Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Mladena Genca, kao predsjednika vijeća, te Sanje Gospočić i Tomislava Tomašića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Sanje Radeljak, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe Bol luxury bar d.o.o. sa sjedištem u [adresa] i okrivljenika SI, kao odgovorne osobe, zbog prekršaja iz članka 192. stavka 1. točke 1. i 2. i stavka 4. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ broj: 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 42/20.), odlučujući o žalbi okrivljene pravne osobe Bol luxury bar d.o.o. i okrivljenika SI, kao odgovorne osobe, podnesenoj po branitelju Silviju Čipčić-Bragadinu, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Čipčić-Bragadin-Mesić i suradnici d.o.o. Zagreb, protiv rješenja o prekršaju Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Split, Vijeća za prekršajni postupak, od 25. travnja 2023., Klasa: UP/I-740-04/22-02/550, Urbroj: 513-07-17-23-09, na sjednici vijeća održanoj 16. srpnja 2026.
p r e s u d i o j e
I U povodu žalbe okrivljene pravne osobe Bol luxury bar d.o.o. sa sjedištem u [adresa] i okrivljenika SI, kao odgovorne osobe, a po službenoj dužnosti, preinačuje se točka 2. izreke pobijanog rješenja o prekršaju na način da se, temeljem odredbe članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) okrivljena pravna osoba Bol luxury bar d.o.o. sa sjedištem u [adresa] i okrivljenik FI, kao odgovorna osoba,
oslobađaju optužbe
da prvookrivljeni kao porezni obveznik koji isporuku dobara i usluga naplaćuje u gotovini te drugookrivljeni kao odgovorna osoba u pravnoj osobi ne bi iskazali ostvareni gotovinski promet potpuno, točno, pravodobno i uredno putem naplatnog uređaja ili na drugi odgovarajući način ostvaren od ugostiteljske djelatnosti jer da bi tijekom nadzora fiskalizacije, izdavanja računa i evidentiranja prometa u poslovnom prostoru, dfh erz“ na adresi [adresa]. dana 27. 08. 2022. godine u 00:00 sati brojanjem novca bio utvrđen višak novca u blagajni u iznosu od 109,46 kuna, čime da bi postupili protivno članku 62. stavku 4. Općeg poreznog zakona i počinili prekršaj iz članka 192. stavka 1. točke 2. i stavka 4. istog zakona.
II Uslijed odluke iz točke I izreke ove presude, okrivljenoj pravnoj osobi ima se vratiti iznos od 109,46 kuna (stodevet kuna i četrdesetšest lipa) u protuvrijednosti eura računajući po fiksnom tečaju konverzije 7,53450, a koji iznos joj je na ime imovinske koristi ostvarene prekršajem privremeno oduzet.
III Uslijed odluke iz točke I izreke, žalba okrivljenika je bespredmetna.
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba okrivljene pravne osobe Bol luxury bar d.o.o. sa sjedištem u [adresa] i okrivljenika SI, kao odgovorne osobe, te se ukida točka 1. izreke pobijanog rješenja i predmet se u tom dijelu vraća prvostupanjskom tijelu državne uprave koje vodi prekršajni postupak, na ponovni postupak i odlučivanje.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem o prekršaju okrivljena pravna osoba Bol luxury bar d.o.o. sa sjedištem u [adresa] i okrivljenik FI, kao odgovorna osoba proglašeni su krivim, zbog prekršaja iz članka 192. stavka 1. točke 1. i 2. i stavka 4. Općeg poreznog zakona, činjenično opisanih izrekom rješenja o prekršaju pa je temeljem citiranih propisa okrivljenoj pravnoj osobi izrečena novčana kazna u ukupnom iznosu od 5.308,88 eura (pettisućatristoosam eura i osamdesetosam centa)/40.000,00 kuna (četrdesettisuća kuna), a okrivljenoj odgovornoj osobi izrečena je novčana kazna u ukupnom iznosu od 1.327,22 eura (tisućutristodvadesetsedam eura i dvadesetdva centa)/10.000,00 kuna (desettisuća kuna).
2. Za pojedina djela okrivljenoj pravnoj osobi utvrđene su novčane kazne u iznosu od dva puta po 2.654,44 eura /20.000,00 kuna, a okrivljenoj odgovornoj osobi u iznosu od dva puta po 663,61 eura/5.000,00 kuna.
3. Istim rješenjem od okrivljenika je oduzeta imovinska korist u iznosu od 109,46 kuna (stodevet kuna i četrdesetšest lipa).
4. Predmetnim rješenjem okrivljenici su obvezani na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 26,54 eura/200,00 kuna, svaki.
