Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-999/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga sudaca Dragice Samardžić kao predsjednice vijeća, te Ankice Matić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, Vesne Kuzmičić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Borisu Raviću, odvjetniku u Novom Marofu, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Varaždinu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi stranaka protiv presude Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj 8 Pn-60/2021-27 od 15. ožujka 2022. u sjednici vijeća održanoj 16. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se žalbe tužitelja i tuženika kao neosnovane i potvrđuje pobijana prvostupanjska odluka.

II. Nalaže se tuženoj naknada troškova s naslova revizijskog postupka u iznosu od 3.175,54 eura.

III. Trošak sastava odgovora na prijedlog za reviziju i reviziju nije priznat tuženiku.

Obrazloženje

1. Sud prvog stupnja donio je presudu koji glasi:

"I/ Nalaže se tuženoj REPUBLICI HRVATSKOJ, Zagreb, Trg Sv. Marka 6, OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju MK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 223.600,00 kn zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 17. studenoga 2016. pa do isplate, i to za razdoblje od 17.11.2016. pa do 31.12.2016. po stopi od 7,88% godišnje, od 1.1.2017. do 30.06.2017. po stopi od 7,68% godišnje od 1.7.2017. do 31.12.2017.god. po stopi od 7,41% godišnje, od 1.1.2018. do 30.6.2018. po stopi od 7,09% godišnje, od 1.7.2018. do 31.12.2018. po stopi od 6,82 % godišnje, od 1.1.2019. do 30.6.2019. po stopi od 6,54% godišnje, od 1.7.2019. do 31.12.2019.god. po stopi od 6,30% godišnje, od 1.1.2020. pa do isplate, po stopi od 6,11% godišnje, a u slučaju promjene prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za 3 postotna poena, a sve u roku od 15 dana.

II/ Odbija se dio tužbenog zahtjeva za plaćanje zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos naknade štete od 223.800,00 kuna tekućih od 30. kolovoza 2013. do 16. studenoga 2016.

III/ Nalaže se tuženoj REPUBLICI HRVATSKOJ, Zagreb, Trg Sv. Marka 6, OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju MK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] nadoknadi parnični trošak u iznosu od 36.963,89 kuna (tridesetišesttisućadevestošezdesettriosamdesetidevet) u roku od 15 dana, dok preostali dio njegovog zahtjeva za naknadu parničnog troška odbija.

IV/ Tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška odbija se u cijelosti".

Ujedno je donio i rješenje koje glasi:

Utvrđuje se da je tužbeni zahtjev podneskom tužitelja od 23. travnja 2020. djelomično povučen za iznos od 200,00 kuna".

2. Žali se tužitelj na odbijajući dio zbog "svih žalbenih razloga" sve sa prijedlogom da se žalba prihvati i postupi u skladu sa istim.

3. Žalba se tužena na obvezujući dio također zbog "svih žalbenih razloga" sve sa prijedlogom da se prihvati žalba i postupi u skladu sa istom.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Također nije osnovana ni žalba tužene.

6. Predmet ovog postupka je tužbeni zahtjev tužitelja koji se temelji na činjenici da mu je nastala šteta u vidu gubitka prava vlasništva na nekretnini, a koja šteta je nastala zbog pogrešnog postupanja ZK odjela Općinskog suda u Koprivnici.

7. Po provedenom dokaznom postupku sud prvog stupnja je utvrdio:

- da je tužitelj bio upisan kao knjižni vlasnik nekretnine označene kao čkbr. [katastarska čestica], [adresa], ukupne površine 3058 m[2] , a koja se sastoji od kuće br. 69, površine 109 m[2] , dvorišne zgrade površine 81 m , pomoćne zgrade, površine 34 m i dvorišta površine 2834 m[2] , upisano u z. k. ul. br. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina],

- da je tužitelj **.**.2013. s SK sklopio kupoprodajni ugovor kojim je kao prodavatelj, prodao njoj, kao kupcu, gore navedenu nekretninu i to za iznos od 223.800,00 kn,

- da kupoprodajni ugovor sadrži odredbu prema kojoj se ne dozvoljava uknjižba prava vlasništva sve dok se u cijelosti ne isplati kupoprodajna cijena, a što je i uvršteno u ugovor rukom upisanom rečenicom koja glasi: "dozvoljava se uknjiženost nakon isplate,

