Poslovni broj: Povrv-1806/2021-63

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27, Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu Tomislavu Bagi, na prijedlog sudske savjetnice Tee Pušić, u pravnoj stvari tužitelja KONZUM plus d.o.o., Zagreb, Marijana Čavića 1/a, OIB: 62226620908, zastupano po članovima uprave ŠĆ i ĆĆ, a oni po punomoćniku Marku Smoleku, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Smolek & Škrinjar d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženice NĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnice obrta [obrt], obrt za prijevoz i trgovinu, [adresa], radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 15. lipnja 2026., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja, ĐĆ, odvjetničkog vježbenika iz Odvjetničkog društva Smolek & Škrinjar d.o.o. iz Zagreba te punomoćnika tužiteljice, supruga HĆ, **.**.2026.

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Vladimira Delonge iz Sinja od 4. prosinca 2020. pod poslovnim brojem Ovrv-7/2020, koji glasi: "Nalaže se tuženiku NĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnica obrta [obrt], obrt za prijevoz i trgovinu, [adresa], isplatiti tužitelju KONZUM plus d.o.o., OIB: 62226620908, novčanu tražbinu u ukupnom iznosu od 41.634,81 kn / 5.525,88 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedini iznos od dospijeća po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do dana 31.12.2022. godine, a od dana 01.01.2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe, i to kako slijedi:

- na iznos od 9.000,00 kn / 1.194,51 EUR od dana 28.03.2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 552,50 kn / 73,33 EUR od dana 01.09.2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 32.082,31 kn / 4.258,05 EUR od dana 27.05.2017. godine pa do isplate", odnosno tužbeni zahtjev se odbija kao neosnovan.

II. Odbija se zahtjev tužitelja KONZUM plus d.o.o., OIB: 62226620908, za naknadom troškova postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Kod vršiteljice dužnosti javnog bilježnika Marijane Buljan iz [adresa] pod poslovnim brojem Ovrv-7/2020 zaprimljen je prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave ovrhovoditelja (u daljnjem tekstu: tužitelja) protiv ovršenice (u daljnjem tekstu: tuženice) u kojem navodi kako ima novčanu tražbinu u iznosu od 41.634,81 kune koja je dospjela i koju tuženica nije podmirila.

Navodi kako temeljem vjerodostojnih isprava i to izvoda otvorenih stavki od 3. ožujka 2020. ima tražbine prema tuženici u iznosu od 9.552,50 kuna i 32.082,31 kuna, sve uvećano za pripadajuće zatezne kamate. Tužitelj predlaže donošenje rješenja o ovrsi s kojim će se tuženica obvezati na isplatu dugovanog iznosa, sve uz naknadu troškova postupka.

2. Javni bilježnik Vladimir Delonga iz [adresa] donio je 4. prosinca 2020. rješenje o ovrsi pod poslovnim brojem Ovrv-7/2020 na koje rješenje je tuženica izjavila prigovor navodeći kako iz rješenja nije vidljivo o kojem se dugovanju radi te da ne postoji nikakva faktura za preuzetu robu. Tuženica nadalje navodi kako je njezino knjigovodstveno stanje s tužiteljem u njezinoj koristi, odnosno da ona potražuje prema tužitelju 17.917,69 kuna.

3. Rješenjem ovog suda od 14. studenoga 2022. stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi javnog bilježnika Vladimir Delonga iz [adresa] od 4. prosinca 2020. pod poslovnim brojem Ovrv-7/2020 u dijelu u kojem je određena ovrha uz ukidanje provedenih radnji te je postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Podneskom od 27. travnja 2023. tužitelj se očitovao na prigovor tuženice navodeći kako je nad društvom AGROKOR d.d. i njegovim ovisnim i povezanim društvima u Republici Hrvatskoj (Agrokor Grupa) 10. travnja 2017. otvoren postupak izvanredne uprave, koji postupak se vodi sukladno odredbama Zakona o postupku izvanredne uprave u trgovačkim društvima od sistemskog značaja za Republiku Hrvatsku, a pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod posl. brojem: St-1138/17. Navodi kako je u postupku izvanredne uprave na ročištu za glasanje održanom 4. srpnja 2018. izglasana i sklopljena nagodba između Agrokor Grupe i njenih vjerovnika (Nagodba), a Trgovački sud u Zagrebu donio je rješenje od 6. srpnja 2018. kojim se potvrđuje Nagodba, nakon čega je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske donio rješenje pod posl. broj Pž-5140/2018 od 18. listopada 2018. kojim odbija odnosno odbacuje sve žalbe vjerovnika na rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu od 6. srpnja 2018., čime je to rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu postalo pravomoćno s danom 18. listopada 2018.

Navodi kako je 1. travnja 2019. započeo proces implementacije Nagodbe odnosno došlo je do prijenosa gospodarske poslovne cjeline s Konzum d.d. na novo društvo Konzum plus d.o.o.

Navodi kako je prema odredbi 22.1.1 Nagodbe, imovina Konzum d.d., uključujući tražbine, a koju čine prava (ne taksativno) u Prilogu 16 Nagodbe, prenesena na društvo registrirano u [adresa] pod tvrtkom AISLE 1 d.o.o., u sudski registar Trgovačkog suda u Zagrebu, pod MBS: [matični broj subjekta]; OIB: 62226620908, a što je sukladno odredbi članka 43. stavak. 5. alineja 1. Zakona o postupku izvanredne uprave nad trgovačkim društvima od sistemskog značaja za Republiku Hrvatsku.

Da je 20. prosinca 2018. izvršen, među ostalim, upis promjene tvrtke društva AISLE 1 d.o.o. tako da ista sada glasi Konzum plus d.o.o.

Navodi kako je iz prigovora tuženika od 18. prosinca 2020. razvidno kako isti ne osporava postojanje poslovne suradnje između trgovačkog društva Konzum d.d. i tuženika te nadalje navodi kako ima otvorena potraživanja prema trgovačkom društvu Konzum plus d.o.o.

Tužitelj u cijelosti osporava bilo kakve navode da bi imao nepodmireno dugovanje prema tuženiku.

U odnosu na utuženi iznos od 32.082,31 kuna ističe kako je tuženiku uplatio iznos od 50.000,00 kuna na ime predujma za vršenje usluga prijevoza po predračunu br. 1/FIN/1, a da je tuženik izvršio usluge prijevoza u sveukupnom iznosu od 17.917,69 kuna i za to izdao račune koji se dostavljaju u prilogu ovog podneska. Iznos od 32.082,31 kuna je ostao neiskorišten stoga tužitelj potražuje navedeni iznos. Tužitelj ističe kako je tuženik prijavio svoje potraživanje prema trgovačkom društvu Konzum d.d. u postupku izvanredne uprave, i to u iznosu od 312.858,00 kuna te je u tom postupku tuženikova tražbina podmirena pravomoćnom i ovršnom Nagodbom postignutom s vjerovnicima u postupku izvanredne uprave.

