REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29 a,
Poslovni broj 1685/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca Dragice Samardžić, kao predsjednice vijeća, Vesne Kuzmičić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, Ankice Matić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice FM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Ani Sokal, odvjetnici u Rijeci protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d., OIB: 02535697732, Radnička cesta 50, Zagreb, zastupana po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Šooš Maceljski, Mandić, Stanić & Partneri d.o.o. Zagreb, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presuda i rješenje Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji poslovni broj P-1662/2019-38 od 15. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 16. srpnja 2026.
r i j e š i o j e
Ukida se presuda i rješenje Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji poslovni broj P-1662/2019-38 od 15. svibnja 2025. u pobijanom dijelu pod točkom I., II., III., IV. i VI. izreke i predmet u navedenom dijelu vraća sudu prvog stupnja na ponovno raspravljanje i odlučivanje.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda suđeno je:
"I-Utvrđuje se ništetnom odredba Ugovora o kreditu broj 9012348091 sklopljenog između tužiteljice i tuženika dana 19.03.2007 kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, sadržana u čl. 4., u dijelu koji glasi: „…promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana.“, te u čl. 7.2. u dijelu koji glasi: "U slučaju promjene kamatne stope iz točke 4. ovog Ugovora, Korisnik kredita pristaje da banka povisi ili snizi iznos rate, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene rate".
II-Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove Presude, isplati tužiteljici, iznos od 8.450,43 EUR-a (slovima: osam tisuća četiristo pedeset eura i četrdeset i tri centa) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 15% godišnje do 31. prosinca 2007.godine, a od 01. siječnja 2008.g. do 31. srpnja 2015 po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022.godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te od 01. siječnja 2023.godine pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena i koja teče na pojedinačne iznose, od dana njihova dospijeća pa do isplate, kako slijedi:
na iznos od 77,75 € od 1.9.2007 do isplate,
na iznos od 73,72 € od 1.10.2007 do isplate,
na iznos od 75,87 € od 1.11.2007 do isplate,
na iznos od 74,24 € od 1.12.2007 do isplate,
na iznos od 75,94 € od 1.1.2008 do isplate,
na iznos od 75,94 € od 1.2.2008 do isplate,
na iznos od 126,28 € od 1.3.2008 do isplate,
na iznos od 136,93 € od 1.4.2008 do isplate,
na iznos od 128,44 € od 1.5.2008 do isplate,
na iznos od 131,50 € od 1.6.2008 do isplate,
na iznos od 127,87 € od 10.7.2008 do isplate,
na iznos od 129,52 € od 1.8.2008 do isplate,
na iznos od 129,29 € od 1.9.2008 do isplate,
na iznos od 126,15 € od 1.10.2008 do isplate,
na iznos od 141,80 € od 28.11.2008 do isplate,
na iznos od 129,19 € od 1.12.2008 do isplate,
na iznos od 141,71 € od 1.1.2009 do isplate,
na iznos od 148,06 € od 1.2.2009 do isplate,
na iznos od 133,87 € od 1.3.2009 do isplate,
na iznos od 145,91 € od 1.4.2009 do isplate,
na iznos od 141,08 € od 1.5.2009 do isplate,
na iznos od 142,93 € od 1.6.2009 do isplate,
na iznos od 135,91 € od 1.7.2009 do isplate,
na iznos od 140,48 € od 1.8.2009 do isplate,
na iznos od 141,24 € od 1.9.2009 do isplate,
na iznos od 136,14 € od 1.10.2009 do isplate,
na iznos od 139,13 € od 1.11.2009 do isplate,
na iznos od 136,26 € od 1.12.2009 do isplate,
na iznos od 141,89 € od 1.1.2010 do isplate,
na iznos od 143,88 € od 1.2.2010 do isplate,
na iznos od 128,98 € od 1.3.2010 do isplate,
na iznos od 145,49 € od 1.4.2010 do isplate,
na iznos od 139,71 € od 1.5.2010 do isplate,
na iznos od 145,33 € od 1.6.2010 do isplate,
na iznos od 149,27 € od 1.7.2010 do isplate,
na iznos od 151,77 € od 1.8.2010 do isplate,
na iznos od 156,65 € od 1.9.2010 do isplate,
na iznos od 149,46 € od 1.10.2010 do isplate,
na iznos od 150,34 € od 1.11.2010 do isplate,
na iznos od 122,27 € od 1.12.2010 do isplate,
na iznos od 132,94 € od 1.1.2011 do isplate,
na iznos od 127,72 € od 1.2.2011 do isplate,
na iznos od 116,55 € od 1.3.2011 do isplate,
na iznos od 126,30 € od 1.4.2011 do isplate,
na iznos od 122,19 € od 1.5.2011 do isplate,
na iznos od 111,74 € od 1.6.2011 do isplate,
na iznos od 108,29 € od 1.7.2011 do isplate,
na iznos od 118,06 € od 1.8.2011 do isplate,
na iznos od 90,66 € od 1.9.2011 do isplate,
na iznos od 84,78 € od 1.10.2011 do isplate,
na iznos od 86,99 € od 1.11.2011 do isplate,
na iznos od 30,51 € od 12.11.2011 do isplate,
na iznos od 46,22 € od 1.12.2011 do isplate,
na iznos od 77,37 € od 1.1.2012 do isplate,
na iznos od 77,08 € od 1.2.2012 do isplate,
na iznos od 75,52 € od 1.3.2012 do isplate,
