Poslovni broj: Gž R-192/2025-3

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Ksenije Dimec, kao predsjednice vijeća, Ive Smokvina Dadasović kao sutkinje izvjestiteljice i Larise Gačanin kao članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja HU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po Romani Mihalić, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika MLINAR pekarska industrija d.d. Zagreb, Radnička cesta 228C, OIB: 62296711978, zastupan po Sanji Nevešćanin Mateša, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Mateša & Kapitan iz Zagreba, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, sudskog raskida ugovora o radu i naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu pod posl. br. Pr- 227/2024 od 28. svibnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 16. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu pod posl. br. Pr-227/2024 od 28. svibnja 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog radnog suda u Zagrebu pod posl. br. Pr-227/2024 od 28. svibnja 2025. u toč. II) izreke.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim je zahtijevao utvrđenje da nije dopuštena Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika od 08.01.2024. kojom mu je tuženik otkazao Ugovor o radu na neodređeno vrijeme br. 1539/18 od 30.05.2018. i Aneks tog Ugovora od 31.05.2023., te da nije dopušteno Očitovanje tuženika na zahtjev za zaštitu prava radnika od 05.02.2024., kao i kojim je zahtijevao raskid Ugovora o radu na neodređeno vrijeme br. 1539/18 od 30.05.2018. i Aneksa tom Ugovoru od 31.05.2023. sa danom donošenja prvostupanjske presude, uz nalog tuženiku da mu s osnova naknade štete isplati iznos od 9.000,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja prvostupanjske presude do isplate, te da mu nadoknadi trošak parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom.

2. Također pobijanim rješenjem u toč. I) izreke utvrđeno je da je prijedlog za izdavanje privremene mjere povučen, dok je toč. II) izreke naloženo tužitelju da naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 1.250,00 eura u roku od 15 dana.

3. Protiv citirane presude i odluke o trošku sadržane u toč. II) izreke pobijanog rješenja žalbu podnosi tužitelj zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava odnosno iz razloga navedenih u čl. 353. st. 1. toč. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ( NN 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP-a). Predlaže preinačiti prvostupanjsku odluku na način da se prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti, odnosno podredno ukinuti i vratiti na ponovno suđenje.

4. U žalbi tužitelj u bitnom navodi da prvostupanjski sud nije objasnio zbog čega nije prihvatio iskaz svjedoka ŠU kao bivšeg radnika tuženika, dok da je nekritički prihvatio iskaze svjedoka kojima je tuženik i nadalje poslodavac . Navodi da mu se stavlja na teret povreda ( fotografiranje nepravilnosti u poslovnom procesu ) za koju je poslodavac znao da godinama čine radnici i koje je tolerirao, te koje je bilo uobičajno. Navodi da prvostupanjski sud nije prihvatio saslušanje predloženih svjedoka EU i DU, kao niti njihove pismene izjave, dok da je prihvatio izjave radnika tuženika čime da je došlo do povrede prava na obrazloženu odluku, odnosno arbitrarnog postupanja prvostupanjskog suda. Navodi da nije mogao povrijediti poslovnu tajnu odavanjem namjere tuženika otkaza radniku ČU jer da ta informaciju od strane poslodavaca s njim nije bila niti podijeljena već sa glavnim sindikalnim predstavnikom CU. Navodi da tvrdnja o narušenosti međusobnog povjerenja ne predstavlja opravdani razlog za otkazivanje ugovora o radu, da su navodi tuženika o povredi radnih obveza objavljivanjem sadržaja na društvenim mrežama nedokazani, da sud uopće nije cijenio činjenicu da je kod tuženika bio u neprekinutom radnom odnosu od 2007., da je sa poslodavcem sklopio novi ugovor o radu na neodređeno vrijeme 2018., te da je 2017. postao sindikalni povjerenik nakon čega da je od strane nadređenih doživljavao sustavno psihičko zlostavljanje i ponižavanje sa ciljem eliminacije s radnog mjesta.

5. Tuženik je u odgovoru na žalbu osporio sve žalbene navode.

6. Žalba neosnovana.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem da je nedopuštena Odluka tuženika o redovitom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja od 08.01.2024., potom zahtjev za sudskim raskidom ugovora o radu i zahtjev za naknadom štete.

8. Donoseći pobijanu odluku prvostupanjski sud utvrđuje:

- da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika od 2007. na radnom mjestu Skladištar gotovih proizvoda na lokaciji proizvodni pogon u Zagrebu, organizacijska jedinica Logistike, te da je obnašao i funkciju sindikalnog povjerenika,

- da je tužitelj tri puta pisano upozoren od strane tuženika na mogućnost otkaza ugovora o radu i to 12.01.2021., 13.01.2021., te 22.11.2023.,

- da je tuženik otkazao ugovor o radu tužitelju Odlukom o redovitom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja od 08.01.2024., a koja Odluka je dostavljena tužitelju 08.01.2024.,

- da je tužitelj podnio zahtjev za zaštitu prava protiv Odluke o otkazu 22.01.2024., na koji se tuženik očitovao 05.02.2024. na način da isti nije prihvatio,

- da je tužitelj podnio tužbu 20.02.2024., odnosno u zakonskom roku propisanom odredbom čl. 133. Zakona o radu ( NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23, dalje ZR-a),

- da iz Odluke o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika od 08.01.2024. proizlazi da je tužitelju otkazan ugovor o radu radi višekratnog i kontinuiranog kršenja radnih obveza koje se obrazlažu time da je:

a) dana 27.11.2023. zaprimljena prijava neposrednog rukovoditelja tužitelja NU iz koje proizlazi kako je tužitelj u 2 navrata i to 21.11.2023. i 22.11.2023. u službenim prostorijama poslodavca, privatnim mobilnim uređajem fotografirao po prostoru skladišta i praonici gajbi, usprkos istaknutoj obavijesti o zabrani unošenja mobitela prije ulaza u proizvodni pogon i zabrani fotografiranje bez odobrenja Uprave, a što da je utvrđeno i Odlukom od 18.06.2021. sa razlogom zaštite poslovne tajne na način da se onemogući svojevoljno fotografiranje radnih procesa, strojeva, uređaja i tehnologija koje se koriste u proizvodnji, da je uslijed fotografiranja ostavio radni proces bez nadzora radi čega da su gajbice (neposredna ambalaža za kruh) padale po podu, a čime da je počinio grubu povredu prema Pravilniku o radu, jer se nije pridržavao mjera o zdravstvenoj ispravnosti i sigurnosti hrane odnosno da je rukovao ambalažom na nepravilan i nehigijenski način,

b) dana 07.10.2023. da je u noćnoj smjeni telefonom prenio kolegama OU i ČU da je ČU dobio otkaz, odnosno da je dobivši informaciju o namjeri poslodavca da otkaže ugovor o radu radniku ČU izvanrednim otkazom od Glavnog sindikalnog predstavnika sindikata PPDIV, sa kojim se je Poslodavac dužan savjetovati prije donošenje izvanrednog otkaza, takvu osjetljivu i povjerljivu informaciju prenio ne samo samome radniku ČU na koga se odnosila namjeravana odluka o otkazu, već i OU, kao trećoj osobi, a čime da je grubo povrijedio svoju radnu obvezu povrede poslovne tajne jer je neovlašteno prenio, otkrio i učinio dostupnom informacije koje predstavljaju poslovnu tajnu, odnosno posebno osjetljive informacije koje se tiču položaja drugog radnika, c) da je kontinuirano u vremenskom razdoblju od 2021. u više navrata širio loš glas na radnom mjestu kako među zaposlenicima, tako i na javnim društvenim mrežama, iznoseći netočne informacije o poslodavcu, o svojim kolegama i o radnim uvjetima u kojima radnici rade, sa ciljem narušavanja radnog ozračja i poslovnog ugleda Društva, vrijeđao druge radnike, upravu društva i tzv. šefove, iznosio i prijetnje teškim fizičkim nasiljem i nanošenjem teških tjelesnih ozljeda usmjerenih prema zaposlenicima poslodavca koji se nalaze na rukovodećim pozicijama, te kontinuirano kroz duže vremensko razdoblje na radnom mjestu kroz svoje postupke unosio krajnje negativnu radnu atmosferu,

- da iz dopisa od 08.12.2023. proizlazi da je tuženik zatražio od Sindikata suglasnost na otkaz, a kako se isti u roku od 8 dana nije očitovao, da se presumira se da je suglasnost na otkaz dana u smislu odredbe čl. 188. st. 2. ZR-a,

- da iz pisanih upozorenja proizlazi da su tužitelju utvrđene povrede:

a) upozorenje od 12.01.2021. radi neopravdanog odbijanja radnog naloga i to rada u praonici gajbi 02.01.2021.,

b) upozorenje od 13.01.2021., radi izvršavanja posla suprotno radnom nalogu i neovlaštenom davanja naloga za rad drugom radnom kolegi,

c) upozorenje od 22.11.2023., radi neovlaštenog traženja platnih lista i podataka o plaćama radnika govoreći istima da ih Poslodavac krade, odnosno povredi odredbi Pravilnika o poslovnoj tajni te iznošenja netočnih podataka u namjeri da se naruši ugled Društva ili radnika,

- da je sud prihvatio iskaze svjedoka FU, NU, ĐU i OU kao istinite jer su u bitnim dijelovima iskazivali međusobno suglasno i u skladu sa materijalnim dokazima,

- da iz iskaza navedenih svjedoka suglasno proizlazi da je tužitelj kontinuirano činio nepravilnosti u smislu da je stalno šetao po firmi gdje mu nije bilo mjesto „tražeći nepravilnosti“, da je učestalo odbijao radne zadatke, da je imao slabu produktivnos t, da je širio negativnu radnu atmosferu, da je učestalo koristio mobitel i fotografirao na mjestu gdje je to bilo zabranjeno, da je druge radnike tražio platne liste iako ga ništa nisu tražili vezano za plaću, da je sa tužiteljem bilo teško raditi jer je stalno spletkario i remetio radni kolektiv, te da je ČU rekao da će dobiti otkaz nekoliko dana prije nego što je dobio otkaz,

- da sud nije prihvatio iskaz svjedoka MU čiji iskaz da cijeni neuvjerljivim i nekritičan, te suprotnim iskazima ostalih svjedoka,

- da je odredbom čl. 55. st. 1. Pravilnika o radu tuženika propisano da se teškim povredama radne obveze zbog kojih će poslodavac otkazati ugovor o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika smatraju između ostalih odbijanje ili propuštanje izvršenja poslova i radnih zadataka, odnosno naloga nadređenog bez opravdanog razloga, postupanje protivno nalozima i dobivenim uputama nadređenog, bez opravdanog razloga, povreda poslovne tajne, odnosno bilo koje neovlašteno prenošenje i/ili otkrivanje informacije koje predstavljaju poslovnu tajnu, vrijeđanje, klevetanje ili lažno prijavljivanje, kontinuirano loša međuljudska komunikacija, nekolegijalnost i drskost, toksično ponašanje i sl., odnosno svi vidovi povrede i/ili narušavanja međuljudskih odnosa na radnom mjestu, širenje lošeg glasa usmeno ili na društvenim mrežama na štetu ugleda Društva ili radnika, iznošenje i prenošenje netočnih podataka u namjeri da se naruši ugled Društva ili radnika, narušavanje poslovnog ugleda Društva ili ugleda radnika Društva na bilo koji drugi način, te višekratno ponavljanje lakših povreda radnih obveza,

- da iz Odluke tuženika od 18.06.2021. proizlazi da je zabranjeno prikupljanje od strane radnika bilo kakvih osobnih podataka do kojih radnik može doći za vrijeme radnog vremena, prilikom obavljanja poslova i radnih zadataka, a koji nisu u izravnoj vezi s obavljanjem tih poslova i radnih zadataka te bez naloga poslodavca, kao i snimanje i/ili fotografiranje osoba, strojeva, opreme i radnih prostorija u svim zatvorenim prostorima Mlinar pekarske industrije d.o.o., bez izričitog pristanka osobe koju snima/fotografira te bez suglasnosti poslodavca, kao i dijeljenje tih snimki i/ili fotografija bez pristanka,

- da u situaciji kada poslodavac Odlukom zabrani snimanje i fotografiranje osoba, strojeva, opreme i radnih prostorija u svim zatvorenim prostorima društva, bez izričitog pristanka osobe koju snima/fotografira te bez suglasnosti poslodavca, kao i dijeljenje tih snimki /ili fotografija bez pristanka, onda da su radniku bez suglasnosti poslodavca takve radnje izričito zabranjene i nije na radniku da procjenjuje je li fotografijama obuhvaćeno nešto od toga što se smatra ili ne smatra poslovnom tajnom, već je dužan suzdržati se od takvog ponašanja,

- da je provedenim dokaznim postupkom utvrđeno da je tužitelj počinio povrede za koje ga tuženik tereti u pisanim Upozorenjima i u Odluci o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika, odnosno da je dokazao svakako povredu da je tužitelj odbijao ili propustio izvršiti poslove i radne zadatke, da je postupao protivno nalozima i dobivenim uputama nadređenog, da je povrijedio poslovnu tajnu odavanjem namjere otkaza radniku ČU, te kontinuirano lošu međuljudsku komunikaciju, nekolegijalnost i drskost, toksično ponašanje i sl., a koje je i sam poslodavac okarakterizirao osobito teškom povredom radne obveze Pravilnikom u radu u čl. 55. st. 1.

- stoga da nije bilo potrebe posebno utvrđivao ostale povrede za koje ga se tereti u Odluci o otkazu i to širenje neprimjerenih objava na društvenim mrežama koje štete ugledu poslodavca, jer da je isto neekonomično i doprinijelo bi dugotrajnosti postupka,

- da su iz istog razloga odbijeni ostali dokazni prijedlozi kao suvišni jer bi njihovo izvođenje doprinijelo nepotrebnoj duljini trajanja postupka.

9. Slijedom navedenog, a kako da je Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika od 08.01.2024. utvrđena zakonitom i dopuštenom, prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, dok odluku o trošku donosi na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a.

10. Ocjenjujući prvostupanjsku odluku, ovaj sud nije utvrdio da bi bila počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. ZPP-a.

11. Također pravilno je i potpuno utvrđeno činjenično stanje i pravilno je primijenjeno mjerodavno materijalno pravo kada je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja.

12. Žalbeni navodi tužitelja u svezi neprihvaćanja iskaza svjedoka ŠU, odnosno prihvaćanja ostalih saslušanih svjedoka kojima je tuženik i nadalje poslodavac ukazivale bi na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 8. i čl. 220. ZPP-a od strane prvostupanjskog suda.

13. U odnosu na navedeno ističe se da je pravo na ocjenu dokaza pridržano za sud, koji prema svojem slobodnom uvjerenju, na osnovu savjesne i brižljive ocjene dokaza, odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane temeljem čl. 8. ZPP-a. U slobodi ocjene dokaza sud je ograničen obvezom da svoju ocjenu opravda jasnim, uvjerljivim i logičnim razlozima iz kojih bi se mogla provjeriti. Naime, sud može iskaz stranke ili svjedoka ocijeniti u suštini više ili manje uvjerljivim ili logičnim, gledano pojedinačno ili u cjelini s ostalim dokazima, a ima i ovlast ocjenjivati provedene dokaze, kao i ovlast odlučivanja o dokazima koje će provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica ( čl. 220. st. 2. ZPP-a ), te odlučivanja o trenutku u kojemu je predmet spora dovoljno raspravljen da se o njemu može donijeti valjana odluka. Pri tom sud nije u obvezi prihvatiti svaki prijedlog stranke za provođenje dokaza, ali ne može otkloniti svoju obvezu da logičnim razlogom obrazloži svoje činjenično i pravno shvaćanje, a što je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud i učinio.

14. Tako je prvostupanjski sud u okviru svojih ovlaštenja iz čl. 8. ZPP-a ocijenio iskaze svjedoka FU, NU, ĐU i OU kao vjerodostojne, a što je valjano obrazložio time da su isti međusobno suglasni, kao i da su u skladu sa ostalim provedenim dokazima tj. priloženim materijalnim dokazima, čime je vjerodostojnost iskaza tih svjedoka cijenio zajedno sa ostalim dokazima.

15. Također je prvostupanjski sud u okviru svojih ovlaštenja iz čl. 8. ZPP-a ocijenio iskaz svjedoka ŠU nevjerodostojnim, a za što je dao valjano obrazloženje navodeći da iskaz navedenog svjedoka smatra neuvjerljivim i nekritičnim jer je u suprotnosti sa iskazima ostalih svjedoka.

16. Isto tako prvostupanjski sud je valjano obrazložio zbog čega je odbio provođenje ostalih dokaza kao nepotrebnih i neekonomičnih ( dovoljno utvrđeno činjenično stanje ). Pored toga odbijanje pojedinih dokaznih prijedloga stranaka samo po sebi ne znači da je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka, ako je činjenično stanje dovoljno utvrđeno da se može odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

17. Konačno suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud nije pobijanu odluku donio na temelju pisanih izjava radnika tuženika, već na temelju iskaza saslušanih svjedoka i priložene dokumentacije. Stoga su žalbeni navodi u svezi odluke suda koje će dokaze provesti i ocjene izvedenih dokaza neosnovani.

18. Nadalje u odnosu na ostale žalbene navode ističe se da iz stanja u spisu proizlazi da je tužitelju u konkretnom slučaju, između ostalog, otkazan ugovor o radu iz razloga što je, dana 22.11.2023. fotografirao proizvodni pogon usprkos izričitoj zabrani, te je zbog fotografiranja napustio radno mjesto odnosno ostavio ga bez nadzora, a radi čega su gajbice ( ambalaža za kruh ) padale po podu praonice čime da je počinio grubu povredu radnih obveza jer se nije pridržavao mjera o zdravstvenoj ispravnosti i sigurnosti hrane.

19. Iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da je tužitelj, unatoč izričitoj zabrani iz Odluke od 18.06.2021. ( list 75 spisa ) fotografirao radne prostorije tijekom obavljanja radnih zadataka bez suglasnosti poslodavca, kao i da je uslijed fotografiranja napustio radno mjesto zbog čega su gajbice pale na pod, a kako to proizlazi iz iskaza svjedoka FU, NU i ĐU koji su svi suglasno potvrdili da je tužitelj zbog fotografiranja napustio radno mjesto tj. ostavio stroj da radi uslijed čega su gajbe padale po podu. Također iz provedenog dokaznog postupka proizlazi i da je poslodavac tužitelja prethodno u 3 navrata upozorio na mogućnost otkaza ugovora o radu zbog povreda radnih obveza, odnosno kontinuiranih nepravilnosti.

20. Po stavu ovog suda žalbeni navod tužitelja da je poslodavac tolerirao fotografiranje, unatoč izričitoj zabrani nije od utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijane odluke i to iz razloga što tužitelju nije otkazan ugovor o radu isključivo zbog fotografiranja, nego zbog toga što je zbog fotografiranja napustio radno mjesto, odnosno ostavio ga bez nadzora uslijed čega su gajbice padale po podu praonice, a što predstavlja skrivljeno postupanje radnika protivno obvezama preuzetim ugovorom, odnosno postupanje protivno čl. 55. d) Pravilnika o radu ( nepridržavanje mjera zdravstvenoj ispravnosti i sigurnosti hrane.

21. Kada se k tome uzme u obzir da su tužitelju zbog kršenja obveza iz radnog odnosa prethodno izrečena 3 upozorenja uz opomenu pred otkaz, te da je isti nastavio kršiti obveze iz radnog odnosa, pravilno je sud prvog stupnja zaključio da su postojali opravdani razlozi za donošenje odluke o otkazu ugovora o radu tužitelju sukladno odredbi čl. 115. ZR-a. Naime, pri ocijeni postoje li razlozi za redoviti otkaz ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika, treba cijeniti ukupno ponašanje radnika za trajanja ugovorenog radnog odnosa s obzirom na obveze koje proizlaze iz naravi posla koje je morao obavljati, a u konkretnom slučaju je tužitelj kršenja radnih obveza, pokazao da nema namjeru promijeniti svoj način rada i ponašanje, pa predmetno kršenje radnih obveza prema objektivnim kriterijima predstavlja rezultat tužiteljevog skrivljenog ponašanja.

22. Žalbeni navodi u svezi toga da mu je tuženik 2018. ponudio sklapanje novog ugovora o radu na neodređeno vrijeme nisu od utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijane odluke iz razloga što se prijeporna kršenja radnih obveza odnose na razdoblje nakon toga ( 2021. i 2023. ).

23. Kako je dakle provedenim dokaznim postupkom utvrđeno da je tužitelj, nakon prethodnih upozorenja, počinio navedenu povredu radne obveze ( napuštanje radnog mjesta zbog zabranjenog fotografiranja ), to ostali razlozi koji se u odluci o otkazu navode nisu odlučni ( odavanje poslovne tajne, objavljivanje na društvenim mrežama ).

24. Također je pravilna i odluka prvostupanjskog suda o naknadi parničnog troška primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a obzirom da je tuženik uspio u sporu. Pri tom valja istaknuti da iz sadržaja žalbe ne proizlazi na koje se konkretno parnične troškove i iz kojeg razloga upire žalbom, a ovaj sud temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a ne pazi po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

25. Obzirom na navedeno, a primjenom odredbe čl. 368. stavka 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude, dok je primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

26. Prvostupanjsko rješenje, kao nepobijano, ostaje neizmijenjena u toč. I) izreke.

U Rijeci, 16. srpnja 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Ksenija Dimec