Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Splitu

Gundulićeva 29 a, Split

Poslovni broj Gž-2734/2025-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Dragice Samardžić kao predsjednice vijeća, Vesne Kuzmičić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, Ankice Matić kao članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja ŽE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Ivanu Primorcu, odvjetniku iz Rijeke, protiv tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. Jadranski Trg 3a, Rijeka, OIB: 23057039320, zastupan po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Metelko i dr. iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi stranaka protiv presude Općinskog suda Rijeci poslovni broj P-1862/2019-39 od 29. rujna 2025., u sjednici vijeća održanoj 16. srpnja 2026.

r i j e š i o j e

Ukida se presuda Općinskog suda Rijeci poslovni broj P-1862/2019-39 od 29. rujna 2025., te predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovo raspravljanje i odlučivanje.

Obrazloženje

1. Presudom odnosno rješenjem prvostupanjskog suda suđeno je:

"I. Utvrđuje se da je u Ugovoru o kreditu br. 2402006-1031262160/51400607 5102779349 od 23.12.2005.godine, koji je solemniziran kod javnog bilježnika Maja Muhvić, broj: OU 396/05, a koji je zaključen između tužitelja ŽE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika ERSTE & STEIERMÄRKISCHE BANK d. d., Rijeka, Jadranski Trg 3/a, OIB: 23057039320, ništetne odredbe sadržane u čl. 8., kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, u dijelu koji glasi „...je promjenjiva i u trenutku ugovaranja...“, kao i čl. 8. st.2. istog ugovora, a koji glasi „Ugovorne strane su suglasne da se za vrijeme trajanja Ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope, kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim modlukama Banke“.

II. Utvrđuje se da je u Ugovoru o kreditu br. 2402006-1031262160/51400607- 5102779349 od 23.12.2005.godine, koji je solemniziran kod javnog bilježnika Maja Muhvić, broj: OU-396/05, a koji je zaključen između tužitelja ŽE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika ERSTE & STEIERMÄRKISCHE BANK d. d., Rijeka, Jadranski Trg 3/a, OIB: 23057039320, ništetan dio čl. 7. Ugovora koji glasi „VALUTNA KLUZULA: Povrat obveza iz ovog Ugovora (iznos kredita i pripadajuće kamate, kamate za zakašnjenja u plaćanju, naknade i drugi eventualni troškovi) obračunat će po srednjem tečaju Banke za CHF na dan odobrenja žiro računa banke. Korisnik kredita upoznat je s mogućim promjenama iznosa obroka u kunama nastalo uslijed promjene tečaja. Potpisom na ovom Ugovoru korisnik potvrđuje da ga je Banka informirala posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja.“.

III. Nalaže se tuženiku ERSTE & STEIERMÄRKISCHE BANK d. d., Rijeka, Jadranski Trg 3/a, OIB: 23057039320 da tužitelju NE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime preplate kamate isplati novčani iznos od 1.439,36 EUR (tisućučetristotridesetdeveteuraitridesetšestcenti), s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na pojedinačne iznose teče kako slijedi:

- na iznos od 25,47 EUR, od 01. veljače 2008. godine, pa do isplate;

- na iznos od 25,47 EUR, od 01. ožujka 2008. godine, pa do isplate;

- na iznos od 25,47 EUR, od 01. travnja 2008. godine, pa do isplate;

- na iznos od 25,46 EUR, od 01. svibnja 2008.godine, pa do isplate;

- na iznos od 25,46 EUR, od 01. lipnja 2008.godine, pa do isplate;

- na iznos od 25,46 EUR, od 01. srpnja 2008.godine, pa do isplate;

- na iznos od 25,45 EUR, od 01. kolovoza 2008.godine, pa do isplate;

- na iznos od 25,44 EUR, od 01. rujna 2008.godine, pa do isplate;

- na iznos od 25,44 EUR, od 01. listopada 2008.godine, pa do isplate;

- na iznos od 25,43 EUR, od 01. studenog 2008.godine, pa do isplate;

- na iznos od 25,43 EUR, od 01. prosinca 2008.godine, pa do isplate;

- na iznos od 25,42 EUR, od 01. siječnja 2009. godine, pa do isplate;

- na iznos od 25,41 EUR, od 01. veljače 2009. godine, pa do isplate;

- na iznos od 25,40 EUR, od 01. ožujka 2009.godine, pa do isplate;

- na iznos od 25,39 EUR, od 01. travnja 2009.godine, pa do isplate;

- na iznos od 41,39 EUR, od 01. svibnja 2009.godine, pa do isplate;

- na iznos od 41,38 EUR, od 01. lipnja 2009.godine, pa do isplate;

- na iznos od 41,37 EUR, od 01. srpnja 2009.godine, pa do isplate;

- na iznos od 41,36 EUR, od 01. kolovoza 2009.godine, pa do isplate;

- na iznos od 41,35 EUR, od 01. rujna 2009.godine, pa do isplate;

- na iznos od 41,34 EUR, od 01. listopada 2009.godine, pa do isplate;

- na iznos od 41,33 EUR, od 01. studenog 2009.godine, pa do isplate;

- na iznos od 41,30 EUR, od 01. prosinca 2009.godine, pa do isplate;

- na iznos od 41,29 EUR, od 01. siječnja 2010. godine, pa do isplate;

- na iznos od 41,28 EUR, od 01. veljače 2010. godine, pa do isplate;

- na iznos od 41,26 EUR, od 01. ožujka 2010. godine, pa do isplate;

- na iznos od 41,25 EUR, od 01. travnja 2010.godine, pa do isplate;

- na iznos od 41,24 EUR, od 01. svibnja 2010.godine, pa do isplate;

- na iznos od 41,24 EUR, od 01. lipnja 2010. godine, pa do isplate;

- na iznos od 41,23 EUR, od 01. srpnja 2010. godine, pa do isplate;

- na iznos od 41,22 EUR, od 01. kolovoza 2010. godine, pa do isplate;

- na iznos od 41,18 EUR, od 01. rujna 2010. godine, pa do isplate;

- na iznos od 41,18 EUR, od 01. listopada 2010. godine, pa do isplate;

- na iznos od 29,93 EUR, od 01. studenog 2010.godine, pa do isplate;

- na iznos od 29,92 EUR, od 01. prosinca 2010. godine, pa do isplate;

- na iznos od 29,91 EUR, od 01. siječnja 2011. godine, pa do isplate;

- na iznos od 29,90 EUR, od 01. veljače 2011. godine, pa do isplate;

- na iznos od 29,89 EUR, od 01. ožujka 2011. godine, pa do isplate;

- na iznos od 29,88 EUR, od 01. travnja 2011. godine, pa do isplate;

- na iznos od 29,87 EUR, od 01. svibnja 2011. godine, pa do isplate;

- na iznos od 16,47 EUR, od 01. lipnja 2011. godine, pa do isplate;

- na iznos od 16,46 EUR, od 01. srpnja 2011. godine, pa do isplate;

- na iznos od 16,46 EUR, od 01. kolovoza 2011. godine, pa do isplate;

- na iznos od 16,45 EUR, od 01. rujna 2011. godine, pa do isplate;

- na iznos od 16,44 EUR, od 01. listopada 2011. godine, pa do isplate;

- na iznos od 0,88 EUR, od 01. studenog 2011. godine, pa do isplate;

- na iznos od 0,87 EUR, od 01. prosinca 2011. godine, pa do isplate;

- na iznos od 0,87 EUR, od 01. siječnja 2012. godine, pa do isplate;

- na iznos od 0,87 EUR, od 01. veljače 2012. godine, pa do isplate;

- na iznos od 0,87 EUR, od 01. ožujka 2012. godine, pa do isplate;

- na iznos od 0,87 EUR, od 01. travnja 2012. godine, pa do isplate;

- na iznos od 0,87 EUR, od 01. svibnja 2012. godine, pa do isplate;

- na iznos od 0,86 EUR, od 01. lipnja 2012. godine, pa do isplate;

- na iznos od 0,86 EUR, od 01. srpnja 2012. godine, pa do isplate;

- na iznos od 0,86 EUR, od 01. kolovoza 2012. godine, pa do isplate;

- na iznos od 0,86 EUR, od 01. rujna 2012. godine, pa do isplate;

- na iznos od 0,85 EUR, od 01. listopada 2012. godine, pa do isplate;

- na iznos od 0,85 EUR, od 01. studenog 2012. godine, pa do isplate;

- na iznos od 0,85 EUR, od 01. prosinca 2012. godine, pa do isplate;

- na iznos od 0,85 EUR, od 01. siječnja 2013. godine, pa do isplate;

- na iznos od 0,85 EUR, od 01. veljače 2013.godine, pa do isplate;

- na iznos od 0,85 EUR, od 01. ožujka 2013.godine, pa do isplate;

- na iznos od 0,85 EUR, od 01. travnja 2013. godine, pa do isplate;

- na iznos od 0,84 EUR, od 01. svibnja 2013. godine, pa do isplate;

- na iznos od 0,84 EUR, od 01. lipnja 2013. godine, pa do isplate;

- na iznos od 0,84 EUR, od 01. srpnja 2013. godine, pa do isplate;

- na iznos od 0,83 EUR, od 01. kolovoza 2013. godine, pa do isplate;

- na iznos od 0,83 EUR, od 01. rujna 2013.godine, pa do isplate;

- na iznos od 0,83 EUR, od 01. listopada 2013.godine, pa do isplate;

- na iznos od 0,83 EUR, od 01. studenog 2013. godine, pa do isplate;

- na iznos od 0,83 EUR, od 01. prosinca 2013. godine, pa do isplate;

- na iznos od 0,83 EUR, od 01. siječnja 2014. godine, pa do isplate;

po stopi od 14% godišnje tekućoj do dana 30. lipnja 2011. godine, po stopi od 12% godišnje tekućim od dana 1. srpnja 2011. godine do dana 31. srpnja 2015. godine, od dana 1. kolovoza 2015. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunanoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV Nalaže se tuženiku ERSTE & STEIERMÄRKISCHE BANK d. d., Rijeka, Jadranski Trg 3/a, OIB: 23057039320 da tužitelju NE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime preplate tečaja isplati novčani iznos od 4.943,54 EUR (četiritisućedevetstočetrdesettrieuraipedesetčetiricenta), s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na pojedinačne iznose teče kako slijedi:

- na iznos od 0,12 EUR, od 01. siječnja 2006. godine, pa do isplate;

- na iznos od 9,59 EUR, od 01. studenog 2008.godine, pa do isplate;

- na iznos od 13,98 EUR, od 01. siječnja 2009. godine, pa do isplate;

- na iznos od 14,06 EUR, od 01. veljače 2009.godine, pa do isplate;

- na iznos od 15,24 EUR, od 01. ožujka 2009.godine, pa do isplate;

- na iznos od 11,72 EUR, od 01. travnja 2009.godine, pa do isplate;

- na iznos od 11,69 EUR, od 01. svibnja 2009.godine, pa do isplate;

- na iznos od 7,32 EUR, od 01. lipnja 2009.godine, pa do isplate;

- na iznos od 2,21 EUR, od 01. srpnja 2009.godine, pa do isplate;

- na iznos od 4,47 EUR, od 01. kolovoza 2009.godine, pa do isplate;

- na iznos od 8,40 EUR, od 01. rujna 2009.godine, pa do isplate;

- na iznos od 4,56 EUR, od 01. listopada 2009.godine, pa do isplate;

- na iznos od 4,25 EUR, od 01. studenog 2009.godine, pa do isplate;

- na iznos od 8,67 EUR, od 01. prosinca 2009.godine, pa do isplate;

- na iznos od 12,27 EUR, od 01. siječnja 2010. godine, pa do isplate;

- na iznos od 16,54 EUR, od 01. veljače 2010. godine, pa do isplate;

- na iznos od 15,24 EUR, od 01. ožujka 2010. godine, pa do isplate;

