REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-656/2022-46

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu toga suda Dariu Partlu na prijedlog višeg sudskog savjetnika Domagoja Balentina, u pravnoj stvari tužitelja HŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Zdeslavu Tadiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika KLINIČKA BOLNICA SVETI DUH, Zagreb, Sveti Duh 64, OIB: 65119154523, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 12. lipnja 2026., u prisutnosti punomoćnika tužitelja Zdeslava Tadića, odvjetnika i punomoćnice tuženika CŽ, dipl. iur., te presude javno objavljene 16. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku KLINIČKA BOLNICA SVETI DUH, Zagreb, Sveti Duh 64, OIB: 65119154523, isplatiti tužitelju HŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime razlike plaće ukupan iznos od 3.735,11 eura bruto zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, koje teku:

- na iznos od 139,87 eura od 5. travnja 2017. do isplate,

- na iznos od 173,53 eura od 5. svibnja 2017. do isplate,

- na iznos od 181,33 eura od 5. lipnja 2017. do isplate,

- na iznos od 162,36 eura od 5. srpnja 2017. do isplate,

- na iznos od 164,70 eura od 4. kolovoza 2017. do isplate,

- na iznos od 175,31 eura od 5. rujna 2017. do isplate,

- na iznos od 167,92 eura od 5. listopada 2017. do isplate,

- na iznos od 164,07 eura od 3. studenog 2017. do isplate,

- na iznos od 144,53 eura od 6. prosinca 2017. do isplate,

- na iznos od 30,57 eura od 5. travnja 2018. do isplate,

- na iznos od 168,12 eura od 4. svibnja 2018. do isplate,

- na iznos od 65,79 eura od 5. lipnja 2018. do isplate,

- na iznos od 168,12 eura od 6. studenog 2018. do isplate,

- na iznos od 168,12 eura od 5. prosinca 2018. do isplate,

- na iznos od 168,12 eura od 9. siječnja 2019. do isplate,

- na iznos od 173,41 eura od 5. veljače 2019. do isplate,

- na iznos od 173,97 eura od 5. ožujka 2019. do isplate,

- na iznos od 182,36 eura od 3. travnja 2019. do isplate,

- na iznos od 173,97 eura od 3. svibnja 2019. do isplate,

- na iznos od 170,31 eura od 5. lipnja 2019. do isplate,

- na iznos od 175,23 eura od 3. srpnja 2019. do isplate,

- na iznos od 173,97 eura od 2. kolovoza 2019. do isplate,

- na iznos od 173,97 eura od 4. rujna 2019. do isplate,

- na iznos od 95,46 eura od 2. listopada 2019. do isplate,

i to za razdoblje od dospijeća do 31. prosinca 2022. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II Odbija se tužitelj sa dijelom tužbenog zahtjeva koji se odnosi na zakonsku zateznu kamatu na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, kao neosnovan.

III Nalaže se tuženiku KLINIČKA BOLNICA SVETI DUH, Zagreb, Sveti Duh 64, OIB: 65119154523, da naknadi tužitelju HŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka, u iznosu 2.300,00 eura, sa zateznom kamatom tekućom od 16. srpnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je temeljem Ugovora o radu na određeno vrijeme od 24. prosinca 2014. i dodatka ugovoru o radu od 10. kolovoza 2015. bio zaposlen kod

tuženika na radnom mjestu "stručni referent-administrativni referent, SSS". Člankom XVII. navedenog ugovora o radu određeno je da "poslodavac može privremeno rasporediti radnika na drugo radno mjesto istog zanimanja u slučajevima zamjene za vrijeme godišnjeg odmora, bolovanja ili drugih izvanrednih okolnosti. Za to vrijeme radniku pripada plaća koja je za njega povoljnija."

Tužitelj ističe da je tijekom tri vremenska razdoblja, uz obavljanje svog posla kao administrativni referent, mijenjao tuženikovu zaposlenicu SŽ na radnom mjestu tajnika Klinike za neurologiju. U ovom slučaju radilo se o tri vremenska razdoblja u ukupnom trajanju od dvadesetčetiri mjeseca i to: 1. razdoblje od 5. ožujka 2017. do 27. studenog 2017.; 2. razdoblje od 27. ožujka 2018. do 14. svibnja 2018. i 3. razdoblje od 1. listopada 2018. do 16. rujna 2019. U navedenim razdobljima, tužitelj navodi da je bio jedini službenik u tajništvu Klinike za neurologiju te je obavljao sve radne zadatke koje bi inače odrađivale dvije osobe, odnosno tajnica i administrator. Tom prilikom tužitelj ukazuje da je faktički obavljao posao tajnika, a ne posao stručnog referenta – administrativnog referenta, ali za plaću stručnog referenta – administrativnog referenta, a ne za tajničku plaću.

