Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-1402/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, po sucu ovog suda Ani Grbavac, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice 1. AR, (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa] – [adresa] i 2. ŽR, (OIB: [osobni identifikacijski broj]), iz [adresa] – [adresa], obje zastupane po punomoćnicima Mariji Erdec i Emilu Erdecu, odvjetnicima iz Malog Lošinja, protiv tužene OR, (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupane po punomoćniku Adeli Budinić – Kušeta, odvjetnici iz Malog Lošinja, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tužene protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Malom Lošinju, poslovni broj Psp-75/2025-4 od 26. veljače 2026., dana 16. srpnja 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužene kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Malom Lošinju, poslovni broj Psp-75/2025-4 od 26. veljače 2026.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem suđeno je:

I. Utvrđuje se da je tužena smetala tužiteljice u posljednjem mirnom posjedu prava služnosti pješačke pješke staze na č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao poslužne nekretnine od javnog puta koji nosi oznaku č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nastavno uz istočni i sjeverni dio kuće izgrađene na č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u širini od 0,60 do 1,80 metra, a za korist svagdašnjeg vlasnika č. zgr. [katastarska čestica] i č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao povlasnih nekretnina, što su tužiteljice saznale dana 2. kolovoza 2023. godine, na način što je u prolaz čestice [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], uzduž dijela istočne fasade kuće kbr.26, koji služi kao pješački prolaz do nekretnina č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i do č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], postavila željezni portun i isti zaključala, slijedom čega joj se nalaže uspostava ranijeg posjedovnog stanja uklanjanjem željeznog portuna sa prolaza oko čestice [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koji služi kao pješački prolaz do nekretnina č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i do č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], odnosno predajom ključa željeznog portuna, te joj se zabranjuje svako takvo i tome slično smetanje.

II. Tuženoj se ujedno nalaže da nadoknadi tužiteljicama troškove parničnog postupka u iznosu od 1.481,16 eura (tisućučetristoosadesetjedaneurišesnaestcenti), u roku od 8 (osam) dana

2. Protiv prvostupanjskog rješenja žali se tužena pobijajući isto zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 128/22 i 155/23- dalje: ZPP) predlažući da drugostupanjski sud preinači pobijano rješenje i odbije tužbeni zahtjev tužiteljica kao neosnovan.

3. Odgovor na žalbu je podnesen u kojem se navodi da nisu osnovani žalbeni navodi žaliteljice pa se predlaže žalbu odbiti.

4. Žalba tužene nije osnovana.

5. Predmet spora predstavlja zahtjev tužiteljica za posjedovnom zaštitom posjeda prava služnosti pješačke staze na čest. zem. [katastarska čestica], kao posluženoj nekretnini.

6. Između stranka nije sporno da je rješenjem Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Malom Lošinju, poslovni broj Psp-73/2023-14 od 19. prosinca 2024. odbijen zahtjev tužiteljica za pružanjem posjedovne zaštite koje rješenje je po žalbi istih ukinuto rješenjem Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1354/2025-2 od 7. listopada 2025. i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

7. Po provedenom postupku prvostupanjski sud je utvrdio slijedeće činjenice:

- da tužena nije osporila navode tužiteljica da je upravo ona na nekretninu č. zem. [katastarska čestica] postavila metalna vrata, ista zaključala, te da tužiteljicama odbija predati ključeve od brave,

- da iz iskaza tužiteljice AR i svjedoka LR proizlazi da su tužiteljica i navedeni svjedok zaključani portun zatekle u kolovozu 2023. kada su skupa došle u Ustrine, odnosno da je to bilo 1. ili 2. kolovoza 2023. kako je iskazala svjedok LR,

- da iz iskaza tužiteljice AR proizlazi da je ona u Ustrinama bila u svibnju 2023. i da tada portun nije bio postavljen,

- da portun nije bio postavljen u svibnju 2023. da je potvrdio svojim iskazom i svjedok CR, koji je također potvrdio navode tužiteljice AR i svjedoka LR, iz kojih iskaza proizlazi da je zaključani portun tužiteljica

AR zatekla u kolovozu 2023.,

- da je i svjedok TR iskazala da predmetni portun nije vidjela do ljeta 2023., a svjedok VR također iskazuje da je prijeporni portun postavljen 2023.,

- da je sud iz iskaza tužiteljice AR, svjedoka ER, CR i TR, te VR sa sigurnošću utvrdio da je predmetni portun na nekretninu č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] tužena postavila u periodu prije kolovoza 2023., odnosno u periodu između jeseni 2022. i početka kolovoza 2023.,

- da iz navoda stranaka kao i iskaza svjedoka ARLsuprug tužene, CR, LR, proizlazi da su tužiteljice prije postavljanja predmetnog portuna na navedenu nekretninu bile u posljednjem mirnom posjedu prava služnosti pješačkog prolaza preko iste nekretnine,

- da navodi svjedoka ARL i tužene OR o tome da se tužena uvijek protivila prolasku tužiteljica, odnosno korištenju predmetne nekretnine za prolaz, nije dokaz da tužiteljice nisu bile u mirnom posjedu prava služnosti pješačke staze na predmetnoj čest. zem.,

- da iz iskaza svjedoka ARL i same tužene proizlazi utvrđenim da su se tužiteljice i pored verbalnih zabrana i negodovanja tužene, i u prisustvu tužene nastavile služiti predmetnom pješačkom stazom, odnosno nastavile izvršavati posjed prava služnosti pješačke staze,

- da je sud na ročištu 23. veljače 2026. odbio prijedlog punomoćnika tužene da se dopunski saslušaju tužena i svjedok ŽRL na okolnost da su tužiteljice nakon 2016. kada je odbijen njihov zahtjev za upis prava služnosti prolaza prijeporom, zahtijevale da im tužena dopusti da prijeporom prolaze, koji dokazni prijedlog su mogla staviti i ranije u postupku.

8. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud zaključuje da su tužiteljice bile mirne posjednice prava služnosti pješačke staze na č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], da je tužena u kolovozu 2023. na pješačku stazu postavila portun kojeg je zaključala, odbila tužiteljicama dati ključeve portuna, i da je tužena onemogućila tužiteljice u korištenju predmetne pješačke staze, odnosno isključila tužiteljice od dotadašnjeg posjeda prijepora. Vlasništvo nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] i činjenica je li tužiteljice do svojih nekretnina imaju pristup preko drugih nekretnina, da nisu od značaja za ovaj parnični postupak. Mada tužiteljica ŽR, a kako i sama iskazuje i kako proizlazi iz iskaza tužiteljice AR, svjedoka LR i CR nije u kolovozu 2023. bila prisutna u Ustrinama i osobno vidjela zaključan portun, iz njenog iskaza, iskaza tužene, te svjedoka ARL, sud da je utvrdio da su tužiteljice i u ljeto 2022. i 2023. prolazile prijeporom, a svjedok ŽRL da je iskazao da su upravo tužiteljice osobe koje je on prije postavljanja portuna vidio kao zadnje osobe koje su prolazom prošle, pa da je zahtjev tužiteljica prihvaćen sukladno odredbi čl. 21. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10 i 143/12-dalje: ZV).

9. Nije u pravu žaliteljica kada ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP jer pobijana odluka nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, njezina je izreka razumljiva, ne proturječi sama sebi ni svojim razlozima, odluka ima jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, o tim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, kao što nije u pravu kada navodi da se prvostupanjsko rješenje temelji na pogrešnom i nepotpuno utvrđenom činjenicom stanju.

10. Također nije u pravu kada navodi da se prvostupanjsko rješenje temelji na pogrešnom i nepotpuno utvrđenom činjenicom stanju te da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo, kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljica.

11. Naime, sud prvog stupnja, ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je na temelju nespornih činjenica, kao i onih utvrđenih na temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene (članak 8. ZPP) potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje

12. Člankom 21. ZV propisano je da koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda.

13. Odredbom čl. 22. st. 1. ZV propisano je da je posjednik kojem je posjed samovlasno smetan ovlašten štititi svoj posjed putem suda zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kako je bilo u času smetanja, te zabrani tako ili slično smetanje ubuduće dok je st. 2. ZV propisano da sud pruža zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu.