- na iznos od 23,05 EUR, od 01. travnja 2010.godine, pa do isplate;

- na iznos od 21,25 EUR, od 01. svibnja 2010.godine, pa do isplate;

- na iznos od 23,09 EUR, od 01. lipnja 2010. godine, pa do isplate;

- na iznos od 43,68 EUR, od 01. srpnja 2010. godine, pa do isplate;

- na iznos od 39,12 EUR, od 01. kolovoza 2010. godine, pa do isplate;

- na iznos od 55,84 EUR, od 01. rujna 2010. godine, pa do isplate;

- na iznos od 47,54 EUR, od 01. listopada 2010. godine, pa do isplate;

- na iznos od 39,08 EUR, od 01. studenog 2010.godine, pa do isplate;

- na iznos od 59,80 EUR, od 01. prosinca 2010. godine, pa do isplate;

- na iznos od 70,37 EUR, od 01. siječnja 2011. godine, pa do isplate;

- na iznos od 62,46 EUR, od 01. veljače 2011. godine, pa do isplate;

- na iznos od 64,90 EUR, od 01. ožujka 2011. godine, pa do isplate;

- na iznos od 58,28 EUR, od 01. travnja 2011. godine, pa do isplate;

- na iznos od 59,01 EUR, od 01. svibnja 2011. godine, pa do isplate;

- na iznos od 76,89 EUR, od 01. lipnja 2011. godine, pa do isplate;

- na iznos od 80,23 EUR, od 01. srpnja 2011. godine, pa do isplate;

- na iznos od 103,21 EUR, od 01. kolovoza 2011. godine, pa do isplate;

- na iznos od 99,96 EUR, od 01. rujna 2011. godine, pa do isplate;

- na iznos od 81,92 EUR, od 01. listopada 2011. godine, pa do isplate;

- na iznos od 77,67 EUR, od 01. studenog 2011. godine, pa do isplate;

- na iznos od 76,47 EUR, od 01. prosinca 2011. godine, pa do isplate;

- na iznos od 80,92 EUR, od 01. siječnja 2012. godine, pa do isplate;

- na iznos od 85,89 EUR, od 01. veljače 2012. godine, pa do isplate;

- na iznos od 86,00 EUR, od 01. ožujka 2012. godine, pa do isplate;

- na iznos od 82,90 EUR, od 01. travnja 2012. godine, pa do isplate;

- na iznos od 83,92 EUR, od 01. svibnja 2012. godine, pa do isplate;

- na iznos od 85,83 EUR, od 01. lipnja 2012. godine, pa do isplate;

- na iznos od 84,01 EUR, od 01. srpnja 2012. godine, pa do isplate;

- na iznos od 84,15 EUR, od 01. kolovoza 2012. godine, pa do isplate;

- na iznos od 82,40 EUR, od 01. rujna 2012. godine, pa do isplate;

- na iznos od 78,94 EUR, od 01. listopada 2012. godine, pa do isplate;

- na iznos od 82,92 EUR, od 01. studenog 2012. godine, pa do isplate;

- na iznos od 84,06 EUR, od 01. prosinca 2012. godine, pa do isplate;

- na iznos od 84,15 EUR, od 01. siječnja 2013. godine, pa do isplate;

- na iznos od 78,38 EUR, od 01. veljače 2013.godine, pa do isplate;

- na iznos od 82,09 EUR, od 01. ožujka 2013.godine, pa do isplate;

- na iznos od 83,10 EUR, od 01. travnja 2013. godine, pa do isplate;

- na iznos od 80,87 EUR, od 01. svibnja 2013. godine, pa do isplate;

- na iznos od 74,62 EUR, od 01. lipnja 2013. godine, pa do isplate;

- na iznos od 72,15 EUR, od 01. srpnja 2013. godine, pa do isplate;

- na iznos od 75,23 EUR, od 01. kolovoza 2013. godine, pa do isplate;

- na iznos od 77,35 EUR, od 01. rujna 2013.godine, pa do isplate;

- na iznos od 82,76 EUR, od 01. listopada 2013.godine, pa do isplate;

- na iznos od 79,78 EUR, od 01. studenog 2013. godine, pa do isplate;

- na iznos od 81,11 EUR, od 01. prosinca 2013. godine, pa do isplate;

- na iznos od 82,20 EUR, od 01. siječnja 2014. godine, pa do isplate;

- na iznos od 69,53 EUR, od 01. veljače 2014.godine, pa do isplate;

- na iznos od 71,33 EUR, od 01. ožujka 2014.godine, pa do isplate;

- na iznos od 70,41 EUR, od 01. travnja 2014.godine, pa do isplate;

- na iznos od 68,62 EUR, od 01. svibnja 2014.godine, pa do isplate;

- na iznos od 67,80 EUR, od 01. lipnja 2014.godine, pa do isplate;

- na iznos od 68,36 EUR, od 01. srpnja 2014.godine, pa do isplate;

- na iznos od 70,70 EUR, od 01. kolovoza 2014. godine, pa do isplate;

- na iznos od 72,73 EUR, od 01. rujna 2014.godine, pa do isplate;

- na iznos od 72,52 EUR, od 01. listopada 2014.godine, pa do isplate;

- na iznos od 73,68 EUR, od 01. studenog 2014.godine, pa do isplate;

- na iznos od 75,35 EUR, od 01. prosinca 2014.godine, pa do isplate;

- na iznos od 74,67 EUR, od 01. siječnja 2015. godine, pa do isplate;

- na iznos od 93,75 EUR, od 01. veljače 2015.godine, pa do isplate;

- na iznos od 75,51 EUR, od 01. ožujka 2015.godine, pa do isplate;

- na iznos od 75,51 EUR, od 01. travnja 2015.godine, pa do isplate;

- na iznos od 75,51 EUR, od 01. svibnja 2015.godine, pa do isplate;

- na iznos od 75,51 EUR, od 01. lipnja 2015.godine, pa do isplate;

- na iznos od 75,51 EUR, od 01. srpnja 2015.godine, pa do isplate;

- na iznos od 75,51 EUR, od 01. kolovoza 2015.godine, pa do isplate;

- na iznos od 81,15 EUR, od 01. rujna 2015.godine, pa do isplate;

po stopi od 15% godišnje do 31. prosinca 2007. godine, po stopi od 14% godišnje tekućim od dana 1. siječnja 2008. godine do dana 30. lipnja 2011. godine, po stopi od 12% godišnje tekućoj od dana 1. srpnja 2011. godine do dana 31. srpnja 2015. godine, od dana 1. kolovoza 2015. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunanoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

V. Nalaže se tuženiku ERSTE & STEIERMÄRKISCHE BANK d. d., Rijeka, Jadranski Trg 3/a, OIB: 23057039320 da tužitelju NE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime pogrešno umanjene glavnice dugovanja prilikom provedbe konverzije

isplati

novčani

iznos

3.043,98

EUR

(tritisućečetrdesettrieuraidevedesetosamcenti), s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 30. rujna 2015. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunanoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

VI. Utvrđuje se da ne postoji tražbina tuženika prema tužitelju te se odbija zahtjev tuženika za utvrđenjem njegovog potraživanja prema tužitelju s osnova potplaćenih i povlaštenih anuiteta, iznesen u prigovoru radi prijeboja i to u iznosu od 382,82 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznose od:

1,09 eur od 02.02.2006. do isplate,

4,23 eur od 02.03.2006. do isplate,

5,95 eur od 02.04.2006. do isplate,

5,33 eur od 02.05.2006. do isplate

4,67 eur od 02.06.2006. do isplate

5,92 eur od 02.07.2006. do isplate

6,35 eur od 02.08.2006. do isplate

4,19 eur od 02.09.2006. do isplate

4,85 eur od 02.10.2006. do isplate

4,72 eur od 02.11.2006. do isplate

5,82 eur od 02.12.2006. do isplate

8,73 eur od 02.01.2007. do isplate

10,76 eur od 02.02.2007. do isplate

9,96 eur od 02.03.2007. do isplate

10,37 eur od 02.04.2007. do isplate

15,61 eur od 02.05.2007. do isplate

17,15 eur od 02.06.2007. do isplate

18,85 eur od 02.07.2007. do isplate

18,96 eur od 02.08.2007. do isplate

16,46 eur od 02.09.2007. do isplate

19,84 eur od 02.10.2007. do isplate

20,38 eur od 02.11.2007. do isplate

17,5 eur od 02.12.2007. do isplate

18,08 eur od 02.01.2008. do isplate

12,7 eur od 02.02.2008. do isplate

9,32 eur od 02.03.2008. do isplate

5,97 eur od 02.04.2008. do isplate

13,82 eur od 02.05.2008. do isplate

16 eur od 02.06.2008. do isplate

13,62 eur od 02.07.2008. do isplate

18,36 eur od 02.08.2008. do isplate

17,3 eur od 02.09.2008. do isplate

12,61 eur od 02.10.2008. do isplate

7,35 eur od 02.11.2008. do isplate

1,09 eur od 02.12.2008. do isplate

i to do dana 31.12.2007. godine po stopi koju određuje članak 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. do isplate s kamatama po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31.07.2015. određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od dana 01.01.2023. godine po stopi koja se, za svako polugodište, određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.

VII. Utvrđuje se da ne postoji tražbina tuženika prema tužitelju te se odbija zahtjev tuženika za utvrđenjem njegovog potraživanja prema tužitelju s osnova potplaćenih i povlaštenih anuiteta, iznesen u prigovoru radi prijeboja i to u iznosu od 1.112,74 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznose od:

56,04 eur od 02.02.2014. do isplate

56,00 eur od 02.03.2014. do isplate

55,96 eur od 02.04.2014. do isplate

55,93 eur od 02.05.2014. do isplate

55,88 eur od 02.06.2014. do isplate

55,85 eur od 02.07.2014. do isplate

55,81 eur od 02.08.2014. do isplate

55,76 eur od 02.09.2014. do isplate

55,72 eur od 02.10.2014. do isplate

55,68 eur od 02.11.2014. do isplate

55,64 eur od 02.12.2014. do isplate

55,59 eur od 02.01.2015. do isplate

55,56 eur od 02.02.2015. do isplate

55,46 eur od 02.03.2015. do isplate

55,42 eur od 02.04.2015. do isplate

55,38 eur od 02.05.2015. do isplate

55,33 eur od 02.06.2015. do isplate

55,29 eur od 02.07.2015. do isplate

55,24 eur od 02.08.2015. do isplate

55,2 eur od 02.09.2015. do isplate

VIII. Nalaže se tuženiku da plati tužitelju parnične troškove u iznosu od 2.200,00 eur (dvijetisućeidvijestoeura) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 29. rujna 2025.g. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

r i j e š i o j e

Dopušta se preinaka tužbe".

2. Protiv navedene presude žale se obje stranke.

3. Tužitelj izjavljuje žalbu protiv odluke o parničnom trošku sadržanom pod točkom VIII. izreke, zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14,70/19, 80/22, 114/22 i 146/25, dalje u tekstu: ZPP) uz žalbeni prijedlog da se odluka o pobijanom dijelu preinači sukladno žalbenim navodima.

4. Tuženik pobija presudu u cijelosti zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. ZPP-a predlažući presudu preinačiti podredno ukinuti te predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

5. Na žalbe nije odgovoreno.

6. Žalbe su osnovane.

7. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari čini zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim Ugovora o kreditu od 23. prosinca 2025. godine, koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu odnosno ugovorenu valutnu klauzulu koja je vezana uz glavnicu CHF sve sadržano u članku 8. stavak 2. i dijelu članka 7. Ugovora te zahtjev za isplatu pretplaćenih iznosa po toj osnovi, kao i isplata razlika glavnice prilikom konverzije sa pripadajućim kamatama.

