K-180/2026-17

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

S P L I T

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu Ivani Peronja, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Sunčice Jaman, kao zapisničarke, u kaznenom postupku protiv okrivljene GC, zbog protupravnog djela zakonskih obilježja kaznenog djela nametljivog ponašanja, djela opisanog i kažnjivog u članku 140. stavku 1. Kaznenog zakona u vezi s člankom 24. stavkom 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – dalje u tekstu: KZ/11), na temelju optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Splitu pod poslovnim brojem KO-DO-52/2026 od 20. siječnja 2026., nakon javno održane rasprave 26. ožujka 2026., 29. travnja 2026., 12. lipnja 2026. i 13. srpnja 2026., a zaključene 13. srpnja 2026. u nazočnosti okrivljene, branitelja okrivljene, Petra Bačića, odvjetnika u Splitu, te zastupnika optužbe Marchana Sulejmania, savjetnika u ODO Split, 16. srpnja 2026. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I . Na temelju članka 554. stavak 5. u svezi s člankom 453. točke 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26: dalje u tekstu ZKP/08)

OKRIVLJENA: GC, OIB: [osobni identifikacijski broj], kći pok. UC i pok. SC rođene G, rođena **.**.1975. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanka  Republike  Hrvatske,  prodavačica,  pismena  sa završenom visokom stručnom spremom, zaposlena u trgovini „Pepco“, s mjesečnim primanjima od oko 900,00 eura, neudana, bez djece, srednjeg imovinskog stanja, vlasnica stana na adresi stanovanja, bez vojnog čina, neodlikovana, neosuđivana,

o s l o b a đ a  s e  o p t u ž b e

da bi od 14. listopada 2025. do 25. studenoga 2025. na području Splita, u stanju sumanutog poremećaja uz osnovni poremećaj osobnosti, u nakani stvaranja neugode i uspostavljanja odnosa kojeg njezina susjeda NC nije željela, bez ikakvog razloga i povoda često se kretala za njom upravljajući vozilom, za vrijeme dok se NC nalazila u svom vozilu, a kada bi imenovana, iz stana u [adresa], na adresi [adresa], gdje stanuje, išla na posao u Prirodoslovnu školu u Splitu, na adresi [adresa], te dana 14. studenog 2025. s istim ciljem, kada je u Splitu na adresi [adresa], na šestom katu zgrade na kojem obje stanuju, srela NC koja je čekala dizalo, a ona se istim vraćala na šesti kat zgrade, nakon što je izašla iz dizala zadržala se pored dizala, a nakon što je u dizalo ušla NC i istim krenula prema izlazu iz zgrade, a zatim prema svom vozilu marke „ Citroen „ registarskih oznaka [registarska oznaka] koje se nalazilo parkirano na cesti nasuprot zgrade, stepenicama stambene zgrade se spustila u prizemlje zgrade, izašla iz zgrade i krenula prema svom vozilu registarskih oznaka [registarska oznaka] parkiranom ispred zgrade, te kada je NC krenula svojim vozilom krenula za njom svojim vozilom, a potom je pratila s parkirališta prilikom izlaska na glavnu cestu, zbog čega je NC zaustavila svoje vozilo na autobusnoj stanici, pa kada je to vidjela također zaustavila svoje vozilo na tom mjestu, a nakon čega je NC nastavila voziti te je na Pujankama nastavila voziti za NC, pa je imenovanu uhvatila panika, zbog čega se vozilom zaustavila u Vukovarskoj ulici u blizini zgrade „Belvedere“, a zatim nastavila voziti svojim vozilom dalje, a nakon što se NC uključila u promet, ponovno je nastavila pratiti u Vukovarskoj ulici, te je pratila vozilom Vukovarskom ulicom dok se ista kretala cestom iz smjera zgrade „Belvedere“ u smjeru restorana „ Opatija“, te skrenula u lijevo, također vozilom skrenula u lijevo, te dok se vozilo NC nalazilo u lijevoj prometnoj traki, a njezino u desnoj prometnoj traki i pritom su se vozilima kretale usporedno, kada je NC iz vozila pogledala prema njezinom vozilu, istoj pokazala srednji prst, nakon čega je NC vozilom skrenula na parkiralište u blizini Prirodoslovne škole u Splitu s namjerom da se parkira, svojim vozilom se zaustavila na parkiralištu koje se nalazi nasuprot parkiralištu na kojem se parkirala NC, a nakon što je NC izašla s mobitelom u ruci iz svog vozila, pokrenula svoje vozilo i istim se udaljila, te nakon navedenog događaja od 15. studenog 2025., s istom nakanom pri susretu s IC, u [adresa], na adresi [adresa], gdje obje stanuju, bezrazložno joj se smijala u lice i bez prestanka gledala u smjeru u kojem se imenovana nalazi, a kada bi čula da je imenovana izašla iz stana na šestom katu zgrade, gledala s prozora u smjeru NC kada bi ista izašla iz zgrade, a kada bi se parkirala svojim vozilom ispred zgrade i vidjela NC da ide u svoje vozilo koje je bilo parkirano, po nekoliko puta izlazila iz svog vozila i kretala se prema njoj, a zatim se vraćala u svoje vozilo, a što je činila sve dok se NC svojim vozilom ne bi udaljila, što je sve kod NC izazvalo osjećaj ugroženosti za vlastiti život ,