5. U podnesku od 11. veljače 2025. tužitelj u bitnome navodi kako je tuženiku uplatio iznos od 50.000,00 kuna/6.636,14 EUR na ime predujma za vršenje usluga prijevoza po predračunu br. 1/FIN/1, a da je tuženik izvršio usluge prijevoza u sveukupnom iznosu od 17.917,69 kuna/2.378,09 EUR i za to izdao račune koji su dostavljeni naslovljenom sudu. Da je iznos od 32.082,31 kuna/4.258,05 EUR ostao neiskorišten te da ga stoga tužitelj u ovopredmetnom postupku potražuje. Tužitelj posebno osporava navod tuženika da istome nije uplaćen predujam u iznosu od 50.000,00 kuna te navodi kako je sam tuženik na ročištu 17. siječnja 2025. predao sudu izvadak o stanju i prometu od 26. svibnja 2017. iz kojeg nedvojbeno proizlazi da mu je tužitelj uplatio iznos od 50.000,00 kuna na ime predujma po predračunu br. 1/FIN/1.

6. Na pripremnom ročištu održanom 28. veljače 2025. tuženica je navela kako joj je isplaćeno 50.000,00 kuna njezinih potraživanja prema Konzumu, koje su proknjižene i zatvorene kroz njezino knjigovodstvo, ne kao avans nego kao dug. Tuženica je istaknula i kako traži obrazloženje zbog čega je isplaćen avans u iznosu od 50.000,00 kuna, ako su tražbinu prijavili 5. svibnja 2017., a od Konzuma dobili potvrdu o usklađenom iznosu otvorenih stavki 9. lipnja 2017., a avans im je uplaćen 26. svibnja 2017. Navodi da se postavlja pitanje zašto je avans uplaćen. Tužitelj je naveo kako je tuženiku plaćen predujam temeljem predračuna koji je dostavljen u spis.

7. Tijekom postupka izveden je dokaz čitanjem izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja od 3. ožujka 2020. (list 5-6 spisa), financijske dokumentacije dostavljene od strane tuženika s prigovorom (list 10-12 spisa), zaključka Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem St-1138/2017-1382 od 1. ožujka 2019. (list 24-25 spisa), povijesnog izvatka iz sudskog registra za tužitelja (list 26-32 spisa), financijske dokumentacije dostavljene u podnesku tužitelja od 27. travnja 2023. (list 33-288 spisa), financijske dokumentacije dostavljene od strane tuženika na pripremnom ročištu 17. siječnja 2025. (list 307-315 spisa), dopisa Porezne uprave od 8. travnja 2025. (list 339 spisa), izveden je dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po sudskom vještaku dipl. oec. Sanji Mišuri (list 333-337 spisa) te dopuna predmetnog vještačenja na ročištu za glavnu raspravu 23. lipnja 2025. (list 358-359 spisa), izveden je dokaz financijsko- knjigovodstvenim vještačenjem po sudskom vještaku dipl. oec. Anisiji Bešlić iz JUT d.o.o. (list 384-439 spisa) te dopuna predmetnog vještačenja na ročištu za glavnu raspravu 16. ožujka 2026. (list 465-468 spisa).

8. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, u skladu s člankom 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19.), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od ukupno 41.634,81 kuna/5.525,89 eura sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa glavnice pa do isplate. Navedeno potraživanje se sastoji od potraživanja po računu broj 78888052610 od 27. ožujka 2017. u iznosu od 9.000,00 kuna/1.194,51 eura i računu broj 14914/FIN/2 od 31. kolovoza 2017. u iznosu od 552,50 kuna/73,33 eura te potraživanja od 32.082,31 kuna/4.258,05 eura na ime povrata dijela neiskorištenog predujma od 50.000,00 kuna/6.636,14 eura, kojega je tužitelj uplatio po predračunu tuženice broj 17/FIN/1.

10. Među strankama je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva, s obzirom na navode tuženice da nema nikakvih nepodmirenih dugovanja prema tužitelju, već da tužitelj duguje njoj.

11.1. Pregledom dva izvoda otvorenih stavki tužitelja koji glase na tuženicu, kao vlasnicu obrta, proizlazi da prema prvom izvodu tužitelj potražuje iznos od 9.552,50 kuna po računima broj 78888052610 od 27. ožujka 2017. u iznosu od 9.000,00 kuna i broj 14914/FIN/2 od 31. kolovoza 2017. u iznosu od 552,50 kuna, a prema drugom izvodu otvorenih stavki da potražuje iznos od 32.082,31 kuna, premda je taj iznos evidentiran s minusom.

11.2. Čitanjem dostavljanje dokumentacije proizlazi kako je Između Agrokor Grupe i njezin vjerovnika u postupku izvanredne uprave nad Agrokor Grupom sklopljena nagodba. Predmetna nagodba, prethodno prihvaćena od strane vjerovnika na ročištu za glasovanje o nagodbi održanom 4. srpnja 2018., potvrđena je rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem St-1138/17-2823 od 6. srpnja 2018., koje rješenje je potvrđeno rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem P2-5140/2018-8 od 18. listopada 2018. Čitanjem dijela nagodbe proizlazi kako je imovina društva KONZUM d.d., uključujući i tražbine iz priloga 16. nagodbe, prenesena na društvo AISLE 1 d.o.o. Čitanjem priloga 4. nagodbe, u kojem su navedene prijavljene tražbine vjerovnika, pod rednim brojem tablice 3,352 razvidna je tražbina tuženika prema društvu KONZUM d.d. u iznosu od 312.858,000 kuna.

11.3. Čitanjem povijesnog izvatka za tužitelja KONZUM plus d.o.o. od 26. svibnja 2020. proizlazi kako se društvo tužitelja ranije zvalo AISLE 1 d.o.o.

11.4. Čitanjem računa tuženika broj F-51/FIN/1 od 10. lipnja 2017. proizlazi da tuženik potražuje od tužitelja iznos od 5.802,71 kuna za uslugu prijevoza u periodu od 1. lipnja do 10. lipnja 2017.

Čitanjem računa tuženika broj F-77/FIN/1 od 17. studenoga 2017. proizlazi da tuženik potražuje od tužitelja iznos od 7.656,23 kuna za uslugu prijevoza u periodu od

1. listopada do 31. listopada 2017.

Čitanjem računa tuženika broj F-79/FIN/1 od 17. studenoga 2017. proizlazi da tuženik potražuje od tužitelja iznos od 4.458,75 kuna za uslugu prijevoza u periodu od

1. studenoga do 10. studenoga 2017.

11.5. Čitanjem potvrde o plaćanju proizlazi da je tužitelj obrtu tuženice 26. svibnja 2017. uplatio iznos od 50.000,00 kuna po predračunu broj 1/FIN/1.

11.6. Iz pisanog nalaza i mišljenja sudske vještakinje Sanje Mišure, dipl. oec. od 13. travnja 2025. proizlazi kako je njezin zadatak da prema podacima iz spisa utvrdi postojanje i visinu potraživanja tužitelja prema tuženiku.

Vještakinja navodi da su uz prijedlog za ovrhu priložena dva izvoda otvorenih stavki. Prvi, po kontu 12011000, iskazuje potraživanje tužitelja od 9.552,50 kuna po dva računa koji nisu priloženi spisu, zbog čega nije moguće utvrditi osnovu potraživanja, a izvod nije ovjeren od strane tuženika. Drugi izvod, po kontu 15710000, iskazuje pretplatu odnosno obvezu tužitelja prema tuženiku u iznosu od 32.082,31 kuna, a ne potraživanje tužitelja. Dokumentacija na temelju koje su knjiženja provedena također nije priložena, pa nije moguće utvrditi na što se evidentirane stavke odnose.

Ističe da stanje na kontu 15710000 nije u skladu s tvrdnjama tužitelja da se radi o dijelu danog predujma jer bi u tom slučaju saldo trebao biti pozitivan. Ni taj izvod nije ovjeren od strane tuženika.

Navodi kako je tuženik izvod otvorenih stavki dostavio u formi dopisa (koji nije ovjeren). Da u navedenom dopisu navodi ukupne obveze tužitelja prema tuženiku u iznosu od 623.938,29 kuna (potraživanja po potvrđenom izvodu otvorenih stavki u iznosu od 381.457,94 kuna i potraživanja za izdane račune nakon usklade u iznosu od 242.480,35 kuna), ukupan iznos plaćanja tužitelja u iznosu od 606.020,60 kuna te ostatak duga tužitelja prema tuženiku u iznosu od 17.917,69 kuna, te navodi specifikaciju navedenog duga (3 računa).

Uz navedeni izvod otvorenih stavki u formi dopisa dostavlja rekapitulaciju usluga pruženih Konzum d.d. od 1. siječnja 2017. do 31. prosinca 2017. na ukupan iznos od 387.075,38 kuna i rekapitulaciju usluga pruženih Konzum d.d. od 16. travnja 2017. do 31. prosinca 2017. na ukupan iznos od 242.480,30 kn. Navodi kako navedeni dokumenti ne predstavljaju vjerodostojnu ispravu dokumentaciju prema Zakonu o računovodstvu, a ni relevantnu dokumentaciju za izradu vještva.

Vještakinja navodi da se iz priložene dokumentacije može potvrditi jedino iznos računa koje je tuženik izdao tužitelju nakon usklađenja otvorenih stavki, ali ne i njihovo evidentiranje u poslovnim knjigama, izvršena plaćanja ili eventualni ostatak duga. Također ukazuje na nelogičnost da je iznos od 17.917,69 kn evidentiran na kontu već u svibnju 2017., iako su računi koji ga čine izdani tek u lipnju, listopadu i prosincu iste godine.

Nadalje, utvrđuje da je u svibnju 2017. tužitelj uplatio predujam od 50.000,00 kn, ali ni jedna strana nije dostavila dokumentaciju iz koje bi bilo vidljivo kako je taj predujam evidentiran u poslovnim knjigama. Pretpostavlja da je tužitelj predujam evidentirao kao dani predujam, a tuženik kao umanjenje svog potraživanja. S obzirom na kasnije ispostavljene račune u ukupnom iznosu od 242.480,30 kn, smatra da je za očekivati da je predujam iskorišten, no to nije moguće potvrditi bez odgovarajuće knjigovodstvene dokumentacije.

Zaključno, vještakinja navodi da na temelju priložene dokumentacije nije moguće sa sigurnošću utvrditi ni postojanje ni visinu eventualnog potraživanja tužitelja prema tuženiku. Tužitelj nije dostavio dokumentaciju iz koje bi proizlazilo da potraživanje od 41.634,81 kuna postoji, dok priloženi izvodi otvorenih stavki upućuju upravo na obvezu tužitelja prema tuženiku. S druge strane, ni tuženik nije dostavio vjerodostojnu dokumentaciju kojom bi dokazao svoje tvrdnje o potraživanju prema tužitelju. Stoga zaključuje da je za utvrđivanje stvarnog stanja potrebno dostaviti cjelokupnu vjerodostojnu dokumentaciju iz poslovnih knjiga (konto kartice za kupce, dobavljače, primljene i dane predujmove, izvode otvorenih stavki, isprave na temelju kojih su evidentirane stavke vidljive u izvodima otvorenih stavki, temeljnice evidentiranja stavki vidljivih u izvodima otvorenih stavki te drugu dokumentaciju ukoliko postoji, i to od 2016. nadalje) obiju stranaka u postupku.

11.7. Tužitelj se podneskom od 13. svibnja 2025. očitovao na nalaz i mišljenje sudske vještakinje navodeći u bitnome kako vještak nastoji utvrditi međusobna potraživanja tužitelja i tuženika od 2016. godine nadalje, iako to nije predmet spora. Navodi da je postupak izvanredne uprave nad društvom AGROKOR d.d. i njegovim ovisnim i povezanim društvima u Republici Hrvatskoj (Agrokor Grupa) otvoren 10. travnja 2017. te da je razdoblje nakon navedenog datuma relevantno za utvrđenje potraživanja tužitelja prema tuženiku.

Da je nedvojbeno da je tuženik prijavio svoje potraživanje prema trgovačkom društvu Konzum d.d. u postupku izvanredne uprave u iznosu od 312.858,00 kuna, a koja tražbina je priznata tuženiku u cijelosti te je tuženik u cijelosti i namiren sukladno sklopljenoj Nagodbi u postupku izvanredne uprave.

Navodi da su svi eventualni međusobni odnosi tužitelja i tuženika prije 10. travnja 2017. u potpunosti irelevantni za ovopredmetni postupak budući da je tuženikovo ranije potraživanje prema tužitelju u cijelosti namireno te da stoga ono nije niti može biti predmet ovoga spora.

Navodi kako je za utvrđenje tužiteljeva potraživanja prema tuženiku koje je predmet ovoga postupka relevantan period od 10. travnja 2017. nadalje te da je u ovopredmetni spis dostavio svu relevantnu dokumentaciju koja nedvojbeno potvrđuje sve navode tužitelja odnosno osnovu i visinu potraživanja koje je predmet ovoga postupka.

U odnosu na utuženi iznos od 32.082,31 kuna ističe kako je 26. svibnja 2017. uplatio tuženiku iznos od 50.000,00 kuna na ime predujma za vršenje usluga prijevoza po predračunu br. 1/FIN/1, a da je tuženik izvršio usluge prijevoza u sveukupnom iznosu od 17.917,69 kuna i za to izdao račune koji su dostavljeni naslovljenom sudu i nalaze se u ovopredmetnom spisu, pa da je iznos od Budući da je tuženik izvršio usluge prijevoza u sveukupnom iznosu od 32.082,31 kuna ostao neiskorišten. Da iz dostavljenog izvatka o stanju i prometu od 26. svibnja 2017. te priznanja tuženika nesporno proizlazi da je tužitelj uplatio tuženiku iznos od 50.000,00 kuna s jasno naznačenom svrhom uplate „PREDUJAM“ pa da stoga tuženik nije bio ovlašten navedeni iznos koristiti za zatvaranje eventualnih ranijih potraživanja, osobito imajući u vidu da je nad prednikom tužitelja 10. travnja 2017. otvoren postupak Izvanredne uprave u kojem je tuženik prijavio svoja potraživanja, zbog čega da je svako namirenje izvan tog postupka protivno zakonu.

U odnosu na nalaz vještaka o negativnom saldu u SAP programu, tužitelj ističe da se predujmovi u SAP-u iskazuju s negativnim predznakom zbog računovodstvene logike sustava, a ne zato što predstavljaju dugovanje tužitelja. Navodi da čak i kada bi knjigovodstveno evidentiranje bilo pogrešno da ostaje nesporno da je uplata predujma izvršena, što proizlazi iz izvatka o stanju i prometu te što potvrđuje i sam tuženik. Navodi kako nije osnovan vještakov prigovor da se zbirni iznos računa tuženika nije mogao nalaziti na izvodu otvorenih stavki u svibnju 2017. jer je prilikom knjigovodstvenog zatvaranja računa i predujma korišten datum predujma, iako su računi izdani kasnije tijekom 2017.

11.8. Na ročištu za glavnu raspravu 23. lipnja 2025. sudska vještakinja se očitovala na prigovore tužitelja. U odnosu na prigovor vezan za pokretanje postupka izvanredne uprave navodi da se dokumenti dostave od 10. travnja 2017. jer da iz navedenog ne može utvrditi stvarno stanje.

U odnosu na predznak minus navodi da se prema računovodstvenim standardima predujam vodi na dugovnoj strani, a ne na potražnoj te da je potrebno dostaviti konto karticu kako bi se utvrdilo stvarno stanje. Navodi da se računovodstvena promjena evidentira po načelu dana nastanka poslovnog događaja, a ne kako tužitelj navodi.

Na pitanje tužitelja je li joj poznat SAP sustav, vještakinja odgovara da joj je poznat te da način njihovog evidentiranja plaćenog predujma ne odgovara standardima. Na daljnje pitanje kako može u slučaju nesporne uplate govoriti da postoji dugovanje na strani tužitelja, vještakinja odgovara da je na izvodu otvorenih stavki potraživanje za dane predujmove evidentirano kao potražni saldo, dakle da predstavlja obvezu, a ne dug potraživanja.

Tužitelj je i nakon očitovanja sudske vještakinje ostao kod svojih prigovora iz podneska od 13. svibnja 2025. te ustrajao u novom vještačenju po drugom sudskom vještaku iste struke.

12.1. S obzirom na iznad navedeno, sud je izveo novi dokaz financijsko- knjigovodstvenim vještačenjem po sudskom vještaku dipl. oec. Anisiji Bešlić iz JUT d.o.o.

Iz nalaza i mišljenja proizlazi kako je uvidom u spis vještak utvrdio da je za izradu vještačenja potrebno pribaviti dodatnu dokumentaciju od tužitelja i tuženika te da su tužitelj i tuženik vještaku dostavili dio tražene dokumentacije i dodatna očitovanja.

Navodi da iako tužitelj izričito ustraje u navodima da je za utvrđenje visine potraživanja potrebno promatrati isključivo period nakon 10. travnja 2017. vještak je mišljenja da je takva konstatacija suprotna računovodstvenim pravilima knjiženja dugovanja i potraživanja, iz razloga što su tužitelj i tuženik dostavili kartice u kojima nije odvojen period nakon 10. travnja 2017. već je naprotiv tužitelj nastavio plaćati tuženiku utvrđeno dugovanje nastalo prije 10. travnja 2017., a tuženik je sve uplate tužitelja nastavio uredno evidentirati na kartici konta 2200-dobavljači za partnera Konzum d.d.

Nadalje, navodi da je isto tako tužitelj u svojim poslovnim knjigama na istoj kartici nastavio knjižiti uplate prema tuženiku s osnova dugovanja nastalog prije 10. travnja 2017. te evidentirati nove račune koje je ispostavio tuženik nakon 10. travnja 2017. Navodi da je uvidom u knjigovodstvene kartice koje su knjižene kod tužitelja i tuženika zaključio da je potrebno napraviti usporedbu knjiženja, a u svrhu utvrđenja koje stavke čine razliku u knjiženjima.

Navodi da je iz tog razloga izradila usporednu tablicu br. 1. i to počev od 10. travnja 2017. na način da je na dan 10. travnja 2017. utvrdila visinu salda kako kod tužitelja tako i kod tuženika. Vještakinja je utvrdila da se saldo na dan 10. travnja 2017. razlikuje te da kod tužitelja saldo dugovanja prema tuženiku iznosi 381.457,94 kuna, a kod tuženika saldo potraživanja od tužitelja iznosi 440.457,94 kuna te je utvrđena razlika u iznosu od 59.000,00 kuna.

U nastavku u tablici br. 1. daje usporedni pregled knjigovodstvenih kartica tužitelja i tuženika uz napomenu da je tužitelj na svojoj kartici knjižio određene iznose te istovremeno iste iznose stavljao u minus tj. stornirao.

Navodi da je za razliku od evidencije kod tužitelja, tuženik kronološki po datumu evidentirao poslovne promjene te je u konačnici dobio saldo od 17.917,69 kuna, koji predstavlja potraživanje od tužitelja tj. tužitelj je dužan tuženiku navedeni iznos. Navodi da se evidencije poslovnih promjena pod rednim br. 16. kod tuženika i rednim br. 20. kod tužitelja ne slažu jer je tužitelj uplatu od 50.000,00 kuna stornirao na kartici te umjesto navedene uplate proknjižio iznos od 17.917,69 kuna. Nastavno na podatke iz tablice br. 1. i to baš podatke iz knjigovodstvene evidencije Konzum d.d. vještak uočava da je u tvrtki Konzum d.d. za dio uplata najprije proknjiženo plaćanje, a odmah nakon toga to isto plaćanje je knjiženo kao storno (predznak minus). Vještak je mišljenja da je knjigovodstvena kartica Konzum d.d. knjižena suprotno čl. 9. st. 8. Zakonu o računovodstvu, koji glasi da knjigovodstvena isprava mora biti takva da stručna osoba može u razumnom roku iz nje nedvojbeno spoznati poslovni događaj.

Navodi da je nejasno zašto je tužitelj sasvim jasne poslovne promjene preknjižavao te na taj način onemogućio kontinuirano praćenje poslovnih promjena nastalih na osnovu vjerodostojne dokumentacije i to baš izvoda sa žiro računa, a koji iznos uplate od 50.000,00 kuna je bilo dovoljno da tužitelj proknjiži na dugovnu stranu kartice 2200-dobavljač [obrt], kao smanjenje duga prema dobavljaču. Navodi da je za usporedbu knjigovodstvena kartica kod tuženika za kupca 1200- Konzum d.d. uredna knjigovodstvena isprava, knjižena kronološki prema nastanku poslovnih promjena iz koje je vještak nedvojbeno mogao spoznati poslovne događaje. Vještak je u nastavku izradio tablicu br. 2. u kojoj se daje usporedni pregled knjiženja kod tužitelja i tuženika te utvrđenje međusobnih dugovanja i potraživanja, a kako bi se poslovne promjene prikazale prema nastanku i na osnovu vjerodostojne dokumentacije.

Navodi kako je u tablici br. 2. kod tužitelja evidentirao uplatu od 50.000,00 kuna, a na osnovu izvoda žiro računa kojega je dostavio tužitelj. Također je vještak u tablici evidentirao uplaćene kompenzacije/cesije u ukupnom iznosu od 9.000,00 kuna, koje iznose je prema kompenzaciji uplaćivala tvrtka Degenia na žiro račun tuženika. Vještak navodi kako u ovom vještačenju koristi termin kompenzacija jer su tako u opisu plaćanja na žiro računu tuženika evidentirane uplate, no, da kako se radi u uplati na žiro račun tuženika da je vjerojatno podloga za uplatu bila cesija koju je tužitelj uputio svome dužniku da umjesto njemu plati njegovom vjerovniku. Navodi kako se uplate po cesijama na knjigovodstvenim karticama mogu u opisu plaćanja evidentirati kao kompenzacija te takav termin u evidentiranju poslovnih promjena nije pogrešan. Navodi da je uvrstio stavke koje su stvarno nastale, a koje tužitelj nije uredno prikazao na svojoj kartici za dobavljača [obrt].