7.1. Predmet spora čini i daljnji zahtjev tužitelja za isplatu s osnova potplaćenih i povlaštenih anuiteta iznesen u prigovoru radi prebijanja zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, kao i zahtjev da ne postoji tražbina tuženika prema tužitelju s osnova potplaćenih i povlaštenih anuiteta iznesenih u daljnjem prigovoru radi prebijanja.

8. U postupku među strankama nije bilo sporno:

- da je između tužitelja, kao korisnika kredita, i tuženika, kao davatelja kredita 23. prosinca 2005. zaključen ugovor o kreditu br. 51400607-5102779349, a kojim ugovorom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je u trenutku sklapanja ugovora o kreditu iznosila 4,550% godišnje, dok je odredbom čl.8.2. ugovoreno da se za vrijeme trajanja ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorne kamatne stope u skladu s odlukama banke, kao i da je čl. 7. ugovorena valutna klauzula,

- da je uvidom u Aneks broj 1. Ugovora o kreditu utvrđeno da je isti sklopljen dana 09. veljače 2016. između tužitelja i tuženika. Utvrđeno je da je čl.1.1. ugovoreno da je dana 30.09.2015. godine stupio na snagu Zakon o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015) (dalje u tekstu: ZID ZPK) te da Banka pristupa potpisivanju Aneksa kojim se utvrđuju promjene u načinu ispunjenja obveza iz ugovora opisanog u članku 2. (dva) isključivo i jedino u svrhu ispunjenja zakonskih obveza Banke propisanih ZID ZPK. Čl. 2.1. ugovoreno je da potpisnici Aneksa suglasno utvrđuju da su dana 23.12.2005. sklopili Ugovor o kreditu broj: 5102779349 na iznos od 91.069,35 CHF u kunskoj protuvrijednosti. Nadalje je utvrđeno da je čl. 6.2. ugovoreno da za vrijeme važenja Aneksa visina ugovorne promjenjive kamatne stope iznosi zbroj 6 mjesečnog EURIBOR-a (dalje: Parametar) i 5,112 postotni bod godišnje zaokruženo na tri decimale. Sukladno Metodologiji utvrđuje se vrijednost Parametra i obavlja se redovito šestomjesečno usklađivanje stope ugovornih kamata (referentno razdoblje) i to svakog prvog siječnja i svakog prvog srpnja u godini. Utvrđeno je da je čl.6.5. ugovoreno da ugovorne kamate Banka obračunava primjenom jednostavnog dekurzivnog kamatnog računa. Utvrđeno je da je čl.7.2. ugovoreno da potpisnici Aneksa suglasno utvrđuju da Banka na dan naveden u zaglavlju Aneksa ima ukupno potraživanje s osnove obveza navedenih u članku 5.3. uzimajući u obzir sve izmjene navedene obveze u prijelaznom razdoblju do datuma iz zaglavlja tog Aneksa i s osnove obveza navedenih u čl. 5.3. u ukupnom iznosu od 55.629,93 eura u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan podmirenja koje sklapanjem tog Aneksa predstavlja nedospjelu glavnicu, s čime da su potpisnici Aneksa suglasni.

9. Među strankama je sporno jesu li ništetne odredbe čl. 7. (u jednom dijelu) te članka 8. stavak 2. Ugovora o kreditu od 23. prosinca 2025., odnosno jesu li iste protivne pozitivnim propisima RH-a i obavezujućim pravom Europske unije, te posljedično tome ima li pravo tužitelja na isplatu razlike između isplaćenog s osnova navedenih nepoštenih odredbi predmetnog ugovora i onoga što bi trebao uplatiti da navedene odredbe nisu nepoštene. Sporno je je li konverzija kredita obračunata zakonito imali li tužitelj svojstvo potrošača te je i sporan prigovor zastare.

10. Prvostupanjski sud po provedenom postupku je utvrdio da su ništetne odredbe predmetnog ugovora o kreditu kojim je ugovorena valutna klauzula vezanu uz glavnicu CHF, a koja je sadržana u odredbi članka 7. odnosno da je ništetna odredba članka 8. stavak 2. istog Ugovora kojim je promjenjiva kamatna stopa te je u tom dijelu prihvatio tužbeni zahtjev kao osnovan.

11. Nadalje, utvrdio je da je tužitelj predmetni ugovor o kreditu sklopio u svojstvu potrošača i da je namjena ugovora bila potrošačka, pa je smatrao da se na predmetni slučaj primjenjuju odredbe Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03 - u daljnjem tekstu: ZZP/03). Polazeći od utvrđenja utemeljenog na nalazu i mišljenju financijskog vještaka, kako u razdoblju otplate kredita do dana izračuna konverzije ukupni iznos pretplate iznosi 1.439,36 eura više 4.943,54 eura prvostupanjski sud usvaja tužbeni zahtjev za isplatu navedenog iznosa sukladno odredbi članka 323. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO).

12. Među strankama nije sporno da je kod Trgovačkog suda u Zagrebu u predmetu broj P-1401/12 vođen postupak povodom kolektivne tužbe Udruge Potrošač protiv banaka u Republici Hrvatskoj, pa tako i ovdje tuženika, a predmet kolektivne tužbe je, između ostaloga, bilo utvrđenje ništetnosti ovakvog načina ugovaranja redovne kamate uz ugovornu valutu CHF.

13. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž- 7129/13-4 od 13. lipnja 2014. utvrđeno je da ovakav način ugovaranja promjenjive kamatne stope u ugovorima o kreditu koje su banke pa tako i tuženik sklapale se potrošačima nisu bile uočljive niti jasne, kao niti razumljive, zbog čega je došlo zbog neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava uz ostalo načelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelo dužnosti njihove suradnje i zabrani zlouporabe prava i da se radilo o nepoštenoj odredbi, zbog čega su takve odredbe ugovora o kreditima bile ništetne.

14. Pravomoćnom presudom Visokog Trgovačkog suda RH broj Pž- 6632717-10 od 14. lipnja 2018. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu kojim se utvrđuje da između ostalih tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 1. srpnja 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući Ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – Ugovorima o kreditima na način da ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošači u cijelosti informirani o svim potrebnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača te Zakona o obveznim odnosima.

15. Odlukom Vrhovnog suda RH broj Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. odbijena je kao neosnovana revizija tuženih banaka i potvrđena odluka Visokog Trgovačkog suda RH poslovni broj P-6632/17 od 14. lipnja 2018. u dijelu kojim je utvrđeno da su iste povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditu koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima na način da ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora banke kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

16. Te presude donesene su na temelju odredbe članka 131. ZZP-a, a temeljem odredbe članka 138.a istog zakonskog propisa odluka kojom sud usvaja takav tužbeni zahtjev povodom kolektivne tužbe za zaštitu potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

17. Prvostupanjski sud, polazeći od toga da je vezan odlukama donesenim u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača zaključuje da su pobijane odredbe predmetnog ugovora nepoštene što ih čini ništetnim pozivom na odredbu članka 323. ZOO-a, te je prihvatio tužbeni zahtjev utvrdio ugovorne odredbe o jednostranoj promijeni kamate i valutnoj klauzuli ništetnim i naložio tuženiku da isplati tužitelju utuženi iznos, po konačno postavljenom tužbenom zahtjevu.

18. Suprotno od tuženikovih žalbenih navoda u spisu nema niti jedne isprave niti postoji neki drugi dokaz koji bi upućivao da tužitelj nije potrošač. Naime u ugovoru zaključenom između stranaka se u članku 2. navodi kako je kredit namijenjen za adaptaciju stambenog objekta, pa je zato teret dokaza tužiteljeva svojstva odnosno namjene kredita bio na tuženiku. Stoga je valjano prvostupanjski sud zaključio kako je ugovor zaključen s jedne strane između tužitelja kao potrošača i s druge strane tuženika kao trgovca.

19. I po stavu Vrhovnog suda izraženog u odluci Rev-3142/18 odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. ZZP-a u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. toga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a kako je to propisano odredbom čl. 118. ZZP-a, a o čemu se radi u ovom slučaju.

20. Odredbe jasno propisuju da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, na štetu potrošača, odnosno propisano je da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

21. Valjano je prvostupanjski sud odbio prigovor zastare jer je tužitelj postavio zahtjev za isplatu unutar zastarnog roka od pet godina, a koji rok valja računati od pravomoćnosti odluka donesenih u kolektivnom sporu.

21.1. Naime sukladno odredbi članka 20. točka 1. Zakona o sudovima ("Narodne novine" broj 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20, 21/22, 60/22, 16/23) Vrhovni sud osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.

21.2. Upravo je Vrhovni sud na sjednici Građanskog odjela (1/22) održanoj 31. siječnja 2022. zauzeo shvaćanje da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO/05 te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Pravno shvaćanje na sjednici Građanskog odjela od 30. siječnja 2020. doneseno je povodom spornih pitanja o zastari restitucijskih zahtjeva u slučaju utvrđenja ništetnosti ugovora općenito, neovisno od već postojećeg utvrđenja o pravnim učincima tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (iz Rev-2245/2017-2). Pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela glasi: „Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, sukladno tekstu oba pravna shvaćanja, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od(naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Zaključak odnosi se na pravne posljedice tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke (tuženike) iz tog postupka.

21.3. Stoga zbog vezanosti stavom u smislu odredbe članka 40 stavak 2. Zakona o sudovima ispravno je otklonjen prigovor zastare.

22. Valjano je inače prvostupanjski sud zaključio kako kod tužitelja postoji pravni interes i za deklaratorni dio zahtjeva, a sve i sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda.

23. Radi utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Dijani Tomljanović-Butković od 7. travnja 2025. i 16. travnja 2025. iz kojeg proizlazi odnosu na zadatak da izračuna preplaćene razlike s osnove promjene kamatnih stopa, plaćenih prema obračunu banke primjenom izmijenjenih kamatnih stopa, u odnosu na anuitete obračunate primjenom redovno ugovorene kamatne stope u visini od 4,550% godišnje, iskazano po mjesecima za utuženo razdoblje) da preplata kamate (više plaćena kamata) iznosi 2.295,90 CHF, odnosno 10.844,72 HRK po početnom tečaju, ili 1.439,36 EUR (tab. 3, st. 7 do 9). Manje plaćena kamata iznosi 1.774,95 CHF, ili 8.383,97 HRK, odnosno 1.112,74 EUR. Neto preplata kamate, kao razlika više i manje plaćene kamate, iznosi 520,95 CHF, odnosno 2.460,75 HRK, ili 326,62 EUR.

24. U odnosu na zadatak da se očituje o visini preplata koje su nastale kao posljedica promjene početnog tečaja CHF tuženika važećeg na dan korištenja kredita i tečaja važećeg na dan plaćanja svakog pojedinog anuiteta, za utuženo razdoblje, sve specificirano po mjesecima do dana konačne otplate kredita vještak navodi da preplata tečaja (pozitivne tečajne razlike), kada je tečaj bio veći od početnog, iznosi 37.247,18 HRK, odnosno 4.943,54 EUR (tab. 4, st. 9 i 10). Negativne tečajne razlike, kada je tečaj bio manji od početnog, iznose 2.884,30 HRK, ili 382,82 EUR. Neto preplata tečaja, kao razlika pozitivnih i negativnih tečajnih razlika, iznosi 34.362,88 HRK, odnosno 4.560,72 EUR.

25. U odnosu na zadatak izračuna visinu ostatka glavnice na dan 30. rujna 2015. po inicijalnom otplatnom planu te razliku u odnosu na ostatak glavnice utvrđen dodatkom ugovora o kreditu koji je sklopljen između stranaka iz nalaza vještaka proizlazi da razlika između EUR glavnice u konverziji po tečaju na dan 30.09.2015. i nedospjele CHF glavnice po početnom otplatnom planu i početnom tečaju iznosi 22.934,83 HRK, odnosno 3.043,98 EUR (tab. 7).

26. Na pitanje da li je konverzija provedena sukladno zakonskim odredbama ZIDZPK/15 te jesu li prilikom izračuna konverzije uzete u obzir sve navodne preplate tužitelja vršene s obzirom na promjene u kamatnim stopama kroz razdoblje od početka otplate do konverzije i je li prilikom izračuna konverzije uzeta u obzir valuta CHF vještak je naveo da se na temelju dokumentacije iz spisa može tvrditi da je konverzija provedena u skladu sa ZIDZPK/15. Preplate kamate i tečaja indirektno su uključene u izračun preplate/manjka u konverziji preko stvarnih uplata u kunama. Iako se preplata u konverziji ne temelji na preplati kamate i tečaja po CHF kreditu, nego se računa na temelju dospjelih obveza kamate i glavnice po simuliranom otplatnom planu kredita u EUR i stvarnih uplata anuiteta u kunama po CHF kreditu, koje u sebi sadrže i preplatu kamate i tečaja, može se tvrditi da su preplate kamate i tečaja po CHF kreditu uzete u obzir.

27. U odnosu na zadatak da se od ukupno utvrđene preplate s osnove promjene kamatne stope i primjene valutne klauzule te više zadužene preostale glavnice, oduzme preplata koja je tužitelju priznata prilikom konverzije, na način da se priznatom preplatom zatvori više zadužena preostala glavnica, te najstarija potraživanja s osnova preplaćene kamate i tečajne razlike, a prema pravilima o uračunavanju ispunjenja iz čl. 171.st.2. i 172. Zakona o obveznim odnosima, vodeći računa da od svake pojedinačne preplaćene kamate i tečajne razlike teku zakonske zatezne kamate iz čl. 29.st.2. ZOO sve do trenutka zatvaranja svakog pojedinog iznosa prilikom konverzije vještak navodi da u konverziji nije bilo preplate, pa ukupno potraživanje tužitelja koje obuhvaća razliku glavnice, te pozitivne preplate kamate i tečaja sa zateznom kamatom do 30.09.2015. iznosi 90.956,99 HRK, odnosno 12.072,08 EUR (tab. 10).

28. U odnosu na zadatak da se očituje odnosno izvrši izračun zakonske zatezne kamate na sve u nalazu utvrđene pojedinačne više plaćene iznose (točka 1. i 2.), počev od dana svake pojedine uplate pa do dana izvršene konverzije 30.09.2015. vještak navodi da zatezna kamata na više plaćenu kamatu do konverzije 30.09.2015. iznosi 1.034,95 EUR (tab. 8, st. 3), dok zatezna kamata na preplatu tečaja (pozitivne tečajne razlike) do konverzije 30.09.2015. iznosi 1.610,25 EUR (tab. 9, st. 3).

29. U odnosu na zadatak da izračuna eventualne potplata, tzv. negativne razlike u utuženom razdoblju kada je kamatna stopa bila niža od početno ugovorene, sve specificirano po mjesecima vještak navodi da manje plaćena kamata iznosi 1.774,95 CHF, ili 8.383,97 HRK, odnosno 1.112,74 EUR (tab. 3, st. 7 do 9) dok u odnosu na izračun eventualnih potplata, tzv. negativne razlike u utuženom razdoblju kada je tečaj CHF bio niži od tečaja važećeg na dan isplate kredita navodi da negativne tečajne razlike, kada je tečaj bio manji od početnog, iznose 2.884,30 HRK, ili 382,82 EUR (tab. 4, st. 9 i 10).

30. U odnosu na nalog da utvrdi da li su prilikom sklapanja Dodatka ugovoru o kreditu uzeti u obzir odnosno uračunati u izračun konverzije svi više plaćeni iznosi koje je tuženik do dana sklapanja Dodatka od tužitelja naplatio na temelju ništetnih ugovornih odredbi (o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli), sve uz pravilnu promjenu odredbi ZID ZP/15 te da li su i nakon toga eventualno ostali više plaćeni iznosi (razlika od onih ukupno plaćenih i onih uračunatih) vještak navodi da su preplate kamate i tečaja indirektno uključene u izračun preplate/manjka u konverziji preko stvarnih uplata u kunama. Iako se preplata u konverziji ne temelji na preplati kamate i tečaja po CHF kreditu, nego se računa na temelju dospjelih obveza kamate i glavnice po simuliranom otplatnom planu kredita u EUR i stvarnih uplata anuiteta u kunama po CHF kreditu, koje u sebi sadrže i preplatu kamate i tečaja, može se tvrditi da su preplate kamate i tečaja po CHF kreditu uzete u obzir.

31. U odnosu na zadatak da se očituje da li je konverzija napravljena zakonito i računski točno odnosno da li je način izračuna konverzije kredita izvršen prema odredbama članka 19c ZID ZPK- a i to iznos preplate iz odredbe članka 19.c stavka 1. točka 5. ZID ZPK-a ako je ona utvrđena, odnosno manje plaćeni iznos iz odredbe članka 19.c stavak 1. točka 6. ZID ZPK-a ako je on utvrđen vještak navodi da se na temelju dokumentacije iz spisa može tvrditi da je konverzija provedena u skladu sa ZIDZPK/15. U konverziji je utvrđen manjak od 3.196,36 EUR, odnosno 24.394,87 HRK, ili 3.237,76 EUR po fiksnom tečaju konverzije, kao što je navedeno u nalazu i mišljenju.

32. Tuženik se na nalaz vještaka očitovao u podnesku od dana 21. svibnja 2025. (list 277-286 spisa) u kojem je naveo da ne prigovara matematičkom izračunu vještaka te da ne traži saslušanje vještaka međutim da i nadalje osporava osnov potraživanja iz razloga koje navodi u nastavku podneska. Tuženik ujedno podneskom precizira prigovor radi prijeboja (kao u točkama VI. i VII. izreke).

33. Tužitelj je u podnesku od dana 27. lipnja 2025. (list 297-308 spisa) naveo da nema prigovora na nalaz i mišljenje vještaka te sukladno istom precizira tužbeni zahtjev kao u izreci.

34. Ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog dokaznog postupka, prvostupanjski sud nalazi tužbeni zahtjev osnovanim.

35. Presudom Visokog trgovačkog suda RH posl. oznake Pž – 7129/13-4 od 13. lipnja 2014. koja je donesena po žalbi izjavljenoj na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 od 04. srpnja 2013. u parnici tužitelja Udruge Potrošač protiv pravnog prednika ovdje tuženika i drugih, radi zaštite kolektivnih interesa utvrđeno je u točki 2. da su kamatne stope tuženici mijenjali bez ugovorenih parametara, jednostranom odlukom banke, samim obavještavanjem o promjeni, dakle, o kojoj promjeni se nije pojedinačno pregovaralo, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, što je imalo za posljedicu nepoštenost odnosno ništetnost navedene ugovorne odredbe. Istovremeno je sud u točki 1. izreke preinačio navedenu presudu Trgovačkog suda i odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje da su banke, među njima i tužena banka, u razdoblju od 01.06.2004. do 31.12.2008. povrijedile kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica CHF, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo.

36. Vrhovni sud u svojoj odluci Revt-249/14 od 09. travnja 2015. odbio je revizije tuženika od 1-7 među kojima i tuženika, a koje su izjavljene protiv presude Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. kojom je djelomično potvrđena, djelomično preinačena i djelomično ukinuta presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 04. srpnja 2013.

37. Odlukom broj U-III-2521/2015, U-III-2536/2015, U-III-2547/2015, U-III- 2565/2015, U-III-2603/2015, U-III-2604/2015, U-III-2605/2015 od 13. prosinca 2016. Ustavni sud RH je djelomično usvojio ustavnu tužbu tužitelja, te je ukinuo odluku VSRH broj Revt-249/14-2 od 09. travnja 2015. u dijelu u kojem je odbijena revizija tužitelja protiv presude VTSRH broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., a kojom je preinačenjem prvostupanjske presude odbijen zahtjev tužitelja upravljen na utvrđenje da su tuženici "povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita koristeći u potrošačkim ugovorima o kreditima nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo".

38. Ponovno odlučujući o reviziji VSRH je Rješenjem broj Revt -575/16-5 od 03. listopada 2017. ukinuo presudu VTSRH broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014 u dijelu koji se tiče zahtjeva za utvrđenje da su 1-7 tuženici povrijedili kolektivne interese i prava potrošača ugovaranjem valutne klauzule uz koju je vezana glavnica CHF.

39. VTSRH je donio novu Presudu Pž-6632/2017-10 14. lipnja 2018. kojom je odbio žalbu tuženih banaka i potvrdio presudu TS u Zagrebu P-1401/2012 od 04. srpnja 2013. kojom je utvrđeno da su sve tužene banke povrijedile kolektivne interese i 16 prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu. Dakle VTSRH je novom odlukom pravomoćno utvrdio da su svih osam tuženih banaka koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi kako je bilo utvrđeno prvostupanjskom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu.

40. Vrhovni su RH je po podnesenim revizijama donio odluku broj Rev-2221/2018- 11 03. rujna 2019. kojom je u bitnom odbio revizije i na taj način potvrdio utvrđenja VTSRH o tome da su banke koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i o promjenjivoj kamatnoj stopi.

41. Ishod parnice radi zaštite kolektivnih interesa omogućio je potrošačima da u individualnim restitucijskim parnicama kakva je i ova potražuju preplaćeno s osnove promjene kamatne stope te s osnove valutne klauzule kod koje je zbog povećanja tečaja švicarskog franka došlo do povećanja mjesečnih iznosa anuiteta jer je plaćanje bilo vezano za valutu CHF.

42. Odredbom čl. 81. st. 2., 3. i 4. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03; dalje ZZP/03) bilo je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, time da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, te ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Odredbom čl. 84. ZZP/03 bilo je propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu i cijeni, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive. Člankom 87. st. 1. ZZP/03 bilo je propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništava, a st. 2. da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost samog ugovora ako može opstati bez ništave odredbe.

43. Prema odredbi čl. 502.a st. 1. ZPP-a udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502.b ZPP-a propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP, dok je čl. 502. c ZPP-a propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

44. Šteta koju je tužitelj pretrpio postupanjem tuženika sastoji se od uplaćenih iznosa po osnovi ništetnih ugovornih odredbi i to u konkretnom slučaju ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli uz koju je vezana glavnica CHF, te povećanih anuiteta kao posljedice povećanja tečaja CHF, te ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi jednostranom odlukom banke, te povećanih anuiteta uslijed povećanja kamatne stope.

45. Citiranim odredbama ZPP-a da je propisan direktni učinak presude povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača koja obvezuje sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a. S obzirom na citirani sadržaj pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu, prema stavu suda, a imajući u vidu i iskaz tužitelja i svjedoka ĐE, zahtjev tužitelja je osnovan.

46. Odluka u ovom postupku temelji se kako na individualizirano utvrđenim relevantnim činjenicama koje se odnose na predmetni Ugovor o kreditu sklopljen između stranaka, tako i na relevantnim utvrđenjima iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa i prava (čl. 502.c ZPP).

47. Iz provedenog postupka da proizlazi da je predmetni ugovor o kreditu unaprijed formuliran od strane tuženika te da tužitelj nije imao utjecaj na njegov sadržaj, odnosno da se o odredbama ugovora nije pojedinačno pregovaralo. Ovo proizlazi kako iz iskaza tužitelja kojeg je sud u cijelosti prihvatio budući da je u skladu s ostalim provedenim dokaznima dok tuženik nije pružio dokaz da se o pojedinim odredbama ugovora pojedinačno pregovaralo.

48. Nesporno je da je tuženik u nekoliko navrata mijenjao ugovorenu kamatnu stopu što mu je omogućeno odredbom čl.8. predmetnog ugovora, dok tužitelj nije bio obaviješten o razlozima i načinu donošenja odluke o povišenju kamatne stope, a što je u suprotnosti sa načelom savjesnosti i poštenja te uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača i kao takva je nepoštena slijedom čega je taj dio ugovora po navedenim presudama utvrđen ništetnim pravnim poslom. Takva presuda prema odredbi čl. 138.a ZZP/03 obvezuje sve ostale sudove u postupcima koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

49. Nadalje, je stav suda da je ugovorna odredba kojim se glavnica kredita veže za valutu švicarski franak prosječnom potrošaču nerazumljiva te nepoštena pa prema tome ništetna jer je banka prije i u vrijeme zaključivanja ugovora propustila informirati korisnika kredita kao potrošača o važnim činjenicama koje se odnose na opći rizik vezan uz svaku valutnu klauzulu, o činjenici da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj uz euro (jer se tečajna politika Hrvatske narodne banke temelji na održavanju stabilnog nominalnog tečaja kune prema euru, dok tečaj švicarskog franka u kontekstu skorog uvođenja EURO zone gotovo potpuno izvjestan te o povećanom riziku koji donosi istovremeno ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope.

50. Prosječnom potrošaču da nije bio poznat rizik tečaja švicarskog franka, a on očito nije bio jednak kao svaki opći valutni rizik, već je bio veći iz razloga što je ugovoreno da se i ugovorna (promjenjiva) kamata naplaćuje u kunama prema tečaju švicarskog franka. Stoga je nerazumljivost ugovornih odredbi kojima se glavnica veže za švicarski franak uzrok značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i to protivno načelu savjesnosti i poštenja jer je tužena za taj rizik znala, ali ga je prešutjela dok je ponudom najnižih kamata za kredite upravo u CHF tuženik privlačio potrošače da konzumiraju upravo navedeni proizvod banke.

51. Na neravnotežu u pravima i obvezama koja postoji ugovaranjem valutne klauzule na predmetni kredit upućuje činjenica da je neizvjestan iznos glavnice kredita kojeg potrošač kao dužnik ima obvezu vratiti banci kao i cijena kredita budući da se kamata plaća u istoj valuti, a što su sve bitni elementi ugovora. Sve navedeno suprotno je načelu savjesnosti i poštenja kao osnovnom načelu obveznopravnih odnosa.

52. Sama činjenica da je postojala mogućnost odabira valute kao ni odluka da li će tužitelj uzeti kredit ili ne pod ponuđenim uvjetima banke ne znači da je postojala mogućnost pregovaranja.

53. Slijedom navedenog, da proizlazi da tužitelj osnovano traži utvrđenje ništenim dijela odredbi članaka u kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula kako je to specificirano u izreci kao i isplatu temeljem plaćenog po osnovi ništetne ugovorne odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, sve temeljem odredbi čl.323. st.1., čl.1111. st.1. i čl.1115. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje ZOO).

54. Kako je tuženik u utuženom razdoblju primio od tužitelja novčani iznos od 1.439,36,34 EUR-a na temelju ništetnih odredbi ugovora koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu te iznos od 4.943,54 EUR-a na temelju ništetnih odredbi ugovora koje se odnose na valutnu klauzulu, a kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja knjigovodstvenog vještaka koji nalaz i mišljenje sud prihvaća u cijelosti budući da je u skladu s dokumentacijom u spisu, a niti stranke na izračun vještaka nisu imale primjedbi (tuženik je u podnesku od dana 21. svibnja 2025. naveo da ne prigovara matematičkom izračunu vještaka te ne predlaže saslušanje vještaka) valjalo je tuženika pozivom na odredbu čl. 323. st. 1. ZOO/05 obvezati na povrat te isplatu predmetnog iznosa tužitelju slijedom čega je odlučeno kao u toč. III i IV izreke presude uz obvezu da tužitelju u smislu odredbe čl. 29. st. 1. ZOO/05 isplati zakonsku zateznu kamatu tekuću od naplate svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate.

55. Ništetnost, kao posljedica nepoštene ugovorne odredbe, da nastaje kad nastanu zakonski razlozi za ništetnost. Ništetnost djeluje ex tunc, konkretno od samog sklapanja ugovora pa su dijelovi nepoštene odredbe čl.7. i čl.8 Ugovora kao nepoštene odredbe ništetne od samog početka od kada su ugovorene stoga tužitelj ima pravo od tuženika zahtijevati povrat svih naplaćenih iznosa u onom razdoblju u kojem je tuženik ništetne odredbe koristio.

56. Nadalje, među strankama da je nesporno da je provedena konverzija odnosno da je sklopljen Aneks broj 1 Ugovora o kreditu br. 5102779349 (dalje: Aneks).

57. Uvidom u Aneks utvrđeno je da je isti sklopljen dana 09. veljače 2016. između tužitelja i tuženika. Utvrđeno je da je čl.1.1. ugovoreno da je dana 30.09.2015. godine stupio na snagu Zakon o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015) (dalje u tekstu: ZID ZPK) te da Banka pristupa potpisivanju Aneksa kojim se utvrđuju promjene u načinu ispunjenja obveza iz ugovora opisanog u članku 2. (dva) isključivo i jedino u svrhu ispunjenja zakonskih obveza Banke propisanih ZID ZPK. Čl. 2.1. ugovoreno je da potpisnici Aneksa suglasno utvrđuju da su dana 23.12.2005. sklopili Ugovor o kreditu broj: 5102779349 na iznos od 91.069,35 CHF u kunskoj protuvrijednosti. Nadalje je utvrđeno da je čl. 6.2. ugovoreno da za vrijeme važenja Aneksa visina ugovorne promjenjive kamatne stope iznosi zbroj 6 mjesečnog EURIBOR-a (dalje: Parametar) i 5,112 postotni bod godišnje zaokruženo na tri decimale. Sukladno Metodologiji utvrđuje se vrijednost Parametra i obavlja se redovito šestomjesečno usklađivanje stope ugovornih kamata (referentno razdoblje) i to svakog prvog siječnja i svakog prvog srpnja u godini. Utvrđeno je da je čl.6.5. ugovoreno da ugovorne kamate Banka obračunava primjenom jednostavnog dekurzivnog kamatnog računa. Utvrđeno je da je čl.7.2. ugovoreno da potpisnici Aneksa suglasno utvrđuju da Banka na dan naveden u zaglavlju Aneksa ima ukupno potraživanje s osnove obveza navedenih u članku 5.3. uzimajući u obzir sve izmjene navedene obveze u prijelaznom razdoblju do datuma iz zaglavlja tog Aneksa i s osnove obveza navedenih u čl. 5.3. u ukupnom iznosu od 55.629,93 eura u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan podmirenja koje sklapanjem tog Aneksa predstavlja nedospjelu glavnicu, s čime da su potpisnici Aneksa suglasni.

58. Da iz zaključka odluke VSRH od dana 04. ožujka 2020. posl.br. Gos-1/2019 proizlazi da je presudama hrvatskih sudova pravomoćno utvrđeno da su nepoštene i ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu vezanog uz CHF o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, ali da nije rečeno da bi osnovni ugovori zbog toga bili ništetni u cijelosti, iako se na ništetnost pazi i po službenoj dužnosti. Da je upravo u sprječavanju i otklanjanju nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i produbljivanja dužničke krize donesen poseban propis (ZID ZPK), uključujući i ostale izmjene i dopune tog Zakona, kao i Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o kreditnim institucijama ("Narodne novine" broj 102/15). Da se ZID ZPK odnosio na postupke konverzije ugovora o kreditu vezanih uz CHF u odgovarajuće kredite vezane uz EUR. Da su oba Zakona utvrđena suglasnim s Ustavom Republike Hrvatske. Da su kreditne institucije bile dužne postupati po tom Zakonu, dok je na korisnicima kredita počivala dispozicija hoće li pristupiti sklapanju sporazuma ili će zadržati važeće ugovorene uvjete. Da uspostava nove pravne osnove nije nastala neposredno na temelju zakona, već na temelju novonastalih ugovornih odnosa – sporazuma koji su trebali biti sklopljeni suglasno tom Zakonu. Da nema mjesta primjeni općih pravila obveznog prava o novaciji ugovora i sl. Na osnovu svega izloženog da treba u konačnici zaključiti da su oni sporazumi o konverziji koji su sklopljeni u skladu s ZID ZPK valjani i proizvode pravne učinke bez obzira što je 20 pravomoćno presuđeno da su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli izraženoj u CHF.

59 Odredbom članka 40. stavaka 1., 2. i 3. Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14, 110/15 i 14/19) propisano je da se potrošač ne može odreći niti mu se mogu ograničiti prava koja ima na temelju toga Zakona ili drugih zakona kojima se štite prava potrošača. Ugovorne odredbe koje su za potrošača nepovoljnije od onih propisanih tim Zakonom ili drugim zakonima kojima se uređuje zaštita potrošača ništetne su. Ako je za ugovore iz toga dijela Zakona mjerodavno strano pravo, potrošač koji ima boravište u [adresa] ne može biti lišen zaštite na koju ima pravo po ovom Zakonu i drugim zakonima kojima se štite potrošači.

60. Naime, tužitelj da je potpisom Aneksa kojim je provedena valjana konverzija zadržao pravo na punu restituciju koju mu jamče propisi koji reguliraju zaštitu potrošača odnosno Zakon o zaštiti potrošača te Direktiva 93/13/EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima pa je stav ovoga suda da pristanak tužitelja na konverziju ne znači niti može značiti ujedno i tužiteljevo odricanje od prava na punu restituciju te povrat stečenog bez osnove.

61. Tuženik tvrdi te i u očitovanju na nalaz i mišljenje vještaka navodi da su svi preplaćeni iznosi, a koji su predmet tužbenog zahtjeva, već ukalkulirani i iskorišteni za namirenje konvertirane glavnice. Međutim nije odlučno pitanje da li je tuženik preplaćenim iznosima zatvarao konvertiranu glavnicu, već da li je zatvarao ispravnu glavnicu – onu po početnom otplatnom planu obzirom na učinke ništetnosti - ex tunc, Stoga je stav ovoga suda da se konvertirana glavnica ne može umanjivati do tada izvršenim uplatama, već je potrebno zatvarati i umanjivati samo onu glavnicu na koju rast švicarskog franka nije utjecao, a to je ona po početnom otplatnom planu.

62. Iz nalaza vještaka proizlazi da manje plaćena kamata, tj. negativna novčana razlika kada je kamatna stopa bila niža od početno ugovorene iznosi 1.112,74 eur dok manje plaćene tečajne razlike, tj. novčana razlika kada je tečaj CHF bio niži od tečaja važećeg na dan isplate kredita iznosi 382,82 eur.

63. Kada je tuženik, kao banka te jača ugovorna strana među strankama zaključenog Ugovora o kreditu nakon sklapanja ugovora anuitete kredita obračunavao po nižnoj kamatnoj stopi od početno ugovorene, te po tečaju koji je niži od tečaja važećeg na dan sklapanja ugovora o kreditu te na dan korištenja kredita, unatoč okolnosti što su između stranaka ugovorena valutna klauzula te odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi ništetetne kako je to utvrđeno i u kolektivnom sporu pokrenutom radi zaštite prava i interesa potrošača, tuženiku po ocjeni ovoga suda ne pripada pravo na bilo kakvu nadoplatu niti tuženik ima tražbinu prema tužitelju kao potrošaču za ona razdoblja kada je anuitete obračunavao i naplaćivao od tužitelja po tečaju nižem od onog koji je vrijedio u vrijeme sklapanja ugovora tj. na dan korištenja kredita, kao niti po kamatnoj stopi koja je bila niža od one koja je vrijedila na dan korištenja kredita. Plaćanjem anuiteta tužitelj ništa nije primio pa ne postoji niti njegova obveza povrata te samim time u iznos preplata ne treba niti uračunavati iznose za razdoblja kada je tečaj bio niži od početnog, odnosno kada je kamatna stopa bila niža od početne.

64. Pravne posljedice ništetnosti propisane su odredbom čl. 323. ZOO-a tako da je u slučaju ništetnosti svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila 21 na temelju takvog ugovora, a kada to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. U razdoblju otplate kredita tužitelj ništa nije primio od tuženika već je tuženiku izvršio plaćanja te isplatu kako je on to zatražio time da je tijekom razdoblja otplate kredita došlo isključivo do prijelaza imovine tužitelja u imovinu tuženika, a ne i do prijelaza imovine tuženika u imovinu tužitelja da bi tuženiku pripadalo pravo bilo što zahtijevati od tužitelja primjenom pravila o stjecanju bez osnove iz odredbe čl. 1111. ZOO-a te da bi u iznose preplata valjalo uračunavati negativne tečajne razlike i negativne razlike po kamatnoj stopi.

65. Osim toga, odredbom čl. 323. st. 2 ZOO-a da je propisano da je ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran svom suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima, nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. U konkretnom slučaju, tuženik je kao jača ugovorna strana povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditu koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne obveze u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, kako je to konačno i utvrđeno u kolektivnom sporu. Navedeno vrijedi i za ugovaranje promjenjive kamatne stope, slijedom čega tuženik, kao trgovac, koji je kriv za sklapanje ništetnih odredbi ugovora, konkretno odredbe o kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, nema pravo od tužitelja kao potrošača, zahtijevati bilo kakvu naknadu niti u konkretnom slučaju ima osnove za iznose negativnih tečajnih razlika i iznose negativnih razlika po kamatnoj stopi umanjivati preplate tužitelja.

66. Nadalje iz nalaza i mišljenja vještaka da proizlazi da razlika između EUR glavnice u konverziji po tečaju na dan 30.09.2015. i nedospjele CHF glavnice po početnom otplatnom planu i početnom tečaju iznosi 22.934,83 kn, odnosno 3.043,98 EUR. U odnosu na zahtjev tužitelja koji se odnosi na utvrđenu razliku u glavnici stav je ovoga suda da je i taj dio tužbenog zahtjeva osnovan budući da je tuženik obračun preostale glavnice na dan 30.09.2015. vršio prema tečaju CHF na taj dan koji tečaj se pak ne može primijeniti zbog ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli već je valjalo primijeniti tečaj CHF koji je bio važeći na dan isplate kredita. Na navedeni iznos tužitelju propada zatezna kamata od dana 01. listopada 2015. kao dana stjecanja tog iznosa od strane tuženika bez osnove slijedom čega je odlučeno kao u točci V izreke.

67. Tuženik da je već u odgovoru na tužbu istaknuo i prigovor radi prijeboja svoje tražbine s osnova potplaćenih i povlaštenih anuiteta s osnove odredbe o valutnoj klauzuli u iznosu od 2.884,26 kn, te s osnove promjenjive kamatne stope u iznosu od 1.774,78 CHF, a koji prigovor prijeboja se tuženik obvezao precizirati nakon provedenog financijskog vještačenja što je u učinio podneskom od dana 21. svibnja 2025. i to u iznosu od 382,82 eur temeljem valutne klauzule odnosno potplaćenih anuiteta zbog nižeg tečaja CHF od početnog te iznos od 1.112,74 eur s osnove promjenjive kamatne stope.

68. U odnosu na istaknuti prigovor radi prijeboja je navedeno da na strani tužitelja (potrošača) ne postoje elementi nepoštenog postupanja iz kojih bi proizlazilo postojanje odgovornosti za eventualnu štetu koju tuženik tvrdi da trpi te čak i ukoliko tuženik smatra da je primjenom nepoštene ugovorne odredbe sam pretrpio određenu štetu, nije ovlašten zahtijevati zaštitu u odnosu na potrošača. Na strani potrošača ne postoji protupravnost niti nesavjesnost u postupanju, niti odgovornost za posljedice utvrđenja nepoštenosti te niti jedan propis ne ovlašćuje tuženika da, pozivajući se na pravna utvrđenja iz kolektivnih presuda kojima je utvrđena povreda prava potrošača, podnosi bilo kakve individualne restitucijske zahtjeve protiv potrošača. Također, valja istaknuti da nedvojbeno nije zakonom zabranjeno ugovarati niti valutnu klauzulu, niti promjenjivu kamatnu stopu međutim ne na način kako je to tuženik u konkretnom slučaju učinio, odnosno bez da je tužitelja informirao o mogućim rizicima. U tom smislu tečaj CHF u vrijeme zaključenja ugovora nije fiksan, već se radi o visini tečaja koji je tužitelju u vrijeme ugovaranja bio poznat, odnosno naveden u otplatnom planu koji mu je uručen te na koji je pristao, slijedom čega je valjalo u cijelosti odbiti tuženikove prigovore radi prijeboja i odlučiti kao u točkama VI i VII izreke.

69. Istaknuti prigovor zastare sud smatra neosnovanim. U konkretnom slučaju radi se o restitucijskom zahtjevu te zastrani rok iznosi 5 godina. Podnošenjem kolektivne tužbe za zaštitu interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod brojem P-1401/12 (u kojem postupku je tuženik bio stranka) došlo je do prekida zastare za preplaćene iznose na temelju pojedinačno zaključenih ugovora o kreditima u vremenskom periodu obuhvaćenom kolektivnom tužbom (u tom vremenu sklopljen je i predmetni ugovor), te je zastara ponovno počela teći od pravomoćnosti sudske odluke donesene u tom postupku. Trgovački sudu u Zagrebu je u postupku kolektivne zaštite interesa potrošača donio presudu posl.br.P-1401/12 dana 4. srpnja 2013.g. kojom je utvrđeno da su povrijeđeni kolektivni interesi potrošača ugovaranjem nepoštenih odredbi kojima se u konkretnim ugovorima ugovara promjenjiva redovna kamata prema jednostranoj odluci banke. Ta je odluke postala pravomoćna 13. lipnja 2014.g. kada je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014.g. U odnosu na nepoštenost odredbi koje se odnose na valutnu klauzulu presuda je postala pravomoćna donošenjem odluke broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.g.

69.1. Anuitet se sastoji od kamate i glavnice, a zastara teče različito na te iznose odnosno zastara za više isplaćene iznose po osnovu kamate počela je teći 13. lipnja 2014.g. te je istekla 13. lipnja 2019.g., dok je zastara za više isplaćene iznose po osnovi tečajne razlike počela teći 14. lipnja 2018.g. i ističe 14. lipnja 2023.g. Kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnijeta sudu neposredno dana 10. lipnja 2019.g. zastara nije nastupila.

69.2. U odnosu na tuženikov prigovor zastare za preinačeni dio učinjenu u podnesku tužitelja od 27. lipnja 2025. stav je ovoga suda da je prigovor neosnovan budući iz Zaključka građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Su-IV-123/2024-5 od dana 27. svibnja 2024. proizlazi da u slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne nastupa tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.

70. U odnosu na tuženikov prigovor o nedostatku pravnog interesa na strani tužitelja, valja navesti da isti nije osnovan i to iz razloga što sklapanje Aneksa br.2 Ugovora o kreditu br. 5102060617 sukladno ZID ZPK nije zapreka da bi se moglo utvrđivati ništetnim osnovni ugovor o kreditu pa tako i utvrđivati ništetnim pojedine odredbe tog ugovora koje bi bile ujedno i nepoštene ugovorne odredbe sukladno odredbama Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03 – dalje ZZP/03), koji se primjenjuje u konkretnom slučaju. (VSRH Rev-18/2018, VSRH Rev-2868/18). Tužitelj je kao stranka ugovora aktivno legitimiran (ovo je odgovor na prigovor tuženika da tužitelj nije dokazao da je upravo on vršio uplate po predmetnom kreditu).

71. Odluku o troškovima postupka sud je utemeljio se na odredbi članka 154. stavak 1. u svezi s odredbom članka 155. ZPP-a.

72. Na temelju utvrđenog, prvostupanjski sud je smatrao između stranaka spornim, je li sklapanjem dodatka ugovoru o kreditu sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 102/15. – u daljnjem tekstu: ZID ZKP) prestala obveza tuženika da izvrši povrat iznosa koji tužitelj zahtijeva u ovom postupku. Pri tome je prvostupanjski sud u bitnom naveo da tužitelj bez obzira što je sklopio dodatak ugovora o kreditu ima pravo tražiti povrat onog iznosa koje je neosnovano preplatila po ugovoru o kreditu neovisno o izvršenoj konverziji, s osnove ništetnih odredbi o jednostranoj promjenjivoj kamatnoj stopi i promjenama tečaja CHF.

72.1. Nadalje je prvostupanjski sud smatrao da činjenica provođenja konverzije ne može isključiti pravo i mogućnost potrošača na restituciju u pogledu onog ugovornog uređenja koje je utvrđeno nepoštenim i posljedično ništetnim, jer da potrošača treba dovesti u situaciju koja će ispraviti posljedice takvog nepoštenog ugovaranja, zbog čega je zaključio da tužitelju pripada iznos koji je pretplatila s osnove tako ništetnih odredbi.

72.2. Međutim, prvostupanjski sud donoseći pobijanu odluku kojom je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja, nije pravilno cijenio činjenicu da su stranke sklopile dodatak ugovoru o kreditu, kojim su izmijenjene odredbe osnovnog ugovora, i to ne samo u pogledu valute nego i u pogledu kamatne stope na temelju odredbi ZID ZPK-a, a što tuženik osnovano ponavlja u žalbi.

73. Sklapanjem Aneksa Ugovoru o kreditu na temelju odredbi ZID ZPK/15 kojim su stranke iznova od dana sklapanja Ugovora o kreditu uredile svoje odnose u pogledu valute obveze i promjenjivosti kamatne stope, na valjan način, ugovoren među strankama, prestala je obveza tužene (čl. 160. ZOO) na povrat više plaćenih iznosa s osnove ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope ugovornih kamata i valutne klauzule u CHF, a koja bi obveza proizlazila iz opće odredbe obveznog prava (čl. 1111. st. 1. ZOO) i ti, više plaćeni iznosi, nisu bez pravne osnove ostali u imovini tužene. ZID ZPK/15 je u odredbama čl. 19.d i čl. 19.e propisao detaljnu, jasnu i transparentnu proceduru koja je prethodila zaključenju Ugovora o konverziji, kao i sadržaj tog ugovora, pa je tužitelj kao potrošač bio u prilici još prije sklapanja Aneksa Ugovora proučiti njegove odredbe.

74. U skladu s navedenim, primjena posebnog propisa (ZID ZPK/15) derogira opće odredbe ZOO o pravnim posljedicama ništetnosti na način da se svote koje su plaćene na temelju nepoštenih ugovornih odredbi o jednostranoj izmjeni stope ugovorne kamate te devizne klauzule u CHF, ne vraćaju potrošaču, već su iskorištene u njegovu korist za ispunjenje ugovornih obveza koje su ugovorene valjanim Dodatkom Ugovora o kreditu, a na način kako je to određeno u ZID ZPK/15. Kod toga ovaj sud napominje da nije pravno odlučno u kakvom su položaju oni potrošači koji su prihvatili konverziju u odnosu na one koji nisu jer je to bio izbor kojeg je ZID ZPK/15 jasno definirao i u slučaju tog izbora potrošači koji su prihvatili konverziju više se ne nalaze u položaju dužnika iz kredita s valutnom klauzulom u CHF. Dakle, radilo se o valjanom izboru koji je učinjen od strane korisnika kredita i potrošača i u skladu sa zakonom čija ustavnost i zakonitost nije dovedena u pitanje. Stoga nema nejednakosti pred zakonom i sudovima jer na potrošače koji su konvertirali kredit primjenjuje se specijalni propis ZID ZPK/15 na temelju kojeg je konverzija kredita provedena i između stranaka zaključen Aneks ugovoru o kreditu koji izaziva pravne učinke. Nasuprot tome, na potrošače koji nisu proveli konverziju svog kredita navedeni lex specialis nije moguće primijeniti i stoga se ne radi o usporedivoj pravnoj situaciji.

75. Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 19/22, 59/23 – dalje: ZZP/22), a i njegov prethodnik ZZP/14 na isti način definiraju svrhu i cilj zakona, koja se svodi (čl. 1.) na zaštitu osnovnih prava potrošača pri kupnji proizvoda i usluga, kao i pri drugim oblicima stjecanja proizvoda i usluga na tržištu, i to:

1. pravo na zaštitu ekonomskih interesa potrošača

2. pravo na zaštitu od opasnosti za život, zdravlje i imovinu

3. pravo na pravnu zaštitu potrošača

4. pravo na informiranje i izobrazbu potrošača

5. pravo na udruživanje potrošača u svrhu zaštite njihovih interesa

6. pravo na predstavljanje potrošača i sudjelovanje predstavnika potrošača u radu tijela koja rješavaju pitanja od njihova interesa.

Dakle, kada se govori o zaštiti potrošača ta zaštita svoje domete može imati samo u okviru određenog tržišta, u ovom slučaju tržišta financijskih proizvoda i usluga (kredita) na području Republike Hrvatske. Notorno je da su banke na tržište plasirale proizvode kredite - s valutnim klauzulama, uglavnom vezanim na CHF ili EUR, ali su također plasirale kredite i u nacionalnoj valuti, kuni. Potrošač ima i pravo da ako proizvod koji je kupio ima nedostatke dobiti u zamjenu drugi proizvod, ili drugo odgovarajuće obeštećenje. Ako, i kada se potrošač odluči da umjesto proizvoda koji ima nedostatke koji mu nisu bili predočeni, za koje nije mogao znati, ako mu sve karakteristike proizvoda nisu bile poznate, a za što je odgovoran trgovac, dobije u zamjenu drugi proizvod koji nema sve mane i nedostatke, tada može dobiti samo jedan od onih proizvoda koji postoje na domaćem tržištu, a ne nekakav imaginarni nepostojeći proizvod koji se na tržištu ne nudi niti se ikada nudio.

76. Stoga, kako su se na tržištu nudili financijski proizvodi - krediti s valutnom klauzulom u EUR, kada je potrošač optirao da u zamjenu za proizvod s nedostatkom

- kredit s valutnom klauzulom vezanom za CHF, primi drugi proizvod uz obvezu banke da izvrši obračune sukladno citiranim odredbama, time je u biti potrošač ostvario zaštitu koju mu citirani zakoni pružaju unutar uvjeta i ponude na domaćem tržištu jer se pravo na potrošača da mu se uspostavi pravna i činjenična situacija u kojoj bi se potrošač nalazio da nepoštenih odredbi nije bilo ne može ostvariti izvan uvjeta konkretnog tržišta – u ovom slučaju financijskih usluga.

Zaštita ekonomskih interesa potrošača, koja uključuje i zaštitu od nepoštenih ugovornih odredbi, nužno je povezana s unutarnjim tržištem i kao njegov dio upotpunjuje ostvarivanje tržišnih sloboda. Tržišna sloboda je, u skladu s odredbom čl. 49. st. 1. Ustava, temelj gospodarskog ustroja Republike Hrvatske i izvire, među ostalim, iz koncepta socijalne države (čl. 1. Ustava), koji obvezuje državnu i javnu vlast da utječu na tržišnu funkciju, odnosno da se miješaju u nju kako bi se osiguralo ostvarenje temeljnih socijalnih prava, ostvarila socijalna sigurnost i izjednačile ili umanjile ekstremne socijalne razlike (tako i Ustavni sud RH, odluka broj U-I 1694/2017 od 2. svibnja 2018.). U kontekstu zaštite potrošača u vezi s pravom na povrat neosnovano isplaćenih iznosa na temelju nepoštene ugovorne odredbe, nacionalni propisi upravo imaju zadatak potrošačima pružiti visoki stupanj zaštite od nepoštenih ugovornih odredbi, ali uz osiguranje urednog funkcioniranja tržišta i tržišnih sloboda.

77. U ovakvim okolnostima valja zaključiti da zamjena nepoštenih ugovornih odredaba zakonskim odredbama uspostavlja stvarnu ravnotežu u pravima i obvezama kako tužitelja kao potrošača, tako i tuženika (banke) kao trgovca jer, s jedne strane, omogućuje donošenje informirane odluke o sklapanju ugovora o konverziji od strane potrošača budući da je potrošač kao slabija ugovorna strana objektivno bio u mogućnosti informirano procijeniti hoće li prihvatiti ili odbiti ponudu banke za sklapanje ugovora o konverziji. Pritom se posebno naglašava da je zaključenje ugovora o konverziji ovisilo o volji potrošača jer je samo potrošaču ostavljena mogućnost izbora prihvaćanja ili neprihvaćanja konverzije. S druge strane, ovakav način uređenja zamjene nepoštenih ugovornih odredbi omogućuje i balansiranje interesa potrošača i trgovca na tržištu.

78. Naime, učinak konverzije prema ZID ZPK/15 djeluje ex tunc što omogućuje uspostavu činjeničnog i pravnog okvira u kojem bi se potrošač našao i bez postojanja nepoštene ugovorne odredbe. Tako stvorena mogućnost uspostave činjeničnog i pravnog okvira kakav je postojao, već sama po sebi, ima restitucijski učinak jer omogućuje vraćanje koristi koju je druga ugovorna strana (trgovac) stekla od potrošača po osnovi nepoštene ugovorne odredbe i to u okolnostima i u proceduri koja je unaprijed poznata i unaprijed svim stranama predstavljena kao jednokratna mjera i trajno rješenje. Na taj je način, prema ocjeni revizijskog suda, zaključenjem Aneksa ugovoru o kreditu koji je zaključen prema pravilima posebnog propisa (ZID ZPK/15) uspostavljena ravnoteža između efektivne zaštite i zahtjeva pravne sigurnosti, kao i zaštite legitimnih očekivanja strana u ugovornom odnosu koje su postupale u dobroj vjeri u opsegu obračuna izvršenog u smislu odredbe čl. 19.c u vezi s čl. 19.e ZID ZPK/15 (prema odredbi čl. 19.e ZID ZPK/15, potrošači snose: razliku u početnoj glavnici zbog kupoprodaje deviza iz čl. 19.c st. 1. toč. 1. ovoga Zakona, zatim iznos naplaćenih zateznih kamata, naknada troškova iz čl. 19.c st. 1. toč. 4. ovoga Zakona te iznos kamata i tečajnih razlika na ime preplate iz čl. 19.c st. 1. toč. 5. ovoga Zakona).

Interveniranje u takav pravni odnos na način koji to tužitelj zahtijeva - unutar opsega obračuna izvršenog prema odredbi čl. 19.c u vezi s odredbom čl. 19.e ZID ZPK/15, bilo bi suprotno slobodi ugovaranja i slobodi tržišnog natjecanja koja izvire iz slobode ugovaranja.

79. Naime, relevantne odredbe ZID ZPK-a, kojima je uređeno načelo konverzije i način izračuna konverzije kredita glase:

„Članak 19.b

Konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u EUR i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i provodi se na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.

Članak 19.c

(1) Konverzija kredita podrazumijeva konverziju radi promjene valute odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i izračunava se na način da se: 1. na iznos početno odobrene glavnice kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF izračuna iznos glavnice kredita denominiranog u EUR i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na datum isplate kredita, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, pri čemu se iznosom početno odobrene glavnice smatra iznos koji je zadužen u poslovnim knjigama vjerovnika, a koji iznos može biti veći od isplaćenog iznosa zbog tečajne razlike zbog kupoprodaje deviza prilikom isplate kredita,

2. umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF primijeni kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu, uvažavajući smanjenja kamatnih stopa, tečaj ili uvjete odobrene određenim istovrsnim skupinama potrošača temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF,

3. početno utvrđen otplatni plan kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF uključujući sve njegove izmjene, na temelju kojeg su izračunati obroci odnosno anuiteti u CHF i u kunama s valutnom klauzulom u CHF, zamijeni novim otplatnim planom izračunatim u skladu s točkama 1. i 2. ovoga stavka, i na temelju kojeg se izračunavaju novi obroci odnosno anuiteti u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, uzimajući u obzir sve izmjene ugovornih uvjeta koji se odnose na iznos, namjenu i rokove dospijeća glavnice te iznos, vrstu i razdoblje promjene kamatnih stopa i ostale promjene koje su tijekom trajanja ugovora o kreditu uvjetovale izmjenu početno utvrđenog otplatnog plana i obroka odnosno anuiteta,

4. iznosi uplaćeni radi namirenja početno utvrđenih obroka odnosno anuiteta u CHF i kunama s valutnom klauzulom u CHF (osim uplata na ime naplaćenih zateznih kamata, naknada i troškova koji se ne uzimaju u obzir za potrebe izračuna konverzije) pretvore u EUR i u valutnu klauzulu u EUR po tečaju primjenjivom na datum uplate, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Takvi iznosi pretvoreni u EUR i valutnu klauzulu u EUR predstavljaju osnovu za namirenje obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih po novom otplatnom planu u EUR i valutnoj klauzuli u EUR iz točke 3. ovoga stavka, pri čemu se poštuje redoslijed namirenja dospjelih obveza sukladno općim uvjetima vjerovnika, ali ne obračunavaju zatezne kamate, 5. ukupni uplaćeni iznos utvrđen u EUR i valutnoj klauzuli u EUR na način iz točke 4. ovoga stavka veći od ukupnog iznosa obroka ili anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih na način iz točke 3. ovoga stavka smatra preplatom koja se:

- ako iznos preplate ne prelazi ukupni zbroj obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR, preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz točke 3. ovoga stavka, koristi za namirenje budućih obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR koji će dospjeti na način da se sukcesivno kod plaćanja budućeg obroka odnosno anuiteta koji će dospjeti iznos do najviše 50% dospjelog obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR namiri preplatom, sve dok se preplata u potpunosti ne iskoristi, pri čemu ako iznos preplate prelazi više od 50% ukupnog zbroja obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR, preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz točke 3. ovoga stavka, vjerovnik i potrošač sporazumom definiraju način iskorištavanja iznosa preplate iznad 50% ukupnog zbroja obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR,

- ako iznos preplate prelazi ukupni zbroj obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz točke 3. ovoga stavka, vraća potrošaču od strane vjerovnika u roku od 60 dana od datuma prihvata konverzije od strane potrošača".

80 Iz navedenih odredbi proizlazi da je cilj ZID ZPK-a bio korisnike kredita koji su ugovor sklopili uz valutnu klauzulu u CHF dovesti u isti položaj kao da su ugovor o kreditu sklopili uz valutnu klauzulu u EUR-u.

80.1. Pritom je ističe da sudionici u prometu slobodno uređuju obvezne odnose, a ne mogu ih uređivati suprotno Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva, kako je to propisano odredbom članka 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 141/08., 125/11., 78/15.,29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23. – u daljnjem tekstu: ZOO).

80.2. Ocjenjujući citirane odredbe ZID ZPK-a i utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazilo bi da je dodatak ugovoru sklopljen sukladno tim odredbama, pa bi proizlazilo da su vjerovnik i dužnik, upravo polazeći od ništetnosti ugovornih odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli uredili svoje odnose u pogledu valute obveze i kamatne stope za cijelo razdoblje od sklapanja kredita pa nadalje (na način da se tužiteljica kao korisnik kredita dovodi u isti položaj kao da je ugovor o kreditu sklopila uz valutnu klauzulu u EUR-a), a time što se razlika između uplaćenih iznosa i obveze koju bi potrošač imao da je sklopio ugovor s valutnom klauzulom u EUR-a računa kao preplata, s kojom se, ovisno o okolnostima slučaja, postupa sukladno odredbi članka 19.c stavka 5. ZIZ ZPK-a, a što sve prvostupanjski sud nije imao u vidu kod donošenja pobijane presude.

80.3. Dakle, tijekom postupka između stranaka nije bilo sporno da je Dodatak ugovoru o kreditu sklopljen sukladno odredbama ZID ZPK-a koji je izričito i detaljno propisivao način konverzije i koji u tom dijelu predstavlja prisilan propis. U takvoj situaciji odredbe glave II. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 41/14., 110/15. i 14/19. – u daljnjem tekstu: ZZP), koje uređuju pitanje nepoštenih odredbi u potrošačkim ugovorima, ne primjenjuju se na ugovorne odredbe kojima se u ugovor unose zakonske odredbe prisilne prirode odnosno kojima se u ugovor unose odredbe i načela konvencija koje obvezuju Republiku Hrvatsku, jer to priječi odredba članka 49. stavka 5. ZZP-a. Tako se u konkretnom slučaju ne primjenjuje ni odredba stavka 1. članka 49. ZZP-a prema kojoj se nepoštenom smatra ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

81. U ovom slučaju polazeći od činjenice da je Dodatak ugovoru o kreditu sklopljen na temelju (prisilnog) propisa koji je uspješno prošao test ocjenjivanja ustavnosti u ustavnosudskom postupku, proizlazilo bi da njegove odredbe obvezuju stranke jer nemaju elemenata koji bi im davali obilježje nepoštenosti i imali za posljedicu njihovu ništetnost. Sklapanjem dodatka ugovoru o kreditu na temelju odredbi ZID ZPK-a, kojim su stranke iznova, i to počevši od dana sklapanja ugovora o kreditu, uredile svoje odnose u pogledu valute obveze i promjenjivosti kamatne stope, to bi proizlazilo da su se time stranke prešutno odrekle svojih tražbina koje bi im pripadale po osnovi ništetnosti ugovornih odredbi, i to u opsegu obračuna izvršenog u smislu odredbe članka 19.c ZID ZPK-a. Ovo iz razloga, što je zamjena nepoštenih ugovornih odredaba dispozitivnim zakonskim odredbama uspostavila stvarnu ravnotežu u pravima i obvezama kako tužiteljice kao potrošača, tako i tuženika (banke) kao trgovca, a što isto tako, prvostupanjski sud nije imao u vidu kod donošenja pobijane presude.

82. Pritom je za istaći kao je ZID ZPK-a u članku 19.d prilično strogim pravilima nametnuo tuženiku kao vjerovniku i trgovcu, brojne obveze prije dostave ponude sklapanja ugovora o konverziji potrošaču, i to: za potrebe provjere izračuna konverzije, izraditi kalkulator na temelju kojeg je izračunata konverzija, koji uključuje detaljan pregled svih elemenata izračuna, i učiniti ga dostupnim svakom pojedinom potrošaču preko svojih mrežnih stranica kojem će potrošač pristupiti preko svog osobnog identifikacijskog broja, zatim omogućiti potrošaču pristup povijesnom pregledu: općih kretanja kreditiranja, odluka o kamatnim stopama, dnevnih tečajeva primjenjivih na kredite denominirane u CHF i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u CHF te na kredite denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR koje je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u CHF i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u CHF te na kredite denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Ujedno je tuženik kao vjerovnik i trgovac imao obvezu i prije objave spomenutog kalkulatora na mrežnoj stranici pribaviti mišljenje ovlaštenog revizora ili sudskog vještaka da je kalkulator izvršen u skladu s načinom izračuna propisanim člankom 19.c ZID ZPK-a te takvo mišljenje objaviti na svojim mrežnim stranicama u roku od 45 dana od dana stupanja na snagu ZID ZPK-a.

82.1. Pored ovih obveza, vjerovniku je, u skladu s odredbom članka 19.e ZID ZPK- a, također, nametnuta i obveza dostave izračuna konverzije kredita u roku od 45 dana od stupanja na snagu Zakona zajedno s prijedlogom novog ili izmijenjenog ugovora o kreditu, kao i pregleda stanja svih pojedinačnih vrsta tražbina, nadalje i pregled stanja svih pojedinačnih tražbina od potrošača pri čemu izračun konverzije mora sadržavati jasan pregled svih promjena i iz kojega mora biti razumljivo na koji je način utvrđen iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR iz članka 19.c stavka 1. točke 7. ovoga Zakona, iznos preplate iz članka 19.c. stavka 1. točke 5. ovoga Zakona ako je ona utvrđena, odnosno manje plaćeni iznos iz članka 19.c. stavka 1. točke 6. ovoga Zakona ako je on utvrđen.

82.2. S druge strane, odredba članka 19.e stavaka 5., 7., 8. i 9. propisuje obveze potrošača u slučaju prihvata konverzije (obavijestiti vjerovnika o prihvatu u roku od 30 dana), zatim u stavku 5. da učinak konverzije snosi vjerovnik na način da se u poslovnim knjigama vjerovnika konverzija iskazuje kao usklađenje tražbine zbog promjene tečajeva, odnosno rashod temeljem povrata preplate, kao i da razliku u početnoj glavnici zbog kupoprodaje deviza iz članka 19.c stavka 1. točka 1. Zakona, iznos naplaćenih zateznih kamatama, naknada i troškova iz članka 19.c. stavka 1. točka 4., iznos kamate i tečajnih razlika na ime preplate iz članka 19.c stavka 1. točka 5. Zakona snosi potrošač. Osim toga, stavkom 8. članka 19.e ZID ZPK propisana je i sudbina odobrenih pogodnosti (padaju na teret potrošača), dok je u stavku 9. propisano ako potrošač prihvati izračun konverzije kredita, vjerovnik neće tražiti dodatne instrumente plaćanja, u odnosu na ugovorene, niti postavljati dodatne uvjete potrošaču kojima se bi se derogirala njegova druga prava.

83. U ovakvim okolnostima proizlazilo bi da je zamjenom nepoštenih ugovornih odredaba zakonskim odredbama uspostavljena stvarna ravnoteža u pravima i obvezama kako tužitelja kao potrošača, tako i tuženika (banke) kao trgovca jer, s jedne strane, omogućuje donošenje informirane odluke o sklapanju ugovora o konverziji od strane potrošača jer je potrošač kao slabija ugovorna strana objektivno bio u mogućnosti informirano procijeniti hoće li prihvatiti ili odbiti ponudu banke za sklapanje ugovora o konverziji. Pritom se posebno naglašava da je zaključenje ugovora o konverziji ovisilo o volji potrošača jer je samo potrošaču ostavljena mogućnost izbora prihvaćanja ili neprihvaćanja konverzije, a s druge strane, ovakav način uređenja zamjene nepoštenih ugovornih odredbi omogućuje i balansiranje interesa potrošača i trgovca na tržištu.

84. Naime, učinak konverzije prema ZID ZPK-a djeluje ex tunc, kako je navedeno, a što omogućuje uspostavu činjeničnog i pravnog okvira u kojem bi se potrošač našao i bez postojanja nepoštene ugovorne odredbe. Tako stvorena mogućnost uspostave činjeničnog i pravnog okvira kakav je postojao, već sama po sebi, ima restitucijski učinak jer omogućuje vraćanje koristi koju je druga ugovorna strana (trgovac) stekla od potrošača po osnovi nepoštene ugovorne odredbe (tako i Sud EU u presudi C- 308/156 ŽEO, točka 62.), i to u okolnostima i u proceduri koja je unaprijed poznata i unaprijed svim stranama predstavljena kao jednokratna mjera i trajno rješenje.

85. Na taj bi način, prema ocjeni ovoga suda, zaključenjem Dodatka ugovoru o kreditu koji je zaključen prema pravilima posebnog propisa (ZID ZPK-a) bila uspostavljena ravnoteža između efektivne zaštite i zahtjeva pravne sigurnosti, kao i zaštite legitimnih očekivanja strana u ugovornom odnosu koje su postupale u dobroj vjeri u opsegu obračuna izvršenog u smislu citiranih odredbi ZID ZPK-a, pa bi interveniranje u takav pravni odnos na način koji to tužitelj zahtijeva bilo suprotno slobodi ugovaranja i slobodi tržišnog natjecanja koja izvire iz slobode ugovaranja, a što sve prvostupanjski sud također, nije imao na umu kod donošenja pobijane presude, a time i kod donošenja pobijanog rješenja kojim je dopuštena preinaka tužbe.

86. Međutim, tužitelj je tužbom zatražio i zatezne kamate pozivom na odredbu članka 1111. ZOO-a, i to od dana plaćanja pojedinačnih mjesečnih obroka kredita do konverzije. Taj dio, a što je razvidno iz naprijed navedenih odredaba, nije obuhvaćen obračunom konverzije uređenim posebnim propisom, kao što nije uključen ni u iznose koje snose potrošači, pa bi u tom dijelu bilo opravdano intervenirati prihvaćanjem tužbenog zahtjeva na temelju općeg propisa, ZOO-a, na čiju primjenu upućuje odredba članka 4. ZZP-a.

87. Stoga se ovaj sud poziva na pravno shvaćanje izraženo u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Rev-586/2019-14 od 21. prosinca 2022. koje slijedi pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela od 13. i 20. prosinca 2022. broj Su-IV-33/2022-21, a koje glasi:

„Potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ('Narodne novine' broj 102/15), nakon sklapanja tog sporazuma, ima pravo u skladu s općim propisom iz članka 1111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ('Narodne novine' broj 35/05 - dalje: ZOO) na isplatu pripadajućih zateznih kamata na više plaćene iznose koje je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZID ZPK obračunatih u skladu s člankom 1115. ZOO od dana svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije".

88. Dakle, potrošač, koji je sklopio Dodatak ugovoru o kreditu na temelju odredbi ZID ZPK-a, nakon sklapanja dodatka ugovoru, po osnovi ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjeni kamatne stope više ne bi imao pravo na povrat više plaćenih iznosa s ovih osnova, osim onih iznosa koji nisu bili predmet obračuna konverzije kredita u smislu članka 19.c u vezi s člankom 19.e ZIDZPK/15 (npr. zakonska zatezna kamata na razliku pretplate (obuhvaćenu konverzijom) koja je uračunata u buduće pojedine mjesečne anuitete, a koja kamata u konverziju nije uračunata).

89. Na temelju navedenog, proizlazilo bi da prvostupanjski sud zbog pogrešnog pravnog shvaćanja da izvršenom konverzijom kredita prema odredbama ZID ZPK-a ne bi prestala obveza tuženika po osnovi ništetnosti ugovorne odredbe o načinu promjene kamatne stope i valutne klauzule iz izvornog ugovora o kreditu, nije utvrđivao u kojem razdoblju i u kojoj visini bi tužitelju pripadale zatražene zatezne kamate na temelju odredbe članka 1115. ZOO-a iz prethodne točke ove odluke.

90. Imajući u vidu izneseno, ostvaren je žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog čega je trebalo na temelju odredbi iz članka 370. ZPP-a, ukinuti pobijanu presudu i te predmet u tom dijelu vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

91. U ponovnom postupku prvostupanjski će sud cijeniti sve navedeno u ovom rješenju, pa će shodno tome utvrditi je li osnovan zahtjev tužitelja kao korisnika kredita nakon sklopljenog Sporazuma o konverziji s osnove promjenjive kamatne stope i valutne klauzule, kao što će utvrditi i visinu zateznih kamata na više plaćene iznose koje je tužiteljici kao potrošaču tuženik kao banka uračunao kao pretplatu prilikom izračuna konverzije kredita, i to od dana svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije, nakon čega će taj sud na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno odlučiti o tužbenom zahtjevu tužitelja novom, pravilnom i zakonitom odlukom, a time i o troškovima postupka, na što se odnosi žalba tužitelja, pa je stoga ista osnovana (tako i Visoki sud Republike Hrvatske poslovni broj Rev-457/25).

92. S obzirom na navedeno, odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

U Splitu, 16. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća

Dragica Samardžić

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte