Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-622/2025-36

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Eli Mišuri Stopfer, u pravnoj stvari tužitelja PE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnica Andrea Crnički, odvjetnica u Zagrebu, protiv tužene Privredne banke Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, koju zastupa punomoćnik Jakov Delipetar, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Leko i partneri u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave 10. lipnja 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 16. srpnja 2026.

p r e s u d i o j e

I Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj 9012391018 od 5. travnja 2007. sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kako slijedi: "4. KAMATA NA KREDIT

… koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana,…." "4.2. Visinu kamatne stope banka može promijeniti i sukladno broju grupa proizvoda, te urednosti poslovanja Korisnika kredita i to na dan 01.01. (prvi siječnja),. A primjenjuje se za razdoblje od 01.01. (slovima: prvi siječnja) do 30.06. (slovima: trideseti lipnja) tekuće godine i na dan 01.07. (slovima: prvog srpnja), a primjenjuje se za razdoblje od 01.07. (slovima: prvog srpnja) do 31.12. (slovima: trideset prvog prosinca) tekuće godine, s time da kamatna stopa iz toč. 4.1. ne može biti viša od važeće kamatne stope propisane Odlukom Banke o kreditiranju grašana za stambene kredite bez umanjenja kamatne stope sukladno broju grupa proizvoda i urednosti poslovanja Korisnika kredita u trenutku promjene."

“7. OTPLATA KREDITA

7.2. U slučaju promjene kamatne stope iz točke 4. ovog Ugovora, Korisnik kredita pristaje da Banka povisi ili snizi iznos anuiteta, te se obvezuje plaćati tako izmjenjene anuitete.”

II Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj 9012391018 od 5. travnja 2007. te Ugovora o kreditu broj 9018542747 od 21. srpnja 2014. sklopljenih između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kako slijedi:

"4. KAMATA NA KREDIT

"Kamate se obračunva u CHF (mjesečno, dekurzivnom proporcionalnom metodom)( sadržana je u anuitetetima i dospijeva na na uplatu zajedno s njima." "5. INTERKALARNA KAMATA

….obračunava se u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja kamate."

"6. KAMATA NA ZAKAŠNJELA PLAĆANJA …. Obračunava se u CHF, a naplaćuje se u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja kamate."

"7. OTPLATA KREDITA

7.2…..plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja …"

"5. INTERKALARNA KAMATA

….. obračunava se u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Hrvatske narodne banke važeće na dan plaćanja kamate."

"6. KAMATA NA ZAKAŠNJELA PLAĆANJA …… obračunava se u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Hrvatske na

7.2…. plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Hrvaske narodne banke važeče na dan plaćanja …"

III. Odbija se, kao djelomično neosnovan, zahtjev kojim tužitelj traži utvrđenje ništetnosti odredbe Ugovora o kreditu broj 9012391018 od 5. travnja 2007. koja glasi: "I. IZNOS KREDITA

….. koji odgovara protuvrijednosti …. po srednjem tečaju za CHF tečajne liste

Banke važeće na dan korištenja kredita."

te Ugovora o kreditu broj 9018542747 od 21. srpnja 2014. koja glasi: "1. IZNOS KREDITA

"iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti …..po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Hrvatske narodne banke važeće na dan korištenja kredita."

IV. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d. isplatiti tužitelju PE iznos od 8.917,40 EUR-a koji iznos je stekao primjenom ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi iz Ugovora o kreditu broj 9012391018 od 5.4.2007., sa zateznom kamatom koja teče kako slijedi:

– na iznos od 53,01 EUR-a od 13.9.2007.g.

– na iznos od 51,91 EUR-a od 12.10.2007.g.

– na iznos od 52,54 EUR-a od 10.12.2007.g.

– na iznos od 53,47 EUR-a od 11.1.2008.g.

– na iznos od 50,74 EUR-a od 4.2.2008.g.

– na iznos od 94,34 EUR-a od 14.3.2008.g.

– na iznos od 94,36 EUR-a od 11.4.2008.g.

– na iznos od 92,19 EUR-a od 17.7.2008.g.

– na iznos od 90,67 EUR-a od 11.8.2008.g.

– na iznos od 90,70 EUR-a od 18.8.2008.g.

– na iznos od 91,80 EUR-a od 12.9.2008.g.

– na iznos od 97,53 EUR-a od 12.11.2008.g.

– na iznos od 93,29 EUR-a od 15.12.2008.g.

– na iznos od 99,95 EUR-a od 13.1.2009.g.

– na iznos od 101,57 EUR-a od 16.2.2009.g.

– na iznos od 101,77 EUR-a od 17.3.2009.g.

– na iznos od 102,27 EUR-a od 10.4.2009.g.

– na iznos od 102,81 EUR-a od 15.5.2009.g.

– na iznos od 101,98 EUR-a od 15.7.2009.g.

– na iznos od 101,38 EUR-a od 30.7.2009.g.

– na iznos od 100,79 EUR-a od 14.8.2009.g.

– na iznos od 101,98 EUR-a od 14.9.2009.g.

– na iznos od 100,71 EUR-a od 13.10.2009.g.

– na iznos od 101,56 EUR-a od 12.11.2009.g.