na iznos od 74,76 € od 1.4.2012 do isplate,
na iznos od 75,08 € od 1.5.2012 do isplate,
na iznos od 75,37 € od 1.6.2012 do isplate,
na iznos od 74,80 € od 1.7.2012 do isplate,
na iznos od 74,93 € od 1.8.2012 do isplate,
na iznos od 74,59 € od 1.9.2012 do isplate,
na iznos od 73,79 € od 1.10.2012 do isplate,
na iznos od 74,55 € od 1.11.2012 do isplate,
na iznos od 74,95 € od 1.12.2012 do isplate,
na iznos od 74,74 € od 1.1.2013 do isplate,
na iznos od 80,57 € od 1.2.2013 do isplate,
na iznos od 82,13 € od 1.3.2013 do isplate,
na iznos od 82,16 € od 1.4.2013 do isplate,
na iznos od 81,43 € od 1.5.2013 do isplate,
na iznos od 79,59 € od 1.6.2013 do isplate,
na iznos od 79,49 € od 1.7.2013 do isplate,
na iznos od 79,82 € od 1.8.2013 do isplate,
na iznos od 80,49 € od 1.9.2013 do isplate,
na iznos od 81,54 € od 1.10.2013 do isplate,
na iznos od 80,91 € od 1.11.2013 do isplate,
na iznos od 81,18 € od 1.12.2013 do isplate,
na iznos od 81,50 € od 1.1.2014 do isplate,
na iznos od 1,50 € od 1.2.2014 do isplate,
na iznos od 1,50 € od 1.3.2014 do isplate,
na iznos od 1,49 € od 1.4.2014 do isplate,
na iznos od 1,47 € od 1.5.2014 do isplate,
na iznos od 1,47 € od 1.6.2014 do isplate,
na iznos od 1,47 € od 1.7.2014 do isplate,
na iznos od 1,48 € od 1.8.2014 do isplate,
na iznos od 1,49 € od 1.9.2014 do isplate,
na iznos od 1,48 € od 1.10.2014 do isplate,
na iznos od 1,48 € od 1.11.2014 do isplate,
na iznos od 1,48 € od 1.12.2014 do isplate,
na iznos od 1,48 € od 1.1.2015 do isplate,
na iznos od 1,48 € od 1.2.2015 do isplate,
na iznos od 1,48 € od 1.3.2015 do isplate,
na iznos od 1,47 € od 1.4.2015 do isplate,
na iznos od 1,47 € od 1.5.2015 do isplate,
na iznos od 1,46 € od 1.6.2015 do isplate,
na iznos od 1,46 € od 1.7.2015 do isplate,
na iznos od 1,45 € od 1.8.2015 do isplate,
na iznos od 1,45 € od 1.9.2015 do isplate,
na iznos od 1,44 € od 1.10.2015 do isplate.
III-Utvrđuje se ništetnom odredba sadržana u čl. 7.2. Ugovora o kreditu broj 9012348091 sklopljenog između tužiteljice i tuženika dana 19.03.2007.g. u dijelu kojim je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica i povrat obveza iz kredita švicarski franak.
IV-Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove Presude, isplati tužiteljici iznos od 13.157,93 EUR-a (slovima: trinaest tisuća sto pedeset i sedam eura i devedeset i tri centa) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 15% godišnje do 31. prosinca 2007.godine, a od 01. siječnja 2008.g. do 31. srpnja 2015 po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022.godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te od 01. siječnja 2023.godine pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena i koja teče na pojedinačne iznose, od dana njihova dospijeća pa do isplate, kako slijedi:
na iznos od 10,06 € od 1.4.2008 do isplate,
na iznos od 43,51 € od 28.11.2008 do isplate,
na iznos od 8,46 € od 1.12.2008 do isplate,
na iznos od 46,66 € od 1.1.2009 do isplate,
na iznos od 52,40 € od 1.2.2009 do isplate,
na iznos od 51,95 € od 1.3.2009 do isplate,
na iznos od 46,79 € od 1.4.2009 do isplate,
na iznos od 47,13 € od 1.5.2009 do isplate,
na iznos od 37,54 € od 1.6.2009 do isplate,
na iznos od 28,15 € od 1.7.2009 do isplate,
na iznos od 30,58 € od 1.8.2009 do isplate,
na iznos od 35,60 € od 1.9.2009 do isplate,
na iznos od 34,36 € od 1.10.2009 do isplate,
na iznos od 30,09 € od 1.11.2009 do isplate,
na iznos od 38,37 € od 1.12.2009 do isplate,
na iznos od 45,55 € od 1.1.2010 do isplate,
na iznos od 56,01 € od 1.2.2010 do isplate,
na iznos od 50,41 € od 1.3.2010 do isplate,
na iznos od 66,65 € od 1.4.2010 do isplate,
na iznos od 62,48 € od 1.5.2010 do isplate,
na iznos od 69,64 € od 1.6.2010 do isplate,
na iznos od 108,46 € od 1.7.2010 do isplate,
na iznos od 101,47 € od 1.8.2010 do isplate,
na iznos od 124,76 € od 1.9.2010 do isplate,
na iznos od 115,01 € od 1.10.2010 do isplate,
na iznos od 100,91 € od 1.11.2010 do isplate,
na iznos od 129,22 € od 1.12.2010 do isplate,
na iznos od 169,47 € od 1.1.2011 do isplate,
na iznos od 142,89 € od 1.2.2011 do isplate,
na iznos od 144,39 € od 1.3.2011 do isplate,
na iznos od 139,14 € od 1.4.2011 do isplate,
na iznos od 138,43 € od 1.5.2011 do isplate,
na iznos od 191,22 € od 1.6.2011 do isplate,
na iznos od 191,01 € od 1.7.2011 do isplate,
na iznos od 237,52 € od 1.8.2011 do isplate,
na iznos od 216,04 € od 1.9.2011 do isplate,
na iznos od 189,23 € od 1.10.2011 do isplate,
na iznos od 189,25 € od 1.11.2011 do isplate,
na iznos od 3.430,97 € od 12.11.2011 do isplate,
na iznos od 130,20 € od 1.12.2011 do isplate,
na iznos od 171,38 € od 1.1.2012 do isplate,
na iznos od 180,37 € od 1.2.2012 do isplate,
na iznos od 134,85 € od 1.3.2012 do isplate,
na iznos od 130,23 € od 1.4.2012 do isplate,
na iznos od 132,53 € od 1.5.2012 do isplate,
na iznos od 134,71 € od 1.6.2012 do isplate,
na iznos od 131,28 € od 1.7.2012 do isplate,