Tužitelj navodi da se obratio nadležnoj Službi za pravne i kadrovske poslove kod tuženika sa zamolbom za isplatu povoljnije plaće sukladno ugovoru o radu za razdoblja tijekom kojih je obavljao posao administrativnog referenta i tajnika, međutim njegovom zahtjevu nije bilo udovoljeno. Premda tužitelj od rujna 2019. više ne radi na radnom mjestu tajnika Klinike za neurologiju, on se i nadalje na službenim internetskim stranicama tuženika navodi kao tajnik Klinike za neurologiju. Tužitelj je tijekom postupka isticao kako je kod tuženika uobičajena praksa da se prilikom zamjena za godišnji odmor redovito događa da zaposlenik sa SSS mijenja zaposlenika sa VŠS ili VSS i u takvim slučajevima postoji korespondencija kojom se od "kadrovske službe" traži priznavanje povoljnije plaće za zaposlenika sa SSS, a kakva je praksa npr. u Klinici za unutarnje bolesti.

Tužitelj smatra da mu za vrijeme dok je radio kao tajnik klinike pripada plaća viša od one koja mu je bila isplaćena jer mu je za to vrijeme dok je radio kao tajnik bila isplaćivana plaća kao da je radio na radnom mjestu stručni referent - administrativni referent, a ne plaća koja se inače plaća tajniku. Budući da u spornom razdoblju u Klinici za neurologiju nije bila isplaćivana tajnička plaća, to tužitelj ne može tražiti od tuženika da dostavi podatke o tajničkoj plaći za tajnika u Klinici za neurologiju te predlaže da sud naloži tuženiku dostavu podataka o plaći koja je u spornom razdoblju bila isplaćivala tajnicima u drugim Klinikama. Na navedenu okolnost utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva tužitelj predlaže provođenje financijskog vještačenja. Nakon provedenog financijskog vještačenja, prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu tužitelj predlaže sudu naložiti tuženiku s osnova razlike plaće isplatu ukupnog iznosa 3.735,11 eura bruto sa zateznim kamama, te potražuje parnični trošak sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti te smatra kako je zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan i promašen. Naime, tužitelj i tuženik su dana 24.12.2014. sklopili Ugovor o radu kojim je ugovoreno da će radnik obavljati poslove "stručni referent - administrativni referent, SSS". Rješenjem od 24. prosinca 2014. tužitelj je raspoređen na radno mjesto "stručni referent - administrativni referent, SSS" u tadašnjoj Službi za pravne, kadrovske, administrativne i opće poslove kod tuženika. Nadalje, tuženik ističe da su ugovorne strane dana 10. kolovoza 2015. sklopile Dodatak ugovora o radu kojim je određeno da se radni odnos nastavlja kao radni odnos na neodređeno vrijeme i to za isto radno mjesto. Tuženik osporava tražbinu tužitelja s tužbenih osnova za utužena razdoblja ističući da je on isplaćivao tužitelju plaću za radne sate sukladno evidenciji radnog vremena, a iz kojih ne proizlazi utemeljenost tvrdnji tužitelja. Tuženik također osporava i visinu tužbenog zahtjeva koju je tužitelj naveo u tužbi, navodeći da isti nije priložio dokaze vezane za visinu svojeg potraživanja.

U odnosu na navode tužitelja, tuženik u odgovoru na tužbu ističe kako se na radnike zaposlene kod tuženika obzirom na predmetna vremenska razdoblja, primjenjivao važeći Pravilnik o unutarnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta Kliničke bolnice Sveti Duh od dana 28. svibnja 2015. Za radno mjesto na koje je tužitelj bio raspoređen bili su predviđeni sljedeći stručni uvjeti: SSS općeg, upravnog, ekonomskog ili zdravstvenog smjera te poznavanje rada na računalu, dok je prema tadašnjoj Uredbi bio određen koeficijent složenosti poslova 0,854. Nadalje, radnica SŽ je zaposlena na radnom mjestu tajnice Klinike za koje su propisani uvjeti za zapošljavanje: VŠS/SSS upravnog ili ekonomskog smjera, poznavanje rada na računalu, a određeni koeficijent je 1,048.

