REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Splitu

Gundulićeva 29 a, Split

Poslovni broj Gž-2215/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Dragice Samardžić, kao predsjednice vijeća, Vesne Kuzmičić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, Ankice Matić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja protutužitelja (dalje: tužitelja) LU, pok. L, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po punomoćniku Zoranu Mimica, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika- protutuženika (dalje: tuženika) ĆU, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po punomoćniku Dario Čajo, odvjetniku u Kaštel Kambelovcu, radi utvrđenja i predaje po tužbi ĆU, zastupan po punomoćniku Dariu Čaji, odvjetniku u [adresa], protiv LU OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Zoranu Mimica, odvjetniku u Splitu, radi utvrđenja, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1297/2019 (spojen P-1276/2016) od 29. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 16. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

i

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja, a prihvaća kao osnovana žalba tuženika te se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1297/2019 od 29. svibnja 2025.:

- potvrđuje:

u dijelu pod točkom I., II. i u dosuđujućem dijelu pod točkom III. izreke,

- preinačuje:

u odbijajućem dijelu pod točkom III. izreke ne način da se u navedenom dijelu sudi:

"Usvaja se protutužbeni zahtjev tuženika koji glasi:

"za a) 2/8 dijela cijelog na nekretnini označenoj kao čest. zgr. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koji je suvlasnički udio isključivo i neodvojivo povezan sa samostalnom uporabnom cjelinom - stanom na II. katu zgrade izgrađene na čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], i to stana površine od ukupno 85,57 m[2] označenog u vještvu sudskog vještaka Zvonimira Rubića iz Splita od 3. siječnja 2013.g. kao tlocrt stana na II. katu za cijelo, a koji stan se sastoji od predprostora površine 10,39 m[2] , kuhinje i blagovaone površine 13,76 m[2] , spreme površine 3,66 m , dnevnog boravka površine 15,68 m[2] , kupatila površine 6,55 m , hodnika površine 7,06 m , sobe 1 površine 10,51 m[2] , sob 2 površine 6,61 m i sobe 3 površine 11,35 m , te b) 1/8 dijela cijelog na nekretnini označenoj kao čest. zgr. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koji je suvlasnički udio isključivo i neodvojivo povezan sa samostalnom uporabno cjelinom - ½ dijela potkrovlja zgrade sagrađene na čest. zgr. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koji u naravi čini istočne prostorije u pokrovlju označene u vještvu sudskog vještaka Zvonimira Rubića iz Splita od 3. siječnja 2013.g kao prostor 1, površine 40,18 m[2] i terasa 1, površine 15,56 m[2] za cijelo, a koji suvlasnički udjeli su povezani s odgovarajućim suvlasničkim dijelom čitave nekretnine i zajedničkim dijelovima zgrade, pa se tuženik-protutužitelj ĆU ovlašćuje da temeljem ove presude uz prilaganje dokaza da je isplatio DU iznos od 15.000,00 eura plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja, zatraži i postigne upis svog prava vlasništva na nekretnini označenoj kao čest. zgr. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za 3/8 dijela, uz istovremeno brisanje prava vlasništva s imena DU za 3/8 dijela".

Ukida:

u dijelu pod točkom IV. i V. izreke.

II. Preinačuje se odluka o troškovima postupka sadržana u točki VI. izreke presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1297/2019 od 29. svibnja 2025. godine tako da se rješava:

"Nalaže se tužitelju LU naknaditi tuženiku parnični trošak odmjeren sa 9.312,99 EUR sve sa zakonskom zateznom kamatom propisanom odredbom članka 29. stavak 2. ZOO-a koje teku od presuđenja do isplate.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

I. Odbija se glavni tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Utvrđuje se da je ništetan ugovor o kupoprodaji stana na drugom katu i polovine potkrovlja kao čest. zgr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], anagrafske oznake [adresa], a sklopljen dana 20. siječnja 2005.godine između tužitelja VU, pok. L kao prodavatelja i tuženika ĆU kao kupca.

Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe preda tužitelju slobodan od osoba i stvari u posjed stan na drugom katu površine 85,57 m2 označen u vještvu sudskog vještaka Zvonimira Rubić "Split, 03. siječnja 2013.godine" kao tlocrt stana na drugom katu, te istočnih prostorija u potkrovlju označene kao prostor 1 i terasa 1 tlocrta prostorija u potkrovlju u vještvu sudskog vještaka Zvonimira Rubić "Split, 03. siječnja 2013.godine", a sve položeno u objektu označeno kao čest.zgr.

[katastarska čestica] K. O. [katastarska općina]." kao neosnovan.

II. Odbija se podredni tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Utvrđuje se da je raskinut Ugovor o prodaji stana na drugom katu i polovine potkrovlja označen kao čest. zgr. [katastarska čestica] k. o [katastarska općina], anagrafske oznake [adresa], a sklopljen dana 20. siječnja 2005.godine između tužitelja VU, pok. L kao prodavatelja i tuženika Ć MU kao kupca. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe preda tužitelju slobodan od osoba i stvari u posjed stan na drugom katu površine 85,57 m2 označen u vještvu sudskog vještaka Zvonimira Rubić "Split, 03. siječnja 2013.godine" kao tlocrt stana na drugom katu, te istočnih prostorija u potkrovlju označene kao prostor 1 i terasa 1 tlocrta prostorija u potkrovlju u vještvu sudskog vještaka Zvonimira Rubić "Split, 03. siječnja 2013.godine", a sve položeno u objektu označeno kao čest. zgr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina].'' kao neosnovan.