na iznos od 132,45 € od 1.8.2012 do isplate,
na iznos od 130,52 € od 1.9.2012 do isplate,
na iznos od 125,61 € od 1.10.2012 do isplate,
na iznos od 130,82 € od 1.11.2012 do isplate,
na iznos od 133,70 € od 1.12.2012 do isplate,
na iznos od 132,72 € od 1.1.2013 do isplate,
na iznos od 121,01 € od 1.2.2013 do isplate,
na iznos od 130,47 € od 1.3.2013 do isplate,
na iznos od 130,94 € od 1.4.2013 do isplate,
na iznos od 126,98 € od 1.5.2013 do isplate,
na iznos od 116,41 € od 1.6.2013 do isplate,
na iznos od 116,14 € od 1.7.2013 do isplate,
na iznos od 118,44 € od 1.8.2013 do isplate,
na iznos od 122,73 € od 1.9.2013 do isplate,
na iznos od 129,29 € od 1.10.2013 do isplate,
na iznos od 125,93 € od 1.11.2013 do isplate,
na iznos od 127,89 € od 1.12.2013 do isplate,
na iznos od 130,12 € od 1.1.2014 do isplate,
na iznos od 126,46 € od 1.2.2014 do isplate,
na iznos od 129,28 € od 1.3.2014 do isplate,
na iznos od 128,43 € od 1.4.2014 do isplate,
na iznos od 125,13 € od 1.5.2014 do isplate,
na iznos od 123,78 € od 1.6.2014 do isplate,
na iznos od 124,14 € od 1.7.2014 do isplate,
na iznos od 128,41 € od 1.8.2014 do isplate,
na iznos od 131,51 € od 1.9.2014 do isplate,
na iznos od 130,81 € od 1.10.2014 do isplate,
na iznos od 133,78 € od 1.11.2014 do isplate,
na iznos od 135,85 € od 1.12.2014 do isplate,
na iznos od 134,75 € od 1.1.2015 do isplate,
na iznos od 136,23 € od 1.2.2015 do isplate,
na iznos od 136,23 € od 1.3.2015 do isplate,
na iznos od 136,23 € od 1.4.2015 do isplate,
na iznos od 136,23 € od 1.5.2015 do isplate,
na iznos od 136,24 € od 1.6.2015 do isplate,
na iznos od 136,23 € od 1.7.2015 do isplate,
na iznos od 136,23 € od 1.8.2015 do isplate,
na iznos od 136,24 € od 1.9.2015 do isplate,
na iznos od 136,24 € od 1.10.2015 do isplate.
V-Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu koji glasi:
"Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove Presude, isplati tužiteljici iznos od 339,75 EUR-a zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 30.09.2015.g. do 31. prosinca 2022.godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023.godine pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena".
VI-Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužiteljici prouzročeni parnični trošak u visini od 6.387,79 EUR-a (slovima: šest tisuća tristo osamdeset i sedam eura i sedamdeset i devet centi) s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom od dana donošenja ove presude pa do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
r i j e š i o j e
Odbija se tuženikov prigovor radi prijeboja.
2. Protiv navedene presude u dijelu pod točkom I., II., III., IV. i VI. rješenja kojim je odbijen tuženikom prigovor radi prijeboja, žalbu izjavljuje tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 dalje: ZPP) predlažući pobijanu presudu preinačiti sukladno žalbenim navodima.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba je osnovana.
5. Predmet spora čini zahtjev tužitelja radi utvrđenja da je nišetna odredba članka 4. te članka 7. točka 2. Ugovora o kreditu broj 9012348091, sklopljenog između tužiteljice i tuženika 19. ožujka 2007. odnosno u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa te valutna klauzula te zahtjev za isplatu s navedenih osnova.
6. Nije sporno da su stranke zaključile Ugovor o kreditu broj 9012348091 dana 19. ožujka 2007. kojim je tuženik odobrio tužitelju kao korisniku kredita novčani iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 156.121,93 CHF za kupnju stana, te je ugovorena promjenjiva kamatna stopa sukladno odluci tuženika o kreditiranju građana.
7. Nije sporno niti da su stranke 22. prosinca 2015. zaključile Dodatak Ugovoru o kreditu broj 9010939560, temeljem Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (N.N. 102/15) kojim se propisuje način konverzije kredita.
8. Tužiteljica u osnovi smatra da budući je u ugovorenom razdoblju otplate kredita došlo do promjene redovne kamatne stope u skladu s jednostranom odlukom tuženika, a koja je odredba ništetna, da ima pravo potraživati razliku koju je platila na osnovu takvo ugovorene kamate, kao i da je ništetna odredba kojom je glavnica kredita vezana uz valutu CHF slijedom čega ima pravo na potraživanje razlike nastale zbog promjene tečaja, te potražuje i isplatu po tužitelju pogrešno obračunate nedospjele glavnice u konverziji.
9. Tuženik smatra da zbog činjenice zaključenja Dodatka ugovora sukladno odredbama ZID ZPK tužitelj nema pravo na zahtjev zbog stjecanja bez osnove jer je pitanje preplate riješeno upravo provedenom konverzijom i da je tužitelj restituiran. Smatra da ugovaranje promjenjive kamatne stope i valutne klauzule nije ništetno, da je tužitelj slobodnom voljom pristupio sklapanju ugovora, te ističe prigovor zastare. Opreza radi ističe i prigovor radim prebijanja, a iznos koji stavlja u prijeboj odnosi se na ukupni iznos preplate utvrđene u Dodatku ugovora o kreditu.