– na iznos od 101,26 EUR-a od 11.12.2009.g.

– na iznos od 103,74 EUR-a od 15.1.2010.g.

– na iznos od 105,13 EUR-a od 12.2.2010.g.

– na iznos od 106,39 EUR-a od 14.4.2010.g.

– na iznos od 108,50 EUR-a od 12.5.2010.g.

– na iznos od 109,69 EUR-a od 14.6.2010.g.

– na iznos od 113,23 EUR-a od 16.7.2010.g.

– na iznos od 117,75 EUR-a od 11.9.2010.g.

– na iznos od 117,75 EUR-a od 13.9.2010.g.

– na iznos od 110,15 EUR-a od 12.11.2010.g.

– na iznos od 116,73 EUR-a od 13.1.2011.g.

– na iznos od 112,16 EUR-a od 11.2.2011.g.

– na iznos od 111,31 EUR-a od 12.4.2011.g.

– na iznos od 96,07 EUR-a od 13.6.2011.g.

– na iznos od 99,15 EUR-a od 12.7.2011.g.

– na iznos od 95,50 EUR-a od 12.10.2011.g.

– na iznos od 96,22 EUR-a od 11.11.2011.g.

– na iznos od 95,84 EUR-a od 15.11.2011.g.

– na iznos od 78,83 EUR-a od 15.11.2011.g.

– na iznos od 85,58 EUR-a od 15.11.2011.g.

– na iznos od 68,80 EUR-a od 15.11.2011.g.

– na iznos od 45,41 EUR-a od 15.11.2011.g.

– na iznos od 22,35 EUR-a od 14.12.2011.g.

– na iznos od 66,88 EUR-a od 17.1.2012.g.

– na iznos od 67,25 EUR-a od 14.2.2012.g.

– na iznos od 67,03 EUR-a od 14.3.2012.g.

– na iznos od 67,00 EUR-a od 11.5.2012.g.

– na iznos od 67,38 EUR-a od 14.6.2012.g.

– na iznos od 67,10 EUR-a od 27.6.2012.g.

– na iznos od 66,90 EUR-a od 13.7.2012.g.

– na iznos od 66,84 EUR-a od 13.8.2012.g.

– na iznos od 65,94 EUR-a od 12.9.2012.g.

– na iznos od 66,61 EUR-a od 12.10.2012.g.

– na iznos od 67,02 EUR-a od 13.11.2012.g.

– na iznos od 66,88 EUR-a od 11.12.2012.g.

– na iznos od 67,16 EUR-a od 11.1.2013.g.

– na iznos od 60,04 EUR-a od 12.2.2013.g.

– na iznos od 59,81 EUR-a od 12.3.2013.g.

– na iznos od 58,77 EUR-a od 10.7.2013.g.

– na iznos od 59,73 EUR-a od 13.9.2013.g.

– na iznos od 60,24 EUR-a od 11.10.2013.g.

– na iznos od 60,90 EUR-a od 13.12.2013.g.

– na iznos od 66,97 EUR-a od 11.2.2014.g.

– na iznos od 67,08 EUR-a od 11.4.2014.g.

– na iznos od 67,14 EUR-a od 14.4.2014.g.

– na iznos od 66,56 EUR-a od 11.6.2014.g.

– na iznos od 66,96 EUR-a od 10.7.2014.g.

– na iznos od 67,59 EUR-a od 25.9.2014.g.

– na iznos od 2.487,76 EUR-a od 25.9.2014.g., po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 28. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 29. prosinca 2023. do isplate stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

V. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d.isplatiti tužitelju PE iznos od 38.500,00 EUR-a koji iznos je stekao primjenom ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli iz Ugovora o kreditu broj 9012391018 od dana 5.4.2007.g., sa zateznom kamatom koja teče kako slijedi:

- na iznos od 0,10 EUR-a od 11.1.2008.g.

- na iznos od 0,01 EUR-a od 4.2.2008.g.

- na iznos od 10,69 EUR-a od 14.3.2008.g.

- na iznos od 10,79 EUR-a od 11.4.2008.g.

- na iznos od 0,37 EUR-a od 17.7.2008.g.

- na iznos od 26,01 EUR-a od 12.11.2008.g.

- na iznos od 5,67 EUR-a od 15.12.2008.g.

- na iznos od 37,62 EUR-a od 13.1.2009.g.

- na iznos od 45,38 EUR-a od 16.2.2009.g.

- na iznos od 32,16 EUR-a od 17.3.2009.g.

- na iznos od 34,47 EUR-a od 10.4.2009.g.

- na iznos od 37,00 EUR-a od 15.5.2009.g.

- na iznos od 33,11 EUR-a od 15.7.2009.g.

- na iznos od 30,32 EUR-a od 30.7.2009.g.

- na iznos od 27,61 EUR-a od 14.8.2009.g.

- na iznos od 33,11 EUR-a od 14.9.2009.g.

- na iznos od 27,21 EUR-a od 13.10.2009.g.

- na iznos od 31,17 EUR-a od 12.11.2009.g.

- na iznos od 29,79 EUR-a od 11.12.2009.g.

- na iznos od 41,32 EUR-a od 15.1.2010.g.

- na iznos od 47,81 EUR-a od 12.2.2010.g.