III. Usvaja se djelomično protutužbeni zahtjev tuženika- protutužitelja koji glasi: ''1. Utvrđuje se da je tuženik - protutužitelj ĆU temeljem Ugovora o kupoprodaji kojeg je kao kupac zaključio s tužiteljem-protutuženikom DU kao prodavateljem od dana 20. 01.2005.g. u [adresa] stekao valjani pravni osnov prava vlasništva na nekretnini označenoj kao čest. zgr. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], dok se u preostalom dijelu koji glasi: "za a) 2/8 dijela cijelog na nekretnini označenoj kao čest. zgr. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koji je suvlasnički udio isključivo i neodvojivo povezan sa samostalnom uporabnom cjelinom

- stanom na II. katu zgrade izgrađene na čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], i to stana površine od ukupno 85,57 m2, označenog u vještvu sudskog vještaka Zvonimira Rubića iz Splita od 03. siječnja 2013.g. kao tlocrt stana na II. katu za cijelo, a koji stan se sastoji od predprostora površine 10,39 m2, kuhinje i

blagovaone površine 13,76 m2, spreme površine 3,66 m2, dnevnog boravka površine 15,68 m2, kupatila površine 6,55 m2, hodnika površine 7,06 m2, sobe 1 površine 10,51 m2, sobe 2 površine 6,61 m2 i sobe 3 površine 11,35 m2, te b) 1/8 dijela cijelog na nekretnini označenoj kao čest. zgr. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koji je suvlasnički udio isključivo i neodvojivo povezan sa samostalnom uporabnom cjelinom - ½ dijela potkrovlja zgrade sagrađene na čest. zgr. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koji u naravi čini istočne prostorije u pokrovlju označene u vještvu sudskog vještaka Zvonimira Rubića iz Splita od 03. siječnja 2013.g. kao prostor 1, površine 40,18 m2 i terasa 1, površine 15,56 m2, za cijelo, a koji suvlasnički udjeli su povezani s odgovarajućim suvlasničkim dijelom čitave nekretnine i zajedničkim djelovima zgrade, pa se tuženik-protutužitelj ĆU ovlašćuje da temeljem ove presude uz prilaganje dokaza da je isplatio DU iznos od 15.000,00 eura plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja, zatraži i postigne upis svog prava vlasništva na nekretnini označenoj kao čest. zgr. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za 3/8 dijela, uz istovremeno brisanje prava vlasništva s imena DU za 3/8 dijela." odbija kao neosnovan, kao i u dijelu koji glasi: "2. Nalaže se tužitelju DU nadoknaditi tuženiku MU parnični trošak.'' djelomično odbija kao neosnovan.

IV. Odbija se podredni protutužbeni zahtjev tuženika – protutužitelja koji glasi: "Mijenja se Ugovor o kupoprodaji zaključen dana **.**.2005.g. u [adresa] D između DU kao prodavatelja i TU kao kupca na način da isti glasi:

Članak 1.

Prodavatelj DU prodaje, a kupac ČU kupuje:

a) suvlasnički udio od 2/8 dijela cijelog na nekretnini označenoj kao čest. zgr. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koji je isključivo i neodvojivo povezan sa samostalnom uporabnom cjelinom - stanom na II. katu zgrade izgrađene na čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], i to stana površine od ukupno 85,57 m2, označenog u vještvu sudskog vještaka Zvonimira Rubića iz Splita od 03. siječnja 2013.g. kao tlocrt stana na II. katu za cijelo, koji stan se sastoji od predprostora površine 10,39 m2, kuhinje i blagovaone površine 13,76 m2, spreme površine 3,66 m2, dnevnog boravka površine 15,68 m2, kupatila površine 6,55 m2, hodnika površine 7,06 m2, sobe 1 površine 10,51 m2, sobe 2 površine 6,61 m2 i sobe 3 površine 11,35 m2, te

b) suvlasnički udio od 1/8 dijela cijelog na nekretnini označenoj kao čest. zgr. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koji je isključivo i neodvojivo povezan sa samostalnom uporabnom cjelinom - ½ dijela potkrovlja iste te zgrade, koji u naravi čini istočne prostorije u potkrovlju označene u vještvu sudskog vještaka Zvonimira Rubića iz Splita od 03. siječnja 2013.g. kao prostor 1, površine 40,18 m2 i terasa 1, površine 15,56 m2, za cijelo, a koja zgrada je položena na čest. zgr. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i koji suvlasnički udjeli su povezani s odgovarajućim suvlasničkim dijelom čitave nekretnine i zajedničkim dijelovima zgrade.

Članak 2.

Ugovorne strane utvrđuju kupoprodajnu cijenu za nekretnine iz čl. 1. ovog Ugovora u iznosu od 40.000,00 eura plativo u kunama po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja. 4

Članak 3.

Kupac je prodavatelju do sada isplatio iznos od 25.000,00 eura plativo u kunama po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja, te mu je dužan preostali iznos od 15.000,00 eura u kunama po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja isplatiti u roku od 15 dana.

Članak 4.

Prodavatelj ovlašćuje kupca da temeljem ovog ugovora, uz prilaganje dokaza da je prodavatelju isplatio preostali dio kupoprodajne cijene iz čl. 3. ovog ugovora u iznosu od 15.000,00 eura u kunama po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja u cijelosti, zatraži i postigne upis svog prava vlasništva na ukupno 3/8 dijela čest. zgr. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], uz istovremeno brisanje prava vlasništva s imena prodavatelja u navedenom udjelu od 3/8 dijela.

Članak 5.

Kupac se već nalazi u posjedu predmeta kupoprodaje pa se neće posebno uvoditi u posjed.

Članak 6.

U slučaju spora nadležan je Općinski sud u Splitu.

2. Nalaže se tužitelju DU nadoknaditi tuženiku MU parnični trošak." kao neosnovan.

V. Odbija se podredni protutužbeni zahtjev tuženika – protutužitelja koji glasi: "Nalaže se tužitelju-protutuženiku istovremeno sa predajom stana na drugom katu i polovice potkrovlja, a koji su položeni u zgradi oznake čest. zgr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], [adresa], od strane tuženika-protutužitelja, isplatiti tuženiku-protutužitelju iznos od 25.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan isplate uvećano za zatezne kamate koje teku od dana 20. siječnja 2005.g. pa do 31. prosinca 2007.g. po stopi koju su poslovne banke u mjestu ispunjenja plaćale na štedne uloge u eurima po viđenju, a od 01.01.2008.g. pa do isplate po stopi od 14% godišnje, a u slučaju promjene stope zatezne kamate, prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, kao i iznos od 250.000,00 kuna na ime nužnih i korisnih troškova uvećano za zateznu kamatu koja teče od dana podnošenja ove protutužbe pa do isplate po stopi od 14% godišnje, a u slučaju promjene stope zatezne kamate, prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, te da tuženiku-protutužitelju naknadi parnični trošak." kao neosnovan.