Nadalje, tuženik navodi da radno mjesto "tajnik klinike" ne postoji prema Uredbi o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama ("Narodne novine" broj 25/2013 do 104/2023), već je za navedeno radno mjesto određivan koeficijent "stručni referent – administrativni referent". Tužitelju se u spornom razdoblju plaća obračunavala i isplaćivala za radno mjesto za koje se javio na natječaj i za koje je sklopio ugovor o radu i to prema koeficijentu koji odgovara složenosti poslova srednje stručne spreme, odnosno SSS, to jest upravo 0,854. U slučaju da je tužitelj mijenjao radnicu SŽ u predmetnim vremenskim razdobljima u obavljanju poslova „tajnik klinike“, isti ne bi mogao za ta razdoblja primati plaću određenu prema koeficijentu 1,048 obzirom da je isti propisan za stručnu spremu „viša stručna sprema“ odnosno VŠS, dok radnik ima sklopljen ugovor za srednju stručnu spremu, odnosno SSS. Zaključno, tuženik ističe da je radnik prilikom postavljanja tužbenog zahtjeva uzeo u obzir isključivo koeficijent predviđen za radno mjesto s obzirom na višu stručnu spremu, dok je zanemario koeficijent složenosti poslova propisan za isto radno mjesto u slučaju sklapanja ugovora sa radnikom koji je stekao srednju stručnu spremu, odnosno SSS.

Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže sudu u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, uz naknadu troškova postupka tuženiku.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u ugovor o radu tužitelja od 24.12.2014. (str. 7-9 spisa), Dodatak ugovoru o radu od 10.8.2015. (str. 10 spisa),

Rješenje o rasporedu na radno mjesto od 24.12.2014. (str. 11 spisa), Obračunske isprave za isplatu plaće (str. 12-35 spisa), korespondenciju stranaka (str. 36-46 spisa), Odluku o rasporedu i o plaći i ugovor o radu za radnicu SŽ (str. 74-78 spisa), Pravilnik o unutarnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta Kliničke bolnice "Sveti Duh" od 28.5.2015. (str. 89-218 spisa), izračune potraživanja (str. 243 i 269 spisa), proveo financijsko vještačenje po vještaku financijske i računovodstvene struke Dragani Bubalo (str. 286-289 spisa) te je izvršen uvid u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka primjenom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje u tekstu: ZPP) sud je utvrdio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev osnovan.

5. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za isplatom razlike plaće s osnova umanjenog koeficijenta u utuženim razdobljima od ožujka 2017. do studenog 2017., od ožujka 2018. do svibnja 2018. te od listopada 2018. do rujna 2019.

6. Nesporno je između stranaka da je tužitelj u utuženom razdoblju bio radnik kod tuženika zaposlen prema ugovoru o radu na radnom mjestu stručni referent- administrativni referent, SSS, te da mu je u utuženom razdoblju bio utvrđen koeficijent složenosti poslova 0,854.

7. Između stranaka u ovom je predmetu sporna pravna osnova tužbenog zahtjeva tj. ostvaruje li tužitelj pravo na razliku plaće s osnova višeg koeficijenta od onog koji mu je propisan Ugovorom o radu i Rješenjem o rasporedu na radno mjesto s osnova ugovorne odredbe o pravu na povoljniju plaću uslijed rasporeda radnika na drugo radno mjesto u slučaju zamjene radnika, kao i visina tužbenog zahtjeva.

8. Uvidom u Ugovor o radu na određeno vrijeme broj: 01-03-5479 od 24. prosinca 2014. utvrđeno je da su ugovorne strane u čl. XVII. ugovorile da poslodavac može privremeno rasporediti radnika na drugo radno mjesto istog zanimanja u slučajevima zamjene za vrijeme godišnjeg odmora, bolovanja ili drugih izvanrednih okolnosti. Za to vrijeme radniku pripada plaća koja je za njega povoljnija. Isto tako, uvidom u obračunske isprave za isplatu plaće utvrđeno je da se tužitelju tijekom utuženih razdoblja plaća obračunavala i isplaćivala primjenom koeficijenta složenosti poslova 0,8540.

