Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-1388/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda i to Andree Boras-Ivanišević kao predsjednice vijeća, Borisa Mimice kao suca izvjestitelja te Ivane Madunić kao članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, OIB 84397956623, zastupanog p.p. EĐ, dipl. iur., radniku kod tužitelja, protiv tuženika UNIQA OSIGURANJE d.d., OIB 75665455333, iz Zagreba, Planinska 13A, zastupanog p.p. Luki Vukasoviću, odvjetniku u Rijeci, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču-Parenzo, poslovni broj P- 206/2024-22 od 1. travnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 16. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e:

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču-Parenzo, poslovni broj P-206/2024-22 od 1. travnja 2026.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

Nalaže se tuženiku UNIQA OSIGURANJE d.d. Zagreb, Planinska 13,OIB: 75665455333 da isplati tužitelju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623 iznos od 8.270,20 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 20.11.2023.g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, iznos od 3.453,09 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 06.09.2024.g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve to u roku od 15 dana od primitka presude.“

II. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu parničnih troškova.

III. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi parnične troškove u iznosu od 1.000,00 eur, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja odluke, pa do isplate, u roku od 15 dana."

2. Protiv te presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. – Odluka USRH, 123/08. – ispra., 57/11., 148/11-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se preinači tako da se prihvati tužbeni zahtjev, podredno, da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

3. Žalba nije osnovana.

4. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

4.1. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku pravilno je i potpuno utvrđeno, pa je neosnovan i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za povratom iznosa isplaćenih na ime invalidske mirovine osiguranika tužitelja GĐ uzrokovane prometnom nesrećom, za koju je odgovorna tuženikova osiguranica.

6. Nakon provedenog postupka prvostupanjski sud utvrdio je, a što između stranka nije ni sporno:

-da se dana 18. ožujka 2008. dogodila prometna nesreća na kolniku B9, dolaskom za 520 m prije 44 KM-a u smjeru sjevera (Baderna)

-da je istu prouzročila AĐ, iz [adresa], upravljajući osobnim automobilom reg. oznaka [registarska oznaka], a u kojoj nesreći je teške tjelesne povrede zadobio tužiteljev osiguranik ZĐ, iz [adresa], kao vozač osobnog automobila reg. oznaka [registarska oznaka].

-da je vozilo reg. oznaka [registarska oznaka] u vrijeme štetnog događaja bilo osigurano policom AO kod pravnog prednika tuženika.,

-da je uvidom u tužiteljevo pravomoćno rješenje br. 3488 od 30. ožujka 2011. ĆĐ (dalje: oštećenik) priznato pravo na invalidsku mirovinu počevši od 18. listopada 2010., budući da mu je utvrđena opća nesposobnost za rad koja je 50 % u uzročno posljedičnoj vezi sa predmetnom prometnom nezgodom, a 50 % zbog bolesti.

-da je uvidom u tužiteljev obračun isplata od 02. studenog 2023. (list 10) i tužiteljev dopis, od 4. studenoga 2020., upućen tuženiku (list 8), razvidno da je za razdoblje od 1. veljače 2021. do 30. rujna 2023. tužitelj s osnove invalidske mirovine ukupno isplatio GĐ iznos od 16.540,39 eura, a budući da štetni događaj utječe na ukupnu invalidnost s 50%, to tužitelj na ime naknade štete zahtijeva iznos 8.270,20 eura, te suviše kako je tužitelja za razdoblje od 1. listopada 2023., do 31. kolovoza 2024. s osnove invalidske mirovine isplatio GĐ iznos od 6.906,18 eura, uz umanjenje od 50%, to tužitelj na ime naknade štete zahtijeva i daljnji iznos od iznos 3.453,09 eura.

-da je tužitelj u mirnom postupku pokušao namiriti štetu te je 6. studenoga 2023. uputio tuženiku odštetni zahtjev za naknadu štete, pa iako je zahtjev tuženik primio, isti je odbio podmiriti dug.

-da je financijskim vještačenjem od 29.siječnja 2026., (list 107-115 spisa) po stalnom sudskom vještaku za financije Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. Zagreb, utvrđeno da je za razdoblje od 01. veljače 2021. do 31. kolovoza 2024. tužitelj oštećeniku, temeljem rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 30. ožujka 2011., isplatio ukupan iznos invalidske mirovine od 23.446,59 eur, te da bi, za razdoblje od 01. veljače 2021. do 31. kolovoza 2024., oštećeniku bila, zbog potpunog gubitka radne sposobnosti u slučaju povrede na radu, utvrđena invalidska mirovina u ukupnom iznosu od 23.446,59 eur.

7. U konkretnom slučaju tužitelj svoj tužbeni zahtjev temelji na odredbi članka 160. u svezi članka 161. stavak 3. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj102/98 – u daljnjem tekstu: ZOMO) kao izvornog prava na naknadu štete u slučajevima iz odredbe članka 161. istog Zakona.

8. Tuženik smatra da pravnu osnovu razmatranja tužbenog zahtjeva treba promatrati kroz primjenu odredbe članka 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14. i 155/23. - u daljnjem tekstu: ZOOP).

9. Prvostupanjski je sud naveo da je prema odredbi članka 27. stavku 1. ZOOP -a, tuženik obavezan tužitelju koji obavlja poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obaveza preuzetih ugovorom o osiguranju što znači svaku stvarnu štetu koju tužitelj trpi bez obzira o kojem se osiguranju radi, ako se radi o obavezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obaveza društva za osiguranje u granicama preuzetim u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika – stvarnog štetnika. (Takvo shvaćanje izraženo je i u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odlukama Rev-x 388/2018 od 25.08.2020., Rev 5292/2019 od 16.06.2020., Rev-1354/2016 od 18.05.2021.,).

10. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio kako je za odluku u ovom sporu koji je pokrenuo tužitelj protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime invalidske mirovine mjerodavan ZOOP-a koji je bio na snazi u vrijeme njezina nastanka, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja – prometne nesreće (pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odlukama poslovni broj Rev-264/2022, Rev-555/2022.).

10.1. Naime, u utuženom razdoblju bio je na snazi ZOMO-u koji odredbom članka 161. propisuje da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana dugovanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja, a stavkom 2. propisuje da naknada stvarne štete koju Zavod ima pravo zahtijevati obuhvaća troškove i svote davanja koje se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja, između ostalog, novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu, pri čemu sukladno odredbi članka 194. stavak 1. naplatu može tražiti i izravno od društva za osiguranje kod kojeg su vlasnici, odnosno korisnici osigurani od odgovornosti za štetu. Prema odredbi članka 165. stavak 3. ZOMO-a za svotu potraživanja naknade štete Zavod ima pravo na zateznu kamatu u visini određene zakonom koja teče od prvog idućeg dana nakon proteka roka od 15 dana od dana dostave poziva odgovornoj osobi da naknadi štetu. Na navedenim pravnim osnovama temelji se tužbeni zahtjev.

11. Odredbom članka 27. ZOOP-a (na koji se poziva tuženik) propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog i invalidskog osiguranja naknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju (stavak 1.), time da se stvarnom štetom u smislu stavka 1. toga članka smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju kao i razmjernim iznosima mirovine oštećene osobe odnosno članova njezine obitelji (stavak 2.), pri čemu se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđenje rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (stavak 3.).

12. Tuženik je društvo koje se bavi poslovima osiguranja između ostalih i poslovima obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti sukladno odredbama ZOOP-a, a u konkretnom slučaju riječ je o obveznom osiguranju u prometu, koja materija obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti određena je ZOOP -om, zbog čega se na konkretan odnos tužitelja i tuženika kao osiguratelja u pogledu utvrđivanja visine i obima obveze tuženika kao osiguratelja primjenjuje materijalno pravo koje regulira konkretan ugovor o osiguranju, u ovom slučaju ZOOP -u. Stoga je suprotno žalbenim navodima tužitelja pravilno prvostupanjski sud zaključio da je u ovoj pravnoj stvari trebalo odlučiti primjenom odredbi ZOOP-a i to članka 27. koji uređuje "subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja", a ne prema citiranim odredbama ZOMO-a.

13. Kako je u konkretnom slučaju tužitelj nije dokazao da postoji razlika između priznatog iznosa invalidske mirovine i iznosa koji bi bio priznat u slučaju ozljede na radu, to je prvostupanjski sud pravilno cijenio nalaz i mišljenje vještaka financijske struke Petre Blašković od 29.siječnja 2026., i zaključio da tužitelj nije pretrpio štetu u utuženom iznosu.

14. Pravilno je prvostupanjski sud donio i odluku o troškovima postupka primjenjujući odredbe članka 154. stavka 1. i članka 155. stavka 1. ZPP-a, te Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23.), a koju odluku ni tužitelj posebnim žalbenim razlozima ne pobija.

15. S obzirom na navedeno, trebalo je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu te odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

U Splitu,16. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća

Andrea Boras-Ivanišević