14. Posjed predstavlja faktično stanje zaštićeno pravom, te unatoč zaštiti koju pravni poredak pruža posjedu, posjed nije pravo, pa ni njegova pravna zaštita nije istovjetna pravnoj zaštiti vlasništva. Cilj je posjedovne parnice uspostaviti ono posjedovno stanje koje je postojalo prije smetanja. U toj je parnici rasprava ograničena na činjenicu posljednjeg mirnog posjeda i čin smetanja.

15. Iz navoda tužbe i sadržaja spisa proizlazi da tužiteljice traže zaštitu od smetanja posjeda prava služnosti pješačkog prolaza preko dijela nekretnine koje je tužena zemljišnoknjižni vlasnik.

16. Posjed prava ima osoba koja faktično izvršava sadržaj prava stvarne služnosti glede neke nekretnine.

17. Samo posjed prava stvarne služnosti uživa posjedovnu zaštitu, jer je isključena mogućnost postojanja nekog drugog posjeda prava (čl. 10. st. 5 ZV).

18. Stoga je pravilno prvostupanjski sud na temelju utvrđenih činjenica, koje imaju uporište u izvedenim dokazima, zaključio da su tužiteljice bili u mirnom posjedu prava služnosti pješačkog prolaz preko nekretnine tužene, koja ih je postavljanjem portuna onemogućila u prolazu, a samo protivljenje tužene prolasku tužiteljica do svoje nekretnine, odnosno verbalno neslaganje sa time da tužiteljice izvršavaju svoje pravo prolaska preko nekretnine tužene nije dovoljna osnova za gubitak posjeda.

19. Dakle, ono što je u predmetnoj parnici pravno relevantno je to, jesu li tužiteljice bile u posljednjem mirnom posjedu prava služnosti pješačkog prolaza preko predmetne nekretnine, što su iste i dokazale, pa su neodlučni navodi tužene o eventualnom postojanju alternativnih putova do njihove nekretnina, legalizaciji objekta obzirom da to nije odlučno u postupku smetanja posjeda, a s obzirom na sadržaj odredbe čl. 22. st. 2. ZV i čl. 441. ZPP prema kojoj odredbi će se raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničiti samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja, a isključeno je raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete.

20. Navod tužene da tužiteljica ŽR nije bila prisutna u trenutku smetanja je neosnovan. Naime za zaštitu posjeda nije odlučno jeli posjednik osobno prisutan u trenutku smetanja, već je odlučno je li imao posjed koji mu je smetan, pa kako je do postavljanja portuna ista prolazila prijeporom, odnosno koristila prolaz preko nekretnine tužene to je osnovano prvostupanjski sud zaključio da se radi o smetanju posjeda prava služnosti pješačke staze u odnosu na istu.

21. Također je neosnovano pozivanje tužene na odredbu čl. 24. st. 2. ZV jer se ne radi o suposjedu između suposjednika iste stvari već o smetanju posjeda prava služnosti prolaza preko čest. zem. [katastarska čestica].

22. Osporavajući navedena činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda žaliteljica se u svojim žalbenim navodima zadržava na tome da sudskoj ocjeni dokaza suprotstavlja vlastitu ocjenu dokaza. Sudska ocjena dokaza koju je učinio prvostupanjski sud i koja je prihvaćena od strane drugostupanjskog suda suglasna je odredbi članka 8. ZPP i takva ocjena dokaza žalbom nije dovedena u sumnju jer nema proturječja između obrazloženja prvostupanjskog rješenja i izvedenih dokaza. Budući da su tužiteljice dokazale da su bile zadnje mirne posjednice predmeta spora i pretpostavke za pružanje zaštite a sukladno odredbama ZV to je osnovano prvostupanjski sud prihvatio zahtjev tužiteljica.

23.. Pravilna je i odluka o trošku postupka koja je valjano utemeljena na odredbi čl. 154. stavak 1. i čl. 155. ZPP koja žalbenim navodima nije dovedena u sumnju.

24. Kako na izložen način nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi, valjalo je žalbu tužene odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje, slijedom čega je riješeno kao u izreci (članak 380. točka 2. ZPP).

U Splitu, 16. srpnja 2026.

Sudac:

Ana Grbavac