- da je unatoč prethodno navedenoj ugovornoj odredbi rješenjem z.k. odjela Koprivnica Naslovnog suda br. Z-6710/2013. od 30. kolovoza 2013. upisano pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini u korist kupca SK te da je tužitelj po primitku tog rješenja na isto uložio prigovor,

- da je tužiteljev prigovor, zaveden pod brojem Z-7673/2013, odbijen rješenjem z.k. odjela Koprivnica br. 8632/2014 od 2.7.2015. te da je u povodu žalbe tužitelja rješenjem Županijskog suda u Varaždinu Gž-1165/14 od 27.11.2014. odlučeno da se SK zbog nedostatka tabularne isprave nije mogla uknjižiti kao vlasnica, već je mogla ishoditi samo predbilježbu prava vlasništva,

- da je SK koristeći zemljišno-knjižno stanje i vlasnički list 1.10.2013. predmetnu nekretninu otuđila, ĐK, a isti je nakon toga rješenjem z.k. odjela Koprivnica br. Z-7592/2013 od 14.10.2013. upisan kao vlasnik predmetne nekretnine,

- da je protiv SK zbog toga što tužitelju nije isplatila ugovorenu kupoprodajnu cijenu proveden i pravomoćno okončan kazneni postupak kod Općinskog suda u Koprivnici broj K-108/15 zbog kaznenog djela prijevare,

- da je tužitelj temeljem kaznenog postupka i svih opisanih okolnosti ishodio poništaj ugovora o kupoprodaji od 19.8.2013. koji je sklopio s SK i to Presudom Općinskog suda u Velikoj Gorici-Stalna služba u Vrbovcu br. 2 P-373/15-5 od 30.4.2015, ali unatoč tome upis prava vlasništva na ime tužitelja nije mogao biti proveden zbog činjenice da je u međuvremenu kao vlasnik došao upisan kupac ĐK, pa je stoga rješenjem z.k. odjela Koprivnica Općinskog suda u Koprivnici br. Z-8632/2014 od 2. srpnja 2015. odbijena provedba rješenja Županijskog suda u Varaždinu Gž-1165/14 od 27.11.2014,

- da je tužitelj protiv ĐK podignuo brisovnu tužbu kod Općinskog suda u Koprivnici pod brojem P-545-2015, te da je taj postupak pravomoćno okončan na način da je tužiteljev tužbeni zahtjev odbijen,

- da je pravomoćnom sudskom odlukom pod brojem P-373/15 obvezana SK na isplatu iznosa od 223.800,00 kn tužitelju s obzirom da je utvrđeno sudskom odlukom poništenje Ugovora o kupoprodaji između tužitelja i SK od 19. kolovoza 2013.

8. Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja zaključuje da je tužena Republika Hrvatska odgovorna za štetu nastalu tužitelju unatoč tome što je kupoprodajni ugovor na temelju kojega je SK upisana kao vlasnica nekretnine poništen pod brojem P-373/15 jer da prethodno nije bilo štetne radnje suda kojom je istoj omogućeno da se protivno ugovornim odredbama kupoprodajnog ugovora upiše kao vlasnica nekretnine i potom je proda trećoj osobi, tužitelj bi i nadalje ostao upisan kao vlasnik nekretnine i ne bi pretrpio štetu u vidu gubitka prava vlasništva nekretnine iako mu nije isplaćena ni kupoprodajna ugovorena cijena.