5. Protiv prvostupanjskog rješenja okrivljenici su podnijeli žalbu, navodeći u bitnom da poriču počinjenje prekršaja, protive se izricanju novčane kazne i troškova postupka, te oduzimanju imovinske koristi. Smatraju da tijekom prvostupanjskog postupka činjenično stanje nije potpuno i točno utvrđeno, a slijedom toga da je pogrešno primijenjen zakon. Istaknuli su da nije točno da kritične zgode nisu izdali sporni račun na 300,00 kuna, a uz to da porezni nadzor nije proveden sukladno zakonu. Dodali su da je branitelj okrivljenika par dana prije ročišta kontaktirao prvostupanjsko tijelo te da mu je rečeno da nema potrebe dolaziti na ročište jer da nema vremena saslušavati svjedoke pa da preda pisanu obranu, a što da su i učinili preporučenom pošiljkom prije održavanja tog ročišta. Napomenuli su da su u toj pisanoj obrani tražili saslušanje svjedoka, no da pisanu obranu tijelo koje vodi postupak nije niti prihvatilo niti odbilo niti je na bilo koji način istu komentiralo u pobijanom rješenju.
6. Okrivljenici predlažu da se zbog razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.
7. Žalba je osnovana u odnosu na prekršaj iz točke 1. izreke pobijanog rješenja, dok je u odnosu na prekršaj iz točke 2. izreke pobijanog rješenja bespredmetna.
8. Ispitujući pobijano rješenje u smislu članka 202. Prekršajnog zakona (“Narodne novine” broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22) u povodu žalbe okrivljenika, te razmatrajući sadržaj spisa, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je našao po službenoj dužnosti da je vezano za prekršaj iz točke 2. izreke pobijanog rješenja prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak povrijedilo odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika sukladno odredbi članka 196. točke 1. Prekršajnog zakona, budući djelo za koje se protiv okrivljenika vodi postupak i za koje su u konačnici proglašeni krivim, na način kako je to činjenično opisano izrekom osporavanog rješenja, po propisu nije prekršaj.
9. Naime, točkom 2. izreke pobijanog rješenja okrivljenici su proglašeni krivim zato što prvookrivljeni kao porezni obveznik koji isporuku dobara i usluga naplaćuje u gotovini te drugookrivljeni kao odgovorna osoba u pravnoj osobi nisu iskazali ostvareni gotovinski promet potpuno, točno, pravodobno i uredno putem naplatnog uređaja ili na drugi odgovarajući način ostvaren od ugostiteljske djelatnosti jer je tijekom nadzora fiskalizacije, izdavanja računa i evidentiranja prometa u poslovnom prostoru, rh baru tr“ na adresi [adresa]. dana 27. 08. 2022. godine u 00:00 sati brojanjem novca bio utvrđen višak novca u blagajni u iznosu od 109,46 kuna, čime su postupili protivno članku 62. stavku 4. Općeg poreznog zakona i počinili prekršaj iz članka 192. stavka 1. točke 2. i stavka 4. istog zakona, te su na temelju citiranog propisa kažnjeni novčanom kaznom.
10. Prekršaj iz članka 192. stavka 1. točke 2. i stavka 4. Općeg poreznog zakona, čini pravna osoba i odgovorna osoba u pravnoj osobi ako ne iskazuju isporuke dobara i usluga preko naplatnog uređaja ili na drugi odgovarajući način, a naplaćuju ih gotovinom ili ne iskazuju ili ne iskazuju potpuno i/ili točno i/ili pravodobno i/ili uredno te je takvo postupanje suprotno materijalnoj odredbi članka 62. stavka 4. istog Zakona.
11. Međutim, točka 2. izreke osporavanog rješenja sadrži tek zakonski opis djela sadržan u citiranoj odredbi, iz razloga što činjenični opis tog prekršaja, kojim je sud vezan, ne sadrži konkretizaciju djela koje se okrivljenicima stavlja na teret. Ovo stoga, što u istom nedostaje konkretiziranje isporuke dobara i usluga koje kritične zgode nisu iskazane preko naplatnog uređaja ili na drugi odgovarajući način ili ih okrivljenici nisu iskazali potpuno, točno, pravodobno ili uredno, niti su kroz analizu stanja blagajne na bilo koji način vidljivi iznosi gotovine zatečeni u blagajni, iznos pologa i stanje evidentiranog prometa preko naplatnog uređaja, koji bi mogli dovesti do iznosa od 109,46 kuna koji je naveden u činjeničnom opisu djela kao zatečeni višak gotovine u blagajni.
12. Stoga imajući u vidu činjenični opis djela iz točke 2. izreke pobijanog rješenja, kao i činjenični opis tog djela iz samog optužnog akta, evidentno je da djelo koje se okrivljenicima stavlja na teret i za koje su proglašeni krivim nije prekršaj, pa je zaključak ovog suda kako su okrivljenici proglašeni krivim za djelo koje po propisu nije prekršaj, slijedom čega je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak na njihovu štetu, počinilo naprijed navedenu povredu odredbi materijalnog prekršajnog prava, na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Stoga je trebalo odlučiti kao pod točkom I izreke ove presude.
13. Ispitujući dalje pobijano rješenje u smislu članka 202. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda žalbe, ovaj sud je našao da vezano za točku 1. izreke pobijanog rješenja tijekom prvostupanjskog postupka činjenično stanje nije potpuno i točno utvrđeno, a na što osnovano upiru žalitelji.
14. Naime, iz sadržaja spisa predmeta vidljivo je da su okrivljenici u svojim pisanim obranama, koje su poslali preporučenom pošiljkom 24. travnja 2023. i koje su zaprimljene kod prvostupanjskog tijela državne uprave koje vodi prekršajni postupak 28. travnja 2023., osporili krivnju za prekršaje koji im se stavljaju na teret, te su se pozvali na navode svojeg prigovora podnesenog protiv izdanog prekršajnog naloga, a uz to su u pisanoj obrani ponovno predložili, kao i u prigovoru, saslušanje svjedoka koji su od strane okrivljenika sudjelovali u inspekcijskom nadzoru. Kao dokaz da su izdali kritične zgode račun na iznos od 300,00 kuna okrivljenici su uz prigovor priložili predmetni račun. Međutim, u pravu su okrivljenici kad ističu da navodi njihove pisane obrane nisu uzeti u obzir prilikom donošenja pobijanog rješenja. Ovaj sud je iz sadržaja spisa utvrdio da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak provelo glavnu raspravu 25. travnja 2023. i na istoj provelo dokazni postupak, iako za održavanje te glavne rasprave nisu bili ispunjeni zakonski uvjeti jer okrivljenici nisu bili uredno pozvani na to ročište. Obrazloženje pobijanog rješenja u dijelu u kojem se navodi da je okrivljenoj pravnoj osobi poziv za ročište bio ubačen u poštanski sandučić, kako to proizlazi iz napomene poštara, pa da je stoga za to ročište poziv bio za okrivljenu pravnu osobu istaknut na oglasnu ploču. Ovaj sud ističe da bi se uopće stekli uvjeti za dostavu poziva okrivljeniku putem oglasne ploče tijela koje vodi postupak, poziv za ročište se mora s naznakom „obaviješten nije tražio“ vratiti neuručen dva puta, kako bi prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak moglo smatrati da okrivljena pravna osoba izbjegava primitak poziva, a što se prema sadržaju spisa u konkretnom slučaju nije dogodilo. Samo ubacivanje pošiljke u kojoj je poziv za ročište u poštanski sandučić s takvom naznakom poštara ne može se smatrati urednom dostavom prema odredbama Prekršajnog zakona, a uz to je poziv okrivljenoj odgovornoj osobi za to ročište uručen Zajedničkom odvjetničkom uredu Bartolić & Bartolić iz Zagreba, iako je u prigovoru na prekršajni nalog navedeno da okrivljena odgovorna osoba opoziva punomoć danu odvjetniku SI, te da je za svoju obranu opunomoćio Odvjetničko društvo Čipčić-Bragadin-Mesić i suradnici d.o.o. Zagreb. Slijedom navedenog dostava poziva za ročište okrivljenoj odgovornoj osobi nije bila izvršena na zakonom propisani način, a uz to nisu bili niti ostvareni uvjeti za dostavu poziva okrivljenoj pravnoj osobi putem oglasne ploče, pa stoga nisu bili ostvareni zakonski uvjeti za održavanje ročišta glavne rasprave 25. travnja 2023. na kojem je proveden dokazni postupak. Imajući u vidu naprijed navedeno, prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak trebalo je zakazati novo ročište i provesti kao dokaz pisane obrane okrivljenika, te odlučiti o predloženim dokazima od strane okrivljenika. Kako je takvo postupanje prvostupanjskog tijela državne uprave koje vodi prekršajni postupak izostalo, to s pravom okrivljenici ukazuju da je tijekom prvostupanjskog postupka činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno, a uslijed toga da pobijano rješenje nema razloga o odlučnim činjenicama.
15. Zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te izostanka razloga o odlučnim činjenicama trebalo je točku 1. izreke pobijanog rješenja o prekršaju ukinuti i predmet u tom dijelu vratiti prvostupanjskom tijelu državne uprave koje vodi prekršajni postupak, na ponovni postupak i odlučivanje.
16. U ponovljenom postupku prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak otklonit će navedene nepravilnosti, te će ponovno provesti glavnu raspravu na kojoj će ispitati okrivljenike i provesti sve dostupne dokaze u odnosu na prekršaj činjenično opisan pod točkom 1. izreke pobijanog rješenja. Nakon što postupi u smislu razloga ovog rješenja, prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak će cijeneći sve u postupku provedene dokaze, kako one koji idu u korist okrivljenika, tako i one koji im idu na štetu, kako to propisuje odredba članka 88. stavka 1. Prekršajnog zakona, te ocjenom svih pravno relevantnih činjenica, donijeti novu, na zakonu osnovanu i valjano obrazloženu odluku.
17. Slijedom iznesenog, riješeno je kao u izreci ove odluke.
U Zagrebu 16. srpnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Sanja Radeljak, v. r.
Mladen Genc, v.r.
Odluka se dostavlja Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Poreznoj upravi, Područnom uredu Split, Vijeću za prekršajni postupak, u 6 otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.