VI. Svaka stranka snosi svoj trošak".

2. Protiv navedene presude žele se obije stranke.

3. Tužitelj izjavljuje žalbu protiv točke I., II. i dosuđujećeg dijela točka III. izreke zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 dalje: ZPP) predlažući presudu u pobijanom dijelu preinačiti sukladno žalbenim navodima.

4. Tuženik izjavljuje žalbu protiv odbijajućeg dijela pod točkom III. te protiv točke IV. i V. izreke kao i u odnosu na odluku o troškovima postupka (točka VI. izreke) zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. ZPP-a uz žalbeni prijedlog da se pobijana presuda preinači sukladno žalbenim navodima odnosno ukine.

5. Na žalbu tužitelja odgovorio je tuženik, u odgovoru je u cijelosti porekao žalbene navode tužitelja te predložio odbijanje žalbe.

6. Žalba tužitelja nije osnovana dok je u cijelosti osnovana žalba tuženika.

7. Predmet ovog postupka čini zahtjev tužitelja na utvrđenje ništetnosti Ugovora o kupoprodaji stana i potkrovlja od 20. siječnja 2005. godine, označenog kao čest. zgr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], anagrafske oznake [adresa], zaključenog između tužitelja, kao prodavatelja i tuženika, kao kupca, kao zahtjev za predaju tužitelju s tog osnova u posjed stana na drugom katu površine 85,97 m2 označenih u vještvu sudskog vještaka Zvonimira Rubića 03. siječanj 2013., kao tlocrt stana na drugom katu te istočnih prostorija u potkrovlju označene kao prostor 1 i terasa 1, tlocrta prostorija u potkrovlju.

7.1. Također, predmet spora je i podredni tužbeni zahtjev tužitelja kojim je traženo utvrditi da je raskinut navedeni ugovor o kupoprodaji i te zahtjev za predaju navedenog stana i potkrovlja tužitelju s tog osnova.

8. Nadalje predmet spora, prvobitno preciziran u postupku P-1276/2016, koji je pripojen ovom predmetu radi zajedničkog raspravljanja i odlučivanja, čini zahtjev tuženika na utvrđenje da je isti zaključenjem predmetnog ugovora stekao pravni osnov za upis prava vlasništva na nekretnini označenoj kao čest. zgr. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] u dijelu od 2/8 te ½ potkrovlja te podredni tužbeni zahtjevi za izmjenu predmetnog ugovora odnosno zahtjev za predajom tužitelju tuženiku navedenog stana u posjed.

9. Suprotno žalbenim prigovorima stranaka sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. i 12. ZPP-a jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama i ista se može ispitati, a presudom nije prekoračen tužbeni zahtjev. Također nisu počinjene ni druge bitne povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a.

10. U postupku sud prvog stupnja je utvrdio:

- da je čitanjem pogodbe od 20.siječnja 2005. utvrđeno da tuženik izjavljuje da je tužitelju dao na ime kupoprodajne cijene stana i pola potkrovlja u [adresa].000,00 Eur-a kapare, a ostalih 15.000,00 Eur-a do 31.07.2006. Obvezuje se ostali dio isplatiti do dogovorenog vremena,

- da je čitanjem dopisa od 17.kolovoza 2006. utvrđeno da tužitelj poziva tuženika da u roku od 30 dana iseli iz stana u koji je uselio, do opoziva,

- da je pregledom dopisa od 18.kolovoza 2006. utvrđeno da istim tužitelj potvrđuje da je tuženik kupio stan i pola potkrovlja 20.siječnja 2005. od vlasnika DU, za iznos od 40.000,00 Eur-a s tim da je toga dana platio dio kupoprodajne cijene od 25.000,00 Eur-a dok se obvezao isplatiti ostatak kupoprodajne cijene od 15.000,00 Eur-a do 31.srpnja 2006. što do tada nije učinio pa dopisom poziva tuženika isplatiti ostatak kupoprodajne cijene u roku od 15 dana od primitka dopisa te ukoliko ne isplati ostatak kupoprodajne cijene ugovor o prodaji nekretnine se raskida u smislu čl. 362 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO),

- da je uvidom u zemljišnoknjižni izvadak utvrđeno da je predmetna nekretnina oznake čest. zgr [katastarska čestica] upisana u zemljišnoknjižni uložak broj [broj ZK uloška] k. o [katastarska općina] upisanog društvenog vlasništva, a kao organ upravljanja upisana je Općina Kaštela,

- da iz iskaza tužitelja proizlazi da je s tuženikom dogovorio kupoprodaju nekretnine stana na drugom katu i polovine potkrovlja na način da tužitelj prodaje nekretninu tuženiku za 40.000,00 Eur-a, te da će tuženik odmah platiti 25.000,00 Eur-a a ostatak 15.000,00 Eur-a do 31.srpnja 2006. o čemu je sastavljena potvrda. Nadalje, da je upravo tada kada je došlo do isplate predao ključeve nekretnine te je tuženik odmah uselio,

- da je nadalje, nakon proteka roka pozvao tuženika na isplatu ostatka cijene na što je ovaj odgovorio da malo sačeka te se obvezao platiti kada dobije novce od svoga poslodavca, što tuženik nije učinio, pa je podnio predmetnu tužbu,

- da je nadalje, svoje obveze prema tuženiku ispunio, predao stan u posjed te podmirio račune za struju dospjele prije stupanja u posjed tuženika,

- da je istom tada bilo poznato da je predmetna nekretnina upisanog društvenog vlasništva te da je s tim upoznao i tuženika.

- da je u ovom postupku sud presudom poslovni broj P- 544/ 09 od 8. travnja 2011. godine usvojio tužbeni zahtjev tužitelja te utvrdio raskinutim ugovor o kupoprodaji i naložio tuženiku predaju u posjed predmetnog stana,

- da je rješenjem Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžx-1051/2011 od 15. ožujka 2012. godine ukinuta prvostupanjska presuda i predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno raspravljanje i odlučivanje,

- da je presudom poslovni broj Pst-483/12 od 8. ožujka 2013. godine odbio tužbeni zahtjev koji glasi da je ništetan ugovor o kupoprodaji stana te prihvatio tužbeni zahtjev da je raskinut ugovor o kupoprodaji predmetnog stana te naložio tuženiku predaju u posjed,

- da je rješenjem Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžp-741/2013 od 22. siječnja 2015. godine ukinuta citirana presuda.

- da je sud presudom poslovni broj Pst-244/15 od 28. studenoga 2016. godine utvrdio ništetnim ugovor o kupoprodaji sklopljen dana 20. siječnja 2015. godine između tužitelja i tuženika te odbio tužbeni zahtjev kojim se nalaže predaja u posjed predmetnog stana,

- da je presudom rješenjem Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-391/17 od 29. lipnja 2017. godine potvrđena presuda pod točkom I izreke u pogledu ništetnosti ugovora o kupoprodaji dok je glede predaje u posjed (točka II izreke) ukinuta i vraćena na ponovno raspravljanje.

- da je nadalje, rješenjem Vrhovnog suda RH poslovni broj Rev-x-74/2018-2 prihvaćena je revizija tuženika te je ukinuta presuda ŽS u Splitu poslovni broj Gž- 391/17 ( kojom je utvrđena ništetnost ugovora o kupoprodaji), te je posljedično tome ukinuta prvostupanjska presuda poslovni broj P-6358/17 od 19.listopada 2018.

(kojom je naložena predaja u posjed).

11. U ovoj fazi postupka među strankama je sporno je li ugovor o kupoprodaji nekretnine raskinut.

12. Cijeneći gore citirane dokaze, kao i iskaze parničnih stranaka u dijelu u kojem su iskazivale kako nije ugovoren rok za isplatu cijene pod raskidnim uvjetom, sud zaključuje da rok nije bitan sastojak ugovora. Ovo stoga, što tužitelj u prvobitnoj tužbi i tijekom postupka tvrdi da je ugovor raskinut jer tuženik nakon poziva da uplati ostatak cijene isto nije učinio pa da je ugovor raskinut po samom zakonu. Međutim, ispunjene obveze u određenom roku da se ne može smatrati bitnim sastojkom i kad to nije izričito ugovoreno ako to zahtijeva narav nekog pravnog posla.

13. Nadalje, sukladno odredbi članka 362. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ZOO-a, kad je ispunjene obveze u određenom roku bitan sastojak ugovora, pa dužnik ne ispuni obvezu u tom roku, ugovor se raskida po samom zakonu.

13.1. Sukladno stavku 2) vjerovnik može održati ugovor na snazi ako nakon isteka roka, bez odgađanja obavijesti dužnika da zahtijeva ispunjenje ugovora. Sukladno stavku 3) kad je vjerovnik zahtijevao ispunjenje, pa ga nije dobio u razumnom roku, može izjaviti da raskida ugovor.

13.2. Sukladno odredbi čl.362 ZOO stavak 1) kad ispunjenje obveze u određenom roku nije bitan sastojak ugovora, dužnik zadržava pravo da i nakon isteka roka ispuni svoju obvezu, a vjerovnik da zahtijeva njezino ispunjenje. Sukladno stavku 2) ako vjerovnik želi raskinuti ugovor, mora ostaviti dužniku primjeren naknadni rok za ispunjenje. Sukladno stavku 3) ako dužnik ne ispuni obvezu u naknadnom roku, nastupaju iste posljedice kao i u slučaju kad je rok bitan sastojak ugovora.

14. Tužitelj se obratio tuženiku dopisom prije podnošenja tužbe u kojem mu ostavlja rok od 15 dana za isplatu ostatka cijene u protivnom se ugovor o prodaji raskida.

15. Dakle, sukladno čl. 362 ZOO kad ispunjenje obveze u roku nije bitan sastojak ugovora, a dužnik ne ispuni svoju obvezu niti u naknadno ostavljenom roku taj ugovor se raskida po samom zakonu.

15.1. Naposljetku, prema odredbi čl. 363. ZOO vjerovnik može raskinuti ugovor bez ostavljanja dužniku naknadnog roka za ispunjenje ako iz dužnikova držanja proizlazi da on svoju obvezu neće izvršiti ni u naknadnom roku.

15.2.. Nadalje, sukladno odredbi čl. 367. ZOO ugovor se ne može raskinuti zbog neispunjenja neznatnog dijela obaveze.

15.3. Naknadni primjereni rok predviđen po zakonodavcu odnosi se na situaciju u kojoj je izvjesno da će dužnik (ovdje tuženik) moći ispuniti svoju obvezu iz ugovora.

16. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je usmeno pozivao tuženika na ispunjenje obveze te mu je tuženik rekao da je u financijskoj krizi, da je očekivao novce od poduzeća koje nije dobio te mu zbog toga nije platio. Također je iskazao da je u vrijeme prodaje tuženik bio upoznat s time da je na nekretnini upisana općina.

16.1. Iz iskaza tuženika proizlazi da ne spori obvezu prema tužitelju te da je spreman izvršiti svoju obvezu kada se tužitelj uknjiži.

17. Po stavu prvostupanjskog suda u konkretnom slučaju, proizlazi da među strankama nije bilo sporno da će tuženik ispuniti svoju obvezu tužitelju čim dođe do novaca, što ovaj nije prihvatio, pa ga je tužio. Nije sporno da je ugovor ispunjen u pretežnom dijelu odnosno da je izvršena predaja u posjed te djelomično isplaćena cijena.

18 Nadalje, iz držanja tuženika da se ne može sa sigurnošću zaključiti da nije imao namjeru ispuniti tražbinu tužitelju. Štoviše, prije podnošenja predmetne tužbe tuženik se nije oglušio na tužiteljev zahtjev za plaćanje te je tužitelju objasnio da je u financijskoj krizi, a po zaprimanju dopisa od tužitelja izjavio je da je obvezu tužitelju spreman ispuniti te da održava ugovor na snazi, dok tužitelj s druge strane navodi u svom iskazu (list 98) da je nudio tuženiku da će mu nadoknaditi sve što je uložio i vratiti dio cijene na što tuženik nije pristao pa proizlazi da je jedino tužitelj zainteresiran da se predmetni ugovor raskine. S druge strane, proizlazi da je volja i namjera tuženika bila kupiti predmetni stan, preurediti ga i useliti s obitelji u nj te isplatiti tužitelja kad dođe do novaca te time u cijelosti izvršiti svoju ugovornu obvezu. Ovo sve nedvojbeno proizlazi iz držanja tuženika tijekom postupka jer isti ne negira svoju obvezu prema tužitelju niti ičim pokazuje da je nema namjeru izvršiti.

19. Stoga, obzirom da ispunjenje obveze u roku nije niti po naravi pravnog posla prodaje bitan sastojak ugovora, te obzirom je tuženik (zbog financijskih poteškoća) zahtijevao produljenje roka za isplatu, a čemu tužitelj nije udovoljio te je inzistirao na ispunjenju odnosno raskidu, da proizlazi da je tuženik savjesna ugovorna strana, a tužitelj nesavjesna.

20. Naime, primjeren rok za ispunjenje obveze nije rok od 15 dana, ali ne može biti ni kraći od toga. Dakle, da je primjeren onaj rok u kojem tuženik može (prema svim okolnostima slučaja) ispuniti svoju obvezu. Stoga, u situaciji kao što je predmetna, kada tužitelj zahtijeva ispunjenje u roku od 15 dana, a tuženik zahtijeva produženje roka za isplatu, na što tužitelj odgovara tužbom to, da proizlazi da bi tužitelj bio kriv za raskid ugovora te dužan naknaditi štetu.

21. Osim toga, u naravi nekih poslova je da je ispunjenje obveze u roku bitan sastojak ugovora (isporuka, izgradnja i sl) međutim, ovdje rok (pa niti naknadno ostavljeni) ne utječe na izvršenje ugovora. Tim više što su tužitelj i tuženik sve bitno za ispunjenje ugovornih obveza odmah po sklapanju pravnog posla i izvršili ( isplata većeg dijela cijene i predaja u posjed) pa proizlazi da u konkretnom slučaju ne može doći do raskida ugovora samo zbog toga što je predmetni pravni posao izvršen u pretežitom dijelu. Naime, odredba čl. 362. ZOO ne uklanja primjenu odredbe čl. 367. ZOO pa ako je obveza ispunjenja u pretežitom dijelu ugovor će se održati na snazi.

22. Dakle, da proizlazi da su se stranke kupoprodajnog ugovora (tužitelj i tuženik) suglasili o bitnim sastojcima ugovora o kupoprodaji (predmet i cijena) da je tuženik predao tuženiku posjed nekretnine (stana i pola potkrovlja) te da je tuženik isplatio dio kupoprodajne cijene iz čega proizlazi da su ugovorne strane ispunile pretežni dio obveza preuzetih predmetnim ugovorom o kupoprodaji ( odnosno tužitelj je predao posjed predmetne nekretnine, a tuženik je isplatio dio cijene i stupio u posjed) slijedom čega proizlazi da je predmetni ugovor ispunjen u pretežnom dijelu te je isti na snazi, slijedom čega je odlučeno kao u izreci.

23. Osim toga, u situaciji kada stranke nisu ugovorile da će se ugovor smatrati raskinutim ako ne bude ispunjena obveza tuženika u roku iz tog ugovora, te kako ispunjenje obveze tuženika u određenom roku nije bitan sastojak ugovora po samoj naravi tog ugovora, onda da nije bilo mjesta primjeni odredbe čl. 362 i 361. ZOO, stoga, sud ocjenjuje da predmetni ugovor nije raskinut po samom zakonu, te da dakle, i nadalje proizvodi pravne učinke među strankama.

24. U odnosu na tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti u konkretnom slučaju, da se primjenjuje odredba čl. 322 ZOO kojom je određeno da je ugovor, koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima te moralu društva ništav ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu sankciju ili ako zakon o određenom slučaju ne propisuje što drugo. Nadalje, odredbom čl. 9. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01 - dalje: ZVDSP) propisano je da pojedinačnu nekretninu čini zemljišna čestica, uključujući i sve što je s njom razmjerno trajno povezano na njezinoj površini ili ispod nje; ali kad je više zemljišnih čestica upisano u zemljišnoj knjizi u isti zemljišnoknjižni uložak, one su pravno sjedinjene u jedno tijelo (zemljišnoknjižno tijelo), koje je kao takvo jedna nekretnina. Nadalje, sukladno odredbi čl. 366. st. 1. ZV-a od dana stupanja na snagu toga Zakona, u Republici Hrvatskoj vrijedi načelo pravne jedinstvenosti određeno člankom 9. toga Zakona, ako posebnim zakonom nije što drugo određeno. Nadalje, odredba čl. 366. st. 3. ZVDSP-a određuje da od dana stupanja na snagu toga Zakona pravni poslovi koji su suprotni načelu jedinstvenosti nekretnine ne proizvode pravne učinke. Nadalje, odredba čl. 366. st. 4. ZV-a određuje da kad dvostrano ili jednostrano obvezujući ugovor ne proizvodi pravne učinke zbog suprotnosti načelu jedinstvenosti nekretnine, svaka ugovorna strana, a i treći u čiju je korist ugovor sklopljen, ima pravo zahtijevati pravednu izmjenu ugovora kojim bi se taj nedostatak otklonio.

25. Dakle, u slučaju suprotnosti pravnog posla sa načelom jedinstvenosti nekretnine, kao posljedica nije predviđena opća odredba o ništavosti pravnog posla određena člankom 322. st. 1. ZOO-a, već je (a koju mogućnost ostavlja i odredba istoga stavka ZOO-a kada predviđa mogućnost podrednog upućivanja na drugu zakonsku sankciju za posljedicu), odredbom čl. 366. st. 3. ZVDSP-a određeno da taj pravni posao ne proizvodi pravne učinke dok odredba čl. 366. st. 4. ZVDSP-a, ostavlja mogućnost izmjene (pod određenim uvjetima) ugovora koji ne proizvodi pravne učinke zbog suprotnosti načelu jedinstvenosti nekretnine, a koju izmjenu tužitelj nije predložio, dok nije sporno da ugovor o kupoprodaji samo zbog činjenice da je ugovor o kupoprodaji sklopljen protivno odredbama o jedinstvu nekretnine ne čini pravni posao ništetnim, slijedom čega je odlučeno kao u izreci.

26. Osim toga, predmetna isprava od 20.siječnja 2005. o sklopljenom pravnom poslu da potvrđuje da je predmetni posao među strankama sklopljen te da zadovoljava opće i posebne pretpostavke propisane Zakonom o obveznim odnosima u svezi poduzimanja navedenog pravnog posla. Naime, iz predmetne isprave proizlazi da tuženik izjavljuje da je dao tužitelju na ime kupoprodajne cijene stana i pola potkrovlja 25.000,00 eura kapare, a ostalih 15.000,00 do 31.07.2006. tuženik se obvezuje isplatiti do dogovorenog vremena, u potpisu kao kupac, a tužitelj kao prodavatelj te potpisi dva svjedoka, to se utvrđuje ozbiljnost i namjera kupnje predmetne nekretnine koja je nesporno predana u posjed tuženiku po sklapanju predmetnog ugovora, slijedom čega proizlazi da predmetna isprava, čija autentičnost među stankama nije sporna, sadrži sve bitne sastojke ugovora o prodaji, odnosno sadrži predmet ugovora (stan i pola potkrovlja) te cijenu (40.000,00 eura).

27. Dakle, predmetna isprava da sadrži sve pretpostavke valjanosti, a propust stranaka da sačine formalni ugovor ne samo da konvalidira na temelju gornje isprave, čiji sastojci imaju sadržaj ugovora o kupoprodaji, već i na temelju činjenice da je ugovor izvršen u pretežitom dijelu, a potonje pozivom na odredbu članka 367.ZOO. Naime, plaćanjem pretežnog dijela kupoprodajne cijene i stupanjem u vlasnički posjed nekretnine ugovor o kupoprodaji da se im smatrati izvršenim. Nesporno je među strankama da je tuženik platio, a tužitelj da je primio dio kupoprodajne cijene (otprilike 3/5), a nesporno je i da je u neposrednom posjedu prijepornog stana obitelj tuženika.

28. Slijedom navedenog, proizlazi da predmetni ugovor o kupoprodaji nije ništetan jer je isti izvršen u pretežitom dijelu.

29. Osim toga, kako tužitelj prvobitno tvrdi da je kupoprodajni ugovor ništetan, pa raskinut, navodi se da se ne može raskinuti ništav pravni posao jer je raskid ugovora način prestanka valjanih, a ne ništetnih ugovora, dok ništetni ugovori nisu ni nastali.

30. Slijedom navedenog, odbijen je i tužbeni zahtjev koji glasi na predaju u posjed predmetnog stana i pola potkrovlja obzirom je utvrđeno da predmetni ugovor nije raskinut niti je utvrđen ništetnim, te da je ispunjen u pretežitom dijelu, pa proizlazi da predmetni ugovor, sastavljen sukladno volji stranaka, predstavlja zakon za ugovorne strane, te je nesporno bilo i tada i danas da tužitelj želi prodati, a tuženik kupiti predmetnu nekretninu, neovisno o stanju u zemljišnoj knjizi, te je isti konvalidirao jer je izvršen, slijedom čega proizlazi da je tuženik u zakonitom i istinitom posjedu predmetne nekretnine te tužitelj, unatoč tome što je upisani vlasnik, nema pravo zahtijevati predaju u posjed predmetnog stana i potkrovlja jer je isti prodao tuženiku koji se od momenta stupanja u posjed smatra poštenim posjednikom predmetne nekretnine.

31. Sukladno odredbi čl. 18 ZV.st.3 posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na posjed ne pripada. U smislu te zakonske odredbe posjednik se može smatrati poštenim najkasnije dok mu nije uručena vlasnička tužba, a ako je pošteni posjednik tužen vlasničkom tužbom smatra se nepoštenim posjednikom od trenutka dostave tužbe pod pretpostavkom da je parnica uredno nastavljena i da ju je tužitelj dobio, što ovdje nije slučaj.

32. Dakle, kako predmetni ugovor nije raskinut to da tužitelj nema jače pravo na posjed od tuženika u smislu odredbe čl. 166. st. 1. i 2. ZVDSP pa je valjalo odbiti i vlasničkopravni (publicijanski) zahtjev na predaju u posjed predmetne nekretnine.

33. U odnosu na glavni protutužbeni zahtjev tuženika prvostupanjski je sud smatrao da već iz razloga što predmet kupoprodajnog ugovora nije bio suvlasnički dio niti bilo koji alikvotni dio nekretnine kao zk. čestice te je određen kao objekt kupoprodaje stan i polovica potkrovlja, samo po sebi da znači kako tužbeni zahtjev tuženika kojim zahtjeva uknjižbu prava suvlasništva nije osnovan. U ovom predmetu da ugovor, iako izvršen u pretežitom dijelu ne može poslužiti kao osnova za uknjižbu, jer u trenutku sklapanja ugovora tužitelj nije bio niti upisan niti vlasnik nekretnine već je ista bila u društvenom vlasništvu pa tuženik nije mogao na tužitelja prenijeti više pravo nego što sam ima. Nadalje, da sukladno odredbi članka 1114, Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 i 81/15 – dalje u tekstu: ZV) pravni se posao kvalificira jednim od pravnih temelja stjecanja prava vlasništva. Dakle, da je tužitelj ugovorom o kupoprodaji stekao pravnu osnovu stjecanja prava vlasništva. Stoga da je protutužbeni zahtjev prihvaćen u dijelu kojim je utvrđeno da je tužitelj stekao valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva, dok nije ovlašten ishoditi upis prava vlasništva u zemljišnoj knjizi jer pravo vlasništva nije stekao zaključenjem tog ugovora niti ispunjenjem zakonskih pretpostavki, pa je u tom dijelu valjalo odbiti tužbeni zahtjev. Ovo stoga što se ovdje primjenjuju odredbe čl. 115 ZV i čl. 119 ZV-a koje propisuju modus stjecanja, a to je valjano očitovane volje dotadašnjeg vlasnika, usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja, što tuženi osporava, pa je tuženik kao kupac ovlašten istaknuti obveznopravni zahtjev te zahtijevati izdavanje tabularne isprave podobne za zemljišnoknjižni prijenos prava vlasništva predmetne nekretnine, kada ugovor o kupoprodaji ne predstavlja takvu ispravu koja bi bila podobna za uknjižbu tako i Gžst- 29/08).

34 U odnosu na drugi podredni protutužbeni zahtjev navodi se da je isti neosnovan iz razloga što je sud utvrdio da je predmetni pravni posao izvršen slijedom čega nisu ispunjene pretpostavke (tek pod uvjetom da ugovor ne može konvalidirati) da se predmetni ugovor zamijeni novim.

35. Nadalje, u odnosu na treći protutužbeni zahtjev navodi se da se prigovor retencije reflektira na tužbeni zahtjev tužitelja tek ukoliko se tuženiku naloži predaja u posjed tužiteljeve stvari, slijedom čega proizlazi da bi predmetni protutužbeni zahtjev bio osnovan tek ako bi sud usvojio tužbeni zahtjev za predaju u posjed, što ovdje nije slučaj.

36. Odluku o troškovima postupka sud je utemeljio na odredbi članka 154. stavak 2. ZPP-a odnosno sudio je da svaka stranka snosi svoje troškove.

37. Gore navedena utvrđenja prvostupanjskog suda djelomično su osnovana odnosno djelomično su neosnovana u odnosu na dio odbijajućeg podrednog tužbenog zahtjeva pod točkom III. te u odnosu na točku IV. i V. izreke, a neosnovana je i odluka o troškovima postupka.

38. U odnosu na točku I. glavnog tužbenog zahtjeva odgovoriti je da iz postupka nedvojbenim proizlazi, a što je u skladu i sa ukidnom odlukom- rješenjem VSRH Rev x-74/2018-2 od 7. svibnja 2019. godine činjenica da u Sporazumu, odnosno konkretnom ugovoru o kupoprodaji nije naveden suvlasnički dio cjelokupne nekretnine (kuća i zemljišta), koji bi bio povezan sa posebnim dijelom koji je predmet ugovora nema za posljedicu ništavost predmetnog pravnog posla. Navedeni stav žalbenog suda, prihvaća i ovaj žalbeni sud. Dakle, ponoviti je da primjenjujući na konkretan slučaj odredbu članka 9. stavak 1. te 366. stavak 1., 3. i 4. ZV-a, zaključiti je da u slučaju suprotnosti pravnog posla s načelom jedinstvenosti nekretnine, kao posljedica nije predviđena opća odredba o ništavosti pravnog posla iz članka 103. stavak 1. ZOO-a, već je za posljedicu odredbom članka 366. stavak 3. ZV-a određeno da taj pravni posao ne proizvodi pravne učinke. Međutim, odredbom članka 366. stavak 4. ZV-a ostavljena je mogućnost izmjene (pod određenim uvjetima, ugovora) koji ne proizvodi pravne učinke zbog suprotnosti načelu jedinstvenosti nekretnine, o čemu je upravo u konkretnom slučaju riječ.

39. Stoga su u cijelosti neutemeljeni žalbeni razlozi tužitelja koji žalbom pobija točku I. presude iako se žalbom ne referira na bilo kakvu nezakonitost presude u navedenom dijelu. Svi žalbeni navodi tužitelja svode se na to je li ugovor između parničnih stranaka raskinut ili ne, što je i predmet spora u ovoj pravnoj stvari.

40. Po stavu ovog suda, temeljem opširno provedenog postupka, prvostupanjski je sud pravilnom ocjenom dokaza (članak 8. ZPP-a) zaključio kako su se stranke suglasile o bitnim sastojcima ugovora (predmet i cijena), da je tuženik predao tuženiku u posjed nekretnine (stan i polovinu potkrovlja) te da je tuženik isplatio dio kupoprodajne cijene slijedom čega je, zaključiti, doista da su strane u pretežitom dijelu ispunile prvobitni ugovor radi čega je pravilno prvostupanjski sud zaključio da ugovor o kupoprodaji stana nije raskinut.

41. Stoga, žalbeni navodi tužitelja kako isti ima jače pravo na posjed od tuženika, jer je isti upisan kao suvlasnik za ½ dijela na predmetnoj nekretnini nisu utemeljeni, jer između parničnih stranaka postoji ugovorni odnos koji obvezuje stranke toga pravnog posla. Stoga, niti izjave ostalih upisanih suvlasnika, na koje se tužitelj poziva, ne dokazuju osnovanost tužbenog zahtjeva tužitelja na predaju. Također je odgovoriti žalitelju da tužitelj nije nikada na valjani način pozvao tuženika da ispuni svoju obvezu, a da bi se protekom roka iz tog poziva smatralo da je ugovor raskinut po samom zakonu. Navedeno je posebno obrazloženo i elaborirano u odluci ovog suda Gž x-1051/2021 od 15. ožujka 2012. godine gdje je jasno izražen stav ovog suda iz kojeg se razloga poziv tužitelja na "plaćanje" iznosa od 15.000,00 eura pod prijetnjom raskida ugovora, ne može smatrati valjanim. Osim toga, neosnovano tužitelj ističe i ukazuje na nepoštenje na strani tuženika. Naime, isti je izgubio iz vida činjenicu da je tuženik, nakon što je na temelju spornog kupoprodajnog ugovora ušao u posjed predmeta kupoprodaje, da je na istom kao pošteni posjednik izvršio nužne i korisne radove u iznosu koji značajno premašuje iznos od 15.000,00 eura, koliko je preostalo za platiti do pune kupoprodajne cijene. Takve radove je tuženik izvršio, što između stranaka nije ni sporno, a i tužitelj je u svom iskazu potvrdio izvođenje tih radova kojima se nije protivio.

42. Također, usvajajući dio protutužbenog zahtjeva tuženika odnosno žalbene navode koji se referiraju na isti, odgovoriti je da iz postupka nedvojbeno proizlazi da je bez značaja činjenica što je u vrijeme zaključenja spornog ugovora o kupoprodaji pravo vlasništva na čest. zgr. [katastarska čestica]. K. O. [katastarska općina] bilo upisano društveno vlasništvo. Ovo stoga što je tužitelj u vrijeme zaključenja ovog ugovora – 20. siječnja 2005. bio isključivi izvanknjižni vlasnik navedenog dijela nekretnine, a što je uostalom i dokazao pravomoćnom sudskom presudom koja je glasila na utvrđenje. Naime, istom se utvrđuje postojeće vlasničko stanje, koje je postojalo prije podnošenja ove deklaratorne tužbe pa je tužitelj bio upravo vlasnik ovih dijelova čest. zgr. [katastarska čestica]. K. o [katastarska općina] što je sam dokazao prilaganjem Suglasnosti suvlasnika predmetne nekretnine od 26. rujna 2019. godine koji je dostavljen u prilogu podneska tužitelja od 3. veljače 2020. Dakle, sasvim je evidentno da se radi o upravo onim samostalnim uporabnim cjelinama koje je postavio tuženik u svom glavnom protutužbenom zahtjevu pod točkom III. izreke.

43. Radi iznesenog, kako nisu ostvareni žalbeni razlozi tužitelja valjalo je njegovu žalbu odbiti kao neosnovanu, a presudu prvostupanjskog suda potvrditi sukladno odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a u dijelu pod točkom I. i II. izreke prihvaćanjem žalbe tuženika s obzirom na gore izneseno valjalo je odbijajući dio točke III. izreke preinačiti, sukladno odredbi članka 373. točka 3. ZPP-a.

44. Isto tako, iskazati je da je prvostupanjski sud neosnovano odbio protutužbene zahtjeve tuženika navedenim u točki VI. i V. izreke. Ovo stoga što prema odredbi članka 188. stavka 2. ZPP-a tužitelj može dva ili više tužbenih zahtjeva u međusobnoj vezi istaknuti u jednoj tužbi i tako da sud sljedećih od tih zahtijeva prihvati ako nađe da onaj tko je ispred njega istaknut nije osnovan. Iz navedene odredbe, dakle, proizlazi da ako je sud prihvatio prvi tužbeni zahtjev o sljedećem se ne može odlučivati (tako i VSRH Rev-583/2021-2 od 27. veljače 2024. godine). Dakle, pravilnom primjenom ZPP-a prvostupanjski sud nije mogao odlučivati o postavljenim podrednim protutužbenim zahtjevima kod situacije da prethodno usvaja dio glavnog protutužbenog zahtjeva odnosno da je ovom odlukom preinačen odbijajući dio ovog protutužbenog zahtjeva pod točkom III., na način da je isti prihvaćen.

45. Radi iznesenog, valjalo je presudu u dijelu pod točkom IV. i V. ukinuti, sukladno odredbi članka 380. točka 3. ZPP-a.

46 . Kako je djelomično preinačena odluka o glavnoj pravnoj stvari valjalo je preinačiti i odluku o troškovima postupka. Tuženiku je valjalo obistiniti parnični trošak sukladno odredbi članka 154. stavak 1. u svezi s člankom 155. ZPP-a i to kako slijedi za sastava odgovora na tužbu od 19. lipnja 2007. 100 bodova temeljem Tbr. 8. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23, dalje u tekstu: Tarifa), za zastupanje na ročištu 20. lipnja 2007., 9. listopada 2007., 21. studenoga 2007., 12. lipnja 2009., 24. rujna 2009., 12. listopada 2009., 2. studenoga 2009., 30. ožujka 2011., 5. rujna 2012., 15. listopada 2012., 4. veljače 2013., 20. veljače 2013., 8. ožujka 2016., 17. svibnja 2016., 12. srpnja 2016., 11. listopada 2016., 7. veljače 2018., 14. svibnja 2018., 9. srpnja 2018., 6. rujna 2018., 3. studenoga 2020., 3. studenoga 2021., 10. travnja 2025., sukladno Tbr. 9. točka 1. za pristup na ročište 25 bodova po Tbr. 9. točka 2., sastav žalbe na presudu po Tbr. 10. točka 1. i to od 11. svibnja 2011., 5. travnja 2013., 8. prosinca 2016., 29. listopada 2018., pristup na ročište za objavu presude 50 bodova, za sastav revizije od 23. listopada 2017., 150 bodova Tbr. po točki 5. za obrazložene podneske koji su bili potrebni za vođenje parnice po Tbr. 8. točka 1. 31. siječnja 2013., 21. rujna 2016., 30. srpnja 2018., 11. siječnja 2021., što ukupno iznosi 3450 bodova.

46.1. S obzirom na vrijednost boda koja iznosi 2,00 eura (Tbr. 53 Tarife) dobije se iznos od 6.900,00 eura. Ovom iznosu valja pridodati i 25 % PDV što čini iznos od 1.725,00 eura ili ukupno 8.625,00 eura. Ovom iznosu potrebno je dodati trošak žalbenog postupka u iznos od 312,50 eura (Tbr. 10 točka 1.). Konačno, valjalo je tuženiku obistiniti i plaćene pristojbe u ukupnom iznosu od 547,49 eura, što čini sveukupno iznos od 9.312,99 eura. Trošak postupka odgovora na žalbu tuženiku nije obistinjen, jer ova postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje ove parnice (članak 166. stavak 1. u svezi članka 155. stavak 1. ZPP-a).

46.2. Radi iznesenog valjalo je preinačiti odluku o troškovima postupka, sukladno odredbi članka 380. točka 3. ZPP-a.

47. Radi svega iznesenog, valjalo je suditi kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

U Splitu, 16. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća

Dragica Samardžić