9. Prvostupanjski sud smatra da tuženik na temelju članka 14. Zakona o sustavu državne uprave („Narodne novine“ br. 190/03, 199/03, 79/07, 150/11, 93/16 i 104/16, dalje: ZSDU) bio na snazi u vrijeme štetnog događaja odgovara za štetu nastalu tužitelju zbog nepravilnoga rada zemljišnoknjižnoga suda. Ocijenio je da „kupoprodajni ugovor na kojem je utemeljena uknjižba prava vlasništva u korist SK nije temeljito pročitan i proučen“ te da SK nije na temelju kupoprodajnoga ugovora trebala biti uknjižena kao vlasnica kupljene nekretnine. Prvostupanjski sud smatra „da je ovlašteni zemljišno-knjižni referent u ovom slučaju kupoprodajni ugovor pomno pročitao i proučio, tada bi uočio proturječje između odredbe sadržane u toč. III kupoprodajnog ugovora ispisane tiskanim tekstom u kojoj se navodi da prodavatelj ovlašćuje kupca da na temelju tog ugovora ishodi uknjižbu prava vlasništva na svoje ime i odredbe rukom pisane toč. VIII tog ugovora koja u odnosu na odredbu toč. III ima prednost, jer je napisana rukom i odgovara stvarnoj volji stranaka, a činjenica da se u predmetnom rješenju to proturječje ne navodi niti se u njemu obrazlaže zbog čega sud dopušta uknjižbu unatoč tim proturječnim odredbama. To proturječje nije niti uočeno, dakle Kupoprodajni ugovor na kojem je utemeljena uknjižba prava vlasništva u korist SK nije temeljito pročitan i proučen. Nadalje tiskani ugovor temeljem kojeg je z.k. referent dopustio SK upis prava vlasništva na nekretnini imao je brojne nedostatke, a zbog kojih je trebalo inače obratiti povećanu pažnju u njegovoj provedbi u zemljišnim knjigama, nije naveden z.k. uložak za nekretninu koja je predmetom ugovora, a bjanko odredbe o plaćenoj kupoprodajnoj cijeni uopće nisu popunjene, pa je utoliko više takav ugovor trebalo detaljnije proučiti, osobito u dijelu rukom pisanih specifičnih odredbi, koje imaju prednost pred unaprijed tiskanim odredbama, što se posebno tiče tiskane klauzule intabulandi u toč. III. ugovora.

9.1. Inače upisi u zemljišnu knjigu mogu se odobriti samo na temelju isprava koje su sastavljene u obliku propisanom za njihovu valjanost, a iz isprave mora biti vidljiv pravni temelj, a oblici za valjanost pojedinih pravnih poslova propisuju se u raznim propisima s kojima z.k. referent treba biti upoznat, a po potrebi se u vezi s tim se može savjetovati sa zemljišnoknjižnim sucem.

9.2. Nadalje je utvrđeno da rješenje o upisu prava vlasništva u korist SK od 30. kolovoza 2013. utemeljeno na kupoprodajnom ugovoru koji nije bio podoban za upis prava vlasništva, jer mu nije bio priložen i dokaz o isplati, koje je provedeno istoga dana, je potom otpremljeno tek nakon 2 mjeseca, pa tužitelj nije bio u mogućnosti prije reagirati na to prigovorom, a predlagateljica SK je u međuvremenu mogla duže vrijeme nesmetano raspolagati nekretninom iako nije platila ugovorenu kupoprodajnu cijenu, što je i učinila 1. 10. 2013. prodajom iste ĐK, koji je kao vlasnik te nekretnine upisan 7.10.2013.

9.3. Prema mišljenju ovog suda takvo postupanje se ne može okvalificirati kao savjesno postupanje prema zauzetom pravnom shvaćanju konkretne pravne situacije, kao što tvrdi tuženik u svom odgovoru na tužbu, već je to postupanje nedvojbeno suprotno uobičajenom ili propisanom načinu postupanja u takvim slučajevima, pa postoji bitan otklon od uobičajenog postupanja ili postupanje suprotno usvojenim stajalištima, a takav nepravilan rad je u ovom slučaju povezan s istovremenim nezakonitim radom, odnosno s postupanjem suprotno propisima koji se odnose na upis promjena stanja u zemljišnim knjigama. Takvo nepravilno postupanje nije otklonjeno niti u povodu podnesenog prigovora protiv Rješenja o upisu prava vlasništva u korist SK, već je isto potvrđeno Rješenjem donesenim 8. siječnja 2014. u kojem se navodi da su točkom VIII kupoprodajnog ugovora stranke ugovorile razloge odustajanja od ugovora koji nisu relevantni za uknjižbu prava vlasništva na nekretninama, iako se u toj točci jasno navodi da se "uknjižnost dozvoljava nakon isplate", jer je SK prije donošenja tog rješenja, nakon što je na temelju Rješenja donesenog po ovlaštenom zemljišnoknjižnom referentu upisana kao vlasnica predmetne nekretnine, istu 1.10.2013. prodala ĐK, koji je potom uknjižen kao vlasnik iste na temelju Rješenja Općinskog suda u Koprivnici broj: Z-7592/2013. Tužitelj je dakle dokazao postojanje nepravilnog rada suda, odnosno protupravnost štetne radnje u objektivnom smislu. Dokazao je i da mu je zbog toga nastala šteta, a i uzročno-posljedičnu vezu između navedene štetne radnje i nastale mu štete.

10. S obzirom na činjenično stanje utvrđeno tijekom postupka to je očito prijeporno kako Zemljišnoknjižni sud treba postupati kad odlučuje o prijedlogu za upis u zemljišnu knjigu suda na temelju privatne isprave, kao u konkretnom slučaju, gdje u popunjenom obrascu (formularu) u kojem je unaprijed formuliran tekst isti bude u suprotnosti sa dopisanim tekstom.

11. Prema odredbi članka 54. stavka 1. Zakona o zemljišnim knjigama (“Narodne novine“ br. 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13, dalje: ZZK) propisano je da privatne isprave na temelju kojih se može dopustiti uknjižba između ostaloga trebaju sadržavati i izričitu izjavu onoga čije se pravo ograničava, opterećuje, ukida ili prenosi na drugu osobu da pristaje na uknjižbu, s time da se takva izjava može dati i u posebnoj ispravi ili u prijedlogu za upis, kao i da onaj čije se pravo ograničava, opterećuje, ukida ili prenosi na drugu osobu može pristanak za uknjižbu dati uvjetno ili oročeno izričitom izjavom na ispravi. Upisi u zemljišne knjige mogu se provoditi samo uz obostranu privolu osobe koja upisom stječe pravo i osobe čije se pravo upisom ograničava, prenosi ili na drugi način ukida. Dakle, osoba čije se pravo upisom ograničava ili prestaje svoj pristanak za upis daje u klauzuli intabulandi, izričitoj i strogo formalnoj izjavi, da pristaje na uknjižbu kojom se njezino knjižno pravo ograničava, opterećuje, ukida ili prenosi na drugu osobu. Prema načelu zakonitosti zemljišnoknjižni je sud po službenoj dužnosti dužan ispitati postoje li sve zakonske pretpostavke za upis u zemljišne knjige (članak 108. ZZK), te tako i proizlazi li utemeljenost prijedloga iz sadržaja podnesenih isprava. O tim pretpostavkama sud odlučuje isključivo ispitivanjem prijedloga za upis i njihovih priloga, a prema zemljišnoknjižnom stanju u trenutku kada je prijedlog stigao sudu (članak 107. stavak 1. ZZK). Za dozvolu i provedbu zemljišnoknjižnog upisa moraju se ispuniti opće pretpostavke upisa (materijalne pretpostavke prema člancima 40. do 44. ZZK, postupovne pretpostavke prema člancima 95. do 99., 102. do 119. i 123. do 128. ZZK), pa se tako, prema članku 44. st. 1. ZZK, upisi u zemljišnu knjigu mogu dopustiti samo na temelju isprava koje nemaju očitih nedostataka koji dovode u sumnju njihovu vjerodostojnost.

12. U tome smislu može se zaključiti da zemljišnoknjižni sud mora voditi računa o tome sadrži li privatna isprava na temelju koje se zahtijeva uknjižba izričitu izjavu onoga čije se pravo ograničava, opterećuje, ukida ili prenosi na drugu osobu da pristaje na uknjižbu, odnosno, je li taj pristanak ipak uvjetan, a ako je, čime. Ako je pristanak uvjetan valja utvrditi je li uvjet ispunjen. Ako pak iz isprave iz bilo kojega razloga, pa i zato što je ono što je otisnuto na formularu koji je podloga za sastavljanje isprave u suprotnosti s onim što je dopisano, uopće nije jasno radi li se o bezuvjetnome ili uvjetnome pristanku, takva isprava ne bi bila podobna za uknjižbu stvarnoga prava, pa i prava vlasništva.

12.1. Zemljišnoknjižni referent nije ovlašten tumačiti u smislu članaka 319. i 320. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23), ali dužan je protumačiti sadržaj isprave na temelju koje se zahtijeva upis kako bi utvrdio radi li se o ispravi na temelju koje se može odrediti upis prema prethodno izloženim pravilima iz ZZK-a.

13. Zemljišnoknjižni postupak je strogo formalan postupak i sud se ne bavi utvrđenjem činjenica između stranaka ali prilikom odlučivanja o prijedlogu za uknjižbu zemljišnoknjižni sud ispituje postojanje pretpostavki propisanih odredbom članka 108. ZZK-a.

14. Upis se mora provoditi samo na temelju isprava koje na nedvojben način dokazuju određene činjenice. Kada ugovor sadrži jasne i nedvosmisleno izraženo volje stranaka tada nema potrebe za tumačenjem međutim ako se ipak radi o spornim odredbama ugovora kao što je u konkretnom slučaju navedeno u točci III. i točci VIII. Ugovora ("dozvoljava se uknjiženost nakon isplate") iz kojih je ipak vidljiva volja ugovornih stranaka, a okolnosti ovog slučaja ukazuju na nezakonito postupanje SK, sud mora protumačiti namjeru ugovaratelja prilikom sklapanja ugovora odnosno protumačiti odredbe ugovora kako na to ukazuje Vrhovni sud Republike Hrvatske u revizijskoj odluci (Rev-883/23).

15. S obzirom na pravno shvaćanje Ustavnog suda Republike Hrvatske, sadašnja sudska praksa se temelji na objektivnom kriteriju odgovornosti države za štetu. Prema pravnom shvaćanju kriterij objektivne odgovornosti države za štetu zbog nezakonitog ili nepravednog rada tijela državne uprave, tijela jedinice lokalne i područne samouprave odnosno pravnih osoba koje imaju javne ovlasti u povjerenim im poslovima državne uprave temelji se na načelu uzročnosti, a ne načelu krivnje. Ustavni sud je u svojoj odluci od 21. veljače 2007. U-III-2314/2006 iznio stav kako je za postojanje odgovornosti potrebno da su kumulativno ispunjene pretpostavke i to da se radi o nezakonitom ili nepravilnom radu gore navedenih tijela, da mora postojati šteta koja je zbog nezakonitog ili nepravednog rada nastala tužitelju te da mora postojati uzročna veza između nezakonitog ili nepravednog rada te nastale štete kao neposredne posljedice istog.

16. Odgovornost Republike Hrvatske za rad zemljišno knjižnog suca i zemljišno knjižnog službenika određena je ZZK jer navedeni Zakon jedinstven je po svom javnom određenju objektivne odgovornosti države za nastalu štetu (npr: nepravilno unošenje plombe, pogreške u vođenju zemljišne knjige i dr.) tako da je objektivna odgovornost države jasno propisana zakonom i oštećena strana ne mora dokazivati krivnju štetnika koji je svojom nezakonitim ili nepravilnim radom prouzročio štetu.

17. Štetna radnja može se sastojati u postupanju suprotno nekom propisu ili postupanju suprotno pravilima struke i propisanom načinu obavljanja djelatnosti ili se može raditi o propuštanju postupanja po propisu ili u skladu s pravilima struke. Dakle, štetna radnja koja je građanski delikt može se sastojati u činjenju ili nečinjenju. Daljnja pretpostavka, koja je zapravo posebna pretpostavka, odnosi se na činjenicu je li štetna radnja počinjena u obavljanju poslova državne uprave. Ona mora biti vezana za određeno postupanje koje čini poslove državne uprave.

18. Nezakonit rad očituje se kao postupanje suprotno zakonu, drugom propisu ili općem aktu, ili propuštanje primjene zakona, drugog propisa ili općeg akta, dok se nepravilan rad očituje kao činjenje ili nečinjenje suprotno uobičajenom ili propisanom načinu obavljanja djelatnosti. U odnosu na obavljanje poslova državne uprave to bi značilo da postoji bitan otklon od uobičajenog postupanja ili postupanje suprotno usvojenim stajalištima. Nepravilan rad u pravilu može biti povezan s istovremenim nezakonitim radom, odnosno s postupanjem suprotno nekom propisu ili propuštanju primjene propisa. Ukoliko bi tijekom postupka osoba koja obavlja poslove državne uprave postupala suprotno uobičajenom i propisanom načinu vođenja postupka radilo bi se ujedno i o postupanju suprotno zakonu ili podzakonskom aktu koji propisuje postupovne norme i proceduru postupanja.

