Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

Karlovac

Poslovni broj: Povrv-186/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, po sucu Marijani Brajak Mateša, u pravnoj stvari tužitelja KARLOVČANKA d.o.o., Karlovac, Trg Milana Šufflaya 1, OIB 61360227351, zastupanog po punomoćniku Marini Babić, odvjetnici u Zagrebu, protiv I. tužene ZP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i II. tužene EP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 17. lipnja 2026., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tužene, po objavi 16. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se u cijelosti platni nalog javnog bilježnika Ivanke Antić sa sjedištem u [adresa] poslovni broj Ovrv-403/2020 od 21. listopada 2020. i tužbeni zahtjev se odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju KARLOVČANKA d.o.o., Karlovac, Trg Milana Šufflaya 1, OIB 61360227351, da I. tuženoj ZP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i II. tuženoj EP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove postupka u iznosu od 1.062,50 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. srpnja 2026. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je javnom bilježniku Ivanki Antić sa sjedištem u [adresa] dana 21. listopada 2020. podnio prijedlog za ovrhu, sada tužbu, protiv ŽP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi isplate iznosa od ukupno 20.145,70 kn/2.673,79 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama kao i nastalih troškova ovršnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja rješenja o ovrsi do isplate.

2. Javni bilježnik Ivanka Antić sa sjedištem u [adresa] je dana 21. listopada 2020. donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-403/2020, protiv kojeg je tužena ŽP podnijela pravovremeni prigovor u kojem je rješenje o ovrsi osporila u cijelosti.

3. Povodom navedenog prigovora Općinski sud u Karlovcu je rješenjem poslovni broj Povrv-38/2021 od 03. ožujka 2021. stavio izvan snage rješenje o ovrsi javnog bilježnika u dijelu kojim je određena ovrha, te su u tom dijelu ukinute provedene radnje, a određeno je da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, dakle u parnici.

4. Rješenjem Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Povrv-38/2021-6 od 20. veljače 2024. prekinut je postupak obzirom da je tužena ŽP umrla tijekom postupka, dok je rješenjem Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Povrv-38/2021-8 od 26. kolovoza 2025. nastavak nastavljen te su nasljednice iza tužene ŽP, njene kćeri ZP i EP, pozvane da preuzmu ovaj parnični postupak i postupak je nastavljen.

5. U dokaznom postupku, a radi utvrđenja činjeničnog stanja, sud je izvršio uvid u uvid u otvorene stavke kupaca (list 5 spisa), sporazumno utanačenje (list 14 spisa), rješenje trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. St-2392/16 od 13. veljače 2018. (list 15 do 17 spisa), Ugovor o kupnji poslovnog prostora (list 18 do 20 spisa), Ugovor o kupoprodaji nekretnine (list 21 do 22 spisa), dopis (list 23 spisa), dopis (list 24 spisa), račune (list 25 do 57 spisa), zk izvadak (list 71 do 72 spisa), međuvlasnički ugovor (list 73 do 87 spisa), Ugovor o upravljanju poslovnom zgradom (list 88 do 96 spisa), dopis (list 97 spisa), račune (list 98 do 122 spisa), opomenu (list 137 spisa), tijekom postupka saslušan je svjedok BP (list 141 spisa).

6. Temeljem provedenog dokaznog postupka donesena je presuda kao u izreci.

7. U prijedlogu za ovrhu, sada tužbi te tijekom postupka tužitelj navodi da je upravitelj poslovne zgrade Trgovački centar Karlovčanka u [adresa], u kojoj je tužena ŽP jedan od suvlasnika, odnosno vlasnik prodajnog prostora broj 8, na 1. katu Trgovačke kuće, ukupne površine 55,60 m2. Tužena kao vlasnik predmetnog poslovnog prostora, je temeljem same te činjenice, a sukladno odredbama Međuvlasničkog ugovora (posebice članaka 14., 17., 18., 19. i 20.) i Ugovora o upravljanju poslovnom zgradom (posebice članaka 13., 14., 16., 17. i 18.), kao i temeljem odredbi Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, dužna plaćati troškove i naknadu upravitelju, kao i zajedničku pričuvu , koji se zajedno fakturiraju na jednom računu, a što tužena nije učinila.

