REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola

Poslovni broj: Gž R-4/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli – Pola u vijeću sastavljenom od sudaca Marije Sošić kao predsjednice vijeća, Helene Poropat kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Igora Rakića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Mariji Jukić Jurišić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1207/2024-24 od 14. studenog 2025., u sjednici vijeća 16. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1207/2024-24 od 14. studenog 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog žalbenog dijela postupka u cijelosti kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u točki I. izreke odbijen je u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete u iznosu od 2.000,00 eura zajedno s zakonskom zateznom kamatom specificiranoj u toj točki izreke, kao i zahtjev za isplatu zakonske zatezne kamate na plaćeni iznos od 2.420,00 eura od dana podnošenja odštetnog zahtjeva (10. lipnja 2024.) do dana isplate (29. srpnja 2024.). Odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u cijelosti.

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom tu presudu pobija tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava jer da mu je neosnovano dosuđena naknada neimovinske štete u iznosu od 2.400,00 eura umjesto zatraženih 2.900,00 eura, imajući u vidu činjenicu da je zadobio izuzetno bolnu, neugodnu i tešku ozljedu oka, da su mu u oko ušla strana tijela, da ima nadalje povremene bolove u oku te povremeno osjeća "žuljanje" u tom oku. Dodaje kako je sud prvog stupnja prilikom dosuđivanja pravične novčane naknade bio dužan voditi računa o povećanju stope inflacije koja utječe na iznose naknade štete. Žalbeni je prijedlog da se usvajanjem njegove žalbe preinači pobijana presuda na način da se dosudi daljnji iznos neimovinske štete od 470,00 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja odštetnog zahtjeva kao i da se naloži tuženiku da mu naknadi sve zatražene troškove parničnog postupka, uključujući i ovog žalbenog dijela.

3. Sa žalbom je postupljeno sukladno odredbi članka 359. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 9620/08., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025., dalje: ZPP).

4. Na žalbu nije odgovoreno.

5. Žalba tužitelja nije osnovana.

6. Tuženik nije učinio spornim nastanak štetnog događaja, pasivnu legitimaciju tuženika, njegovu odgovornost, činjenicu da je tuženik nakon podnošenja odštetnog zahtjeva tužitelju isplatio s osnova naknade štete iznos od 2.600,00 eura, od toga 2.411,00 eura na ime neimovinske štete i iznos od 189,00 eura na ime tuđe pomoći i njege te da je tužitelju 22. svibnja 2024. priznata ozljeda na radu od strane Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje nastala predmetnim štetnim događajem.

7. Sporno je da li je tuženik isplatom iznosa od 2.411,00 eura po njegovom odštetnom zahtjevu tužitelju u cijelosti isplatio neimovinsku štetu nastalu u svezi predmetnog štetnog događaja.

8. Sud prvog stupnja je pravilnom ocjenom svih provedenih dokaza, pogotovo na temelju nalaz i mišljenja vještaka medicinske struke, pravilno utvrdio da je tužitelj trpio probojnu ozljedu desnog oka te je oftomološki liječen odnosno da je zadobio probojnu ozljedu rožnice desnog oka sa stranim tijelima, eroziju rožnice desnog oka i krvarenje u prednju očnu sobicu desnog oka. S tim u svezi trpio je fizičke bolove jakog intenziteta jedan dan, srednjeg intenziteta dva dana a manjeg intenziteta šest tjedana (u što su uključene i nelagode tijekom liječenja). Osim toga, tužitelj je trpio strah jačeg stupnja jedan dan, srednjeg stupnja dva dana i lakog stupnja šest dana. Zbog zaostale mutnine rožnice desnog oka radi čega slika pred tim okom nije uvijek jasna, tužitelj zapaža sjenu, osjeća suhoću oka radi čega povremeno koristi umjetne suze, što sve dovodi do trajnog smanjenja njegovih životnih aktivnosti u opsegu od 2%.

9. Tom nalazu i mišljenju stranke nisu prigovarale a sud je pozivom na odredbu članka 19. stavak 2. i članka 1100. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022 i 155/2023 – dalje: ZOO) ocijenio da tužitelju pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 2.400,00 eura a imajući u vidu da su po završetku liječenja zaostale trajne posljedice od 2%, da je tužitelj trpio bol ukupno 45 dana, da je trpio sekundarni strah ukupno 45 dana te da je u trenutku nastanka štetnog događaja imao 34 godine.

9.1. Obzirom da mu je tuženik u izvansudskom postupku isplatio po tom osnovu iznos od 2.411,00 eura to da je time u cijelosti podmirena tražbina tužitelja.

10. Ispitujući pobijanu presudu u granicama istaknutih žalbenih razloga (pogrešne primjene materijalnog prava) kao i onih na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavak 2. ZPP, ovaj sud je ocijenio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje se pazi po službenoj dužnosti a niti je pogrešno primijenio materijalno pravo.

11. Polazeći od navedenih utvrđenja suda prvog stupnja i pozivom na odredbu članka 1100. ZOO ovaj sud je mišljenja da je tužitelj imao pravo na odgovarajuću naknadu neimovinske štete zbog utvrđene povrede prava osobnosti u iznosu od 2.400,00 eura cijeneći u postupku utvrđene kvalifikatorne okolnosti o kojima ovisi odluka o visini naknade neimovinske štete i to okolnosti samog slučaja, jačinu i trajanje povredom izazvanih fizičkih boli i straha, jačinu i trajanje posljedica, način na koji se isti očituju, dob tužitelja kao i značenje povrijeđenog dobra i cilj kojemu služi ta naknada na način da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom, imajući pritom u vidu Orijentacijske kriterije i iznose za utvrđenje visine pravične novčane naknade neimovinske štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 29. studenog 2002. i pravnog shvaćanja zauzetog na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. kao i stopu inflacije (koju je sud prvog stupnja očito imao u vidu jer je tužitelju priznao viši iznos od onog iz navedenih Orijentacijskih kriterija).

12. Budući nije sporno da je tuženik s te osnove tužitelju isplatio iznos od 2.411,00 eura to je pravilno odbijen tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti jer je time tužitelju isplaćena primjerena novčana naknada.

13. Tužitelj nije sa žalbenim navodima doveo u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude.

14. Odluka o trošku donijeta je pravilnom primjenom odredbe članka 154. stavak 1. i 155. ZPP a kako tužitelj nije uspio sa svojim pravnim lijekom to mu je odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova ovog žalbenog dijela postupka (članak 166. stavak 1. u svezi s člankom 154. stavak 1. ZPP).

15. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP odlučiti kao u izreci ove presude.

U Puli, 16. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća

Marija Sošić