Vještak je mišljenja da se podaci iz tablice br. 2. u ovom vještačenju trebaju uzeti kao relevantni za daljnji tijek vještačenja i utvrđenja međusobnih dugovanja i potraživanja, a u cilju što jednostavnijeg i razumnijeg pregleda nastalih poslovnih događaja.

Uvidom u knjiženja na kartici tuženika, vještak je mišljenja da su ista prikazana prema pravilima struke te da se iz knjiženja kao i iz priloženih izvoda žiro računa može utvrditi da su sve evidencije potkrijepljene vjerodostojnom dokumentacijom.

Nakon što je vještak izradio tablicu br. 2. utvrđuje se da je tužitelj iskazao manji početni saldo za 59.000,00 kuna i to na štetu tuženika tj. da tužitelj tuženiku duguje manji iznos za 59.000,00 kuna. Rezultat toga je iskazani saldo od 41.082,31 kuna tj. da tužitelj potražuje od tuženika navedeni iznos, međutim da se na kartici tuženika utvrđuje saldo dugovanja tužitelja prema tuženiku od 17.917,69 kuna.

Da zbroj iznosa salda na karticama tužitelja od 41.082,31 kuna i salda na kartici tuženika od 17.917,69 kuna iznosi 59.000,00 kuna i da taj iznos od 59.000,00 kuna čini upravo razliku u početnom stanju u kojemu je tužitelj naveo manji iznos na dugovanja prema tuženiku, a na štetu tuženika.

Navodi kako je analizu u ovom vještačenju započeo s danom 10. travnja 2017. te nadalje do trenutka kada je prestala poslovna suradnja između tužitelja i tuženika. Da se uvidom u priznate tražbine na dan 10. travnja 2017. utvrđuje da je tužitelj priznao tuženiku iznos od 312.858,00 kuna, a koji iznos ne odgovara niti saldu na karticu tužitelja, a niti saldu na kartici tuženika.

Vještak je mišljenja da je tuženik uredno evidentirao sve poslovne promjene te da se u ovom predmetu ne treba sagledavati samo poslovanje nakon 10. travnja 2017. bez uvida u stanje koje je bilo prije toga datuma iz razloga što su i tužitelj i tuženik na istoj kartici nastavili evidentirati poslovne promjene, kako uplate iz razdoblja prije 10. travnja 2017. tako i uplate te račune nakon tog datuma.

Prema podacima iz kartice tuženika, a koja je knjižena na osnovu vjerodostojne dokumentacije, utvrđuje se da je tužitelj uplaćivao dug prema tuženiku iz razdoblja prije 10. travnja 2017. i nakon toga datuma te je tužitelj u konačnici uplatio iznos od 665.020,55 kuna.

Prema podacima s kartice tuženika utvrđuje se da je tuženik knjižio kompenzacije u ukupnom iznosu od 9.000,00 kuna, a prema uvidu u izvode sa žiro računa, tuženik je uplate tvrtke Degenia knjižio kao smanjenje potraživanja od tužitelja te u opisu plaćanja naveo da se radi o kompenzaciji.

Da je tužitelj na kartici evidentirao uplatu od 50.000,00 kuna prema tuženiku te kompenzacije u iznosu od 9.000,00 kuna tada bi iznos uplate tužitelja prema tuženiku bio isti kao što je to evidentirao tuženik tj. iznos uplata bi iznosio 665.020,55 kuna. No, prema uvidu u karticu tužitelja navedene poslovne promjene tužitelj nije knjižio. Nadalje, uspoređujući iznose faktura koje je tuženik ispostavio tužitelju s iznosom faktura koje je tužitelj knjižio u svojim poslovnim knjigama, rezultat je isti, odnosno rezultat ispostavljenih faktura tuženika prema tužitelju iznosi 242.480,30 kuna.

Navodi da je prema uvidu u spis tužitelj u Prijedlogu za ovrhu naveo da mu tuženik duguje iznos od 9.000,00 kuna prema terećenju broj br. 78888052610/T1/1 od 27. ožujka 2017. i iznos od 552,50 kuna prema računu broj 14914/FIN/1 od 30. rujna 2017. Navodi kako je od tuženika zatražio dostavu kartice od dobavljača Konzum d.d. u svrhu utvrđenja knjiženja za navedene račune, da tuženik nije dostavo traženu karticu već je dao izjavu da od tužitelja nikada nije zaprimio niti jedan račun te da tužitelj nije bio njegov dobavljač. Vještak je i od tužitelja tražio dodatne priloge uz navedena potraživanja u svrhu utvrđenja osnovanosti izjave tuženika.

Tužitelj je uz račun br. 14914/FIN/1 na iznos od 552,50 kuna dostavio vjerodostojne isprave iz kojih je vidljivo da je prilikom transporta nastao lom te da je vozač obrta [obrt] potvrdio istinitost nastale štete. Vještak je mišljenja da račun br. 14914/FIN/1 ima sve elemente za osnovanost knjiženja te je vještak mišljenja da bez obzira što tuženik navedeni račun nije knjižio u svojim poslovnim knjigama istoga je obvezan platiti.

Za terećenje br. 78888052610/T1/1 od 27. ožujka 2017. vještak je od tužitelja zatražio privitke na koje se tužitelj poziva u predmetnom terećenju te dokaze da je navedeno terećenje dostavljeno tuženiku. Prema mailu kojeg je zaprimio vještak, tužitelj navodi da ne posjeduje traženu dokumentaciju. Slijedom navedenog odgovora, vještak je mišljenja da predmetno terećenje nije vjerodostojna dokumentacija jer se iz samog terećenja bez privitka ne može utvrditi osnovanost za knjiženje te samim time i potraživanje od tuženika.

U cilju preglednosti naprijed elaboriranih činjenica i izrađenih tablica, u nastavku je vještak izradio tablicu br. 3. u kojoj se obrazlaže međusobno dugovanje i potraživanje između tužitelja i tuženika, a prema knjiženju na karticama tužitelja i tuženika. Tužitelj je plaćao dug iz perioda prije 10. travnja 2017. te isto tako i dug koji je nastao nakon toga datuma. Vještak je mišljenja da tužitelj nema osnova za traženje da se analiziraju samo poslovne promjene nakon 10. travnja 2017. godine jer je i sam vršio uplate tuženika za dugovanja nastala prije 10. travnja 2017.

Nastavno na naprijed navedeno obrazloženje, navodi kako je u ovom vještačenju promatran tijek poslovanja i to počev sa saldom na dan 10. travnja 2017. te međusobnim poslovanjem tužitelja i tuženika nakon tog datuma iz razloga jer je tužitelj nakon tog datuma nastavio s plaćanjem svojih obveza koje su nastale prije 10. travnja 2017. godine te je trebalo sagledati saldo na dan 10. travnja 2017., koje je rezultat međusobnog poslovanja nastalog prije 10. travnja 2017., a ne samo poslovanje nakon 10. travnja 2017.

Vještak je mišljenja da je ovakav pristup utvrđenju međusobnih potraživanja i obveza jedino ispravni iz razloga što su i tužitelj i tuženik nastavili evidentirati poslovne promjene na već uspostavljenim knjigovodstvenim karticama, a u svrhu praćenja potraživanja i obveza.

Sud je naložio vještaku da utvrdi postojanje i visinu duga tuženika prema tužitelju te je vještak analizom cjelokupnih dugovanja i potraživanja utvrdio da tužitelj i tuženik nemaju usklađena salda nastala do dana 10. travnja 2017.

No, vještak ne može sa sigurnošću utvrditi tko nije uredno knjižio sve poslovne promjene. Za točno utvrđenje i usklađenje salda do 10. travnja 2017. potrebno je izvršiti dodatno vještačenje cjelokupnog poslovanja između tužitelja i tuženika počev od prvog dana poslovanja pa do dana podnošenja prijedloga za ovrhu.

Nastavno na traženje vještaka da mu se dostavi račun za predujam, a temeljem kojega tužitelj tvrdi da se uplata iznosa od 50.000,00 kuna odnosi na to plaćanje, tuženik i tužitelj nisu udovoljili zahtjevu vještaka te nisu dostavili predmetni račun za predujam. Tužitelj je u svome mailu obrazložio da se predujam knjiži putem plaćanja, a ne dobivenim računom za predujam. Vještak naglašava da premetni račun za predujam nije tužitelj knjižio u svojim poslovnim knjigama, a isto tako nije ga knjižio niti tuženik. No, da je činjenica kako je tužitelj dokazao da je izvršio uplatu od 50.000,00 kuna na žiro račun tuženika, a tuženik je dostavio izvode žiro računa iz kojih se nedvojbeno utvrđuje da je tužitelj izvršio uplatu u iznosu od 50.000,00 kuna. S navedenom uplatom tuženik je nastavio zatvarati svoje potraživanje od tužitelja, a kako je to prikazano na usporednim karticama iz tablice br. 2.

Usporedbe radi, a pod pretpostavkom da je tužitelj iskazao isti saldo kao i tuženik na dan 10. travnja 2017. tada bi konačni saldo i kod tužitelja bio potpuno isti kao i kod tuženika. Isto tako, a pod pretpostavkom da je tuženik iskazao isti saldo kao i tužitelj na dan 10. travnja 2017. tada bi konačni saldo i kod tuženika bio potpuno isti kao i kod tužitelja. Kao dokaz ovoj tvrdnji vještak je izradio tablice br. 4.a. i 4.b. koje se daju u nastavku.

Vještak je tablice br. 4.a. i 4.b. izradio isključivo u svrhu dokazivanja kako je kod tužitelja i tuženika početni saldo različit, a koji je doveo do toga da se između tužitelja i tuženika dogodio prijepor oko dugovanja i potraživanja tj. konačnog salda. Vještak također dodatno naglašava da su tužiteljeve uplate gotovo identične uplatama koje je u svojim poslovnim knjigama evidentirao tuženik, a razlika se očituje samo u dijelu evidentiranja poslovnih promjena kod tužitelja, jer nije knjižio kompenzacije tj. cesije u iznosu od 9.000,00 kuna te koji je na kartici evidentirao uplatu u korist tuženika u iznosu od 17.917,69 kuna, umjesto iznosa od 50.000,00 kuna, a koji iznos je tužitelj stvarno uplatio tuženiku dana 26. svibnja 2017.

Navodi kako tužitelj osnovano potražuje od tuženika na osnovu vjerodostojne dokumentacije iznos od 552,50 kuna te je za konačno utvrđenje duga izrađena tablica br. 5.a. i 5.b. No, kako je to utvrđeno u tablicama br. 4.a. i 4. b., početni saldo kod tužitelja i tuženika nisu usklađeni na dan 10. travnja 2017. te je iz tog razloga vještak izračunao međusobna dugovanja i potraživanja na osnovu obje varijante. Pod uvjetom da je početni saldo na dan 10. travnja 2017. i kod tuženika i kod tužitelja isti kao kod tuženika, u tom slučaju tužitelj bi dugovao tuženiku iznos od 17.365,19 kuna. Pod uvjetom da je početni saldo na dan 10. travnja 2017. i kod tuženika i kod tužitelja isti kao kod tužitelja, u tom slučaju tuženik bi dugovao tužitelju iznos od 41.634,81 kuna.

Zaključno vještak navodi kako je rezultat prijepora u međusobnim dugovanjima i potraživanjima nastao zbog neusklađenih salda na dan 10. travnja 2017. koji se odnose na poslovanje nastalo prije navedenog datuma. Vještak je analizirao poslovne događaje nastale nakon 10. travnja 2017. uključujući salda na karticama tužitelja i tuženika na dan 10. travnja 2017., a koja su različita kod tužitelja i tuženika. Slijedom navedenog, vještak navodi kako ne može decidirano dati mišljenje o tome je li tuženik duguje tužitelju ili tužitelj duguje tuženiku sve dok se ne uskladi cjelokupno dugovanje do dana 10. travnja 2017. te utvrdi iz kojeg razloga početni saldo na dan 10. travnja 2017. kod tužitelja i tuženika ne odgovara priznatoj tražbini u predstečajnoj nagodbi (LS 74).

Vještak je nakon cjelokupne analize dao sljedeće mišljenje:

Navodi kako početna salda na dan 10. travnja 2017. na karticama tužitelja i tuženik nisu usklađena. Početni saldo na kartici tužitelja iznosi 381.457,94 kuna, a na kartici tuženika iznosi 440.457,94 kuna, pa da razlika iznosi 59.000,00 kuna. Tužitelj je priznao tuženiku tražbinu utvrđenu na dan 10. travnja 2017. u iznosu od 312.858,00 kuna (LS 74), a koji iznos ne odgovara niti saldu na kartici tužitelja, a niti saldu na kartici tuženika. Obzirom na neusklađenost salda navedenih pod točkom 1. i 2. ovog mišljenja, vještak je mišljenja da je ovo vještačenje bilo moguće izraditi na način kako je to elaborirano u nalazu.

Prema evidencijama poslovnih promjena na karticama tužitelja i tuženika nastalih nakon 10. travnja 2017. te usporedbom evidentiranja tih poslovnih promjena, vještak je mišljenja da ne postoji potraživanje tužitelja prema tuženiku već suprotno, tužitelj duguje tuženiku iznos od 17.365,19 kuna (tablica br.5.a. kolona br. 3. red. br. 4.). Ovo mišljenje vještak temeljni isključivo pod pretpostavkom da je početni saldo kod tuženika usklađen sa saldom tužitelja tj. da je i kod tužitelj početni saldo na dan 10. travnja 2017. godine iznosi 440.457,94 kuna (tablica br. 4.a. red. br. 1.) Prema evidencijama poslovnih promjena na karticama kod tužitelja i tuženika nastalih nakon 10. travnja 2017. te usporedbom evidentiranja tih poslovnih promjena, vještak je mišljenja da tuženik duguje tužitelju iznos od 41.634,81 kuna, odnosno 5.525,89 EUR (tablica br.5.b. kolona br. 3. red. br. 4.). Ovo mišljenje vještak temeljni isključivo pod pretpostavkom da je početni saldo kod tuženika usklađen sa saldom tužitelja tj. da je i kod tužitelja početni saldo na dan 10. travnja 2017. godine iznosi 381.457,94 kuna (tablica br. 4.b. red. br. 1.)

Budući je tužitelj u svojim podnescima navodio da se isključivo sagledaju poslovne promjene nakon 10. travnja 2017. vještak je iz tog razloga kao početni saldo kod tužitelja i tuženika koristio saldo koji je iskazan na taj dan u knjigovodstvenim karticama. Međutim, u knjigovodstvenim karticama i kod tužitelja i kod tuženika evidentirane su uplate s osnove dugovanja tužitelja prema tuženiku koje su nastale prije 10. travnja 2017., a koje je prema pravilima struke također u vještačenju trebalo analizirati.

Prema evidencijama uplata koje je izvršio tužitelj tuženiku te prema saldu početnog stanja kod tuženika na dan 10. travnja 2017. godine, utvrđeno je da su tužiteljeve i tuženikove stavke usklađene samo u dijelu koji se odnosi na izlazne račune tuženika, odnosno ulazne račune kod tužitelja.

Iz tog razloga, vještak je prema pravilima struke analizirao sve stavke na karticama kod tužitelja i tuženika, a rezultat vještačenja utvrđen je i na osnovu vjerodostojne dokumentacije koju su vještaku dostavili tužitelj i tuženik.

Vještak ne može decidirano dati mišljenje o tome je li u ovom predmetu tuženik duguje tužitelju ili tužitelj duguje tuženiku sve dok se ne uskladi međusobno cjelokupno poslovanje do dana 10. travnja 2017. te utvrdi iz kojeg razloga početni saldo na dan 10. travnja 2017. kod tužitelja i tuženika ne odgovara priznatoj tražbini u predstečajnoj nagodbi (LS 74).

Također je vještak mišljenja da tužitelj nije knjižio poslovne promjene sukladno pravilima struke u kojoj bi na karticama trebale biti odvojene i vidljive stavke „duguje“ i stavke „potražuje“ te za svaku poslovnu promjenu koja se stornira trebao biti priložen dokument na osnovu kojega je taj storno proknjižen (tzv. temeljnica za knjiženje). Za razliku od tužitelja, poslovne promjene kod tuženika evidentirane su prema pravilima struke. Navodi kako se jedino analizom i usporedbom knjiženja svih poslovnih promjena tijekom poslovne suradnje između stranaka te uvidom u vjerodostojnu dokumentaciju ovaj predmet može riješiti, a da bi bio u skladu s pravilima struke.

12.2. Tužitelj se podneskom od 9. siječnja 2026. očitovao na predmetni nalaz i mišljenje te naveo kako je vještak prekoračio zadatak vještačenja iznoseći pretpostavke o početnim saldima stranaka umjesto da utvrdi visinu potraživanja tužitelja prema tuženiku za razdoblje nakon 10. travnja 2017., kada je otvoren postupak Izvanredne uprave nad Agrokor grupom.

Da je nesporno da je tuženik u postupku Izvanredne uprave prijavio tražbinu prema Konzumu d.d. u iznosu od 312.858,00 kuna, da mu je ista u cijelosti priznata i namirena sukladno pravomoćnoj Nagodbi. Time su prestala sva potraživanja tuženika prema tužitelju nastala prije 10. travnja 2017., zbog čega je razdoblje prije tog datuma irelevantno za ovaj postupak. Slijedom toga neosnovan je zaključak vještaka da nije moguće utvrditi međusobna potraživanja bez usklađenja cjelokupnog poslovanja prije 10. travnja 2017.

Tužitelj nadalje ističe da je nalaz vještaka proturječan navodeći kako s jedne strane vještak navodi da je tuženik poslovne promjene evidentirao sukladno pravilima struke, dok istodobno zaključuje da je tuženik dužan platiti račun br. 14914/FIN/1 iako ga nije evidentirao u svojim poslovnim knjigama. Time je dovedena u pitanje tvrdnja o urednom vođenju poslovnih knjiga tuženika.

Da istodobno vještak potvrđuje da je tužitelj dokazao uplatu predujma od 50.000,00 kuna te da to proizlazi i iz izvoda žiro računa tuženika. Unatoč tome, ne obrazlaže na temelju čega zaključuje da tuženik nema obvezu vratiti neiskorišteni dio predujma, niti utvrđuje gdje je evidentirana razlika između uplaćenog predujma i izvršenih usluga prijevoza.

Navodi kako su za utvrđenje potraživanja relevantni isključivo poslovni događaji nakon 10. travnja 2017. Da je tužitelj uplatio predujam od 50.000,00 kuna, dok je tuženik izvršio usluge prijevoza u ukupnom iznosu od 17.917,69 kuna, zbog čega neiskorišteni dio predujma iznosi 32.082,31 kuna te da kada se tom iznosu pribroje dva računa tužitelja u ukupnom iznosu od 9.552,50 kuna, ukupno potraživanje tužitelja Navodi kako dokumentacija jasno dokazuje osnovu i visinu potraživanja tužitelja, dok je nalaz i mišljenje vještaka nejasan, proturječan i izrađen izvan zadanog opsega vještačenja. Tužitelj predlaže da vještak odgovori na istaknute prigovore i pitanja radi pravilnog utvrđenja visine potraživanja tužitelja prema tuženiku.

12.3. Na ročištu za glavnu raspravu 16. ožujka 2026. izveden je dokaz dopune predmetnog vještačenja. Vještakinja se očitovala na prigovore tužitelja i navela kako može raditi vještvo isključivo na temelju vjerodostojne dokumentacije. Da knjigovodstvena evidencija tužitelja nije vođena prema pravilima struke, jer tužitelj bez ijednog ovdje obrazloženog i na temelju struke zasnovanog razloga stornira pojedine uplate te da iz istih nisu razvidna salda koja su iskazana na karticama tužitelja. Što se tiče prigovora o priznatoj tražbini, tzv. leks Agrokor, naglašava da niti tužitelj, a niti tuženik nisu na svojim karticama u poslovnim knjigama uskladili tako utvrđena stanja na dan 10. travnja 2017.

Da je prema pravilima struke salda bilo potrebno uskladiti te ih odvojeno voditi u poslovnim knjigama iz razloga što su sve uplate koje su se utvrdile prema leks. Agrokoru evidentirale na istom dokumentu i nakon 10. travnja 2017.

Navodi kako dokumentacija koju je tražila od tuženika, a koja se odnosi na prijavu tražbine, nije dobila. Također je tražila da joj se dostavi dokument na temelju kojeg tužitelj u ovom postupku potražuje nepodmireni iznos od tuženika. Taj isti dokument tražila je i od tuženika i od tužitelja, ali njezinom zahtjevu nije udovoljeno. Navodi kako ostaje kod svog nalaza i mišljenja, te smatra da je potrebno analizirati cjelokupno poslovanje između tužitelja i tuženika, a kako bi se utvrdila osnovanost tužiteljevog zahtjeva.

Navodi da kada je iznos od 50.000,00 kuna nesporno sjeo na račun tuženika, da je tuženik iz tog iznosa zatvarao redom potraživanja prema tužitelju, a kako je prikazano u tablici br. 2. Dodatno naglašava da kompenzacije koje je knjižio tuženik u svojim poslovnim knjigama nisu proknjižene na kartici tužitelja pa je i to još jedan dokaz da međusobna dugovanja i potraživanja nisu usklađena. Navodi da je upravo iz toga razloga tražila tu kompenzaciju, međutim, da je tužitelj rekao da je nema, a da je kod tuženika ona vidljiva kroz karticu da je knjižena.

Na daljnji upit na temelju čega donosi zaključak da je tuženik vratio tužitelju neiskorišteni iznos predujma, pa da stoga tužitelj ne bi imao potraživanje prema tuženiku s te osnove, vještakinja odgovara na temelju knjiženja u poslovnim knjigama, da je sve je vidljivo u tablici br. 2.

Na daljnji upit je li tuženik knjižio povrat razlike predujma, vještakinja odgovara da tuženik u svojim knjigama nema nigdje evidentirano da se radi o predujmu, da je s tim iznosom zatvarao otvorene stavke odnosno saldo na svojoj kartici prema tužitelju. Na daljnji upit kako zaključuje da je tuženik uredno vodio poslovne knjige, ako je očito da nije knjižio jedan račun koji ima sve elemente za osnovanost knjiženja, vještakinja odgovara da je tuženik uredno vodio knjige kako su se događale poslovne promjene u odnosu na tužitelja, ali samo govori u odnosu na minuse za koje ne postoji dokumentacija zašto su stornirani, a potom ponovno vraćani. U odnosu na sporni račun tuženik tvrdi da taj račun nije dobio, međutim tužitelj je dostavio vjerodostojnu ispravu na temelju koje se knjiži račun, a to je zapisnik o šteti.

Na daljnji upit kako se u poslovnim knjigama knjiži predujam, vještakinja odgovara da se predujma knjiži u plusu, a potom kada se posao obavi utvrđuje se je li taj plaćeni iznos predujma isti ili je veći ili manji te se ispostavlja račun te se stornira taj račun za predujam, navodi i kako tužitelj nije dobro knjižio predujam.

12.4. Tužitelj je prigovorio i ovom vještačenju te predložio izvođenje dokaza novim vještačenjem po drugom sudskom vještaku iste struke. Navedeni dokazni prijedlog je sud odbio, a iz razloga što je neosnovanost tužbenog zahtjeva već jasno proizlazila i nakon prethodno provedena dva financijsko knjigovodstvena vještačenja.

13.1. Sud u cijelosti prihvaća i ocjenjuje vjerodostojnim nalaz i mišljenje sudske vještakinje Anisije Bešlić, jer su izrađeni stručno, savjesno i u skladu s pravilima znanosti i struke. Vještakinja nije svoju analizu ograničila na dokumentaciju priloženu spisu, već je od obiju stranaka pribavila dodatnu dokumentaciju i očitovanja (knjigovodstvene kartice, izvode žiro računa, izjave), koju je priložila nalazu kao privitke, pa je sud mogao provjeriti svako utvrđenje vještakinje.

Svako utvrđenje potkrijepljeno je konkretnom knjigovodstvenom ispravom te upućivanjem na izrađene usporedne tablice, pa je svaki zaključak vještakinje provjerljiv.

Vještakinja je metodološki ispravno izvršila usporedbu knjiženja u poslovnim knjigama obiju stranaka, pri čemu je utvrdila da su poslovne knjige tuženika vođene kronološki, na temelju vjerodostojne dokumentacije i prema pravilima struke, dok je knjigovodstvena kartica tužitelja vođena suprotno čl. 9. st. 8. Zakona o računovodstvu, s obzirom na to da iz nje stručna osoba ne može u razumnom roku nedvojbeno spoznati poslovni događaj.

Vjerodostojnosti nalaza i mišljenja vještakinje Anisije Bešlić dodatno u prilog ide okolnost da je isti u suštini jednak ranije izrađenom nalazu i mišljenju sudske vještakinje Sanje Mišure od 13. travnja 2025., i to u svim bitnim utvrđenjima, iako su oba vještačenja izrađena neovisno jedno o drugome.

13.2. Nijedna vještakinja nije utvrdila postojanje potraživanja tužitelja prema tuženiku u utuženom iznosu od 41.634,81 kuna, pri čemu vještakinja Sanja Mišura izričito zaključuje da iz dokumentacije priložene spisu nije moguće sa sigurnošću utvrditi ni postojanje ni visinu eventualnog potraživanja tužitelja, dok vještakinja Bešlić izričito navodi da ne može decidirano dati mišljenje o tome da tuženik duguje tužitelju. Oba vještačenja upućuju na to da tužitelj ne potražuje od tuženika, već mu duguje, odnosno da tužitelj nije vjerovnik, nego dužnik tuženika.

Obje vještakinje nedostatke u dokumentaciji i propuste u knjiženju utvrđuju prvenstveno na strani tužitelja, za razliku od poslovnih knjiga tuženika za koje navode kako su vođene uredno.

13.3. Sud smatra da je vještakinja Anisija Bešlić argumentirano otklonila sve prigovore tužitelja, a provođenje trećeg vještačenja bilo bi neekonomično i suprotno načelu ekonomičnosti postupka. Navedeno posebno iz razloga što je sva dostupna dokumentacija stranaka iscrpljena. Stranke su se jasno očitovale da daljnjom dokumentacijom ne raspolažu pa novo vještačenje ne bi moglo dovesti do drugačijih utvrđenja, već samo do odugovlačenja postupka i nepotrebnih troškova.

13.4. Iz oba vještačenja, koja su u bitnome međusobno suglasna, proizlazi da tužitelj vjerodostojnom dokumentacijom koja prileži spisu nije dokazao ni postojanje ni visinu utužene tražbine. Kako je teret dokazivanja postojanja i visine tražbine na tužitelju, a što ni nakon dva neovisno provedena financijsko-knjigovodstvena vještačenja nije dokazano, tužbeni zahtjev je trebalo odbiti kao neosnovan.

13.5. Kako je postupak pred ovim sudom nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, nakon što je protiv rješenja o ovrsi donesenog na temelju vjerodostojne isprave tuženica izjavila prigovor, trebalo je odlučiti kao u točki I. izreke ove presude te u cijelosti ukinuti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Vladimira Delonge iz [adresa] od 4. prosinca 2020. pod posl. brojem Ovrv-7/2020, odnosno odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, a sve na temelju odredbe članka 451. stavka 3. ZPP-a.

14.1. Na sastanku Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017. u Zagrebu prihvaćen je Zaključak da se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, nego se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka.

14.2. Odluka o trošku donesena je u skladu s odredbama članka 154. stavka 1. i 155. ZPP-a i vrijednosti predmeta spora. Kako je tuženica u cijelosti uspjela u sporu, a nije bila zastupana po punomoćniku iz redova odvjetnika, trebalo je u cijelosti odbiti zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka kao neosnovan.

15. Slijedom svega iznad navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Splitu, 16. srpnja 2026.

Sudac

Tomislav Bago

Sudska savjetnica

Tea Pušić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave ovjerenog prijepisa iste.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se odluka objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava odluke obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se odluka objavljuje, smatra se da je dostava obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku,

- tuženici,

- u spis.