10. Prvostupanjski sud u bitnom utemeljio je pobijanu odluku na sljedećim činjeničnim utvrđenjima:
- da su stranke 19. ožujka 2007. sklopile u Rijeci Ugovor o kreditu broj 9012348091, solemiziran kod javnog bilježnika Vene Ćuzele iz Rijeke kojim je tuženik kao kreditor, kao korisniku kredita, stavio na raspolaganje kunsku protuvrijednost iznosa od 156.121,93 CHF obračunato prema srednjem tečaju CHF tečajne liste tuženika važećim na dan korištenja kredita,
- da se radi o dugotrajnom potrošačkom kreditu, standaniziranom po tuženiku sastavljenim ugovorom o kojem je ugovorena valutna klauzula da je promjenjiva kamatna stopa,
- da je tim ugovorom promjenjiva kamatna stopa, a koja je na dan sklapanja ugovora o kreditu iznosila 4,20 % godišnje,
- da je u tijeku otplate kredita tuženik kamatu kredita mijenjao kamatnu stopu,
- da su tuženik i tužiteljica sklopili Dodatak Ugovora o kreditu 22. prosinca 2015. tzv. konverziju kredita, kao da je otpočetka bilo sklopljen ugovor u eurima,
- da su stranke tim Dodatkom izmijenili svoje ugovorne odnose, ne samo u pogledu valute već i u pogledu kamata (izvršena je konverzija valute CHF u valutu EUR),
- da iz nalaza i mišljenja vještaka Tomislava Prpića proizlazi da pretplata kamata više uplatila 8.450,43 eura, a pretplata tečaja, odnosno razlika između pozitivnih i negativnih tečajnih razlika da iznosi 13.157,93 eura,
- da je tuženik prigovor radi prijeboja postavio podneskom od 19. travnja 2021. godine.
11. Na temelju utvrđenog, prvostupanjski sud smatrao je između stranaka spornim, je li sklapanjem dodatka ugovoru o kreditu sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 102/15. – u daljnjem tekstu: ZID ZKP) prestala obveza tuženika da izvrši povrat iznosa koji tužitelj zahtijeva u ovom postupku. Pri tome je prvostupanjski sud u bitnom naveo da tužitelj bez obzira što je sklopio dodatak ugovora o kreditu ima pravo tražiti povrat onog iznosa koje je neosnovano preplatila po ugovoru o kreditu neovisno o izvršenoj konverziji, s osnove ništetnih odredbi o jednostranoj promjenjivoj kamatnoj stopi i promjenama tečaja CHF.
11.1. Nadalje je prvostupanjski sud smatrao da činjenica provođenja konverzije ne može isključiti pravo i mogućnost potrošača na restituciju u pogledu onog ugovornog uređenja koje je utvrđeno nepoštenim i posljedično ništetnim, jer da potrošača treba dovesti u situaciju koja će ispraviti posljedice takvog nepoštenog ugovaranja, zbog čega je zaključio da tužitelju pripada iznos koji je pretplatila s osnove tako ništetnih odredbi.
11.2. Međutim, prvostupanjski sud donoseći pobijanu odluku kojom je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja, nije pravilno cijenio činjenicu da su stranke sklopile dodatak ugovoru o kreditu, kojim su izmijenjene odredbe osnovnog ugovora, i to ne samo u pogledu valute nego i u pogledu kamatne stope na temelju odredbi ZID ZPK-a, a što tuženik osnovano ponavlja u žalbi.
12. Sklapanjem Aneksa Ugovoru o kreditu na temelju odredbi ZID ZPK/15 kojim su stranke iznova od dana sklapanja Ugovora o kreditu uredile svoje odnose u pogledu valute obveze i promjenjivosti kamatne stope, na valjan način, ugovoren među strankama, prestala je obveza tužene (čl. 160. ZOO) na povrat više plaćenih iznosa s osnove ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope ugovornih kamata i valutne klauzule u CHF, a koja bi obveza proizlazila iz opće odredbe obveznog prava (čl. 1111. st. 1. ZOO) i ti, više plaćeni iznosi, nisu bez pravne osnove ostali u imovini tužene. ZID ZPK/15 je u odredbama čl. 19.d i čl. 19.e propisao detaljnu, jasnu i transparentnu proceduru koja je prethodila zaključenju Ugovora o konverziji, kao i sadržaj tog ugovora, pa je tužitelj kao potrošač bio u prilici još prije sklapanja Aneksa Ugovora proučiti njegove odredbe.
13. U skladu s navedenim, primjena posebnog propisa (ZID ZPK/15) derogira opće odredbe ZOO o pravnim posljedicama ništetnosti na način da se svote koje su plaćene na temelju nepoštenih ugovornih odredbi o jednostranoj izmjeni stope ugovorne kamate te devizne klauzule u CHF, ne vraćaju potrošaču, već su iskorištene u njegovu korist za ispunjenje ugovornih obveza koje su ugovorene valjanim Dodatkom Ugovora o kreditu, a na način kako je to određeno u ZID ZPK/15. Kod toga ovaj sud napominje da nije pravno odlučno u kakvom su položaju oni potrošači koji su prihvatili konverziju u odnosu na one koji nisu jer je to bio izbor kojeg je ZID ZPK/15 jasno definirao i u slučaju tog izbora potrošači koji su prihvatili konverziju više se ne nalaze u položaju dužnika iz kredita s valutnom klauzulom u CHF. Dakle, radilo se o valjanom izboru koji je učinjen od strane korisnika kredita i potrošača i u skladu sa zakonom čija ustavnost i zakonitost nije dovedena u pitanje. Stoga nema nejednakosti pred zakonom i sudovima jer na potrošače koji su konvertirali kredit primjenjuje se specijalni propis ZID ZPK/15 na temelju kojeg je konverzija kredita provedena i između stranaka zaključen Aneks ugovoru o kreditu koji izaziva pravne učinke. Nasuprot tome, na potrošače koji nisu proveli konverziju svog kredita navedeni lex specialis nije moguće primijeniti i stoga se ne radi o usporedivoj pravnoj situaciji.
14. Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 19/22, 59/23 – dalje: ZZP/22), a i njegov prethodnik ZZP/14 na isti način definiraju svrhu i cilj zakona, koja se svodi (čl. 1.) na zaštitu osnovnih prava potrošača pri kupnji proizvoda i usluga, kao i pri drugim oblicima stjecanja proizvoda i usluga na tržištu, i to:
1. pravo na zaštitu ekonomskih interesa potrošača
2. pravo na zaštitu od opasnosti za život, zdravlje i imovinu
3. pravo na pravnu zaštitu potrošača
4. pravo na informiranje i izobrazbu potrošača
5. pravo na udruživanje potrošača u svrhu zaštite njihovih interesa
6. pravo na predstavljanje potrošača i sudjelovanje predstavnika potrošača u radu tijela koja rješavaju pitanja od njihova interesa.
Dakle, kada se govori o zaštiti potrošača ta zaštita svoje domete može imati samo u okviru određenog tržišta, u ovom slučaju tržišta financijskih proizvoda i usluga (kredita) na području Republike Hrvatske. Notorno je da su banke na tržište plasirale proizvode kredite - s valutnim klauzulama, uglavnom vezanim na CHF ili EUR, ali su također plasirale kredite i u nacionalnoj valuti, kuni. Potrošač ima i pravo da ako proizvod koji je kupio ima nedostatke dobiti u zamjenu drugi proizvod, ili drugo odgovarajuće obeštećenje. Ako, i kada se potrošač odluči da umjesto proizvoda koji ima nedostatke koji mu nisu bili predočeni, za koje nije mogao znati, ako mu sve karakteristike proizvoda nisu bile poznate, a za što je odgovoran trgovac, dobije u zamjenu drugi proizvod koji nema sve mane i nedostatke, tada može dobiti samo jedan od onih proizvoda koji postoje na domaćem tržištu, a ne nekakav imaginarni nepostojeći proizvod koji se na tržištu ne nudi niti se ikada nudio.
15. Stoga, kako su se na tržištu nudili financijski proizvodi - krediti s valutnom klauzulom u EUR, kada je potrošač optirao da u zamjenu za proizvod s nedostatkom
- kredit s valutnom klauzulom vezanom za CHF, primi drugi proizvod uz obvezu banke da izvrši obračune sukladno citiranim odredbama, time je u biti potrošač ostvario zaštitu koju mu citirani zakoni pružaju unutar uvjeta i ponude na domaćem tržištu jer se pravo na potrošača da mu se uspostavi pravna i činjenična situacija u kojoj bi se potrošač nalazio da nepoštenih odredbi nije bilo ne može ostvariti izvan uvjeta konkretnog tržišta – u ovom slučaju financijskih usluga.
15.1. Zaštita ekonomskih interesa potrošača, koja uključuje i zaštitu od nepoštenih ugovornih odredbi, nužno je povezana s unutarnjim tržištem i kao njegov dio upotpunjuje ostvarivanje tržišnih sloboda. Tržišna sloboda je, u skladu s odredbom čl. 49. st. 1. Ustava, temelj gospodarskog ustroja Republike Hrvatske i izvire, među ostalim, iz koncepta socijalne države (čl. 1. Ustava), koji obvezuje državnu i javnu vlast da utječu na tržišnu funkciju, odnosno da se miješaju u nju kako bi se osiguralo ostvarenje temeljnih socijalnih prava, ostvarila socijalna sigurnost i izjednačile ili umanjile ekstremne socijalne razlike (tako i Ustavni sud RH, odluka broj U-I 1694/2017 od 2. svibnja 2018.). U kontekstu zaštite potrošača u vezi s pravom na povrat neosnovano isplaćenih iznosa na temelju nepoštene ugovorne odredbe, nacionalni propisi upravo imaju zadatak potrošačima pružiti visoki stupanj zaštite od nepoštenih ugovornih odredbi, ali uz osiguranje urednog funkcioniranja tržišta i tržišnih sloboda.
16. U ovakvim okolnostima valja zaključiti da zamjena nepoštenih ugovornih odredaba zakonskim odredbama uspostavlja stvarnu ravnotežu u pravima i obvezama kako tužitelja kao potrošača, tako i tuženika (banke) kao trgovca jer, s jedne strane, omogućuje donošenje informirane odluke o sklapanju ugovora o konverziji od strane potrošača budući da je potrošač kao slabija ugovorna strana objektivno bio u mogućnosti informirano procijeniti hoće li prihvatiti ili odbiti ponudu banke za sklapanje ugovora o konverziji. Pritom se posebno naglašava da je zaključenje ugovora o konverziji ovisilo o volji potrošača jer je samo potrošaču ostavljena mogućnost izbora prihvaćanja ili neprihvaćanja konverzije. S druge strane, ovakav način uređenja zamjene nepoštenih ugovornih odredbi omogućuje i balansiranje interesa potrošača i trgovca na tržištu.
17. Naime, učinak konverzije prema ZID ZPK/15 djeluje ex tunc što omogućuje uspostavu činjeničnog i pravnog okvira u kojem bi se potrošač našao i bez postojanja nepoštene ugovorne odredbe. Tako stvorena mogućnost uspostave činjeničnog i pravnog okvira kakav je postojao, već sama po sebi, ima restitucijski učinak jer omogućuje vraćanje koristi koju je druga ugovorna strana (trgovac) stekla od potrošača po osnovi nepoštene ugovorne odredbe i to u okolnostima i u proceduri koja je unaprijed poznata i unaprijed svim stranama predstavljena kao jednokratna mjera i trajno rješenje. Na taj je način, prema ocjeni revizijskog suda, zaključenjem Aneksa ugovoru o kreditu koji je zaključen prema pravilima posebnog propisa (ZID ZPK/15) uspostavljena ravnoteža između efektivne zaštite i zahtjeva pravne sigurnosti, kao i zaštite legitimnih očekivanja strana u ugovornom odnosu koje su postupale u dobroj vjeri u opsegu obračuna izvršenog u smislu odredbe čl. 19.c u vezi s čl. 19.e ZID ZPK/15 (prema odredbi čl. 19.e ZID ZPK/15, potrošači snose: razliku u početnoj glavnici zbog kupoprodaje deviza iz čl. 19.c st. 1. toč. 1. ovoga Zakona, zatim iznos naplaćenih zateznih kamata, naknada troškova iz čl. 19.c st. 1. toč. 4. ovoga Zakona te iznos kamata i tečajnih razlika na ime preplate iz čl. 19.c st. 1. toč. 5. ovoga Zakona).