- na iznos od 53,69 EUR-a od 14.4.2010.g.

- na iznos od 63,48 EUR-a od 12.5.2010.g.

- na iznos od 69,02 EUR-a od 14.6.2010.g.

- na iznos od 85,55 EUR-a od 16.7.2010.g.

- na iznos od 106,60 EUR-a od 11.9.2010.g.

- na iznos od 106,60 EUR-a od 13.9.2010.g.

- na iznos od 101,57 EUR-a od 12.11.2010.g.

- na iznos od 134,04 EUR-a od 13.1.2011.g.

- na iznos od 111,51 EUR-a od 11.2.2011.g.

- na iznos od 107,32 EUR-a od 12.4.2011.g.

- na iznos od 153,18 EUR-a od 13.6.2011.g.

- na iznos od 172,25 EUR-a od 12.7.2011.g.

- na iznos od 149,66 EUR-a od 12.10.2011.g.

- na iznos od 154,14 EUR-a od 11.11.2011.g.

- na iznos od 151,77 EUR-a od 15.11.2011.g.

- na iznos od 151,77 EUR-a od 15.11.2012.g.

- na iznos od 151,77 EUR-a od 15.11.2011.g.

- na iznos od 1.976,48 EUR-a od 15.11.2011.g.

- na iznos od 94,81 EUR-a od 14.12.2011.g.

- na iznos od 158,37 EUR-a od 17.1.2012.g.

- na iznos od 161,56 EUR-a od 14.2.2012.g.

- na iznos od 159,67 EUR-a od 14.3.2012.g.

- na iznos od 159,46 EUR-a od 11.5.2012.g.

- na iznos od 162,66 EUR-a od 14.6.2012.g.

- na iznos od 160,28 EUR-a od 27.6.2012.g.

- na iznos od 158,61 EUR-a od 13.7.2012.g.

- na iznos od 158,06 EUR-a od 13.8.2012.g.

- na iznos od 150,39 EUR-a od 12.9.2012.g.

- na iznos od 156,07 EUR-a od 12.10.2012.g.

- na iznos od 159,60 EUR-a od 13.11.2012.g.

- na iznos od 158,41 EUR-a od 11.12.2012.g.

- na iznos od 160,80 EUR-a od 11.1.2013.g.

- na iznos od 151,67 EUR-a od 12.2.2013.g.

- na iznos od 149,54 EUR-a od 12.3.2013.g.

- na iznos od 139,81 EUR-a od 10.7.2013.g.

- na iznos od 148,77 EUR-a od 13.9.2013.g.

- na iznos od 153,54 EUR-a od 11.10.2013.g.

- na iznos od 159,76 EUR-a od 13.12.2013.g.

- na iznos od 159,95 EUR-a od 11.2.2014.g.

- na iznos od 160,91 EUR-a od 11.4.2014.g.

- na iznos od 161,38 EUR-a od 14.4.2014.g.

- na iznos od 156,43 EUR-a od 11.6.2014.g.

- na iznos od 159,88 EUR-a od 10.7.2014.g.

- na iznos od 165,22 EUR-a od 25.9.2014.g.

- na iznos od 29.007,83 EUR-a od 25.9.2014.g., po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 28. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 29. prosinca 2023. do isplate stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

r i j e š i o j e

I. Utvrđuje se da je tužba povučena u dijelu koji glasi: “Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 56,69 EUR-a koji iznos je stekao primjenom ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli iz Ugovora o kreditu broj 9018542747 od dana 21.7.2014.g., zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom, računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31.07.2008.g. po stopi od 15% a od 01.08.2008.g. do 31.07.2015.g. u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, a od 01.08.2015.g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, sve u roku od 15 dana, i to na iznose kako slijedi:

- na iznos od 6,35 EUR-a od 30.9.2015.g.

- na iznos od 6,93 EUR-a od 30.9.2015.g.

- na iznos od 6,63 EUR-a od 30.9.2015.g.