dakle, da bi u neubrojivom stanju pratila i uhodila drugu osobu i s njom nastojala uspostaviti neželjeni kontakt i na drugi način je zastrašivala i time kod nje izazvala tjeskobu i strah za njezinu sigurnost,

II. pa da bi time počinila protupravno djelo zakonskih obilježja kaznenog djela protiv osobne slobode, protupravno djelo zakonskih obilježja kaznenog djela nametljivog ponašanja, djela opisanog u članku 140. stavku 1. Kaznenog zakona u vezi s člankom 24. stavkom 2. Kaznenog zakona.

III. Na temelju članka 149. st. 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 5. ZKP/08, te nužni izdaci okrivljene i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Splitu podiglo je pred ovim sudom optužnicu pod poslovnim brojem KO-DO-52/2026 od 20. siječnja 2026. godine protiv okrivljene GC, zbog protupravnog djela zakonskih obilježja kaznenog djela nametljivog ponašanja, djela opisanog u članku 140. stavku 1. KZ/11 u vezi s člankom 24. stavkom 2. KZ/11, uz zahtjev da se okrivljenoj, nakon što se utvrdi da je počinila navedeno protupravno djelo u stanju neubrojivosti, odredi prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu sukladno odredbi čl. 51. st. 1. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama („Narodne novine“ br. 76/14).

2. Prije početka rasprave održane 26. ožujka 2026., 29. travnja 2026., 12. lipnja 2026. i 13. srpnja 2026., a na temelju članka 552. st. 2. ZKP/08 stalni sudski vještak dr. Željko Ključević u nazočnosti suca, predstavnika optužbe i branitelja okrivljene ispitao je okrivljenu radi ocjene njene raspravne sposobnosti u smislu članka 325. st. 5. ZKP/08, točnije je li ista sposobna shvatiti prirodu i svrhu kaznenog postupka, razumjeti procesne radnje i njihove posljedice, te se sporazumijevati s braniteljem i davati mu upute.

2.1. Nakon što je obavio razgovor s okrivljenom stalni sudski vještak je na naprijed navedenim raspravama naveo da je ista u stanju pratiti raspravu i shvatiti procesne radnje, točnije da je raspravno sposobna.

2.2. Pozvana da se u smislu čl. 552. st. 3. ZKP/08 izjasni kakav stav zauzima prema optužnici koja je izmijenjena na raspravi 12. lipnja 2026., okrivljena je izjavila da nije počinila protupravno djelo koje joj se stavlja na teret izmijenjenom optužnicom.

3. Sukladno čl. 417. a. st. 5. ZKP/08 okrivljena je iznijela svoju obranu na kraju dokaznog postupka.

4. Uvažavajući okrivljenicino negiranje optužbe, u dokaznom postupku sud je u svojstvu svjedoka-oštećenika-žrtve ispitao NC i svjedoka DC te je proveo usmeno vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. Darku Marčinku.

4.1. Potom je sud u dokazne svrhe, na temelju odredbe čl. 329. st. 3. ZKP/08 pregledao i pročitao: preslik optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Splitu broj KO-DO-579/2025 od 11. lipnja 2025. (list 23-24 spisa), preslik rješenja Općinskog suda u Splitu broj Kov-411/2025 od 20. kolovoza 2025. (čist 25-26 spisa) te očitovanje "CDS-Bond" d.o.o od 9. travnja 2026. (list 205 spisa). Ujedno, sud je u nazočnosti stranaka na raspravi održanoj 12. lipnja 2026. reproducirao DVD snimku (list 20 spisa) koju je u sudski spis dostavila oštećena-žrtva NC.

4.2. Obrana je odustala od dokaznog prijedloga da se u dokazne svrhe ispita djelatnik "CDS-Bond" d.o.o.

4.3. Na kraju dokaznog postupka, a prije uzimanja obrane okrivljene, pročitan je izvadak iz kaznene evidencije za okrivljenu od 13. srpnja 2026. (list 236 spisa).

5. Ispitana po članku 208.a ZKP/08 (listovi 15-17 spisa) GC je navela da ju NC i njezina obitelj, kao i stanovnici cijelog ulaza, osim podstanara, a u organizaciji obitelji NC, prate i uhode. U da su iznad svojih ulaznih vrata, na terasi i na fasadi zgrade postavili kamere za koje ona smatra da su ilegalne. Zbog toga je poslala upit AZOP-u o eventualnoj nezakonitosti navedenih kamera i snimaka. Nadalje je navela da se 14. studenog 2025. u 09:15 sati, na šestom katu, nasuprot vrata gdje živi, dogodilo to da ju je NC čekala ispred dizala da dođe, dok se ona popela stepenicama pješke, te da ju je ista, umjesto da je ušla u dizalo, 30 sekundi zadržavala dok ne prođe u svoj stan, dakle namjerno ju je provocirala. Izjavila je kako ona nastoji da se oštećena i ona ne sretnu. Dalje jer navela kako je tog dana vozila do svoje zubarice u Šižgorićevoj ulici, a zatim do agencije za nekretnine "Biliškov" te da su im se putevi slučajno preklopili, dok je NC ta koja je nju pratila i njoj pokazivala srednji prst. Izjavila je da oštećena nema dokaza za cijeli mjesec, a kako to NC navodi, te predlaže da policija izuzme sve snimke svih kamera od prošlog mjeseca, pa i prošle godine, da se vidi kako su upravo oni ti koji prate svaki njezin ulazak i izlazak iz stana. Također je uhode po kvartu i po gradu, a otac NC gleda ispred zgrade kada ona negdje ide autom. Prošlu noć je zvala policiju da joj je DC provalio u stan, kao i da joj stalno upadaju u stan i gledaju kroz njezin prozor. Stalno je na policiji. Također je navela da traži vještačenje po drugom vještaku psihijatru.

5.1. Tijekom dokazne radnje prvog ispitivanja u državnom odvjetništvu (listovi 33-36 spisa) u prisutnosti branitelja i vještaka psihijatra, okrivljena GC je u bitnom ponovila da oštećena NC, njezina obitelj i cijela stambena zgrada zapravo prate i uhode nju. Kritične prigode da je oštećena NC, a koja živi na 6. katu zgrade gdje živi i ona, zapravo čekala nju. Oštećena da je namjerno provocira. Nadalje, ona da je imala drugog posla, da je ušla u vozilo i da je išla u Šižgorićevu ulicu i u Biliškov nekretnine, a to što se put oštećenoj i njoj slučajno preklopio je druga stvar. U odnosu na period za koji se tereti ponovila je da nema dokaza za cijeli mjesec te da bi policija trebala izuzeti sve snimke kamera u zgradi.

5.2. Pri ovakvoj obrani u kojoj negira počinjenje protupravnog djela okrivljena je ostala i na raspravi (listovi 232-233 spisa) ističući kako ostaje pri navodima svoje obrane koju je iznijela u prethodnom postupku te da se nju lažno optužuje na temelju nekonzistentnog iskaza NC. I svjedok DC, inače otac oštećene, da nije imao nikakvih relevantnih saznanja jer isti nije bio nazočan inkriminiranom događaju, već da je iskazivao samo po kazivanju svoje kćerke, a koji iskazi, nisu potkrijepljeni nikakvim dokazima. Što se tiče inkriminiranog događaja od 14. studenog 2025., kako događaja koji bi se navodno dogodio u zgradi i onih izvan zgrade, u bitnome je izjavila kako nije istina da oštećenu nije pustila da uđe u dizalo, s obzirom da ona toga dana nije ni bila u dizalu, pojašnjavajući da je pješke išla put svog stan, dok da je NC nju sačekala i njoj prepriječila put. Istaknula je da u spisu nisu priložene nikakve snimke nadzornih kamera koje bi zabilježile ikakav incidentni događaj, a da se takav i dogodio, pa je nepostojanje takvih snimki dokaz da se u zgradi nije ništa ni dogodilo. Što se tiče događaja izvan zgrade, za inkriminirani dan 14. studenog 2025., u bitnome je ponovila kako je toga dana imala svoga posla, išla je kod zubara i u ambulantu na Sućidru, ističući da je srela na cesti NC. Negirala je da je pratila NC, a činjenica je da bi se i prije znale nekada sresti na cesti, ovo stoga jer žive u istom gradu. Nadalje, iskaz NC da je proturječan, jer da je ista na raspravi iskazivala kako se prije 14. studenog 2025., pa tako i nakon 14. studenog 2025., nisu događale nikakve za nju nepoželjne situacije, pa joj nije jasno na temelju čega ODO temelji ovu optužnicu. Ovo tim više jer i privatna snimka od NC ne dokazuje ništa. Nadalje, 14. studenog 2025. imala je mobitel jer ga stalno ima sa sobom, ali ga nije koristila. Motiv zbog kojeg bi nju oštećena lažno prijavila je nekretnina, odnosno njezin stan kojeg oštećena i njezina obitelj posredstvom treće osobe žele od nje otkupiti, kako bi napravili penthouse na šestom katu stambene zgrade u kojoj žive, a s obzirom da se između njihovih stanova nalazi zajednička terasa od 25-30 kvadrata. 12. kolovoza 2017. oštećenoj NC je na njezin mail poslala da ne želi da joj se ona, niti itko od njezine obitelji ikada više obraća. S obzirom da u zgradi u kojoj žive imaju zajedničku pričuvu, povodom čega postoji i zajednička komunikacija između svih stanara, zbog navedenog da je imala privatni mail od oštećene kao i drugih stanara, a ovaj spomenuti mail poslala je na znanje i drugim stanarima zgrade. Inače, živi sama u svome stanu, zaposlena je u trgovini.

6. Prije nego što je sud utvrdio završetak dokaznog postupka, stranke su navele kako nemaju primjedbi na tijek dokaznog postupka niti drugih dokaznih prijedloga.

7. Po provedenom dokaznom postupku sud je, analizirajući svaki dokaz posebno te ga dovodeći u vezu s drugim dokazima, cijeneći dokaze metodom slobodne ocjene dokaza, utvrdio kako nije dokazano da je okrivljena GC počinila protupravno djelo zakonskih obilježja kaznenog djela nametljivog ponašanja, djela opisanog u članku 140. stavku 1. KZ/11 u vezi s člankom 24. stavkom 2. KZ/11 , zbog čega ju je oslobodio optužbe na temelju članka 554. stavak 5. u svezi s člankom 453. točke 3. ZKP/08.

8. Naime, kazneno djelo nametljivog ponašanja iz čl. 140. st. 1. KZ/11, čini onaj tko prati ili uhodi drugu osobu ili s njom nastoji uspostaviti ili uspostavlja neželjeni kontakt ili je na drugi način zastrašuje i time kod nje izazove tjeskobu ili strah za njezinu sigurnost ili sigurnost njoj bliskih osoba. Prvenstveno valja naglasiti kako kazneno djelo nametljivog ponašanja ima tri oblika; prvi oblik je praćenje ili uhođenje druge osobe, bilo fizičko uhođenje ili ono preko društvenih mreža, drugi oblik ostvarenja ovog kaznenog djela je uspostavljanje ili nastojanje uspostavljanja neželjenih kontakata, a treći oblik ostvarenja djela sastoji se u zastrašivanju žrtve na neki drugi način tako da se kod nje izazove tjeskoba ili strah za sebe ili bliske osobe. Kazneno djelo nametljivog ponašanja čini onaj koji drugome nameće da što prihvati mimo svoje volje i tjera ga da s počiniteljem stupi u neželjeni odnos.

9. Tijekom postupka, među strankama nije bilo sporno da okrivljena i oštećena- žrtva stanuju na 6. katu iste zgrade u [adresa] na adresi [adresa], te da su dugi niz godina u narušenim susjedskim odnosima. Naprijed navedena utvrđenja proizašla su iz obrane okrivljene, kao i iskaza oštećene-žrtve NC te svjedoka DC, a navedena utvrđenja nitko od stanaka nije osporavao na niti jedan način.

10. S obzirom na obranu okrivljene, među strankama je bilo prijeporno te je trebalo utvrditi je li okrivljena u inkriminiranom vremenskom razdoblju u stanju neubrojivosti počinila protupravno djelo zakonskih obilježja kaznenog djela nametljivog ponašanja iz čl. 140. st. 1. u vezi s člankom 24. stavkom 2. KZ/11, na štetu oštećene-žrtve NC.

11. Radi utvrđivanja činjenice je li okrivljena u vrijeme počinjenja djela bila neubrojiva, sud je izveo dokaz sudsko-psihijatrijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Darku Marčinku.

11.1. Iz pisanog nalaza i mišljenja od 24. prosinca 2025. (listovi 91-93 spisa) stalnog sudskog vještaka prof.dr.sc. Darka Marčinka proizlazi kako je okrivljena GC osoba koja boluje od sumanutog poremećaja uz osnovni poremećaj osobnosti. U trenutku počinjenja djela, u predmetnom periodu, imala je jače pogoršanje psihičkog stanja i bila je neubrojiva, njezina sposobnost rasuđivanja i shvaćanja tempore criminis bila je u kategoriji neubrojivosti. Navedeno je direktna posljedica visoke razine disfunkcionalnog funkcioniranja i jakih distorzija u doživljavanju realiteta, zbog čega je postojao jači poremećaj afektivno -kognitivnog procesuiranja što je u konačnici stvorilo model teško disfunkcionalnog i maladaptivnog ponašanja, te potpuno kompromitiranih funkcija psihičkog uvida i kritičnosti. Vještak je predložio okrivljenoj izreći mjeru obveznog psihijatrijskog liječenja, za početak u psihijatrijskoj ustanovi, a s vremenom kada dođe do remisije isto da se može zamijeniti liječenjem na slobodi. Potonje da je potrebno radi stabiliziranja psihičkog stanja i sprječavanja počinjenja novih djela, kao i da se jedino kroz proces kontinuiranog liječenja pod nadzorom može smanjiti rizik da okrivljena GC u budućnosti počini neko od težih kaznenih djela. Okrivljena GC je raspravno sposobna, može shvatiti prirodu i svrhu sudskog postupka, razumjeti pojedine procesne radnje i njihove posljedice te se sporazumijevati s braniteljem i davati mu upute.

11.2. U usmenom vještačenju na raspravi održanoj 29. travnja 2026., dr. Darko Marčinko (listovi 207-208 spisa) je ostao kod svog pisanog nalaza i mišljenja, dodatno navodeći kako je okrivljenoj s obzirom na liječenje u Zatvorskoj bolnici u Zagrebu, potrebno nastaviti aktualno liječenje na slobodi, ukoliko nadležni psihijatar ocijeni moguće je liječenje i u bolničkim uvjetima. Od okrivljene ni je dobio informaciju da se liječila nakon Zatvorske bolnice, ali smatra kako je liječenje potrebno, a kako bi se opasnost smanjila na minimum preporučio je redoviti psihijatrijski tretman kod psihijatra koji može smanjiti rizik od počinjenja bilo kojeg kaznenog djela na strani okrivljene. Pojasnio je da je su okolnosti da je okrivljena zaposlena, da živi sama i brine sama o sebi, da je na slobodi već tri mjeseca bez ikakvih incidentnih situacija, utjecale na njegov nalaz i mišljenje, zbog čega je predložio blažu varijantu, a to je ambulantni psihijatrijski tretman, a ne težu varijantu, a to je liječenje na odjelu zatvorenog psihijatrijskog tipa.

11.3. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka psihijatra dr. Darka Marčinka, ocijenivši ga stručnim, logičnim, uvjerljivim i u svemu sačinjenim lege artis, po pravilu struke. Temeljem provedenog dokaza psihijatrijskim vještačenjem, sud je utvrdio da je okrivljena zaista osoba s težim duševnim smetnjama, da boluje od sumanutog poremećaja uz osnovni poremećaj osobnosti , da je u vrijeme ostvarenja protupravnog djela bila neubrojiva, da je opasna za okolinu i da postoji vjerojatnost da bi okrivljena zbog težih duševnih smetnji mogla počiniti teže kazneno djelo te da je za otklanjanje te opasnosti dovoljno njezino psihijatrijsko liječenje na slobodi.

12. Kako bi sud utvrdio je li okrivljena postupala na inkriminirani način u cilju stvaranja neugode i uspostavljanja neželjenog kontakta s oštećenicom-žrtvom, sud je u postupku ispitao oštećenicu-žrtvu NC te svjedoka DC.

13. Okrivljena je u svojoj obrani, kako tijekom prethodnog postupka tako i na raspravi, negirala počinjenje terećenog protupravnog djela navodeći da utužena inkriminacija u nijednom smislu nije potkrijepljena nikakvim dokazima, ističući da je **.**.2025. NC nju sačekala u zgradi u kojoj žive i njoj prepriječila put, a što se tiče događaja izvan zgrade 14. studenog 2025., u bitnome je pojasnila kako je toga dana imala svoga posla, išla je kod zubara i u ambulantu na Sućidru, da je srela na cesti PC, ali da ju nije pratila, pojašnjavajući da bi se i prije znale nekada sresti na cesti, ovo stoga jer žive u istom gradu, u istoj zgradi, na istom katu, pa se zaista dogodi primjerice jednom ili dva puta godišnje da im se preklope putevi i da se tako sretnu kako na cesti, pa tako i u zgradi, ili izvan zgrade.

14. Oštećena-žrtva, s druge strane, sudu iznosi drugačiju verziju događaja.

14.1. Ispitana na raspravi oštećena-žrtva NC (listovi 184-187 spisa) je izjavila da je inkriminiranog dana 14. studenoga 2025. krenula na posao iz kuće oko 09,40 sati. Na adresi [adresa], po izlasku iz stana, vidjela je da se dizalo penje put gore. Kako od prije ima strah da se ne susretne s okrivljenom, a pogotovo da se ne zateknu skupa u dizalu, povukla se put vrata svoga stana iznad kojeg ima dvije kamere. Potom da je okrivljena izašla iz dizala, a ona da je odmah krenula ući u dizalo, ali da je stajala na vratima dizala jedno 30-40 sek, na koji način da je zapravo stopirala da se vrata istog zatvore jer je na staklu od dizala zapazila da se okrivljena zadržala odmah pored dizala i da nešto gleda u svoj mobitel. Nije htjela ući u dizalo jer se bojala da bi okrivljena mogla ući za njom. Potom je vidjela da se okrivljena odmaknula i da je krenula put svog stana, što je ona odmah iskoristila i ušla u dizalo nakon čega su se vrata istog zatvorila. Mislila je da je na ovome sve završilo pa je krenula na parking kako bi sjela u svoj automobil i otišla na posao.

14.2. Dalje je izjavila da je sa vozilom izašla na glavnu cestu, a onda je vidjela da se okrivljena nalazi u svom vozilu točno na izlazu n jihovog parkinga od zgrade. Ona (oštećena) da je krenula svojim automobilom i nakon 5 m vožnje uočila je okrivljenu kako se nalazi u automobilu udaljena jedno 3-4 m iza njezinog automobila. Odmah je dala žmigavac, te je skrenula desno i zaustavila se na autobusnoj stanici, a potom da je uočila da se okrivljena također nalazi zaustavljena odmah ispod ove stanice, a da se između njih nalazio autobus koji je tu bio zaustavljen zbog ulaska i izlaska putnika, te par automobila iza kojih je bio zaustavljen automobil od okrivljene. Vidjela je na svom retrovizoru da se okrivljena u svom vozilu na tom mjestu povukla iz prometa. Tada je uzela mobitel kako bi nazvala svog oca kojemu je kazala da misli da ju okrivljena prati i da je se ona boji. Pustila je par automobila da ju prođu, nakon čega se uključila u promet, a prethodno se uvjerivši da iza nje ima još par automobila koje okrivljena ne može prestići svojim automobilom. Nastavila je voziti svojim vozilom put Pujanki, preko mosta, tada u prometu nije vidjela okrivljenu, pa je pomislila da ju ne prati, sve dok nije došla do raskrižja pokraj zgrade "Victa", ističući da je tada ugledala okrivljenu u retrovizor a koja se nalazila u drugom ili trećem automobilu iza nje. Kada se semafor otvorio, skrenula je desno i na savjet oca se zaustavila odmah na autobusnoj stanici u Vukovarskoj ulici. Tu ju je okrivljena prošla sa svojim automobilom i tada je pomislila da ju okrivljena ne prati, već da ide negdje drugdje. Uključila se u promet. Nakon prolaska sljedećeg malog semafora ugledala je okrivljenu u automobilu iza sebe, nakon čega je odmah pozvala policiju. Dalje je izjavila da su oba dvije nastavile vožnju, ona da se nalazila sa lijeve strane, a okrivljena iza nje. Na sljedećem semaforu skrenula je u Ul. Brune Bušića jer je trebala ići na posao i to da je bio njezin cilj i smjer kretanja, a okrivljena da je skrenula za njom, a kada je to vidjela, smanjila je brzinu vožnje ispod 20 km/h. Ostala je u lijevoj traci, a okrivljena je tada vozila u desnoj traci do nje, istom brzinom. Pogledala je put nje i uočila je da joj se mobitel nalazi u ruci, a učinilo joj se da joj je okrivljena pokazala srednji prst. Odmah je odmakla svoj pogled i nastavila dalje vožnju, jednakom brzinom do semafora koji je bio otvoren nakon čega je skrenula lijevo, a okrivljena da je skrenula desno. Tada je ušla na parking, a kada je pogledala nasuprot sebe, vidjela je okrivljenu da drži mobitel u ruci i da nju snima. Policijskom službeniku koji je sa njom bio na liniji je kazala da je sigurna da ju okrivljena prati. Izašla je iz automobila, rekla mu je da će uslikati okrivljenu kako bi imala dokaz za sve ovo što joj se izdogađalo i prije ovog događaja. Okrivljena koja je inače svo vrijeme bila u svom automobilu da se samo vratila na cestu i otišla u smjeru iz kojeg je i došla kada je ugledala da ona izlazi iz vozila. Nakon ovog događaja nije imala problema sa okrivljenom, ističući da je istu možda srela dva puta, kada je bez razloga u nju zadržala pogled i smijala joj se.

14.3. Boji se okrivljene, izbjegava bilo kakav kontakt s njom, osjeća se sigurnije od kada su postavljene kamere u zgradi jer i ako joj se što dogodi nada se da će kamere to zabilježiti, a okrivljena odgovarati ukoliko joj što učini.

15. Sud je u postupku ispitao i svjedoka DC (list 226-227 spisa), inače oca oštećene-žrtve, koji je izjavio da se kritične prigode nalazio u kafiću, zajedno s rođakom, kraj " Sa" na Ravnim Njivama, kada ga je nazvala kći preko mobitela te mu kazala da se nalazi u automobilu, a da se i okrivljena također nalazi u svom automobilu i da ju prati po cesti, da vozi za njom. Kći mu je kazala da se preko kružnog toka uključila u promet na Ravne Njive, a da se okrivljena nalazi u vozilu iza nje, da je prati, da je snima iz vozila i iz istog da pokazuje "roge". Rekao je kćerki da se smiri i da se negdje isključi iz prometa, a što je ona i učinila te se tada zaustavila na autobusnoj stanici na Sućidru. Tada mu je kazala i da se boji na što joj je rekao da se smiri i da sačeka okrivljenu da nju prođe sa svojim vozilom. Okrivljena ju je prošla sa svojim vozilom, pa mu je kći rekla da se uključila u promet, te da je nastavila voziti put škole gdje je zaposlena u Ul. Bušića. Ubrzo mu je kći kazala da je došla do škole, da je parkirala, a da se nasuprot nje, na drugoj strani ceste nalazi okrivljena koja ju je snimala. U međuvremenu da je njegova kći pričala s policijom jer joj je kazao da kontaktira policiju u svezi ovoga. Nakon svega da je njegova kći otišla na posao, te da je nakon odrađene smjene u školi otišla u II PP kako bi dala izjavu povodom ovog događaja. Inače, okrivljena da već 15 godina živi u istoj zgradi gdje i on živi sa svojom obitelji, ističući da sa istom nema nikakav kontakt, niti odnos, ne pozdrave se kada se sretnu u zgradi.

16. Pregledom DVD snimke koju je dostavila oštećenica-žrtva (list 20), zabilježeno je kretanje u prometu jednog vozila crne boje te jednog vozila crvene boje koje u raskrižju, nakon prolaska semafora, skreće u lijevu prometnu traku.

17. Da ju je okrivljena pratila s automobilom na cesti 14. studenoga 2025. te prema njoj zadržavala pogled kada bi ju srela, uhodila i pratila vozilom u svom iskazu tvrdila je oštećenica, a što je okrivljena decidirano negirala. Naime, okrivljena je u svojoj obrani potvrdila da se inkriminirane zgode 14. studenoga 2025. zaista nalazila sa svojom automobilom u prometu kao i oštećena, međutim negira da je te prigode pratila okrivljenu, u bitnome pojašnjavajući kako je toga dana imala svoga posla, išla je kod zubara i u ambulantu na Sućidru, te da je srela na cesti NC. Istaknula je da bi se i prije njih dvije znale nekada sresti na cesti, ovo stoga jer žive u istom gradu. Ujedno, okrivljenica je negirala da je prije i poslije 14. studenoga 2025. uhodila oštećenicu-žrtvu i da je s njom pokušala uspostaviti neželjeni kontakt.

18. Nadalje, svjedok DC nema neposrednih saznanja o inkriminiranom događaju od 14. studenoga 2025. već je imenovani svjedok iskazivao samo o onome što mu je poznato po kazivanju njegove kćerke s kojom je bio na telefonskoj vezi za vrijeme dok se ona nalazila u automobilu na putu do mjesta rada, stoga njegov iskaz nije relevantan u odnosu na utužene činjenice jer se temelji na saznanjima koja proizlaze iz iskaza oštećenice-žrtve a čiji iskaz je odraz subjektivne percepcije relevantnih činjenica. Nastavno, svjedok DC ne potvrđuje ni da bi bilo kakvih incidentnih situacija između njegove kćerke i okrivljene izuzev inkriminiranog događaja od 14. studenoga 2025., upućujući da pretpostavlja da su se njegova kći i okrivljena nakon događaja od 14. studenoga 2025. srele povremeno oko zgrade, na parkingu ili unutar zgrade jer žive u istoj zgradi.

19. S druge strane, oštećenica-žrtva u svom iskazu tvrdi da je okrivljena jedne prigode, a prije 14. studenog 2025. čekala dizalo na 6. katu iz kojeg da je izašla okrivljena koja se naslonila na svoja vrata od stana s mobitelom uza se te da je u nju "buljila i smijala se". Ona (oštećena) da se povukla na mjesto gdje je može uhvatiti kamera. Tada je rekla: "Ovo više nije normalno", a okrivljena da joj je na to kazala: "da ja sam za psihijatriju", potom da je okrivljena naglo ušla u svoju kući i zalupila vratima, nakon čega je ona odmah ušla u dizalo. Ujedno ove prigode da je osjetila strah. Nakon inkriminiranog događaja 14. studenoga 2025., okrivljenu da je srela možda 2 puta, pojašnjavajući da se njih dvije nikada nisu srele u zgradi već da su se srele prilikom ulaska, izlaska iz zgrade ili na parkingu, a kada bi se srele okrivljena bi zastala i "buljila" u njezinom smjeru, a ona bi tada uvijek spustila svoj pogled. Izbjegava okrivljenu od 2018. godine kada je postavila kamere.

20. Dakle, jedini dokaz koji bi teretio okrivljenu za počinjenje terećene inkriminacije jest iskaz oštećenice-žrtve NC koji je po ocjeni ovog suda rezultat subjektivne percepcije imenovane svjedokinje. Tako je imenovana oštećenica-žrtva u više navrata izjavila da je pretpostavila da ju je okrivljena pratila sa svojim vozilom prije 14. studenoga 2025. kao i toga dana, u bitnome navodeći da u utuženom vremenskom periodu nije bilo prijetnji niti pokušaja obraćanja njoj od strane okrivljene. Pretpostavlja da ju je okrivljena kritične prigode 14. studenoga 2025. snimala, možda ju je i slikala, a možda je samo držala mobitel usmjeren put nje, pojašnjavajući da je udaljenost između mjesta gdje je vidjela okrivljenu i mjesta gdje je parkirala svoje vozilo u blizini škole 14. studenoga 2025. bila oko 25 m . Nadalje, izjavila je da je mjesec dana prije ovog događaja od 14. listopada 2025., 3 do 4 puta kada bi ona išla na posao primijetila okrivljenu u automobilu u vožnji u blizini njezina mjesta rada. Tada to nije povezivala s ničim jer je Split malo mjesto i nije neuobičajeno vidjeti poznatu osobu u vožnji te je izjavila da ne misli da je okrivljena nju tada pratila. Dakle iz njezinog samog iskaza proizlazi da se radi o pretpostavkama, a ustvari iskaz oštećenice-žrtve je usmjeren uglavnom samo na jedan dan u odnosu na cijelo inkriminirano razdolje. A što se tiče iskaza oštećenice-žrtve u odnosu na inkriminirani dan 14. studenoga 2025., njezin iskaz ni u tom dijelu nije potkrijepljen ostalim provedenim dokazima. Naime, ni privatna snimka same oštećenice -žrtve ne potrijepljuje njezin iskaz, dok službeno zatražene snimke nema a kako to prozlazi iz dopisa CDS BOND d.o.o. od 9. travnja 2026. (list 205 spisa).

21. Stoga, na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka, cijeneći dokaze pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, posebno iskaz oštećenice-žrtve koji nije podržan drugim izvedenim dokazima u postupku, sud zaključuje da nije neočekivano da se okrivljena i oštećenica-žrtva sretnu u zgradi ili izvan zgrade na adresi [adresa] s obzirom da žive na istom katu te zgrade pa su njihovi slučajni susreti neminovni, niti je realno za očekivati da se iste neće sretati i u prometu prilikom upravljanja osobnim automobilom, ovo stoga jer obje žive u istom gradu, štoviše, na istoj adresi, a kako je naprijed navedeno. Ujedno, što se tiče pak navoda oštećenice- žrtve o “buljenju i smijanju”, to je očito da ponašanje okrivljene ona tumači na svoj subjektivan način.

22. Stoga u okolnostima kada bi jedino iskaz oštećenice-žrtve, za koju je utvrđeno da se radi o osobi koja je u dugogodišnjim narušenim susjedskim odnosima s okrivljenom, bio dokaz bi je okrivljena pratila i uhodila te s njom nastojala uspostaviti neželjeni kontakt i na drugi način je zastrašivala, u izostanku bilo kakvih drugih dokaza, nije dostatno odnosno ne pruža pouzdan zaključak izvan svake razumne sumnje da je okrivljena u neubrojivom stanju počinila protupravno djelo zakonskih obilježja kaznenog djela nametljivog ponašanja iz čl. 140. st. 1. KZ/11 u vezi s člankom 24. stavkom 2. KZ/11, na način kako joj se to optužbom stavlja na teret.

23. Stoga je u odnosu na okrivljenu valjalo donijeti presudu kojom se oslobađa optužbe na temelju čl. 554. st. 5. u svezi čl. 453. toč. 3. ZKP/08.

24. Što se tiče troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 5. ZKP/08, te nužni izdaci okrivljene i nužni izdaci i nagrada branitelja, oni padaju na teret proračunskih sredstava na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08.

U Splitu, 15. srpnja 2026.

SUDAC:

Ivana Peronja

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od dana kada stranke prime pisani otpravak ove presude. Žalba se podnosi u 4 primjerka ovom sudu, a o njoj odlučuje županijski sud.

DNA:

- okrivljenoj GC,

- branitelju okrivljene, Petru Bačiću, odvjetniku u Splitu,

- ODO-u Split,

- oštećenici-žrtvi NC, po pravomoćnosti,

- u spis.