8. Tužena je u prigovoru protiv rješenja o ovrsi, sada odgovoru na tužbu, osporila tužbeni zahtjev u cijelosti ističući prigovor zastre. Nadalje navodi da su svi utuženi računi osim računa broj 309/2018 dostavljeni tuženoj tek uz dopis odvjetnice tužitelja i tek tada je tužena prvi puta saznala za utužene obveze. Također ističe da je troškove upravitelja i naknadu upravitelju plaćalo društvo Jutranjka d.d., zakupnik poslovnog prostora, koji je i koristio predmetni prostor temeljem ugovora o zakupu, što je bilo sukladno Sporazumnom utanačenju. Tako su svi obveznopravni odnosi regulirani između tužitelja, zakupnika Jutranjka D.D. i bivšeg vlasnika toga prostora Spaintex Trade d.o.o. Nad Jutranjkom d.d. je otvoren stečajni postupak, a tužitel j svoja dospjela potraživanja nije prijavio u stečajnom postupku već je nakon tri godine stornirao račune te ih prefakturirao na tuženu ŽP. Nadalje ističe i da tužena ŽP nije potpisala ni Međuvlasnički sporazum niti Sporazumno utanačenje, a nakon što su joj počeli krajem 2018. stizati dospijevajući računi, ona ih je uredno plaćala te ih i dalje plaća. Zaključno ističe da smatra da ukoliko je tužitelj smatrao da tužena ŽP treba umjesto društva Jutranjka d.d. platiti utuženi period, tada je o tome trebao u rokovima dospijeća iz Međuvlasničkog sporazuma obavijestiti tuženu, a ne to učiniti nakon tri godine.

9. Očitujući se na prigovore tužene tužitelj je naveo da je Međuvlasnički ugovor donesen sukladno zakonu, a obzirom da ga je sklopila većina suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih posebnih i zajedničkih dijelova nekretnine, to isti obvezuje i tuženu, bež obzira što ga ona osobno nije potpisala. Također navodi da je Sporazumno utanačenje na koje se poziva tužena, u naravi je ugovor o asignaciji kojim su se stranke samo dogovorile da će tužitelj svoje fakture ispostavljati na zakupnika Jutranjka (kako bi ista mogla to pravdati u svojim poslovnim knjigama) dok u slučaju da Jutranjka ne ispuni koju od svojih dospjelih obaveza, odgovara vlasnik predmetnog poslovnog prostora. Ističe da je vlasnica društva Spaintex trade d.o.o. bila kćer tužene ŽP, ZP, iz čega je jasno da je tužena ŽP znala za postojanje duga. U odnosu na prigovor zastre tužitelj navodi da tužena ŽP u svom odgovoru na dopis tužitelja nije sporila postojanje utuženog duga već je predložila sklapanje nagodbe te je iz toga dopisa jasno da tužena ŽP priznaje postojanje duga te se tom radnjom tužena sukladno odredbi čl. 220. Zakona o obveznim odnosima odrekla zastare. Tužitelj također navodi da su utuženi računi bili izdani na društvo Jutranjka d.o.o., no tužitelj ih je kasnije stornirao jer je bilo razvidno da isti neće biti plaćeni te je izdao račune naslovljene na tuženu ŽP.

10. Predmet ovog spora je potraživanje tužitelja koje se odnosi na dospjele, a neplaćene račune koji se odnose na naknadu za troškove i naknadu upravitelju za 04/2017, 05/2017, 06/2017, 07/2017, 08/2017, 09/2017, 10/2017, 11/2017, 12/2017, 01/2018, 02/2018, 04/2018.