- na iznos od 6,63 EUR-a od 30.9.2015.g.“

II Nalaže se tuženoj Privrednoj banci Zagreb d.d. naknaditi tužitelju PE troškove postupka u iznosu od 8.100,00 Eur sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 16. srpnja 2026. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka tvrdi kako je s tuženikom 5. travnja 2007. sklopio Ugovor o kreditu br. 9012391018 za kupnju stambenog objekta, dok je 21. srpnja 2014. sklopio s tuženikom Ugovor o kreditu broj 9018542747 za zatvaranje obveza iz prethodno navedenog kredita. Navodi kako je čl. 4. Ugovora o kreditu broj 9012391018 od 5. travnja 2007. ugovorena promjenljiva kamatna stopa koja je u trenutku ugovaranja iznosila 4,35%, dok se njezina promjena tijekom trajanja otplate vršila jednostrano u skladu s odlukama banke. Smatra takvu odredbu nepoštenom, s obzirom je njome došlo do značajne neravnoteže na štetu tužitelja kao potrošača, a time i ništetnom te se poziva na presudu Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu u predmetu broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. povodom kolektivne tužbe Udruge Franak, a koja obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi stjecanja bez osnove od strane tuženika. Također, tvrdi da je ništetna i odredba Ugovora o kreditu od 5. travnja 2007., ali i Ugovora o kreditu broj 9018542747 od 21. srpnja 2014., kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak te se u tom dijelu poziva na presudu Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018. Stoga, u tužbi postavlja zahtjev na utvrđenje ništetnim odredbi Ugovora o kreditu broj 9012391018 od 5. travnja 2007. kojima je ugovorena promjenljiva kamatna stopa u skladu s odlukama banke, odredbi istog Ugovora kojima je ugovorena otplata vezana uz valutu švicarski franak te odredbi Ugovora o kreditu broj 9018542747 od 21. srpnja 2014. kojima je ugovorena otplata vezana uz valutu švicarski franak. Uz takav, deklaratorni zahtjev, tužitelj postavlja i kondikcijski zahtjev na povrat preplaćenog po navedenih ništetnim odredbama predmetnih Ugovora o kreditu, koji zahtjev specificira podneskom od 9. studenoga 2025. na način da potražuje isplatu iznosa od 8.917,40 EUR-a po osnovi stečenog temeljem ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi iz Ugovora o kreditu broj 9012391018 od 5. travnja 2007., s pripadajućom zateznom kamatom; isplatu iznosa od 38.500,00 EUR- a po osnovi stečenog temeljem ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli iz Ugovora o kreditu broj 9012391018 od 5. travnja 2007. s pripadajućom zateznom kamatom; te isplatu iznosa od 56,69 EUR-a po osnovi stečenog temeljem ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli iz Ugovora o kreditu broj 9018542747 od 21. srpnja 2014. s pripadajućom zateznom kamatom. Uz navedeno, potražuje naknadu troškova postupka sa zateznom kamatom.

1.2. Tuženik se podneskom od 12. studenoga 2025. usprotivio preinaci tužbe iz podneska tužitelja od 9. studenoga 2025. Sud je raspravnim rješenjem od 16. travnja 2026. takvu preinaku dopustio, s obzirom je odredbom čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje u tekstu: ZPP) propisano da tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave, ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka, što u konkretnom slučaju sud smatra, s obzirom da tužitelj ne raspolaže takvim stručnim znanjem kakvo je potrebno da bi se točno utvrdio iznos preplate po predmetnim ništetnim odredbama, što je u skladu i sa zaključkom Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Su IV - 162/2021 sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog u Zagrebu, 26. studenoga 2021., kojim je zauzet izričit stav da je u predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem.

1.3. Tužitelj je na ročištu za glavnu raspravu održanom 10. lipnja 2026. povukao tužbu u dijelu kojim potražuje isplatu u iznosu od 56,69 EUR-a po osnovi stečenog temeljem ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli iz Ugovora o kreditu broj 9018542747 od 21. srpnja 2014. zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom. Tuženik se navedenome nije protivio, tako da je sud, u skladu s odredbom čl. 193. ZPP-a točkom I. izreke rješenja, koje je sastavni dio ove presude, utvrdio da je tužba u tom dijelu povučena.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporava tužbu i tužbeni zahtjev navodeći da Ugovor o kreditu broj 9012391018 od 5. travnja 2007. više nije na snazi, jer je prestao isplatom kredita. U odnosu na Ugovor o kreditu broj 9018542747 od 21. srpnja 2014., tuženik ističe kako je kreditni odnos stranaka izmijenjen sklapanjem Dodatka ugovoru o kreditu dana 16. veljače 2016., kojim je provedena konverzija na način da su u obračun uključena sva plaćanja od početka njegova trajanja i to kao da je kredit početno bio u valuti euro. Nadalje, smatra da se presuda iz kolektivnog spora na primjenjuje u konkretnom slučaju, s obzirom da je kredit u cijelosti isplaćen, kao i s obzirom da se ne radi o zahtjevu za naknadu štete, već za povrat vraćenog zbog stjecanja bez osnove. Odredbe o promjenljivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ne smatra nepoštenima, a određivanje njihove visine smatra učinjenim u skladu s tekućim tržišnim prilikama, cijenom novca i kapitala na domaćem i inozemnim tržištima, dok smatra i da su tužitelju navedene odredbe bile u potpunosti jasne i razumljive. Smatra da je tuženik prilikom sklapanja predmetnog Ugovora u svemu postupio u skladu s pozitivnim propisima i načelima pravnog poretka. Ističe i prigovor zastare potraživanja. Predlaže tužbeni zahtjev odbiti uz naknadu troškova postupka tuženiku.

3. U ovome postupku sporno je jesu li odredbe Ugovora o kreditu broj 9012391018, sklopljenog između stranaka 5. travnja 2007., u dijelu kojim je promjenljivost redovne kamatne stope vezana za Odluku o kamatnim stopama Kreditora, kao i u dijelu kojim je ugovorena otplata kredita vezana uz valutu švicarski franak, ništetne, a posljedično je li i u kojoj visini tuženik dužan vratiti ono što je primio po osnovi takvih ništetnih odredbi te je li nastupila zastara toga potraživanja. Također, sporno je jesu li odredbe Ugovora o kreditu broj 9018542747 od 21. srpnja 2014., kojima je ugovorena otplata kredita vezana uz valutu švicarski franak, ništetne.

