REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
[adresa] G 5
Poslovni broj: Us I-471/2026-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Mariji Renner Jakovljević, uz sudjelovanje zapisničarke Mirjane Jakić, u upravnom sporu tužitelja GĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Tomislav Nikolić, odvjetnik u Zagrebu, Trg Mažuranića 4, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave karlovačke, Postaje granične policije Cetingrad, Cetingrad, Ul. dr. Franje Tuđmana 3, OIB: 36162371878, radi obnove postupka u predmetu odbijenog ulaska u RH, 16. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave karlovačke, Postaje granične policije Cetingrad, KLASA: 034-02/26-01/5, URBROJ: 511-05-15-26-1 od 18. veljače 2026.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave karlovačke, Postaje granične policije Cetingrad, KLASA: 034-02/26-01/5, URBROJ: 511-05-15-26-1 od 18. veljače 2026. odbačen je prijedlog tužitelja, državljanina Bosne i Hercegovine, rođenog **.**.1980. u mjestu Aachen u Saveznoj Republici Njemačkoj, za obnovu postupka u predmetu odbijanja ulaska u Republiku Hrvatsku.
2. Osporavajući zakonitost rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave karlovačke, Postaje granične policije Cetingrad, KLASA: 034-02/26- 01/5, URBROJ: 511-05-15-26-1 od 18. veljače 2026. tužitelj je pravovremeno podnio tužbu, koja je kod ovog Suda zaprimljena 25. ožujka 2026., pod gore navedenim poslovnim brojem, a u kojoj je tužitelj u bitnome naveo, da je prijedlogom za obnovu postupka tražio obnovu postupka okončanog odlukom o odbijanju ulaska tužitelja u Republiku Hrvatsku od 18. rujna 2024., jer da tužitelju nije bilo omogućeno sudjelovanje u postupku koji je okončan donošenjem rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave karlovačke, Postaje granične policije Cetingrad od 18. rujna 2024., kojim je tužitelju odbijen ulazak u Republiku Hrvatsku.
3. Ističe da je tražio da mu se omogući uvid u sustav SIS Nacionalne evidencije kako bi utvrdio točan razlog koji je u tom sustavu naveden, a koji je doveo do gore navedene odluke da se istom odbija ulazak u Republiku Hrvatsku. Istaknuo je, da nije mogao predočiti dokaze koji bi utjecali na drukčiju odluku nadležnog tijela, jer nije imao saznanja o razlozima odbijanja ulaska u Republiku Hrvatsku, a smatrajući da je navedena odluka o odbijanju ulaska tužitelja u Republiku Hrvatsku, donesena protivno članku 30. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21, u nastavku teksta ZUP), tužitelj je u tužbenom zahtjevu predložio da se poništi osporavano rješenje tuženika od 18. veljače 2026., uz nadoknadu troška upravnog spora.
4. Tuženik je u odgovoru na tužbu zaprimljenim kod ovog Suda 21. svibnja 2026. u bitnome naveo, da je tužitelj rješenje o odbijanju ulaska u Republiku Hrvatsku od 18. rujna 2024. mogao osporavati tužbom pred nadležnim Upravnim sudom, a koje pravo tužitelj nije iskoristio, a također tuženik je odgovarajući na tužbene navode tužitelja istaknuo, da je 18. rujna 2024. od strane policijskih službenika prilikom obavljanja granične kontrole tužitelj upoznat sa razlozima odbijanja ulaska, te istome niti u jednom trenutku nije bilo onemogućeno sudjelovanje u postupku, odnosno tužitelj je mogao predočiti isprave, činjenice i druge okolnosti kojima bi dokazao opravdanost i zakonitost ulaska i boravka u Republiku Hrvatsku, a uvjeti ulaska u Republiku Hrvatsku propisani su člankom 6. Zakonika o schengenskim granicama te je tužitelju tom prilikom usmeno u razgovoru priopćeno, da će mu se zabraniti ulazak u Republiku Hrvatsku, jer se radi o osobi za koju je u Nacionalnoj evidenciji izdano upozorenje u svrhu zabrane ulaska u Republiku Hrvatsku, dok tužitelj tom prilikom nije predočio niti jedan dokaz, a niti iznio okolnosti koje bi mogle dovesti do drukčije odluke nadležnog tijela, niti se je očitovao na okolnosti koje su razlozi zbog kojih se nalazi u Nacionalnoj evidenciji, pa je iz svega navedenog razvidno, da je tužitelju bilo omogućeno dokazivanje nezakonitosti namjeravanog ulaska i boravka u Republici Hrvatskoj.
5. Naposljetku, tuženik je naveo, da je odredbom članka 50. stavka 2. Zakona o strancima („Narodne novine“ broj 133/20, 114/22, 151/22 i 45/25) izričito propisano, da se rješenje o odbijanju ulaska državljanima treće zemlje donosi bez saslušanja stranke pa se neosnovano tužitelj poziva na odredbu članka 30. ZUP-a.
6. Stoga je tuženik predložio da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.
7. U ovom upravnom sporu 9. srpnja 2026. održano je ročište za raspravu u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i službene osobe tuženika čime je strankama data mogućnost izjasniti se o svim zahtjevima i navodima te činjeničnim i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje ovog upravnog spora.
8. Na istom ročištu za raspravu, stranke su u cijelosti ostale kod svih svojih navoda iznesenih u tijeku upravnog spora, nakon čega je izveden dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka te je rasprava zaključena.
9. Sud je odbio izvesti dokazne prijedloge predložene na stranici drugoj tužbe tužitelja, osim onog koji se odnosi na pribavu spisa predmeta upravnog postupka kojeg je tuženik dostavio ovome Sudu uz odgovor na tužbu, jer izvođenje istih nije bilo nužno za rješavanje predmetnog upravnog spora, predmetom kojeg je ocjena zakonitosti rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave karlovačke, Postaje granične policije Cetingrad, KLASA: 034-02/26-01/5, URBROJ: 511-05-15-26- 1 od 18. veljače 2026. kojim je odbačen je prijedlog tužitelja, za obnovu postupka u predmetu odbijanja ulaska u Republiku Hrvatsku, a ne rješenje tuženika od 18. rujna 2024. protiv kojeg tužitelj nije pokrenuo upravni spor, a imao je mogućnost sukladno valjanoj uputi o pravnom lijeku.
10. Uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka, utvrđeno je, da je 18. rujna 2024. donesena odluka u pisanom obliku o odbijanju ulaska tužitelja u Republiku Hrvatsku u 16 sati i 44 minute na graničnom prijelazu [adresa], zbog toga što se radi o osobi za koju je izdano upozorenje u svrhu zabrane ulaska u Nacionalnoj evidenciji, a koju odluku je tužitelj odbio potpisati, ali mu je uručena i u uputi o pravnom lijeku jasno je navedeno da žalba protiv navedenog rješenja nije dopuštena, ali se može pokrenuti upravni spor u Rijeci, u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
11. Utvrđeno je, da tužitelj nije osporavao zakonitost navedenog rješenja (odluke) Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave karlovačke, Postaje granične policije Cetingrad od 18. rujna 2024. pred ovim upravnim Sudom kao nadležnim Sudom, već je 19. siječnja 2026. podnio Ministarstvu unutarnjih poslova, Policijskoj upravi karlovačkoj zahtjev za obnovu upravnog postupka okončanog navedenim rješenjem (odlukom) tuženika od 18. rujna 2024. kojim je odbijen ulazak tužitelja u Republiku Hrvatsku, ne pozivajući se na konkretan razlog iz članka 123. ZUP-a, navodeći da mu nije poznat razlog zbog kojeg je izdano upozorenje u svrhu zabrane ulaska tužitelja u „nacionalnoj evidenciji“, pa je slijedom navedenog predložio da se sukladno članku 123., 124., 125., 126. i 127. ZUP-a obnovi postupak u kojem je doneseno rješenje od 18. rujna 2024. te se izbriše upozorenje u svrhu zabrane ulaska u „nacionalnoj evidenciji“ i odobri ulazak tužitelja u Republiku Hrvatsku.
12. Utvrđeno je da je postupajući po navedenom zahtjevu tužitelja za obnovu upravnog postupka, tuženik 18. veljače 2026. donio rješenje kojim se odbacuje prijedlog tužitelja za obnovu postupka u predmetu ulaska u Republiku Hrvatsku, uz obrazloženje da zahtjev tužitelja ne sadrži konkretne činjenice niti dokaze koji bi upućivali na postojanje razloga iz članka 123. i 124. ZUP-a, zbog čega nije učinjeno vjerojatnim postojanje razloga za obnovu upravnog postupka, slijedom čega je pozivom na odredbu članka 126. stavak 1. ZUP-a doneseno ovdje osporavano rješenje tuženika koje je predmetom ocjene zakonitosti u ovom upravnom sporu.
13. Odredbom članka 123. stavak 1. ZUP-a propisano je, da obnova postupka u kojem je doneseno rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti žalba može se pokrenuti na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti u roku od 3 godine od dana dostave rješenja stranci:
1. ako se sazna za nove činjenice ili stekne mogućnost da se upotrijebe novi dokazi koji bi sami ili u svezi s već izvedenim upotrijebljenim dokazima mogli dovesti do drukčijeg rješenja, da su te činjenice odnosno dokazi bili izneseni, odnosno upotrijebljeni u prijašnjem postupku,
2. ako je rješenje povoljno za stranku doneseno na temelju neistinitih navoda stranke kojima je službena osoba dovedena u zabludu
3. ako je rješenje da ona osoba koja nije bila ovlaštena za njegovo donošenje ili osoba koja je morala biti izuzeta,
4. ako kolegijalno tijelo koje je donijelo rješenje nije rješavalo u propisanom sastavu ili ako za rješenje nije glasovala propisana većina,
5. ako osobi koja je trebala sudjelovati u svojstvu stranke nije bila dana mogućnost sudjelovanja u postupku,
6. ako stranku nije zastupao zakonski zastupnik
7. ako osobi koja je sudjelovala u postupku nije bila dana mogućnost da se služi svojim jezikom i pismom.
14. Odredbom članka 126. stavak 1. ZUP-a propisano je, da kad nadležno tijelo primi prijedlog za obnovu postupka dužno je ispitati je li prijedlog pravodoban, izjavljen od ovlaštene osobe te je li okolnost na koju se prijedlog temelji učinjena vjerojatnom. Ako ti uvjeti nisu ispunjeni, nadležno tijelo odbacit će prijedlog rješenjem.
15. Uvidom u tužbu tužitelja proizlazi, da je razlog za podnošenje zahtjeva za obnovu postupka, kojeg je tužitelj podnio tuženiku 19. siječnja 2026., članak 123. stavak 1. točka 5. ZUP-a.
16. Naime, i po mišljenju ovoga Suda, kao i tuženika pravilno je osporavanim rješenjem tuženika od 18. veljače 2026. odbačen prijedlog tužitelja za obnovu postupka u predmetu odbijanja ulaska u Republiku Hrvatsku, jer je uvidom u spis predmeta upravnog spora i upravnog postupka razvidno, da je tužitelju rješenje Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave karlovačke, Postaje granične policije Cetingrad od 18. rujna 2024. uručeno, u istome je navedeno da se radi o osobi za koju je izdano upozorenje u svrhu zabrane ulaska u „nacionalnoj evidenciji“.
17. Također, je u istom navedena ispravna uputa o pravnom lijeku, a kojim pravom se tužitelj nije koristio te je tužitelju rješenje (odluka) uručeno, iako je odbio potpisati navedeno rješenje, dok je odredbom članka 50. stavak 2. ZS-a propisano da se rješenje o odbijanju ulaska državljanima trećih zemlja donosi bez saslušanja stranke.
18. Vezano za navode tužitelja da mu tijekom postupka nije omogućeno sudjelovanje niti dokazivanje zakonitosti namjeravanog ulaska i boravka u Republici Hrvatskoj, tuženik se u svezi istih očitovao u odgovoru na tužbu, da je 18. rujna 2024. od strane policijskih službenika prilikom obavljanja granične kontrole tužitelj upoznat s razlozima odbijanja ulaska te istom niti u jednom trenutku nije bilo onemogućeno sudjelovanje u postupku, jer je mogao predočiti isprave, činjenice i druge okolnosti kojim bi dokazao opravdanost i zakonitost ulaska i boravka u Republiku Hrvatsku, a također da je tužitelju tom prilikom usmeno u razgovoru priopćeno da će mu se zabraniti ulazak u Republiku Hrvatsku, jer se radi o osobi za koju je u „nacionalnoj evidenciji“ izdato upozorenje u svrhu zabrane ulaska u Republiku Hrvatsku, dok tužitelj da nije predočio niti jedan dokaz niti iznio okolnosti koje bi mogle dovesti drukčiju odluku nadležnog tijela niti se očitovao na okolnost koji su razlozi zbog kojih se nalazi u Nacionalnoj evidenciji.
19. Stoga, kako je iz službenih evidencija nedvojbeno utvrđeno postojanje upozorenja u svrhu zabrane ulaska tužitelja u Republiku Hrvatsku, bili su ispunjeni svi uvjeti za donošenje rješenja (odluke) od 18. rujna 2024., dok tužitelj nije dokazao da bi postojali dokazi koji bi upućivali na postojanje razloga iz članka 123. ZUP-a.
20. Stoga kako okolnost na koju se prijedlog temelji iz članka 123. stavka 1. točka 5. ZUP-a nije učinjena vjerojatnom, pravilno je tuženik sukladno članku 126. stavak 1. ZUP-a odbacio prijedlog tužitelja za obnovu upravnog postupka okončanog rješenjem tuženika od 18. rujna 2024.
21. Slijedom navedenog, na temelju članka 116. stavak 1. ZUS-a odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Rijeci 16. srpnja 2026.
Sutkinja
Marija Renner Jakovljević
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu (tri primjerka), u roku od 15 dana od dana dostave presude.
Dostaviti:
- Opunomoćeniku tužitelja Tomislavu Nikoliću, odvjetniku u Zagrebu, Trg Mažuranića 4,
- Tuženom Ministarstvu unutarnjih poslova, Policijskoj upravi karlovačkoj, Postaji granične policije Cetingrad, Cetingrad, Ul. dr. Franje Tuđmana 3
