Republika Hrvatska

Poslovni broj Gž-1897/2025-2

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji toga suda Lidiji Oštarić Pogarčić, u pravnoj stvari tužitelja TC Sesvete d.o.o., Ulica Ljudevita Posavskog 3, Sesvete, OIB: 03781787462, kojeg zastupa punomoćnik Mateo Erceg, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika AB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Azimir Cerić, odvjetnik iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Povrv-32/2024-10 od 6. listopada 2025., 16. srpnja 2026.

r i j e š i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i rješenje Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Povrv-32/2024-10 od 6. listopada 2025. potvrđuje.

II Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovani.

Obrazloženje

1. Citiranim rješenjem odlučeno je da se ne dopušta preinaka tužbe u predmetnoj pravnoj stvari.

2. Protiv tog rješenja tužitelj podnosi žalbu pozivajući se na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. u vezi sa čl. 381. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP). U žalbi u bitnom ističe kako je iz sadržaja njegovih podnesaka od 12. ožujka 2024. i 1. kolovoza 2025. jasno da se radi o istovjetnim zahtjevima tužitelja, dapače da je zahtjev tužitelja smanjen pa da se ne bi radilo o preinaci. Ukazuje kako je zbroj suvlasničkih omjera svih suvlasnika 6731/10000, a ne 10000/10000 kako to navodi tuženik i zaključuje prvostupanjski sud pa da je i ukupna površina svih suvlasničkih omjera drugačija a da je tužitelj otpočetka tužbeni zahtjev temeljio na veličini odnosno površini suvlasničkih omjera. Stoga da podneskom od 1. kolovoza 2025. samo pojašnjava visinu svog zahtjeva uz to još u manjem iznosu ali dopunjuje i pojašnjava izračun kako bi pravilno postavio visinu zahtjeva. Pri tome ne mijenja zbroj niti površinu suvlasničkih omjera a niti mijenja tužbeni zahtjev već samo dopunjuje i ispravlja pojedine navode. Međutim da je prilikom upisa objekta u zemljišne knjige došlo do pogrešnog zbroja suvlasničkih omjera pa da je prethodno donošenju odluke i od strane suda valjalo provjeriti tužiteljeve i tuženikove navode o zbroju i površini suvlasničkih omjera nekretnine koja je u suvlasništvu stranaka. Zbog navedenog da je sud prvog stupnja odluku temeljio na pogrešnim i nepotpunim činjeničnim utvrđenjima zbog čega je i pogrešno primijenjeno materijalno pravo, pa predlaže da se uvaženjem žalbe pobijano rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

3. Tužitelj u odgovoru na žalbu poriče osnovanost žalbenih navoda u bitnom navodeći kako je tužitelj obrazlažući činjenično osnovu zahtjeva i visinu zatraženog iznosa temeljio na tvrdnjama da se radi o razmjernim suvlasničkim udjelima a da je podneskom od 1. kolovoza 2025. napustio tu pravnu osnovu i uveo novi kriterij za izračun obveze-površinu lokala. Time da je uveo vlastiti kriterij temeljen na površini čime je promijenjena ne samo metoda izračuna već i pravni temelj zahtjeva što da neprijeporno predstavlja preinaku tužbe u smislu odredbe čl. 191. st. 1. ZPP-a. Kako se tuženik protivio preinaci to da je sud prvog stupnja pravilno zaključio da u konkretnom slučaju ne postoji svrsishodnost te donio pobijano rješenje. Predlaže žalbu odbiti i rješenje suda prvog stupnja potvrditi uz naknadu troškova žalbenog postupka.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući u povodu izjavljene žalbe pobijano rješenje nije utvrđeno da bi sud prvog stupnja provedenim postupkom i njegovim donošenjem počinio koju od apsolutno bitnih procesnih povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Protivno tvrdnjama tužitelja pobijano rješenje rezultat je pravilno utvrđenog relevantnog činjeničnog stanja pa je na isto pravilno primijenjeno materijalno pravo kada preinaka nije dopuštena.

7. Protivno tvrdnjama tužitelja podneskom od 1. kolovoza 2025. preinačio je tužbu u smislu odredbe čl. 191. st. 1. ZPP-a bez obzira što je zatražio isplatu nominalno manjeg iznosa u odnosu na onaj postavljen u prijedlogu za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, odnosno naknadno tužbe. Naime, neprijeporno je da je tužitelj u postupku koji se vodio kod Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet Sesvete u kojem je naloženo plaćanje naknade za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade u postupku ozakonjenja odnosno legalizacije, dana 28. travnja 2023. izvršio plaćanje naknade za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade u iznosu od 399.152,82 eura, odnosno cjelokupnu naknadu za sve suvlasnike pa time i tuženika. Nakon te uplate predmetna je zgrada ozakonjena odnosno legalizirana a time je tužitelj stekao pravo na regresno potraživanje plaćene naknade razmjerno suvlasničkim udjelima prema čl. 91. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - dalje ZOO). Pri tome se tužitelj poziva i na odredbu čl. 39. st. 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17; dalje ZV) pa je tuženik kao jeddan od suvlasnika pozvan na plaćanje iznosa od 4.467,72 eura sa dospijećem od 28. travnja 2023. Nadalje, sud prvog stupnja utvrđuje kako tuženik nije osporavao te činjenićne navode tužitelja ali je osporio izračun naknade na ime njegova suvlasničkog dijela tako da bi sukladno tom suvlasničkom dijelu njegov dio iznosio 3.007,21 euro (suvlasnički dio 75,34/10000 dijela) koji iznos je uplatio na račun tužitelja. Tužitelj se dalje podneskom 1. kolovoza 2025. očitovao na način da pojašnjava kako poslovni objekt Trgovački centar Sesvete, Tržnica Sesvete ima odgovarajući suvlasnički dio prema stanju u zemljišnim knjigama te što čini razliku od ukupnih suvlasničkih omjera, odnosno da preostali suvlasnički dijelovi predstavljaju parkiralište koje nije upisano u zemljišne knjige i predstavljaju razliku jer ista nije upisana u zemljišne knjige i za taj dio nije utvrđen suvlasnički omjer te potom dostavlja način izračuna visine tužbenog zahtjeva i u odnosu na poslovni prostor tuženika.

8. Očitovanjem u podnesku od 4. kolovoza 2025. tuženik je osporio takav način izračuna njegove obveze uz tvrdnje da je time tužitelj preinačio tužbeni zahtjev jer je promijenio istovjetnost zahtjeva na način da je promijenio činjeničnu osnovu kojoj preinaci se protivi.

9. Sud prvog stupnja s obzirom na takvo postupanje stranaka utvrđuje da je tužitelj i prije pokretanja predmetnog postupka i to dopisom koji je uputio upravitelju zgrade 11. svibnja 2023. kao i dopisom koji je uputio tuženiku 25. srpnja 2023 potraživao iznos od 4.467,22 eura sukladno odredbi čl. 91. ZOO-a, odnosno regresno potraživanje specificirao sukladno suvlasničkim omjerima. Međutim da je više godina od pokretanja predmetnog postupka odnosno 1. kolovoza 2025. postupajući na naprijed navedeni način mijenjajući činjeničnu osnovu na način da sada visinu utužene tražbine mijenja određujući istu prema površini suvlasničkog dijela nekretnine tuženika-poslovnog prostora, preinačio tužbu.

10. Kako je nesporni dio tražbine tuženik podmirio 5. travnja 2024. te kako je postupak u završnoj fazi zaključuje sud prvog stupnja kako ne bi bilo svrsishodno dopustiti preinaku (predložena više godina od tuženikova podmirenja nespornog dijela tražbine) jer da bi to bilo suprotno načelu zaštite legitimnih očekivanja kao pravnom standardu te načelima učinkovitnosti i ekonomičnosti postupka jer to utječe i na daljnje obveze tuženika, u prvom redu na daljnje troškove postupka, pa ne dopušta predloženu preinaku.

11. U odnosu na žalbene navode tužitelja da se u konkretnom slučaju ne radi o preinaci, valja odgovoriti da je takav stav tužitelja pogrešan. Naime, time što tužitelj sada potražuje manji iznos od onog prethodno utuženog, jer je nesporni iznos tuženik isplatio tužitelju ali sada mijenjajući činjeničnu osnovu tužbe na način da visinu tražbine tuženika utvrđuje i vezuje s obzirom na površinu suvlasničkog dijela nekretnine tuženika-poslovnog prostora, i prema mišljenju ovoga suda predstavlja promjenu istovjetnosti zahtjeva. U takvoj situaciji za preinaku tužbe potreban je pristanak tuženika sukladno odredbi čl. 191. st. 3. ZPP-a. Da je tužitelj time preinačio tužbeni zahtjev proizlazi konačno iz činjeničnih navoda podneska od 1. kolovoza 2025. kao i činjenice da je u prilog takvih navoda dostavio nalaz financijskog vještaka, a sve navedeno nakon što je tuženik platio nesporni iznos tuženiku. Stoga je protivno tvrdnjama tužitelja legitimno očekivanje tuženika bilo da će se svoje obveze oslobotiti ukoliko podmiri tražbinu tužitelja koju je potraživao razmjerno suvlasničkim udjelima. Ovo osobito iz razloga što je činjeničnu osnovu tužitelj izmijenio nakon očitovanja tuženika i podmirenja nespornog dijela tražbine 5. travnja 2024., a tužitelj činjeničnu osnovu promijenio u završnoj fazi postupka koji je trajao više godina, zbog čega i prema mišljenju ovoga suda preinaka nije svrsishodna te bi bila protivna načelu zaštite legitimnih očekivanja kao pravnom standardu kao i načela učinkovitosti i ekonomičnosti postupka, kao što pravilno zaključuje sud prvog stupnja.

12. Slijedom iznesenog valjalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i rješenja suda prvog stupnja potvrditi primjenom odredbe čl. 380. točka 2. ZPP-a.

13. Zahtjevi stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka odbijeni su kao neosnovani, jer tužitelj nije uspio sa žalbom dok se kod tuženika ne radi o potrebnim troškovima (čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 154. st. 1. I 155. st. 1. ZPP-a).

U Rijeci 16. srpnja 2026.

Sutkinja

Lidija Oštarić Pogarčić