4. Radi utvrđivanja navedenih spornih okolnosti, sud je tijekom dokaznoga postupka izveo sljedeće po strankama predložene dokaze: uvid u Ugovor o kreditu broj 9012391018 (list 12-25 spisa), uvid u Ugovor o kreditu broj 9018542747 od 21. srpnja 2014. (list 26-29 spisa), opće uvjete poslovanja tuženika (list 53-60 spisa), dokumentaciju po predmetnim ugovorima (list 73-269 spisa), provedeno je financijsko vještačenje po vještakinji Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. (list 326-353 spisa), saslušan je tužitelj (list 368-369 spisa) i financijska vještakinja usmeno je obrazložila nalaz i mišljenje na glavnoj raspravi (list 371-372 spisa).

5. Osim dokaza koji su izvedeni, nije bilo drugih dokaznih prijedloga, tako da su u ovome postupku izvedeni svi predloženi dokazi.

6. Sud je, na temelju odredbe čl. 8. ZPP-a i provedenog dokaznog postupka, a cijeneći izvedene dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti, utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan, osim u dijelu kojim tužitelj traži utvrđenje ništetnosti odredbi ugovora o kreditu kojim je određen iznos kredita koji se isplaćuje tužitelju.

7. Na spornu okolnost ništetnosti odredbe Ugovora o kreditu broj 9012391018 od 5. travnja 2007. o promjenljivoj kamatnoj stopi izvršen je uvid u Ugovor o kreditu broj 9012391018 od 5. travnja 2007. te je utvrđeno kako je odredbom čl. 4. Ugovora o kreditu ugovorena redovna kamatna stopa 4,35% promjenljiva u skladu s odlukom Banke o kreditiranju građana.

8. Presudama Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske (VTSRH) poslovni broj Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014. pravomoćno je utvrđeno da je tuženik Privredna banka Zagreb d.d. u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koje povrede traju i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna.

9. Navedenom presudom utvrđena je ništetnost odredbi iz ugovora o kreditu koje je tužena sklapala s potrošačima u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a kojim odredbama je bila ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom trajanja ugovornih obveza promjenljiva u skladu s jednostranim odlukama banaka te o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo.

10. Na okolnost ništetnosti odredbe Ugovora o kreditu broj 9012391018 od 5. travnja 2007. i Ugovora o kreditu broj 9018542747 od 21. srpnja 2014., kojima je ugovorena vezanost otplate kredita uz valutu švicarski franak, izvršen je uvid u Ugovor o kreditu broj 9012391018 od 5. travnja 2007. i Ugovora o kreditu broj 9018542747 od 21. srpnja 2014. te je utvrđeno kako je odredbama čl. 1. oba Ugovora o kreditu ugovoreno da banka tužitelju isplaćuje kredit u iznosu koji odgovara protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita, dok je odredbama čl. 4., 5., 6. i 7. Ugovora o kreditu broj 9012391018 od 5. travnja 2007., kao i odredbama čl. 5., 6. i 7. Ugovora o kreditu broj 9018542747 od 21. srpnja 2014. ugovoreno kako se isplata i otplata kredita veže uz valutu švicarski franak.

11. Presudama Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske (VTSRH) poslovni broj Pž- 6632/17-10 od 14. lipnja 2018. pravomoćno je utvrđeno da je tuženik Privredna banka Zagreb d.d. u razdoblju od 1. studenog 2004. do 31. prosinca 2008., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/13) i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

12. Navedenom presudom utvrđena je, dakle, ništetnost odredbi ugovora o kreditu koje je tuženik kao banka sklapala s potrošačima kao korisnicima kredita u razdoblju od 1. studenoga 2004. do 31. prosinca 2008., a kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, bez da su potrošači informirani i bez da su im pružene potpune obavijesti, čime je nastala neravnoteža ugovornih strana.

13. Što se tiče pravnih učinaka presude donesene po kolektivnoj tužbi, valja reći da je odredbom čl. 502.c ZPP propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ZPP-a (kolektivna tužba) da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

14. Na navedeno ne utječe okolnost što se postavljeni zahtjev odnosi na vraćanje stečenog bez osnove, a ne na naknadu štete, s obzirom da je odredbom čl. 323. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, dalje: ZOO) propisano da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a tužitelj je postavio upravo kondemnatorni zahtjev na isplatu iznosa koji su plaćeni tuženiku na temelju ništetnih odredaba predmetnog Ugovora o kreditu, čija ništetnost je utvrđena presudom u kolektivnom sporu, iz čega jasno proizlazi da se radi o pojedinačnoj parnici vezanoj za utvrđenja iz kolektivnog spora.

15. Na okolnost mogućnosti pregovaranja o predmetnim odredbama Ugovora o kreditu i na okolnost obaviještenosti tužitelja o rizicima koji proizlaze iz sklapanja takvih Ugovora, izveden je dokaz saslušanjem tužitelja, dok drugih dokaznih prijedloga na te okolnosti nije bilo u ovome postupku.