17.1. Interveniranje u takav pravni odnos na način koji to tužitelj zahtijeva - unutar opsega obračuna izvršenog prema odredbi čl. 19.c u vezi s odredbom čl. 19.e ZID ZPK/15, bilo bi suprotno slobodi ugovaranja i slobodi tržišnog natjecanja koja izvire iz slobode ugovaranja.
18. Naime, relevantne odredbe ZID ZPK-a, kojima je uređeno načelo konverzije i način izračuna konverzije kredita glase:
„Članak 19.b
Konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u EUR i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i provodi se na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.
Članak 19.c
(1) Konverzija kredita podrazumijeva konverziju radi promjene valute odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i izračunava se na način da se: 1. na iznos početno odobrene glavnice kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF izračuna iznos glavnice kredita denominiranog u EUR i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na datum isplate kredita, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, pri čemu se iznosom početno odobrene glavnice smatra iznos koji je zadužen u poslovnim knjigama vjerovnika, a koji iznos može biti veći od isplaćenog iznosa zbog tečajne razlike zbog kupoprodaje deviza prilikom isplate kredita,
2. umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF primijeni kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu, uvažavajući smanjenja kamatnih stopa, tečaj ili uvjete odobrene određenim istovrsnim skupinama potrošača temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF,
3. početno utvrđen otplatni plan kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF uključujući sve njegove izmjene, na temelju kojeg su izračunati obroci odnosno anuiteti u CHF i u kunama s valutnom klauzulom u CHF, zamijeni novim otplatnim planom izračunatim u skladu s točkama 1. i 2. ovoga stavka, i na temelju kojeg se izračunavaju novi obroci odnosno anuiteti u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, uzimajući u obzir sve izmjene ugovornih uvjeta koji se odnose na iznos, namjenu i rokove dospijeća glavnice te iznos, vrstu i razdoblje promjene kamatnih stopa i ostale promjene koje su tijekom trajanja ugovora o kreditu uvjetovale izmjenu početno utvrđenog otplatnog plana i obroka odnosno anuiteta,
4. iznosi uplaćeni radi namirenja početno utvrđenih obroka odnosno anuiteta u CHF i kunama s valutnom klauzulom u CHF (osim uplata na ime naplaćenih zateznih kamata, naknada i troškova koji se ne uzimaju u obzir za potrebe izračuna konverzije) pretvore u EUR i u valutnu klauzulu u EUR po tečaju primjenjivom na datum uplate, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Takvi iznosi pretvoreni u EUR i valutnu klauzulu u EUR predstavljaju osnovu za namirenje obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih po novom otplatnom planu u EUR i valutnoj klauzuli u EUR iz točke 3. ovoga stavka, pri čemu se poštuje redoslijed namirenja dospjelih obveza sukladno općim uvjetima vjerovnika, ali ne obračunavaju zatezne kamate, 5. ukupni uplaćeni iznos utvrđen u EUR i valutnoj klauzuli u EUR na način iz točke 4. ovoga stavka veći od ukupnog iznosa obroka ili anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih na način iz točke 3. ovoga stavka smatra preplatom koja se:
- ako iznos preplate ne prelazi ukupni zbroj obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR, preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz točke 3. ovoga stavka, koristi za namirenje budućih obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR koji će dospjeti na način da se sukcesivno kod plaćanja budućeg obroka odnosno anuiteta koji će dospjeti iznos do najviše 50% dospjelog obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR namiri preplatom, sve dok se preplata u potpunosti ne iskoristi, pri čemu ako iznos preplate prelazi više od 50% ukupnog zbroja obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR, preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz točke 3. ovoga stavka, vjerovnik i potrošač sporazumom definiraju način iskorištavanja iznosa preplate iznad 50% ukupnog zbroja obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR,
- ako iznos preplate prelazi ukupni zbroj obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz točke 3. ovoga stavka, vraća potrošaču od strane vjerovnika u roku od 60 dana od datuma prihvata konverzije od strane potrošača".
19. Iz navedenih odredbi proizlazi da je cilj ZID ZPK-a bio korisnike kredita koji su ugovor sklopili uz valutnu klauzulu u CHF dovesti u isti položaj kao da su ugovor o kreditu sklopili uz valutnu klauzulu u EUR-u.
19.1. Pritom je ističe da sudionici u prometu slobodno uređuju obvezne odnose, a ne mogu ih uređivati suprotno Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva, kako je to propisano odredbom članka 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 141/08., 125/11., 78/15.,29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23. – u daljnjem tekstu: ZOO).
19.2. Ocjenjujući citirane odredbe ZID ZPK-a i utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazilo bi da je dodatak ugovoru sklopljen sukladno tim odredbama, pa bi proizlazilo da su vjerovnik i dužnik, upravo polazeći od ništetnosti ugovornih odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli uredili svoje odnose u pogledu valute obveze i kamatne stope za cijelo razdoblje od sklapanja kredita pa nadalje (na način da se tužiteljica kao korisnik kredita dovodi u isti položaj kao da je ugovor o kreditu sklopila uz valutnu klauzulu u EUR-a), a time što se razlika između uplaćenih iznosa i obveze koju bi potrošač imao da je sklopio ugovor s valutnom klauzulom u EUR-a računa kao preplata, s kojom se, ovisno o okolnostima slučaja, postupa sukladno odredbi članka 19.c stavka 5. ZIZ ZPK-a, a što sve prvostupanjski sud nije imao u vidu kod donošenja pobijane presude.