11. Među strankama nije sporno da je tužitelj upravitelj poslovne zgrade Z, da je tužena ŽP u vrijeme nastanka utuženih obveza bila vlasnik poslovnog prostora br. 8. u prvom katu predmetne zgrade kao i da je društvo Jutranjka d.o.o. u razdoblju iz tužbe bilo u zakupu predmetnog poslovnog prostora tužene. Nije sporna ni visina tražbine tužitelja. Također nije sporno da je tužitelj račune za utužene obveze izdao na ime društva Jutranjka d.o.o., da je te račune naknadno stornirao te je izdao nove račune na ime tužene ŽP.

12. Sporno je pitanje jesu li tužene dužne platiti utuženu tražbinu obzirom da su istaknule prigovor da tužen ŽP nije potpisala Međuvlasnički ugovor, prigovor da je tužitelj naknado stornirao račune izdane na ime društva Jutranjka d.o.o. i za istu obvezu izdao nove račune koji glasne na tuženu ŽP, te je li osnovan prigovor zastare istaknut po tuženim.

13. Uvidom u Međuvlasnički ugovor s prilozima (list 73 – 87 spisa; dalje Međuvlasnički ugovor) i to čl. 13. istoga sud je utvrdio da su suvlasnici međusobno ugovorili da će s upraviteljem zaključiti Ugovor o upravljanju TC Karlovčanka, i to na neodređeno vrijeme. Također sukladno čl. 17. toč. 1. suvlasnici su ugovorili da osnivaju sredstva zajedničke pričuve, dok je u čl. 19. ugovoreno da je suvlasnik koji ne uplati novčani iznos za zajedničku pričuvu u roku dužan platiti i zakonsku zateznu kamatu. Iz čl. 20. toč. 6. predmetnog ugovora proizlazi da su suvlasnici ugovorili i da će naknade s osnove zajedničkih troškova komunalnih usluga nastalih u svezi korištenja zajedničkih dijelova i uređaja nekretnine i naknada za zajedničke troškove drugih usluga suvlasnici uplaćivati mjesečno putem računa ispostavljenih od strane upravitelja. Nadalje u čl. 28. istog ugovora utvrđeno je da ugovor stupa na snagu i primjenjuje se s danom kad ga potpiše odnosno sklopi većina suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi čine više od polovice svih posebnih dijelova nekretnine, a odluke koje proizlaze iz međuvlasničkog ugovora obvezuju sve suvlasnike ako je ugovor sklopila većina suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih posebni i zajedničkih dijelova nekretnine, a za sve ostale odnose koji nisu regulirani primjenjuju se odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

14. Iz priloga Međuvlasničkom ugovoru (list 84 – 87 spisa) proizlazi da je isti prihvatila, odnosno sklopila većina suvlasnika na način da su ugovor potpisali Tekstil d.d., Raiffeisenbank Austria d.d. i ČP.

15. Uvidom u Ugovor o upravljanju poslovnom zgradom od 23. prosinca 2013. (list 88 – 89 spisa; dalje – Ugovor o upravljanju poslovnom zgradom) sud je utvrdio da su suvlasnici nekretnine – poslovne zgrade trgovački centar Karlovčanka zastupani po predstavnicima suvlasnika i Karlovčanka d.o.o., Karlovac, ovdje tuženik, sklopili predmetni ugovor te u čl. 1. istog ugovorili da upravljanje poslovnim objektom povjeravaju trgovačkom društvu Karlovčanka d.o.o., ovdje tuženiku te upravitelj temeljem čl. 16. ima pravo na naknadu za obavljanje poslova upravljanja u visini utvrđenoj tim ugovorom, a koju će suvlasnici plaćati na račun upravitelja u roku od osam dana od izrade fakture kako je to propisano čl. 17. naprijed navedenog ugovora. Također istim ugovorom u čl. 18. propisana je obveza suvlasnika da snose zajedničke troškove komunalnih usluga te zajedničke troškove drugih usluga koji nastaju, a razmjerno veličini svog suvlasničkog dijela, i to mjesečno temelje računa ispostavljenih od strane upravitelja.

16. U odnosu na prigovor tužene da ju ne obvezuje Međuvlasnički ugovor sklopljen između suvlasnika zgrade u kojoj se nalazi poslovni prostor u njenom vlasništvu navodi se da je odredbom čl. 375. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14; dalje – ZV) propisano da se uzajamni odnosi suvlasnika u vezi s upravljanjem i korištenjem nekretnine utvrđuju međuvlasničkim ugovorom koji mora biti zaključen u pismenom obliku, time da odluke koje proizlaze iz međuvlasničkog ugovora obvezuju sve suvlasnike ako je ugovor sklopila većina suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi čine više od polovine vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine.

17. Kako iz prevedenih dokaza proizlazi da je Međuvlasnički ugovor na koji se poziva tužitelj prihvatila, odnosno sklopila većina od suvlasnika zgrade u kojoj se nalazi poslovni prostor tužene ŽP, a imajući u vidu naprijed navedenu zakonsku odredbu, sud je ocijenio da nije osnovan prigovor tužen ih da ih Međuvlasnički ugovor ne bi obvezivao iz razloga što ga tužena ŽP isti nije vlastoručno potpisala.

18. Nakon izvršenog uvida u Sporazumno utanačenje od 01. listopada 2009. (list 14 spisa; dalje Sporazumno utanačenje) sud je utvrdio da su Spaintex trade d.o.o., kao vlasnik poslovnog prostora broj 8 na I. katu TC Karlovčanka kao asignant, Jutranjka d.o.o., kao asignat i Karlovčanka d.o.o., ovdje tužitelj, kao asignatar, sklopili predmetno utanačenje kojim su se utvrdili da je tvrtka Spaintex trade d.o.o., vlasnik nekretnine i to poslovnog prostora broj 8 na I. katu TC Karlovčanka, a društvo Jutranjka d.o.o. je u zakupu predmetnog poslovnog prostora. Iz čl. 3. Sporazumnog utanačenja proizlazi da je potpisom toga sporazuma Spaintex trade d.o.o., kao asignant, ovlastilo Jutranjku d.o.o., kao asignata, da sve troškove prema čl. 21. Međuvlasničkog ugovora kao i naknade upravitelju prema čl. 15. Međuvlasničkog ugovora plaća tužitelju, a sukladno ispostavljenim fakturama. Također društvo Jutranjka d.o.o. je od strane društva Spaintex trade d.o.o. ovlašteno da plaća sukladno čl. 19. Međuvlasničkog ugovora ispostavljene uplatnice za pričuvu trgovačkom društvu Karlovčanka d.o.o., ovdje tužitelju. U čl. 5. istog sporazumnog utanačenja je ugovoreno da su sporazumne stranke suglasne da ukoliko društvo Jutranjka d.o.o. ne ispuni neku od svojih obaveza utvrđenu tim sporazumom za iste odgovara vlasnik predmetnog poslovnog prostora društvo Spaintex trade d.o.o.

19. Tijekom postupka stranke nisu tvrdile niti dokazivale da bi naprijed navedeni sporazum bio raskinut, stavljen izvan snage, izmijenjen odnosno na bilo koji način izgubio pravni učinak.

20. Na okolnosti tužbe i odgovora na tužbu sud je saslušao i svjedoka BP (list 140 – 141 spisa) koja je u bitnome iskazala da je upravo ona bila direktor tužitelja negdje od 2009. pa do odlaska u mirovinu prije nekih pet godina, dakle do 2021. Nije poznavala ŽP, ali sam kontaktirala sa njenom kćeri ZP vezano za poslovni prostor koji je predmet ovog postupka a koji je bio u vlasništvu tvrtke Spaintex trade d.o.o. nakon čega je vlasništvo prebačeno na gđu. ŽP. Radi se o poslovnom prostoru u robnoj kući Karlovčanaka na 1. katu. Tužitelj je vlasnicima poslovnih prostora naplaćivao režije, struju, grijanje i naknadu upravitelju te pričuvu. U slučaju da je poslovni prostor bio u vlasništvu fizičke osobe , a djelatnost je u poslovnom prostoru obavljala pravna osoba tada se potpisivao sporazum između fizike osobe, pravne osobe kao vlasnika i tvrtke Karlovčanka. Nadalje, u slučaju kada zakupnik poslovnog prostora na koji su fakturirani računi ne bi platio po računu tada bi vlasnik prostora odgovarao za plaćanje a kako je i navedeno u sporazumnom utančenju od 1. listopada 2009. Tužitelj je zakupniku tvrtki Jutranjka d.o.o. slao račune i to poštom jer u suprotnom on ne bi mogli pravdati troškove u poslovnim knjigama zakupnika, a računi su se slali običnom poštom. U slučaju kada to društvo ne bi platilo račune, pisale su se opomene i pretpostavlja da se kontaktirala gđa. ŽP. Kada je tužitelj saznao da je nad tvrtkom Jutranjka d.o.o. otvoren stečaj, računi koji su bili fakturirani na tvrtku Jutranjka d.o.o. su stornirani i izdani su računi na vlasnicu prostora gđu. ŽP. Tužitelj se nije pokušao namiriti u stečajnom postupku iza tvrtke Jutranjka d.o.o. jer se vjerojatno ne bi tamo namirili a imali su potpisani ugovor prema kojem i vlasnik poslovnog prostora odgovara za obveze.

21. Uvidom u račune koje je sudu dostavila tužena ŽP (list 47 – 57 spisa) sud je utvrdio da su isti izdani društvu Jutranjka d.o.o., radi naplate naknade za troškove sukladno čl. 20. Međuvlasničkog ugovora i naknade upravitelju sukladno čl. 14. Međuvlasničkog ugovora i to za razdoblje od 04/2017 do 02/2018., ali su svi računi stornirani dana 05. ožujka 2020. i računi za istu tražbinu su izdani tuženoj ŽP. Računi izdani na ime Jutranjka d.o.o. nisu tijekom postupka dostavljeni na spis predmeta.

22. Uvidom u utužene račune koje je sudu dostavio tužitelj (list 98 – 121 spisa) sud je utvrdio da su svi računi izdani na ime tužene ŽP kao i da su svi osim računa 04/2018. (koji je izdan 16.05.2018.) izdani istog dana i to 05. ožujka 2020., a što je tužitelj obrazložilo činjenicom da je račune za istu tražbinu prvenstveno izdano društvu Jutranjka d.o.o., ali kada je postalo jasno da društvo Jutranjka d.o.o. nema namjeru dalje plaćati ispostavljene račune, tužitelj ih je radi usklađenja sa Međuvlasničkim ugovorom kao i sa Ugovorom o upravljanju poslovnom zgradom TC Karlovčanka te radi izbjegavanja eventualno pogrešne pasivne legitimacije u slučaju spora zbog neplaćanja stornirao, te je izdano nove račune koje je ispostavio na vlasnika poslovnog prostora, tuženu ŽP, sa datumom dospijeća kako je to naznačeno u prijedlogu za ovrhu. Međutim uvidom u predmetne račune kao i račune koje je sudu dostavila tužena (list 47 – 57 spisa) proizlazi da su svi računi izdani istog dana i to 05. ožujka 2020.

23. Predmet ovog postupka jest zahtjev tužitelja za isplatu zajedničkih troškova i naknade upravitelju za razdoblje od travnja 2017. do travnja 2018., temeljem računa koji predstavljaju vjerodostojnu ispravu na osnovi koje je doneseno rješenje o ovrsi.

24. Među strankama nije sporno da je ŽP u utuženom razdoblju bila vlasnica predmetnog poslovnog prostora niti da obveza podmirenja zajedničkih troškova i naknade upravitelju u načelu proizlazi iz odredaba Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj Narodne novine broj 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014), Međuvlasničkog ugovora i Ugovora o upravljanju poslovnom zgradom. Sporno je, međutim, je li tužitelj dokazao osnovanost upravo ovako postavljenog zahtjeva prema tuženoj.

25. Iz Sporazumnog utanačenja od 1. listopada 2009., sklopljenog između društava SPAINTEX TRADE d.o.o., JUTRANJKA d.o.o. i tužitelja, proizlazi da su ugovorne strane izričito ugovorile da će se računi za predmetne obveze ispostavljati društvu JUTRANJKA d.o.o. (članak 4.), dok je člankom 5. Sporazuma kao osoba odgovorna za slučaj neispunjenja obveza izričito označeno društvo SPAINTEX TRADE d.o.o., dakle ne općenito vlasnik poslovnog prostora.

26. Nije sporno da je tužitelj tijekom cijelog utuženog razdoblja postupao upravo u skladu sa Sporazumnim utanačenjem te predmetne račune ispostavljao društvu JUTRANJKA d.o.o. To proizlazi iz priloženih računa, ali i iz iskaza svjedokinje BP, tadašnje direktorice tužitelja, koja je iskazala da su se računi redovito izdavali društvu JUTRANJKA d.o.o., da su se tom društvu upućivale opomene zbog neplaćanja te da su računi stornirani tek nakon što je otvoren stečajni postupak nad tim društvom.

27. Ista svjedokinja iskazala je da tužitelj predmetnu tražbinu nije prijavio u stečajnom postupku nad društvom JUTRANJKA d.o.o. jer se, prema njezinoj procjeni, u tom postupku ne bi mogao namiriti, već je odlučeno da se prethodno izdani računi storniraju i za iste mjesečne tražbine izdaju novi računi tuženoj.

28. Iz navedenoga proizlazi da razlog storniranja računa nije bio u tome što bi prvotno izdani računi bili pogrešno izdani niti da bi Sporazumno utanačenje u međuvremenu prestalo proizvoditi pravne učinke, već isključivo činjenica da je nakon otvaranja stečajnog postupka nad društvom JUTRANJKA d.o.o. naplata od toga društva postala neizvjesna.

29. Sud posebno cijeni da je upravo tužitelj bio jedna od ugovornih strana Sporazumnog utanačenja kojim je prihvatio da će računi za predmetne obveze glasiti na društvo JUTRANJKA d.o.o. Tijekom postupka nije dokazano da je navedeni Sporazum raskinut, izmijenjen ili stavljen izvan snage. Jednako tako, tužitelj nije dokazao da je nakon prijenosa vlasništva poslovnog prostora došlo do izmjene Sporazumnog utanačenja ili da je ŽP preuzela prava i obveze koje iz toga Sporazuma proizlaze za društvo SPAINTEX TRADE d.o.o., niti je dokazao drugu pravnu osnovu iz koje bi proizlazilo da je upravo tužena postala osoba kojoj je ovlašten ponovno ispostaviti račune za iste tražbine.

30. Sama okolnost da je naplata od društva JUTRANJKA d.o.o. postala otežana uslijed otvaranja stečajnog postupka ne predstavlja dokaz da je tužitelj bio ovlašten odstupiti od načina ostvarivanja tražbine koji je prethodno sam ugovorio, stornirati prethodno izdane račune te za iste mjesečne tražbine izdati nove račune drugoj osobi. Tužitelj tijekom postupka nije dokazao postojanje pravne osnove koja bi opravdavala takvo postupanje. Sud posebno naglašava da tužitelj nije dokazao da je predmetna tražbina prema tuženoj nastala na način kako to proizlazi iz računa koji predstavljaju vjerodostojnu ispravu u ovom postupku. Samo naknadno storniranje prethodno izdanih računa i izdavanje novih računa drugoj osobi ne predstavlja samo po sebi dokaz postojanja upravo ovako utužene tražbine.

31. Sud je imao u vidu da obveza vlasnika posebnog dijela na podmirenje zajedničkih troškova proizlazi iz zakona, Međuvlasničkog ugovora i Ugovora o upravljanju poslovnom zgradom. Međutim, predmet ovog postupka nije odlučivanje o postojanju te zakonske obveze kao takve, već pitanje je li tužitelj dokazao činjenične i pravne pretpostavke na kojima temelji upravo ovako postavljen zahtjev. Sama zakonska obveza vlasnika ne oslobađa tužitelja obveze da dokaže da je konkretna tražbina, u obliku u kojem je utužena, nastala i dospjela upravo prema tuženoj.

32. Sud je imao u vidu i prigovor zastare koji je istaknula tužena. Predmetne tražbine po svojoj naravi predstavljaju mjesečne tražbine, što proizlazi iz Međuvlasničkog ugovora i Ugovora o upravljanju poslovnom zgradom, prema kojima se iste obračunavaju i podmiruju mjesečno.

33. Međutim, tužitelj tijekom postupka nije dostavio izvorne račune izdane društvu JUTRANJKA d.o.o., niti drugu poslovnu dokumentaciju iz koje bi bilo moguće utvrditi kada su pojedine mjesečne tražbine obračunate, kada su dospjele te kada su izvorni računi eventualno stornirani. Sud raspolaže isključivo računima izdanim tuženoj 5. ožujka 2020. te računima izdanim društvu JUTRANJKA d.o.o. na kojima je naznačeno da su toga dana stornirani.

34. U takvim okolnostima sud nije mogao provjeriti tvrdnju tužitelja da novoizdani računi predstavljaju isključivo ponovno fakturiranje ranijih tražbina niti utvrditi kada je nastupilo dospijeće pojedinih mjesečnih obveza. Sama činjenica da su novi računi izdani 5. ožujka 2020. ne predstavlja dokaz da su upravo toga dana dospjele i predmetne mjesečne tražbine nastale tijekom 2017. i 2018.. Posljedično, tužitelj nije dokazao ni činjenične pretpostavke potrebne za ocjenu osnovanosti navoda kojima osporava istaknuti prigovor zastare.

35. Sukladno članku 219. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj (Narodne novine broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, 146/2025; dalje ZPP), svaka je stranka dužna dokazati činjenice na kojima temelji svoj zahtjev.

36. Po ocjeni ovoga suda tužitelj nije dokazao odlučne činjenice iz kojih bi proizlazilo da je, unatoč sadržaju Sporazumnog utanačenja i vlastitom višegodišnjem postupanju u skladu s tim Sporazumom, bio ovlašten predmetnu tražbinu ostvarivati prema tuženoj na temelju novoizdanih računa iz 2020. kao ni datum stvarnog dospijeća tražbine iz računa.

35. Slijedom navedenoga sud nalazi da tužitelj nije dokazao osnovanost upravo ovako postavljenog tužbenog zahtjeva, zbog čega je isti valjalo odbiti kao neosnovan.

36. Stoga je primjenom odredbe čl. 451. st. 3. ZPP – a odlučeno kao u toč. I. izreke.

37. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. ZPP – a, a trošak zastupanja po punomoćniku odmjeren je primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/2023, 107/2025; dalje – Tarifa).

38. Tuženima koje su u cijelosti uspjele u postupku pripadaju troškovi postupka kako slijedi: trošak sastava prigovora protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 11. toč. 1. Tarife, sastav podneska od 30. rujna 2025. u iznosu od 50,00 EUR sukladno Tbr. 8. toč. 4. Tarife, trošak pristupa na ročište 10. veljače 2026. u iznosu od 100,00 EUR sukladno Tbr. 9. toč. 2. Tarife, trošak zastupanja na ročištima održanim 24. ožujka 2026. i 147. lipnja 2026. u iznosu od 200,00 EUR za svako sukladno Tbr. 9. 1. Tarife te trošak pristupa na ročište na kojem se objavljuje presuda u iznosu od 100,00 EUR sukladno Tbr. 9. toč. 3. Tarife. Tuženiku pripada i PDV na naprijed odmjerene troškove u ukupnom iznosu od 212,50 EUR sukladno Tbr. 46. Tarife.

39. Dakle tuženima pripada trošak postupka u ukupnom iznosu od 1.062,50 EUR slijedom čega je odlučeno kao u toč. II. izreke.

U Karlovcu, 16. srpnja 2026.

Sudac: Marijana Brajak Mateša

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave presude, a ako je presuda dostavljena stranci, rok za žalbu računa se od dana dostave presude. Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka ovome sudu, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. Marina Babić, odvjetnica u Zagrebu

2. Hrvoje Rožman, odvjetnik u Karlovcu