16. Iz iskaza tužitelja proizlazi kako je predmetni ugovor o kreditu sklopio jer je sa suprugom i malom djecom živio kao podstanar te su odlučili podići kredit i kupiti vlastitu nekretninu. Zato su sklopili ugovor o kreditu od 5.4.2007. Iz sredstava tog kredita kupili su kuću koja je korištena isključivo za stanovanje njih i njihove djece. Otplata tog kredita bila je vezana uz valutu CHF. Tako su im savjetovali u banci i rekli da je rata takvog kredita manja nego kod eurskog. Pritom je bankar rekao da se radi o sigurnoj valuti koja je stabilna već dugo i nitko ih nije upozorio ni na kakve rizike vezane uz sklapanje takvog ugovora. Što se promjenjive kamatne stope tiče on je vidio da je ona promjenjiva no nije znao na koji način će se mijenjati i koliko će se mijenjati niti mu je to itko objasnio. Nije imao utjecaj na sadržaj ugovora već mu je isti predstavljen na unaprijed sastavljenom obrascu od strane banke. Kredit je otplaćivao on, no bilo mu je jako teško otplaćivati ga, s obzirom da je usporedo s rastom tečaja CHF banka uvećavala kamatnu stopu te je rata koja je bila oko 3.000,00 kn narasla do iznad 6.000,00 kn. Tako se nakupio veći broj rata koje nije mogao platiti te je išao u banku pokušati riješiti to na neki način i u banci su mu rekli da sklopi novi ugovor o kreditu iz kojeg će se zatvoriti dugovanje po starom te je to i učinio i tako sklopio drugi ugovor koji je predmet ovog postupka, iz 2014. U odnosu na taj ugovor, sve je bilo isto kao i kod sklapanja prvog ugovora te ni o čemu nije obaviješten niti je na što upozoren, a također se radilo o standardiziranom obrascu. 2015. sklopio je dodatak ugovoru o konverziji, a to iz razloga što su mu u banci rekli da ako ne sklopi taj dodatak da će više plaćati, tako da je radi smanjenja obveze sklopio i taj dodatak. Predmetna nekretnina nije korištena niti za iznajmljivanje niti je u njoj bilo registrirano sjedište obrta ili trgovačkog društva. Tek unazad četiri godine kako je supruga ostala bez posla otvorila je obrt koji je na toj adresi. On prije ovih ugovora o kreditu nije imao kreditnu obvezu s promjenjivom kamatnom stopi niti vezano uz valutu CHF. On i supruga su se raspitivali prije sklapanja predmetnih ugovora, no bilo im je bitno da su kreditno sposobni i da rata bude što manja.

17. Iskaz tužitelja je prihvaćen, s obzirom da je logičan i životan te u skladu s ispravama u spisu. Na temelju ocjene iskaza utvrđeno je kako tužitelj nije prije sklapanja predmetnih ugovora dobio potrebne i cjelovite obavijesti potrebne za donošenje odluke o ugovaranju takvoga ugovora, a nije niti obaviješten o rizicima sklapanja takvih ugovora. Štoviše, taj tip ugovora nuđen mu je kao najpovoljniji. Također, utvrđeno je njegovo svojstvo potrošača, s obzirom da je prvotni ugovor sklopljen radi kupnje nekretnine za privatne svrhe, a drugi radi zatvaranja obveza po prvom kreditu.

18. Stoga, s obzirom da je na temelju uvida u Ugovora o kreditu broj 9012391018 od 5. travnja 2007. i Ugovora o kreditu broj 9018542747 od 21. srpnja 2014., utvrđeno da se pravni učinci pravomoćne presude iz kolektivnog spora protežu i na odredbe tih Ugovora, s obzirom na razdoblje u kojemu su sklopljeni, kao i s obzirom da je Ugovorom o kreditu broj 9012391018 od 5. travnja 2007. ugovorena promjena kamatne stope čija visina će se mijenjati u skladu s Odlukom tuženika o kamatnoj stopi, a i jednim i drugim Ugovorom ugovorena je vezanost otplate uz valutu švicarski franak, a da prethodno tužitelj nije imao mogućnost pregovaranja niti je uredno i cjelovito obaviješten o rizicima sklapanja takvoga ugovora, to su takve ugovorne odredbe ništetne.

18.1. Nasuprot navedenome, nije bilo uvjeta da se utvrdi ništetnom i odredba članka 1. oba Ugovora o kreditu, kojom je ugovoren iznos kredita u kunskoj protuvrijednosti CHF, jer navedena odredba sama po sebi nije od utjecaja na pitanje načina vraćanja kredita, a što je uređeno člankom 1. predmetnih Ugovora o kreditu. S tim u vezi je za navesti da navedena odredba kojom je ugovoreno da banka isplaćuje korisniku kreditu iznos kredita u kunskoj protuvrijednosti CHF nije bila predmet suđenja u kolektivnom sporu, niti o njoj postoje utvrđenja u parnici u povodu kolektivne tužbe, a iz dokaza izvedenih u ovom postupku ne proizlazi da bi ista bila ništetna. Stoga je, u tom dijelu deklaratorni zahtjev tužitelja odbijen, kao pod točkom III. izreke ove presude.

19. Kako je citiranom odredbom čl. 323. ZOO propisano da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, to je valjalo utvrditi iznos koji je tužitelj isplatio tuženiku na temelju ništetnih ugovornih odredaba o promjenljivosti kamatne stope u skladu s odlukama banke i vezanosti kredita uz valutu švicarskog franka u Ugovora o kreditu broj 9012391018 od 5. travnja 2007., s obzirom da se kondikcijski zahtjev odnosi samo na isplatu preplaćenog po osnovi ništetnih odredbi Ugovora o kreditu broj 9012391018 od 5. travnja 2007.

20.1. Radi utvrđenja navedene okolnosti, proveden je dokaz financijskim vještačenjem po vještakinji Petri Blašković. Nalaz i mišljenje prihvaćeni su u cijelosti kako su izrađeni po postavljenom zadatku iz raspravnog rješenja ovoga suda donesenog na ročištu održanom 2. lipnja 2025., budući da su izrađeni razumljivo i jasno, a sv nejasnoće otklonjene su usmenim obrazloženjem vještakinje na glavnoj raspravi. Iz nalaza i mišljenja vještakinje proizlazi kako su Privredna banka Zagreb d.d. kao kreditor i tužitelj kao korisnik kredita sklopili 5. travnja 2007. Ugovor o kreditu broj 9012391018. Kredit je isplaćen 13. travnja 2007., ugovorena je promjenjiva kamatna stopa koja je iznosila 4,35% godišnje, otplata se odvija u jednakim mjesečnim anuitetima na rok otplate od 360 mjeseci, dospijeće prvog anuiteta prema otplatnom planu bilo je 31. svibnja 2007. u iznosu od 739,33 CHF, što je na dan isplate kredita iznosilo 3.329,26 kn te sljedećih anuiteta svakog zadnjeg dana u mjesecu, ugovoreno je plaćanje mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Banke na dan plaćanja (čl. 7. Ugovora o kreditu). Uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu razvidno je kako je tužitelj s tuženikom dana 21.07.2014. ugovorio novu kreditnu partiju kojom su u cijelosti podmirene obveze prema ugovoru o kreditu 9012391018. Na temelju stanja u spisu i raspoložive dokumentacije vještak daje mišljenje na postavljene zadatke pa tako:

U odnosu na Ugovor o kreditu broj 9012391018 sklopljen 5. travnja 2007. vještak navodi kako, pod pretpostavkom da se tijekom otplate kredita vezanog uz valutu CHF u razdoblju otplate do dana otplate kredita u cijelosti nije mogla mijenjati kamatna stopa ni tečaj - ukupan iznos preplata, uzevši u obzir rast anuiteta zbog rasta kamatne stope te rast tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita, u razdoblju otplate kredita do dana otplate kredita u cijelosti iznose 47.417,40 EUR, od kojeg iznosa je tužitelj preplatio na ime promjene kamatne stope iznos od 8.917,40 EUR te je preplatio zbog rasta tečaja iznad tečaja koji je vrijedio prilikom isplate kredita iznos od 38.500,00 EUR. Ukupan iznos koji je tužitelj manje platio posljedično na pad kamatne stope i tečaja u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu i tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita ukupno iznosi 113,13 EUR, od kojeg iznosa je tužitelj manje platio na ime promjene kamatne stope iznos od 47,98 EUR, te je manje platio zbog pada tečaja ispod tečaja koji je vrijedio na dan isplate kredita iznos od 65,15 EUR. Slijedom navedenog, sveukupan iznos koji je više plaćen (zbroj više i manje plaćenog) za vrijeme otplate kredita, slijedom promjene kamatne stope i tečaja na više i niže u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita, iznosi 47.304,27 EUR i to: ukupno više plaćenog zbog promjene kamatne stope u razdoblju od početka otplate kredita do dana prijevremene otplate kredita iznosi ukupno 8.869,42 EUR, a ukupno više plaćenog između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate i tečaja za valutu CHF na dan isplate kredita (iznosi su korigirani za iznos razlike sadržan u razlici obveza koje proizlaze iz promjena kamatnih stopa), uzevši u obzir i rast i pad tečaja u razdoblju od početka otplate kredita do dana prijevremene otplate kredita iznosi ukupno 38.434,85 EUR.

20.2. U usmenom obrazloženju nalaza i mišljenja na glavnoj raspravi, vještakinja je navela kako je u ovome konkretnom slučaju predmet vještačenja bilo potraživanje vezano za dva ugovora o kreditu od čega ugovor o kreditu broj 9012391018 nije konvertiran već je prijevremeno otplaćen, a između ostalog i iz sredstava drugog kredita. S obzirom da navedeni ugovor nije konvertiran, za isti nije sačinjen obračun zateznih kamata dok je u odnosu na konvertirani kredit po ugovoru broj 9018542747 sačinjen obračun zateznih kamata i one iznose 2,79 Eura.

20.3. Naime, tako postavljen zadatak vještaku dan je s obzirom na činjenicu da u situaciji kada je iz navedenih razloga naznačena ugovorna odredba ništetna, valja primijeniti iznos kredita, odnosno svakog mjesečnog anuiteta bez vezanja za kretanje valute CHF i bez promjene kamatne stope. U odnosu na izračun u koji su uključene i tzv. negativne, a ne samo pozitivne razlike, valja navesti da je sud postavio zadatak vještaku na način da izračuna obje varijante, što je vještak i izračunao. Sud je prihvatio varijantu s uračunatim samo pozitivnim razlikama, s obzirom da je u ovome postupku postavljen zahtjev na povrat preplaćenih iznosa, a sud u skladu s odredbom čl. 2. ZPP- a odlučuje u granicama zahtjeva, dok, sa strane tuženika nije postavljen nikakav zahtjev niti prigovor u tome smislu, čiju bi osnovanost sud utvrđivao (tako i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-913/2023-2 od 14. ožujka 2023. pod točkom 6. obrazloženja).

