredstva ušteđena od 2009. kojima bi raspolagao kao i o mirovini od 800 eura te po primjedbi tuženik ostaje kod svog iskaza.
Ponovo saslušan na ročištu od 23.2.2026. tuženik IO iskazao je da ostaje u cijelosti kod svog iskaza od 22.3.2024.
Tuženik ponavlja da je prvi ugovor za veći stan od 54m[2] sklopljen 8.6.2021. a za drugi manji stan da je sklopljen 17.12.2021. i to za stan od 43m[2] a oba stana su u istoj zgradi u neboderu na adresi [adresa]. U vrijeme kada su ugovori pravljeni tužitelj je bio u Kanadi a prije toga je on 14.4.2019. otišao u Kanadu a vratio se 7.8.2022. u [adresa]. Tužitelj je u Kanadi imao moždani udar i u telefonskom razgovoru tužitelj mu je rekao da te stanove prepiše na sebe. U punomoći koju je tužitelj dao tuženiku pisalo je da se mogu prodati ti stanovi. Tuženik je tužitelju rekao da oženi svoju tadašnju partnericu koja je o njemu brinula i na taj način bi ona mogla ostati živjeti u [adresa]. Tuženik je otišao kod odvjetnika Nemanje Nožinić koji mu je napravio kupoprodajni ugovor prvo za veći stan a nakon toga i za manji stan, razlika između toga je bila oko 6 mjeseci. Tuženik zna da je oba stana tužitelj platio i to jedan stan 21.000,00€ a veći 34.000,00€. Nije mu ostavio nikakve novce za obnovu tih stanova. Tužen ik je te stanove obnovio svojim novcima time da je tužitelj većinom obnovio manji stan na 9. katu i to oko 80% a tuženik je samo izvršio vezano za krečenje. Krečenje je platio oko 2.000,00€ a platio je još nešto oko 3.000,00€ jer je pukla cijev od vodovoda koju je morao sanirati. Tuženik nije ništa plaćao tužitelju za najam stanova a plaćao je režije za stanove i prije nego što ih je prepisao na svoje ime. Odvjetnik Nemanja Nožinić mu je napravio oba kupoprodajna ugovora a tuženik je išao sam iste ovjeriti kod javnog bilježnika. Tuženik je na ugovoru potpisao i na mjestu kupca i na mjestu punomoćnika tužitelja.
Na pitanje suca da li je iznos kupoprodajne cijene naveden u ugovoru od 250.000,00kn za jedan stan te iznos od 170.000,00kn za drugi stan ikada isplaćen tužitelju a kako je to navedeno u točkama II oba ugovora o kupoprodaji stanova, tuženik iskazuje da takva kupoprodajna cijena u tom iznosu nije plaćena kako je to navedeno u ugovoru ali da je on brinuo o sestri tužitelja, uredio i namjestio stanove i da je razliku dao tužitelju u gotovini i to oko 71.000,00€. Tuženik iskazuje da ne zna formulirati za što je optužen u kaznenom postupku a misli zato što nije platio stan.
Na dalje pitanje da li je tuženik optužen radi kaznenog djela utaje odnosno zbog toga što je koristio trenutak slabosti tužitelja, moždani udar, kako bi putem punomoći prepisao vlasništvo stana na sebe bez isplate kupoprodajne cijene, bez dogovora, bez saznanja tužitelja i bez dogovora sa tužiteljem i bez naknadnog odobrenja navedenih kupoprodajnih ugovora, tuženik odgovara da ne zna.
15. Uvidom u dostavljenu prevedenu medicinsku dokumentaciju za tužitelja (str. 87 do 93 spisa) vidljivo je da je tužitelj prema pregledima obavljenom 23.4.2021 i 27.4.2021. pretrpio opsežni subakutni ishemijski moždani udar u području desne strane.
16. Uvidom u dostavljeni zapisnik od 19. prosinca 2025. u predmetu K-193/2024 vidljivo je da je po optuži ODO u Požegi okrivljenik IO optužen zbog kaznenog djela iz čl. 232. st. 3. KZ/11 te je u vrijeme objave presude isti kazneni postupak nepravomoćno okončan.