19.3. Dakle, tijekom postupka između stranaka nije bilo sporno da je Dodatak ugovoru o kreditu sklopljen sukladno odredbama ZID ZPK-a koji je izričito i detaljno propisivao način konverzije i koji u tom dijelu predstavlja prisilan propis. U takvoj situaciji odredbe glave II. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 41/14., 110/15. i 14/19. – u daljnjem tekstu: ZZP), koje uređuju pitanje nepoštenih odredbi u potrošačkim ugovorima, ne primjenjuju se na ugovorne odredbe kojima se u ugovor unose zakonske odredbe prisilne prirode odnosno kojima se u ugovor unose odredbe i načela konvencija koje obvezuju Republiku Hrvatsku, jer to priječi odredba članka 49. stavka 5. ZZP-a. Tako se u konkretnom slučaju ne primjenjuje ni odredba stavka 1. članka 49. ZZP-a prema kojoj se nepoštenom smatra ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.
20. U ovom slučaju polazeći od činjenice da je Dodatak ugovoru o kreditu sklopljen na temelju (prisilnog) propisa koji je uspješno prošao test ocjenjivanja ustavnosti u ustavnosudskom postupku, proizlazilo bi da njegove odredbe obvezuju stranke jer nemaju elemenata koji bi im davali obilježje nepoštenosti i imali za posljedicu njihovu ništetnost. Sklapanjem dodatka ugovoru o kreditu na temelju odredbi ZID ZPK-a, kojim su stranke iznova, i to počevši od dana sklapanja ugovora o kreditu, uredile svoje odnose u pogledu valute obveze i promjenjivosti kamatne stope, to bi proizlazilo da su se time stranke prešutno odrekle svojih tražbina koje bi im pripadale po osnovi ništetnosti ugovornih odredbi, i to u opsegu obračuna izvršenog u smislu odredbe članka 19.c ZID ZPK-a. Ovo iz razloga, što je zamjena nepoštenih ugovornih odredaba dispozitivnim zakonskim odredbama uspostavila stvarnu ravnotežu u pravima i obvezama kako tužiteljice kao potrošača, tako i tuženika (banke) kao trgovca, a što isto tako, prvostupanjski sud nije imao u vidu kod donošenja pobijane presude.
21. Pritom je za istaći kao je ZID ZPK-a u članku 19.d prilično strogim pravilima nametnuo tuženiku kao vjerovniku i trgovcu, brojne obveze prije dostave ponude sklapanja ugovora o konverziji potrošaču, i to: za potrebe provjere izračuna konverzije, izraditi kalkulator na temelju kojeg je izračunata konverzija, koji uključuje detaljan pregled svih elemenata izračuna, i učiniti ga dostupnim svakom pojedinom potrošaču preko svojih mrežnih stranica kojem će potrošač pristupiti preko svog osobnog identifikacijskog broja, zatim omogućiti potrošaču pristup povijesnom pregledu: općih kretanja kreditiranja, odluka o kamatnim stopama, dnevnih tečajeva primjenjivih na kredite denominirane u CHF i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u CHF te na kredite denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR koje je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u CHF i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u CHF te na kredite denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Ujedno je tuženik kao vjerovnik i trgovac imao obvezu i prije objave spomenutog kalkulatora na mrežnoj stranici pribaviti mišljenje ovlaštenog revizora ili sudskog vještaka da je kalkulator izvršen u skladu s načinom izračuna propisanim člankom 19.c ZID ZPK-a te takvo mišljenje objaviti na svojim mrežnim stranicama u roku od 45 dana od dana stupanja na snagu ZID ZPK-a.
21.1. Osim ovih obveza, vjerovniku je, u skladu s odredbom članka 19.e ZID ZPK-a, također, nametnuta i obveza dostave izračuna konverzije kredita u roku od 45 dana od stupanja na snagu Zakona zajedno s prijedlogom novog ili izmijenjenog ugovora o kreditu, kao i pregleda stanja svih pojedinačnih vrsta tražbina, nadalje i pregled stanja svih pojedinačnih tražbina od potrošača pri čemu izračun konverzije mora sadržavati jasan pregled svih promjena i iz kojega mora biti razumljivo na koji je način utvrđen iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR iz članka 19.c stavka 1. točke 7. ovoga Zakona, iznos preplate iz članka 19.c. stavka 1. točke 5. ovoga Zakona ako je ona utvrđena, odnosno manje plaćeni iznos iz članka 19.c. stavka 1. točke 6. ovoga Zakona ako je on utvrđen.
21.2. S druge strane, odredba članka 19.e stavaka 5., 7., 8. i 9. propisuje obveze potrošača u slučaju prihvata konverzije (obavijestiti vjerovnika o prihvatu u roku od 30 dana), zatim u stavku 5. da učinak konverzije snosi vjerovnik na način da se u poslovnim knjigama vjerovnika konverzija iskazuje kao usklađenje tražbine zbog promjene tečajeva, odnosno rashod temeljem povrata preplate, kao i da razliku u početnoj glavnici zbog kupoprodaje deviza iz članka 19.c stavka 1. točka 1. Zakona, iznos naplaćenih zateznih kamatama, naknada i troškova iz članka 19.c. stavka 1. točka 4., iznos kamate i tečajnih razlika na ime preplate iz članka 19.c stavka 1. točka 5. Zakona snosi potrošač. Osim toga, stavkom 8. članka 19.e ZID ZPK propisana je i sudbina odobrenih pogodnosti (padaju na teret potrošača), dok je u stavku 9. propisano ako potrošač prihvati izračun konverzije kredita, vjerovnik neće tražiti dodatne instrumente plaćanja, u odnosu na ugovorene, niti postavljati dodatne uvjete potrošaču kojima se bi se derogirala njegova druga prava.
22. U ovakvim okolnostima proizlazilo bi da je zamjenom nepoštenih ugovornih odredaba zakonskim odredbama uspostavljena stvarna ravnoteža u pravima i obvezama kako tužitelja kao potrošača, tako i tuženika (banke) kao trgovca jer, s jedne strane, omogućuje donošenje informirane odluke o sklapanju ugovora o konverziji od strane potrošača jer je potrošač kao slabija ugovorna strana objektivno bio u mogućnosti informirano procijeniti hoće li prihvatiti ili odbiti ponudu banke za sklapanje ugovora o konverziji. Pritom se posebno naglašava da je zaključenje ugovora o konverziji ovisilo o volji potrošača jer je samo potrošaču ostavljena mogućnost izbora prihvaćanja ili neprihvaćanja konverzije, a s druge strane, ovakav način uređenja zamjene nepoštenih ugovornih odredbi omogućuje i balansiranje interesa potrošača i trgovca na tržištu.
23. Naime, učinak konverzije prema ZID ZPK-a djeluje ex tunc, kako je navedeno, a što omogućuje uspostavu činjeničnog i pravnog okvira u kojem bi se potrošač našao i bez postojanja nepoštene ugovorne odredbe. Tako stvorena mogućnost uspostave činjeničnog i pravnog okvira kakav je postojao, već sama po sebi, ima restitucijski učinak jer omogućuje vraćanje koristi koju je druga ugovorna strana (trgovac) stekla od potrošača po osnovi nepoštene ugovorne odredbe (tako i Sud EU u presudi C- 308/156 FMG, točka 62.), i to u okolnostima i u proceduri koja je unaprijed poznata i unaprijed svim stranama predstavljena kao jednokratna mjera i trajno rješenje.
24. Na taj bi način, prema ocjeni ovoga suda, zaključenjem Dodatka ugovoru o kreditu koji je zaključen prema pravilima posebnog propisa (ZID ZPK-a) bila uspostavljena ravnoteža između efektivne zaštite i zahtjeva pravne sigurnosti, kao i zaštite legitimnih očekivanja strana u ugovornom odnosu koje su postupale u dobroj vjeri u opsegu obračuna izvršenog u smislu citiranih odredbi ZID ZPK-a, pa bi interveniranje u takav pravni odnos na način koji to tužitelj zahtijeva bilo suprotno slobodi ugovaranja i slobodi tržišnog natjecanja koja izvire iz slobode ugovaranja, a što sve prvostupanjski sud također, nije imao na umu kod donošenja pobijane presude, a time i kod donošenja pobijanog rješenja kojim je dopuštena preinaka tužbe.
25. Međutim, tužitelj je tužbom zatražio i zatezne kamate pozivom na odredbu članka 1111. ZOO-a, i to od dana plaćanja pojedinačnih mjesečnih obroka kredita do konverzije. Taj dio, a što je razvidno iz naprijed navedenih odredaba, nije obuhvaćen obračunom konverzije uređenim posebnim propisom, kao što nije uključen ni u iznose koje snose potrošači, pa bi u tom dijelu bilo opravdano intervenirati prihvaćanjem tužbenog zahtjeva na temelju općeg propisa, ZOO-a, na čiju primjenu upućuje odredba članka 4. ZZP-a.
26. Stoga se ovaj sud poziva na pravno shvaćanje izraženo u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Rev-586/2019-14 od 21. prosinca 2022. koje slijedi pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela od 13. i 20. prosinca 2022. broj Su-IV-33/2022-21, a koje glasi:
„Potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ('Narodne novine' broj 102/15), nakon sklapanja tog sporazuma, ima pravo u skladu s općim propisom iz članka 1111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ('Narodne novine' broj 35/05 - dalje: ZOO) na isplatu pripadajućih zateznih kamata na više plaćene iznose koje je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZID ZPK obračunatih u skladu s člankom 1115. ZOO od dana svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije".
27. Dakle, potrošač, koji je sklopio Dodatak ugovoru o kreditu na temelju odredbi ZID ZPK-a, nakon sklapanja dodatka ugovoru, po osnovi ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjeni kamatne stope više ne bi imao pravo na povrat više plaćenih iznosa s ovih osnova, osim onih iznosa koji nisu bili predmet obračuna konverzije kredita u smislu članka 19.c u vezi s člankom 19.e ZIDZPK/15 (npr. zakonska zatezna kamata na razliku pretplate (obuhvaćenu konverzijom) koja je uračunata u buduće pojedine mjesečne anuitete, a koja kamata u konverziju nije uračunata).
28. Na temelju navedenog, proizlazilo bi da prvostupanjski sud zbog pogrešnog pravnog shvaćanja da izvršenom konverzijom kredita prema odredbama ZID ZPK-a ne bi prestala obveza tuženika po osnovi ništetnosti ugovorne odredbe o načinu promjene kamatne stope i valutne klauzule iz izvornog ugovora o kreditu, nije utvrđivao u kojem razdoblju i u kojoj visini bi tužitelju pripadale zatražene zatezne kamate na temelju odredbe članka 1115. ZOO-a iz prethodne točke ove odluke.
29. Imajući u vidu izneseno, ostvaren je žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog čega je trebalo na temelju odredbi iz članka 370. ZPP-a, ukinuti pobijanu presudu i te predmet u tom dijelu vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
30. U ponovnom postupku prvostupanjski će sud cijeniti sve navedeno u ovom rješenju, pa će shodno tome utvrditi je li osnovan zahtjev tužitelja kao korisnika kredita nakon sklopljenog Sporazuma o konverziji s osnove promjenjive kamatne stope i valutne klauzule, kao što će utvrditi i visinu zateznih kamata na više plaćene iznose koje je tužiteljici kao potrošaču tuženik kao banka uračunao kao pretplatu prilikom izračuna konverzije kredita, i to od dana svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije, nakon čega će taj sud na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno odlučiti o tužbenom zahtjevu tužitelja novom, pravilnom i zakonitom odlukom, a time i o troškovima postupka, na što se odnosi žalba tužitelja, pa je stoga ista osnovana (kao u Visoki sud Republike Hrvatske poslovni broj Rev-457/25).
31. Kako je ukinuta odluka o djelomičnoj stvari, valjalo je ukinuti i odluku o troškovima postupka (članak 166. stavak 3. ZPP-a).
32. S obzirom na navedeno, odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.
U Splitu, 16. srpnja 2026.
Predsjednica vijeća
Dragica Samardžić