20.4. S obzirom na navedeno, u odnosu na kondikcijski zahtjev tužitelja kojim potražuje povrat preplate po ništetnim odredbama o promjenljivoj kamatnoj stopi i vezanosti uz valutu CHF u Ugovoru o kreditu broj 9012391018 od 5. travnja 2007. utvrđeno je da razlika između onoga što je tužitelj platio i što bi platio da je kredit ugovoren u kunama bez vezivanja za valutu CHF i da nije bilo promjena kamatne stope u skladu s odlukama banke, iznosi 8.917,40 EUR-a (koji iznos je tuženik stekao primjenom ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi iz Ugovora o kreditu broj 9012391018 od 5.4.2007.) i 38.500,00 EUR-a (koji iznos je tuženik stekao primjenom ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli iz Ugovora o kreditu broj 9012391018 od dana 5.4.2007.).

21. U odnosu na institut zastare mjerodavna pravna norma je ona iz članka 241. ZOO, prema kojoj se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, a vezano uz odredbe čl. 502.a – 502.h ZPP, kojima je reguliran procesnopravni institut podnošenja tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Stoga je utvrđeno da je vođenjem kolektivnog spora došlo do prekida zastare u smislu članka 241. ZOO, jer u protivnom vođenje postupka kolektivne zaštite u opisanim okolnostima ne bi imalo smisla i pravna norma bila bi lišena svog korisnog učinka (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018.). Zastara restitucijskog zahtjeva u ovome predmetu bila je prekinuta podnošenjem kolektivne tužbe te je počela ponovno teći (ispočetka) od dana kada je postala pravomoćna odluka povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu, posl. broj P- 1401/2012 (koja je postala pravomoćna 13. lipnja 2014. u odnosu na ništetnost ugovorene promjenljive kamatne stope, odnosno 10. lipnja 2018. u odnosu na ništetnost vezanosti za valutu CHF), stoga zastara u ovom slučaju ponovno teče od 14. lipnja 2014. za povrat po osnovi preplate zbog kamatne stope, a 11. lipnja 2018. za povrat po osnovi preplate zbog valutne klauzule, a kako je zastarni rok za restituciju u ovome slučaju opći petogodišnji zastarni rok iz članka 225. ZOO, to potraživanje tužitelja nije zastarjelo.

22. S obzirom na navedeno, sud je prihvatio tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnosti odredbi predmetnog Ugovora o kreditu, kojima je ugovorena promjenljivost kamatne stope u skladu s odlukama tuženika, kao i kojima je ugovorena vezanost otplate kredita uz valutu CHF te je naložio tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 8.917,40 EUR-a za preplatu po ništetnoj odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi u skladu s odlukom banke i 38.500,00 EUR-a za preplatu po ništetnoj odredbi o vezanosti kredita uz valutu CHF, zajedno sa zatraženim zateznim kamatama i to od dana stjecanja, a na temelju odredbe čl. 1115. ZOO, kojom je propisano da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Kako je prethodno navedeno, već prilikom sklapanja samoga ugovora, tuženik je bio nepošten, budući da je kao osoba koja sastavlja i sklapa takav ugovor u okviru svoje djelatnosti, morao znati da je predmetna odredba Ugovora o kreditu protivna prisilnim propisima i time ništetna pa je dužan platiti zatezne kamate od dana stjecanja svake pojedine uplate.

23. Na temelju odredbe čl. 154. st. 5. ZPP odlučeno je o troškovima postupka, a s obzirom da tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svoga zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi.

24. Tužitelju je u skladu s vrijednošću predmeta spora priznat trošak sastava tužbe u visini od 500 bodova (Tbr. 7/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika - Narodne novine broj 138/23, dalje: Tarifa), trošak sastava podnesaka od 16.3.2021., 2.3.2023. i 9.11.2025. u visini od 500 bodova za svaki (Tbr. 8/1 Tarife), trošak zastupanja na ročištima 2.6.2025., 16.4.2026. i 10.6.2026. u visini od 500 bodova za svako (Tbr. 9/1 Tarife) te trošak zastupanja na ročištu 19.11.2020. u visini 250 bodova (Tbr. 9/2 Tarife), što čini ukupno 3750 bodova, a uvećano za vrijednost boda od 2,00 Eur, čini iznos od 7.500,00 Eur. Tužitelju pripada i naknada predujma za vještačenje u visini 600,00 Eur, tako da je tužitelju dosuđena naknada troškova u visini od 8.100,00 Eur. Na tako određen trošak tužitelju su dosuđene zatezne kamate tekuće od dana donošenja ove presude do isplate, na temelju odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a.

U Zagrebu 16. srpnja 2026.

Sutkinja:

Ela Mišura Stopfer

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

1. Tužiteljici po punomoćniku

2. Tuženoj po punomoćnici

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte