Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Poslovni broj: Pn-239/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Heleni Topić Vuković, na prijedlog više sudske savjetnice-specijalistice Marine Dodig, u pravnoj stvari tužitelja GD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Artur Fišbah, odvjetnik u Osijeku, protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB: 5263423857 za Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, kojeg zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 1. lipnja 2026., u nazočnosti tužitelja i punomoćnika tužitelja, te zakonskog zastupnika tuženika, te uz javnu objavu presude, 16. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Nalaže se tuženiku da tužitelju s naslova pretrpljene štete na ime duševnih boli zbog boravka u nehumanim uvjetima za vrijeme boravka u pritvoru kod Naslova suprotno propisima RH i Evropske konvencije o ljudskim pravima isplatiti iznos od 2.400,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja ove tužbe pa sve do isplate i

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi i sve parnične troškove iz ove parnice a sve to pod prijetnjom ovrhe u roku od 15 dana od pravomoćnosti i ovršnosti presude“

II. Nalaže se tuženiku GD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB: 5263423857, Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, naknadi parnične troškove u iznosu od 800,00 eura (osamsto eura) u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi kako se prije podnošenja tužbe sa zahtjevom za naknadom šteta obratio nadležnom Općinskom državnom odvjetništvu u Osijeku, pa kako je Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku odbilo zahtjev za mirno rješenje spora, tužitelj je podnio predmetnu tužbu potražujući od tuženika naknadu štete zbog boravka u nehumanim uvjetima u iznosu od 2.400,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od podnošenja tužbe do isplate, kao i naknadu prouzročenih parničnih troškova. Uz tužbu je priložio presliku podnesenog zahtjeva za mirno rješenje spora od 18. rujna 2025., odgovore na postavljeni zahtjev za mirno rješenje spora Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku od 20. listopada 2025. i 25. rujna 2025., te rješenje Županijskog suda u Osijeku broj Kir-10/2022-3 od 5. siječnja 2022. o određivanju istražnog zatvora, rješenje Općinskog suda u Osijeku broj Kovm-24/2022-5 od 2. veljače 2022., te rješenje Općinskog suda u Osijeku broj Kzd-25/2022-12 od 24. ožujka 2022. o ukidanju istražnog zatvora.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je prvenstveno prigovorio neurednosti tužbe navodeći kako tužitelj uz tužbu nije dostavio dokaze iz kojih bi bilo vidljivo je li tužitelj boravio u zatvoru, odnosno pritvoru, i u kojem vremenskom periodu, a niti je u tužbi pojasnio kakvu štetu je trpio i zašto su uvjeti boravka u pritvoru bili nehumani.

3. Na pripremnom ročištu održanom dana 3. ožujka 2026., sud je sukladno odredbi čl. 288.a st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25. - dalje u tekstu: ZPP) upozorio tužitelja na potrebu da uzme punomoćnika u ovoj pravnoj stvari, te je navedeno ročište, sukladno prijedlogu tužitelja i odredbi čl. 288. a st. 4., odgođeno kako bi tužitelj mogao angažirati punomoćnika. Na navedenom ročištu zakonski zastupnik tuženika je, a nakon što izvršio uvid u svu dokumentaciju dostavljenu uz tužbu, istaknuo prigovor zastare potraživanja, a sve pozivom na odredbu čl. 230. Zakona o obveznim odnosima.

4. Tužitelj je u međuvremenu angažirao punomoćnika, te je na ročištu održanom 22. travnja 2026. punomoćnik tužitelja ostao u cijelosti kod tužbe i tužbenog zahtjeva , a u odnosu na istaknuti prigovor zastare od strane tuženika istome se protiv io, te je predložio da se radi odlučivanja o istaknutom prigovoru zastare izvrši uvid u kaznene spise ovoga suda iz kojih je proistekao osnov zahtjeva, te je na okolnosti iz tužbe predložio saslušati tužitelja. Zakonski zastupnik tuženika je ostao kod navoda iz odgovora na tužbu odnosno prvenstveno kod istaknutog prigovora zastare.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja prema tuženiku po osnovu naknade štete zbog boravka u nehumanim uvjetima u zatvoru.

6. Sporna je osnovanost tužbenog zahtjeva, odnosno spornim se ukazuje je li za potraživanje naknade štete nastupila zastara potraživanja.

7. Kako bi utvrdio odlučne činjenice sud je u dokaznom dijelu postupka izvršio uvid u: odgovore ODO-a u Osijeku od 20. listopada 2025. i 25. rujna 2025. upućene tužitelju (list 4-6 spisa), zahtjev tužitelja za mirno rješenje spora od 18. rujna 2025. (list 7 -8 spisa), rješenje ŽS u Osijeku broj Kir-10/2022-3 od 5. siječnja 2022 (list 9-15 spisa), rješenje Općinskog suda u Osijeku broj Kovm-24/2022-5 od 2. veljače 2022. (list 16- 22 spisa), rješenje Općinskog suda u Osijeku broj Kzd-25/2022-12 od 24. ožujka 2022.

8. Iz zahtjeva za mirno rješenje spora (list 7-8 spisa) proizlazi da se tužitelj, sukladno odredbi čl. 186. a ZPP-a, prije podnošenja ove tužbe i to 18. rujna 2025. obratio sa zahtjevom za mirno rješenje spora Općinskom državnom odvjetništvu u Osijeku.

9. Iz odgovora Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku od 25. rujna 2025. (list 6 spisa) proizlazi da je nadležno ODO u Osijeku navedenim dopisom pozvalo tužitelja na dostavu dokumentacije odnosno sudskih odluka na koje se tužitelj pozvao u podnesenom zahtjevu.

10. Iz odluke Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku broj N-DO-95/2025-4 od 20. listopada 2025. (list 4-5 spisa) proizlazi da je nadležno državno odvjetništvo zahtjev tužitelja vezano uz naknadu štete zbog neosnovanog pritvora otklonilo kao neosnovan uz obrazloženje da u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 14. Zakona o kaznenom postupku budući da je kazneni postupak protiv tužitelja okončan osuđujućom presudom. Također iz navedene odluke je vidljivo da je zahtjev tužitelja vezano uz naknadu štete zbog boravka u nehumanim uvjetima odbijen kao neosnovan uz obrazloženje da je za potraživanje navedenog vida štete nastupila zastara, a sve imajući u vidu činjenicu da je od trenutka kada je tužitelj saznao za štetu i počinitelja , pa do podnošenja zahtjeva za naknadu štete (zahtjeva za mirno rješenje spora) protekao rok od 3 godine propisan odredbom čl. 230. Zakona o obveznim odnosima.

11. Iz odluke Županijskog suda u Osijeku broj Kir-10/2022-3 od 5. siječnja 2022. proizlazi da je protiv tužitelja određen istražni zatvor u trajanju od mjesec dana i to počevši od 3. siječnja 2022. do 3. veljače 2022.

12. Iz odluke Općinskog suda u Osijeku broj Kovm-24/2022-5 od 2. veljače 2022. (list 16-22 spisa) proizlazi da je tužitelju produljen istražni zatvor određen Rješenjem Županijskog suda u Osijeku broj Kir-10/2022-3 od 5. siječnja 2022.

13. Iz odluke Općinskog suda u Osijeku broj Kzd-25/2022-12 od 24. ožujka 2022. (list 23-25 spisa) proizlazi da je navedenim rješenjem tužitelju ukinut istražni zatvor , te je određeno da se tužitelj sa danom 24. ožujka 2022. ima pustiti na slobodu.

14. Uvidom u ovosudni kazneni spis broj Kzd-123/2022, sud je utvrdio da je protiv tužitelja 1. veljače 2022. podignuta optužnica zbog sumnje na počinjenje kaznenih dijela protiv braka, obitelji i djece, a zbog čega je tužitelj u konačnici i uhićen i to 3. siječnja 2022. Iz stanja predmetnog spisa također proizlazi da je tužitelj boravio u istražnom zatvoru u Osijeku u periodu od 3. siječnja 2022. pa sve do 24. ožujka 2022. kada je pušten na slobodu.

15. Saslušan kao parnična stranka na ročištu održanom 1. lipnja 2026. tužitelj GD je naveo kako je uhićen 2. siječnja 2022., te kako je sve od trenutka uhićenja pa do 24. ožujka 2022. proveo u istražnom zatvoru u Osijeku, odnosno pojasnio je kako je prvi dan po uhićenju proveo na policiji, a nakon toga rješenjem suda od 5. siječnja 2022. mu je određen istražni zatvor. Naveo je kako je po dolasku u istražni zatvor, a nakon što je pravosudna policija obavila sve potrebne radnje prilikom prijema i posebne higijenske procedure s obzirom da se radilo o vremenu Covida, smješten u sobu broj 5, u prizemlju istražnog zatvora. Naveo je kako je odmah po dolasku u navedenu prostoriju primijetio da se u istoj nalazi još 11 osoba, a u istoj je bilo ukupno 6 kreveta na kat, odnosno ukupno 12 kreveta. Po njegovoj procijeni ta soba je bila veličine oko 12m2 i 70m3, a taj podatak mu je poznat budući da su tehničari iz Strasbourga, odnosno Europskog suda za ljudska prava, mjerili konkretno veličinu te sobe. Napomenuo je kako je Europski sud za ljudska prava navedenu sobu proglasio nehumanom za boravak u zatvoru, odnosno utvrdio je da je ista suprotna odredbi čl. 3. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava. Naveo je kako je u sobi broj 5. boravio nekih mjesec i pol dana, te kako su mu za to vrijeme bila uskraćena sva moguća prava, pa tako nije mogao doći ni do svojih novaca, niti je mogao bilo što kupiti. Naveo je kako je, za cijelo vrijeme boravka u toj sobi, u istoj boravilo uglavnom 12 osoba, s tim što se znalo dogoditi da bi možda maksimalno dva do tri dana jedan krevet bio slobodan, ali bi se on vrlo brzo popunio. Naveo je kako su u toj sobi imali umivaonik sa hladnom vodom, wc i kuhalo za kavu. U odnosu na hranu naveo je kako na to nije imao primjedbi s obzirom da su imali redovite obroke i to doručak, ručak i večeru. Naveo je kako je od slobodnih aktivnosti imao mogućnost tijekom dana na 2 sata šetnje. Iskazao je kako se, a s obzirom da je bio bez novaca, pismeno obraćao istražnom sucu kao i predsjedniku Županijskog suda u Osijeku, te je molio da mu se omogući odlazak do banke kako bi podigao novce. Nakon što mu nitko nije odgovarao na poslane zamolnice, podneske i predstavke, zaključio je da njegova pošta nikada nije došla do suda, odnosno da nije izašla iz zatvora, te je na kraju ponovno sve te dopise stavio u jednu zatvorenu kovertu sa novom predstavkom upućenom predsjedniku Županijskog suda u Osijeku, te je sve poslao preporučeno s povratnicom. Naveo je kako je, nakon 3 dana sudac Mario Kovač osobno došao u istražni zatvor, te je nakon toga prebačen u sobu broj 16. U trenutku njegovog dolaska, odnosno prebačaja u sobu broj 16., u istoj je bilo 8 kreveta i 7 zatvorenika. Naveo je kako je soba broj 16. bila puno urednija i čišća od sobe broj 5, međutim ni ona nije bila sukladna Odredbi čl. 3. Konvencije, zbog broja zatvorenika. Soba broj 16. je bila manja od sobe broj 5. i po njegovu mišljenju ista je iznosila trećinu sobe broj 5. Naveo je kako je u navedenoj sobi (sobi broj 16.) boravio sve do puštanja na slobodu, odnosno do 24. ožujka 2022. U navedenoj prostoriji se znalo dogoditi da nisu uvijek bili svi kreveti popunjeni tako da se znalo događati da bi po 5 do 6 dana u prostoriji bilo 5 zatvorenika. Naveo je kako su u navedenoj sobi ipak bili puno bolji uvjeti u odnosu na sobu broj 5. S obzirom da je u vrijeme njegovog boravka u istražnom zatvoru bilo vrijeme Covid-a, mjere opreza su bile na snazi, te je zbog zdravstvenih razloga bilo ograničeno okupljanje većeg broja osoba na jednom mjestu, pa su tako i u šetnju puštani naizmjence, soba po soba. Zaključno u iskazu je naveo kako smatra da je njegova tužba u cijelosti osnovana jer je RH potpisnica Vijeća Europe od 5. studenog 1997., te da je stoga njegova tužba osnovana na temelju Europskog suda za ljudska prava. Na upit zakonskog zastupnika tuženika naveo je kako posjeduje podatke o veličini prostorije u kojoj je boravio , ali kako iste nije dostavljao uz tužbu smatrajući da je to općepoznato. Na daljnji upit zakonskog zastupnika tuženika naveo je kako je i prije boravka u istražnom zatvoru u Osijeku boravio u zatvoru u Puli i to negdje 1997. ili 1998., ali je naveo kako su uvjeti u tom zatvoru bili jako dobri.

15.1. Iskaz tužitelja sud je ocijenio vjerodostojnim u dijelu u kojemu je tužitelj naveo period u kojemu je boravio u istražnom zatvoru u Osijeku, kao i u dijelu u kojemu je tužitelj naveo kako je predsjedniku Županijskog suda u Osijeku upućivao zamolbe i predstavke da mu se omogući odlazak do banke kako bi podigao novac budući da je navedeni dio iskaza u skladu sa materijalnom dokumentacijom koja prileži spisu , a isto je vidljivo i iz stanja kaznenog spisa ovoga suda broj Kzd-123/2022, dok je ostali dio iskaza, a vezano uz navode tužitelja o broju zatvorenika i veličini sobe, ocijenio nevjerodostojnim budući da tužitelj uz tužbu kao niti tijekom postupka nije dostavio niti jedan materijalni dokaz iz kojega bi proizlazilo da su uvjeti boravka u pritvoru za tužitelja bili nehumani.

16. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan, odnosno da je za predmetno potraživanje prema tuženiku nastupila zastara.

17. Među parničnim strankama nije bilo sporna činjenica da su u konkretnom slučaju bile ispunjene procesne pretpostavke za podnošenje tužbe u ovoj pravnoj stvari, a sve imajući u vidu činjenicu da se tužitelj, sukladno odredbi čl. 186. a ZPP -a, prije podnošenja ove tužbe obratio nadležnom državnom odvjetništvu sa zahtjevom za mirno rješenje spora.

18. Među parničnim strankama nije bilo sporno, a što u konačnici proizlazi i iz preslike podnesenog zahtjeva za mirno rješenje spora (list 7-8 spisa), da je zahtjev predan nadležnom državnom odvjetništvu 18. rujna 2025.

19. Među parničnim strankama nije sporna niti činjenica da je tužitelj u istražnom zatvoru u Osijeku boravio u periodu od 3. siječnja 2022. do 24. ožujka 2022. odnosno ukupno 80 dana. Navedena činjenica proizlazi iz materijalne dokumentacije priložene uz tužbu, kao i iz stanja kaznenog spisa Općinskog suda u Osijeku broj Kzd-123/2022, a u konačnici navedene činjenice je potvrdio i sam tužitelj u svome iskazu. Dakle, nije sporno da je tužitelj pušten na slobodu 24. ožujka 2022.

20. Odredbom čl. 230. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23. i 69/26. - u nastavku ZOO) je propisano da tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila dok je odredbom čl. 186. a ZPP-a propisano da podnošenjem zahtjeva za mirno rješenje spora nadležnom državnom odvjetništvu zastarijevanje zastaje.

21. Imajući u vidu nespornu činjenicu da je tužitelj izašao iz istražnog zatvora u Osijeku 24. ožujka 2022., te da je zahtjev za mirno rješenje spora podnio nadležnom državnom odvjetništvu dana 18. rujna 2025., sud je utvrdio da je za predmetno potraživanje tužitelja nastupila zastara sukladno odredbi čl. 230. ZOO, te je stoga tužbeni zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan.

22. Naime, trenutkom izlaska na slobodu za tužitelja je započeo teći trogodišnji rok zastare, a sve imajući u vidu činjenicu što je tužitelj trenutkom puštanja iz istražnog zatvora odnosno puštanja na slobodu imao saznanja i za štetu i za osobu odgovornu za štetu, pa kako je zahtjev za mirno rješenje spora podnio nadležnom državnom odvjetništvu nakon proteka roka od tri godine, sud je prihvatio istaknuti prigovor zastare kao osnovan (tako i VSRH u odluci broj Rev-314/2023-2 od 27. kolovoza 2025.)

23. S obzirom da je tužbeni zahtjev tužitelja prvenstveno odbijen zbog nastupanja zastare, sud nije posebno cijenio jesu li uvjeti za vrijeme tužiteljevog boravka u zatvoru zaista bili nehumani, a osim toga, na navedene okolnosti tužitelj osim svojeg saslušanja nije predložio provođenje odgovarajućih dokaza.

24. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. a u vezi sa odredbom čl. 155. ZPP-a, pa kako je tužitelj u cijelosti izgubio spor dužan je tuženiku naknaditi prouzročene troškove. Sukladno vrijednosti predmeta spora i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika koja se primjenjuje sukladno odredbi čl. 163. ZPP- a ("Narodne novine" broj 138/23 dalje u tekstu: Tarifa), tuženiku je kao opravdan trošak priznat trošak za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), trošak zastupanja na ročištima od 3. ožujka 2026., 22. travnja 2026. i 1. lipnja 2026., za svako ročište u iznosu od po 200,00 eura (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), a što ukupno predstavlja dosuđeni trošak u iznosu od 800,00 eura, kao u točki II. izreke.

Osijek, 16. srpnja 2026.

Sutkinja

Helena Topić Vuković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se predaje putem ovog suda, nadležnom županijskom sudu.

DOSTAVITI:

1. pun. tužitelja

2. ODO Osijek