19. Slijedom navedenog proizlazi da je tužitelj dokazao da su kumulativno ispunjene pretpostavke za odgovornost tužene za naknadu štete koja je tužitelju nastala gubitkom vlasništva objekta.

20. Postupanje zk referenta nije bilo savjesno niti je njegovo postupanje otklonjeno povodom prigovora od strane zk suca.

21. Uostalom iz spisa proizlazi a s naslova kaznene odgovornosti SK da nije ispoštovala obvezu prema tužitelju (kupoprodajna cijena) jer zk sud po žalbi tužitelja (koja odluka je pravomoćna) u konačnici je odbio SK za upis prava vlasništva uz obrazloženje da isprava na temelju koje je tražena uknjižba nije sadržavala bezuvjetni pristanak na prijenos prava vlasništva.

22. Inače u spisu na temelju kojih se zahtjeva upis osobe mora biti naveden sadržaj za koji ne postoji opasnost glede opravdanog upisa odnosno izričita odredba o načinu i prijenosu prodaje nekretnine u posjed.

23. Stoga kako tekst u točci VIII. Ugovora ukazuje da nije jasno zašto bi se uknjižba uopće dopuštala nakon isplate "stanarine" koju kupac mora platiti samo ako odustane od kupoprodaje, a to se nije dogodilo, jer ako nema kupoprodaje nema ni uknjižbe.

24. Uostalom kako je navedeno iz sadržaja ugovora ne proizlazi bezuvjetan tužiteljev pristanak na prijenos prava vlasništva.

25. Slijedom navedenog žalba tužene nije osnovana jer upravo postupanjem zk suda nastala je šteta tužitelju jer očito SK čini kazneno djelo ali nakon što joj je omogućen upis u zemljišnu knjigu suda iako nisu bile ispunjene pretpostavke za upis.

26. Visina štete je pravilno utvrđena. Prema mišljenju ovog suda sud prvog stupnja je ipak zaključio da se taj iznos može prihvatiti kao iznos za koji je tužitelj u ovom slučaju oštećen, jer je iz Kupoprodajnog ugovora od 1. listopada 2013. sklopljenog između SK i ĐK koji je priložen tužbi, a nalazi se i u spisu predmeta broj: P-545/15., razvidno da je SK nakon što je predmetna nekretnina u zemljišnim knjigama upisana na njezino ime na temelju kupoprodajnog ugovora sklopljenog s tužiteljem, tu nekretninu 1. listopada prodala ĐK po cijeni od 45.000 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti tog iznosa, dakle po cijeni većoj od one koju je tužitelj ugovorio s SK. Kako je to očito nedvojbeno tržišna vrijednost nekretnine, to tužitelj na ime naknade štete može potraživati utuženi iznos, koji je manji od te realizirane kupoprodajne cijene.

27. Žalbeni navodi tužitelja glede odbijajućeg dijela nisu osnovani s obzirom na obrazloženje suda prvog stupnja koje u potpunosti prihvaća žalbeni sud i na isto upućuje žalitelja radi izbjegavanja neposrednog ponavljanja, a što je u skladu s odredbom članka 29. ZOO-a.

28. Također su neosnovani žalbeni navodi glede troškova postupka koje je sud prvog stupanja sukladno odredbi članka 154. ZPP-a pravilno utvrdio što je u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23).

29. Trošak revizijskog postupka utvrđen je na osnovu navedene Tarife – Tbr. 10 u dosuđenom iznosu, pa je sukladno odredbi članka 166. ZPP-a odlučeno kao u izreci i obvezana tužena na snašanje navedenog troška, a sve u granicama visine zahtjeva tužitelja (list 184 spisa).

30. Trošak sastava odgovora na prijedlog za reviziju i sastav revizije nije priznat – članak 155. stavak 1. ZPP-a.

U Splitu, 16. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća

Dragica Samardžić