Uvidom u E spis u predmetu je donesena osuđujuća presuda sa 24. ožujka 2026. kojom je tamo okrivljeni IO proglašen krivim što je u razdoblju od 8. lipnja 2021. do 17. prosinca 2021. u [adresa], na temelju punomoći dane od strane KO ovjerene po javnom bilježniku Draženu Oreškoviću 5. travnja 2019. pod brojem OV-2530/2019 kojom ga je isti ovlastio da poduzima sve radnje vezane za prodaju nekretnine tada upisane u zk. pod. ul. 453 KPU k. o. [katastarska općina], u naravi stan koji se nalazi u stambenoj zgradi izgrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica] i nekretnine tada upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] etaža 49 k. o. [katastarska općina] i to 50. suvlasnički dio s neodređenim omjerom Etažno vlasništvo (E-49) u zgradi izgrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica], prvo dana 8. lipnja 2021. u ime KO kao prodavatelja sa sobom kao kupcem zaključio ugovor o kupoprodaji nekretnine tada upisane u zk. pod. ul. 453 KPU k. o. [katastarska općina], u naravi stan koji se nalazi u stambenoj zgradi izgrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica] u kojem ugovoru je navedeno da je KO na ime cijene predmetne nekretnine isplatio iznos od 250.000,00 kuna (33.180,70 eura), ali je u nakani prisvajanja tuđe tražbine veće vrijednosti navedeni iznos zadržao za sebe iako svjestan da je kao opunomoćenik KO dužan navedeni iznos predati istom, a zatim postupajući s istom nakanom dana 17. prosinca 2021. u ime KO kao prodavatelja sa sobom kao kupcem zaključio ugovor o kupoprodaji nekretnine tada upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] etaža 49 k. o. [katastarska općina] i to 50. suvlasnički dio s neodređenim omjerom Etažno vlasništvo (E-49) u zgradi izgrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica] sa sobom kao kupcem u kojem ugovoru je navedeno da je KO na ime cijene predmetne nekretnine isplatio iznos od 170.000,00 kuna (22.562,87 eura), ali je navedeni iznos zadržao za sebe iako svjestan da je kao opunomoćenik KO dužan navedeni iznos predati istom, oštetiviši time KO za iznos od 420.000,00 kuna (55.743,57 eura), dakle, protupravno prisvojio imovinsko pravo koje mu je povjereno, a vrijednost imovinskog prava je velika, čime je počinio kazneno djelo protiv imovine, utaje, opisano u članku 232. stavak 1. i 3. KZ/11, a kažnjivo po članku 232. stavku 3. KZ/11, u vezi s člankom 52. stavkom 1. KZ/11 pa se okrivljenik Č na temelju članka 232. stavak 3. KZ/11 osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine.
Istom presudom u točki II na temelju članka 158. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 72/25 i 13/26 dalje u tekstu: ZKP/08) u cijelosti se prihvaća imovinskopravni zahtjev oštećenika KO te se utvrđuje da je ništetan Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 08.06.2021. godine temeljem kojeg ugovora i punomoći od 05.04.2019. je okrivljeni IO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], stekao vlasništvo nekretnine - dvosobnog stana na osmom katu, desno, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, kupaonice, izbe, WC-a, hodnika, lođe i drvarnice u podrumu, u ukupnoj površini od 54,45 m2, na adresi [adresa], tada upisane u [broj poduloška] KPU k. o. [katastarska općina], a danas upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to pod rednim brojem 45. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-44) te se uspostavlja ranije zemljišnoknjižno stanje kakvo je bilo prije provedbe upisa posl. br. Z-7379/2012 od 11.06.2021. i uknjižuje se pravo vlasništva za korist oštećenika KO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i da je ništetan ugovor o kupoprodaji nekretnina od 17.12.2021. godine temeljem kojeg ugovora i punomoći od 05.04.2019. je okrivljeni IO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] stekao vlasništvo nekretnine - jednosobnog stana na devetom katu, lijevo, koji se sastoji od jedne sobe, kuhinje, kupaonice, hodnika, lođe, balkona te drvarnice u podrumu u ukupnoj površini od 43,38 m2, na adresi [adresa], sagrađene na k. č. br. [katastarska čestica], tada upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a danas upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to pod rednim brojem 50. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-49) te se uspostavlja ranije zemljišnoknjižno stanje kakvo je bilo prije provedbe upisa Z-15530/2021 od 22.12.2021. i uknjižuje se pravo vlasništva za korist oštećenika KO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa].
17. Ondje okrivljeni IO uložio je žalbu na cjelokupnu kaznenu presudu u predmetu K-193/2024-42 od 24.3.2026. pa je po istoj predmet dostavljen Županijskom sudu u Varaždinu sa 9.6.2026. gdje je formiran spis Kž-306/2026. Ondje oštećenik KO zastupan po odvjetniku Tomislavu Hotka iz Zagreba je u cijelosti uspio sa svojim imovinsko pravnim zahtjevom a kako je to navedeno u točki II izreke presude.
18. Brisovna tužba u predmetu P-115/2023 je podnesena sa 27.2.2023. te u vrijeme objave ove presude presuda u predmetu K-193/2024 nije pravomoćna pa isto tako niti odluka o tamo usvojenom imovinsko pravnom zahtjevu oštećenika KO – ovdje tužitelja. Zbog navedenog sud odlučuje o tužbenom zahtjevu u predmetu P - 115/2023 jer o istome nije donesena pravomoćna sudska odluka.
19. Nije sporno da je tuženik IO prvo 8. lipnja 2021. u [adresa] na temelju punomoći dane od strane KO, ovjerene po javnom bilježniku Draženu Oreškoviću od 5. travnja 2019. pod brojem OV-2530/2019 u ime KO kao prodavatelja sa sobom kao kupcem zaključio ugovor o kupoprodaji nekretnine tada upisane u zk. pod. ul. 453 KPU k. o. [katastarska općina], u naravi stan koji se nalazi u stambenoj zgradi izgrađenoj na kč. br. [katastarska čestica] u kojem ugovoru je navedeno da je KO na ime cijene predmetne nekretnine platio iznos od 250.000,00 kuna (33.180,70 eura). Isto tako nesporno je da je IO **.**.2021. u ime KO kao prodavatelja sa sobom kao kupcem zaključio ugovor o kupoprodaji nekretnine tada upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] etaža k. o. [katastarska općina] i to 50. suvlasnički dio s neodređenim omjerom u zgradi izgrađenoj na kč. br. [katastarska čestica], a u kojem ugovoru je je navedeno da je KO na ime cijene predmetne nekretnine isplatio iznos od 170.000,00 kuna (22.562,874 eura).
20. Nije sporno da tuženik IO, a kako je to sam iskazao, nije isplatio tužitelju KO iznose navedene u kupoprodajnim ugovorima za prethodno navedene nekretnine te je iznos od 250.000,00 kuna (33.180,70 eura) i 170.000,00 kuna (22.562,874 eura) zadržao za sebe, a da je pri tome bio svjestan da je kao punomoćnik KO predmetne iznose bio dužan predati istom, pa nije sporno da je IO protupravno prisvojio tuđe imovinsko pravo, tj. pravo tuženika KO na primitak iznosa kupoprodajne cijene za stanove, a što mu je bilo povjereno temeljem punomoći izdane od strane KO zbog čega su predmetni kupoprodajni ugovori navedeni u točki I. izreke usvojenog tužbenog zahtjeva ništetni.
21. Sud je poklonio vjeru iskazima saslušanih svjedoka RO i ŠO a koji iskazi u cijelosti potvrđuju navode tužitelja KO.
Isto tako sud je poklonio vjeru iskazu tužitelja KO da isti nije imao namjeru prodati predmetne stanove što je potvrdila i svjedokinja RO koja je neposredno nakon saznanja o prodaji stanova došla u kontakt s njim te joj je navedeno i rekao. Tužitelj je više puta tijekom postupka jasno dao do znanja da nije htio prodavati navedene stanove, a to obzirom da je u jednom od stanova htio stanovati sa svojom suprugom po povratku iz inozemstva. Sud nema razloga sumnjati u istinitost i vjerodostojnost iskaza tužitelja jer su njegovi navodi potvrđeni iskazima saslušanih svjedoka i materijalnim dokazima koji prileže spisu.
Sud nalazi da tužitelj nema razloga lažno teretiti tuženika i zbog prijateljskog odnosa koji je postojao između stranaka a koje je trajalo tridesetak godina i to sve do saznanja tužitelja da je tuženik u vrijeme dok se on nalazio u bolnici, kupoprodajnim ugovorom koji je sklopio sam sa sobom, a na temelju punomoći koju mu je oštećenik u povjerenju dao za potrebe adaptacije stanova prepisao te stanove na sebe, a koja radnja tuženika nije sporna. Tužitelj je imao zdravstvene probleme u travnju 2021., a tuženik je znajući da se isti nalazi u bolnici u lošem zdravstvenom stanju iskoristio punomoć koju mu je tužitelj dao na način da je sam sa sobom sklopio kupoprodajne ugovore a bez suglasnosti tužitelja kao prodavatelja za stanove u prethodnom vlasništvu KO. Tuženik tvrdi da je tužitelj znao da je tuženik te stanove prepisao na sebe jer su imali takav dogovor, a za postojanje takvog dogovora ne postoji niti jedan materijalni ili personalni dokaz već baš naprotiv postoje iskazi svjedoka iz kojih proizlazi da nije postojala namjera tužitelja da proda svoje stanove.
Tuženik navodi da je stanove prepisao na sebe na temelju kupoprodajnog ugovora jer je on bio taj koji je vršio radove adaptacije i ulagao u te stanove.
Svjedokinja RO bivša supruga tuženika koja je u to vrijeme stanovala s tuženikom navela je da joj je tuženik osobno pokazao novac koji mu je tužitelj ostavio prije povratka u Kanadu za potrebe renovacije stanova koji su predmet ovog postupka, a taj novac je svjedokinja i vidjela jer ga je tuženik donio u stan u kojem su tada zajedno živjeli te je potvrdila da se radilo o novcu u valuti dolara i kune.
Tužitelj je ostavio tuženiku određeni iznos novca za renovaciju predmetnih stanova, a to proizlazi i iz iskaza saslušanog tužitelja. U kupoprodajnim ugovorima zaključenim 8. lipnja 2021. i 17. prosinca 2021. je navedeno da je kupac isplatio kupoprodajnu cijenu po potpisima predmetnih ugovora, a ne da će isplata biti izvršena u nekom budućem vremenu nakon sklapanja ugovora. Kako kupoprodajna cijena nije bila isplaćena u skladu s kupoprodajnim ugovorom niti je postojala stvarna volja, odnosno namjera tužitelja da predmetne stanove proda, a tuženik nije bio financijski u mogućnosti priuštiti si te stanove, a što proizlazi iz iskaza svjedokinje RO, ali i kontradiktornih navoda tuženika u pogledu novca kojim je u to vrijeme raspolagao, tako je ovaj sud utvrdio da je tuženik na protupravan način protivno stvarnoj volji tužitelja prisvojio tuđe imovinsko pravo.
Tužitelj je saznao za prijenos prava vlasništva stanova, odnosno za predmetne kupoprodajne ugovore tek po dolasku iz Kanade u Hrvatsku i to krajem 2022. godine, a što proizlazi iz suglasnih iskaza saslušanog tužitelja. Predmetni kupoprodajni ugovori sklopljeni su 8. lipnja 2021. i 17. prosinca 2021., odnosno gotovo godinu ranije od kada je tužitelj saznao za izvršenu kupoprodaju iz čega proizlazi da isti nije mogao iskazati svoju suglasnost s takvim pravnim poslom u vrijeme njegova poduzimanja obzirom da za poduzimanje takvog pravnog posla u to vrijeme nije ni znao, a što je tužitelj istaknuo više puta tijekom postupka.
22. Tuženik iskoristio povjerenje koje je tužitelj imao u njega na način da je zlorabio punomoć koju mu je tužitelj dao i to na način da je zadržao za sebe iznose kupoprodajnih cijena stanova iako je znao da je predmetne iznose bio dužan predati tužitelju, a jedan od stanova je prepisao na sebe dok se oštećenik još uvijek nalazio u bolnici u teškom zdravstvenom stanju, a čega je bio svjestan i tuženik te je predmetnu punomoć iskoristio na štetu tužitelja, a što je protivno svrsi i značenju punomoći kao pravnog instituta.
Na temelju punomoći dane od strane tužitelja KO tuženiku IO, ovjerene po javnom bilježniku Draženu Oreškoviću od 5. travnja 2019. broj OV-2530/2019 dana 8. lipnja 2021. tuženik je u ime tužitelja KO kao prodavatelja sa sobom kao kupcem zaključio je ugovor o kupoprodaji nekretnine tada upisane u zk. pod. ul. 453 KPU k. o. [katastarska općina], u naravi stan koji se nalazi u stambenoj zgradi izgrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica] u kojem ugovoru je navedeno da je KO na ime cijene predmetne nekretnine isplatio iznos od 250.000,00 kuna (33.180,70 eura), ali je u nakani prisvajanja tuđe tražbine veće vrijednosti navedeni iznos zadržao za sebe iako svjestan da je kao opunomoćenik KO dužan navedeni iznos predati istom, a zatim postupajući s istom nakanom dana 17. prosinca 2021. u ime KO kao prodavatelja sa sobom kao kupcem zaključio ugovor o kupoprodaji nekretnine tada upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] etaža 49 k. o. [katastarska općina] i to 50. suvlasnički dio s neodređenim omjerom Etažno vlasništvo (E-49) u zgradi izgrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica] sa sobom kao kupcem u kojem ugovoru je navedeno da je KO na ime cijene predmetne nekretnine isplatio iznos od 170.000,00 kuna (22.562,87 eura), ali je navedeni iznos zadržao za sebe iako svjestan da je kao opunomoćenik KO dužan navedeni iznos predati istom, oštetiviši time tužitelja KO za iznos od 420.000,00 kuna (55.743,57 eura). Prema danoj punomoći tuženik IO imao je pravo raspolagati sa stanovima, pa i prodati ih, sam čin prodaje stanova, u trenutku kada se tužitelj KO s obzirom na svoju visoku životnu dob i pretrpljeni moždani udar nalazi praktično na samrti, ne nekom nepoznatom kupcu, trećoj osobi već sebi, jedinoj osobi u Hrvatskoj koja ima saznanja o zdravstvenom stanju oštećenika, jedinoj osobi koja ima mogućnost prodati te stanove još za života tužitelja, jer mu njegovom smrću prestaju ovlasti iz punomoći, ukazuje na visok stupanj nemorala i niskih pobuda u postupanju tuženika IO da na taj način dođe do imovine koju si vlastitim radom nije uspio osigurati za svog dosadašnjeg života, već je vidio priliku da si istu osigura nauštrb smrtno bolesnog prijatelja s kojim je gajio 30-godišnje prijateljstvo i koji je u njega imao bezgranično povjerenje, pa se takvo postupanje tuženika može promatrati i u smislu eventualnog postojanja razloga za ništetnost ugovora iz članka 322. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima jer je postupanje tuženika duboko protivno moralu i suprotno volji tužitelja.
23. Tužitelj je u ovom postupku dokazao da je upis proveden na nekretninama iz točke I izreke usvajajućeg dijela pogrešan jer je proveden temeljem sklopljenih ništetnih kupoprodajnih ugovora gdje je na strani prodavatelja KO bio tuženik IO kao punomoćnik prodavatelja a na strani kupca je bio IO osobno koji nikada nije isplatio kupoprodajnu cijenu koja je navedena u kupoprodajnim ugovorima. Ako tuženik tvrdi da je stekao vlasništvo na predmetnim stanovima ranije u vlasništvu tužitelja KO temeljem kupoprodajnih ugovora isti je trebao za takve ugovore valjanu opću punomoć ili punomoć izdanu za tu vrstu poslova koja u trenutku sastavljanja ugovora nije starija od jedne godine a ovjeri potpisa punomoćnika prodavatelja priložena je punomoć iz 2019. koja je starija od godinu dana pa su uknjižbe tuženika i prijenos vlasništva na predmetnim stanovima protivne zakonu i nedopuštene. Zbog navedenog je povrijeđeno pravo tužitelja koji je podnio brisovnu tužbu temeljem čl. 150 Zakona o zemljišnim knjigama (NN 63/19, 128/22) i čiji zahtjev je osnovan te je naloženo brisanje zemljišno knjižnog stanja nastalo nakon provedbe ništetnih kupoprodajnih ugovora uz istovremeni upis prava vlasništva na ranijeg vlasnika odnosno stanje koje je bilo prije provedbe predmetnih ugovora.
24. Odluka o trošku tužitelja temelji se na odredbama članka 154. stavka 1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22. i 114/22.) te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 138/23. - dalje: Tarifa), a prema vrijednosti predmeta spora od 55.743,58 eura.
Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu 1.000,00 eura (Tbr. 7. točka 1. Tarife), trošak sastava podneska od 29.5.2023., 30.1.2024., u iznosu od po 1.000,00 eura za svaki podnesak (Tbr. 8. točka 1. Tarife),te za podneske od 25.4.2024. i 28.5.2024. u iznosu od po 100,00 eura za svaki podnesak, trošak pristupa na ročište 18.1.2024.,22.4.2024., 23.2.2026. u iznosu od po 1.000,00 eura za svako ročište (Tbr. 9. točka 1. Tarife), što zbrojeno daje iznos od 6.200,00 eura na koji tužitelju pripada PDV od 1.550,00 eura. Tužitelju pripada i trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 301,95 eura te pristojbe na presudu u iznosu od 677,44 eura što daje zbroj od ukupno 8.429,39 eura koji je trošak tuženik dužan naknaditi tužitelju.
Na dosuđeni parnični trošak dosuđene su mu i zatezne kamate koje teku od dana presuđenja 16. srpnja 2026. do isplate.
U Novoj Gradiški 16. srpnja 2026.
S u d a c :
Željka Paunović
Uputa o pravnom lijeku: Protiv ovog rješenja i presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana ročišta za objavu presude (za stranku koja je uredno bila obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od 15 dana od dana primitka presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovoga suda Županijskom sudu u tri istovjetna primjerka.
DN-a:
1. Odvj. Martina Mišković Aguilar
2. IO, [adresa]