9. Radi utvrđivanja odlučnih činjenica u ovom postupku, iako tuženik to nije izričito osporavao, sud je na okolnost obavljanja poslova u Klinici za neurologiju proveo dokaz saslušanjem svjedoka ZŽ i KŽ te tužitelja GŽ kao parnične strane.

10. Svjedok ZŽ u svom je iskazu navela da radi kod tuženika te da poznaje tužitelja, a u razdoblju od siječnja 2018. je predstojnica Klinike za neurologiju, dok je prije toga radila kao liječnica u istoj klinici. Iz iskaza svjedoka proizlazi da je za vrijeme od kada je ona postala predstojnica Klinike za neurologiju, a i prije tog razdoblja tužitelj obavljao tajničke poslove u navedenoj klinici. Prema navodima svjedoka, poslovi koje je obavljao tužitelj u tom razdoblju obuhvaćaju tajničke i službeničke poslove za što je predviđeno da ih obavljaju dvije osobe, dok je te poslove obavljao samo tužitelj. Iz iskaza svjedoka slijedi da tajnički poslovi na Klinici za neurologiju obuhvaćaju pripremu dokumentacije za jutarnji sastanak i to podataka o broju pacijenata na odjelu, zatim podataka o preminulim osobama na odjelu od prethodnog dana, izrada izvještaja o broju preminulih od moždanih udara, prikupljanje podataka o broju pacijenata koji su imali moždane udare na odjelu, dogovor oko prijevoza pacijenata u vezi premještaja, dostava nalaza, priprema i sudjelovanje u izradi elaborata prema ministarstvu i fakultetu. Svjedokinja je također u svom iskazu navela da je tužitelj obavljao i poslove oko dogovora i odlaska sa članovima obitelji umrle osobe na odjel za patologiju, a isto tako da je obavljao i poslove pronalaska u arhivu i dostave medicinske dokumentacije koju bi zatražilo ravnateljstvo. Na poseban upit suda tko je prije tužitelja obavljao te poslove svjedokinja je odgovorila da su navedene poslove obavljale SŽ te H i C, dok joj koeficijenti plaća od zaposlenika nisu poznati.

11. Svjedok KŽ u svom je iskazu naveo da je bio zaposlen kod tuženika sve do 1. siječnja 2018. kada je otišao u mirovinu. Prema iskazu svjedoka slijedi da je tužitelj HŽ tijekom 2017. radio u kancelariji Klinike za neurologiju te je obavljao administrativne poslove. Svjedok je naveo da su redoviti poslovi tužitelja obuhvaćali evidentiranje zaprimljenih pacijenata na odjelu i otpust pacijenata, a da je pored toga obavljao i druge administrativne poslove koje je zahtijevala pojedina situacija, kao npr. postupanje u slučaju smrti pacijenta. Svjedok je u svom iskazu naveo da u njegovoj nadležnosti nije bilo određivanje radnog mjesta tužitelja te da ne zna kako se je tužiteljevo radno mjesto službeno zvalo. Na poseban upit suda tko je prije tužitelja obavljao te poslove svjedok je odgovorio da je navedene poslove prema njegovom sjećanju obavljala SŽ. Tijekom svog iskaza, svjedok je nakon uvida u Dopise od 27. travnja 2017. i od 23. lipnja 2017. (str. 36-37 spisa), te od 14. kolovoza 2017. kojeg mu je predočio pun. tužitelja potvrdio sudu da je on potpisao predmetne dopise koji su bili upućeni Službi za opće i servisne poslove, a u kojima se navodi da cjelokupni rad kancelarije Klinike za neurologiju obavlja tužitelj budući da je SŽ od 27. veljače 2017. odsutna s radnog mjesta.

12. Tužitelj HŽ saslušan je u svojstvu parnične strane na ročištu održanom 18. lipnja 2025. (str. 264-265 spisa) te je u svom iskazu naveo da radi kod tuženika od 25. prosinca 2014., a na Klinici za neurologiju je radio sve do veljače 2020., a kao administrator sve do kraja 2019. Iz iskaza tužitelja, također slijedi da je u utuženom razdoblju pored službeničkih poslova na Klinici za neurologiju obavljao i sve tajničke poslove. Tužitelj je u svom iskazu pojasnio da tajnički poslovi obuhvaćaju obračun troškova liječenja bolničkih pacijenata, odgovaranje na e-mailove vezane za narudžbe pacijenata na ambulantne preglede, odgovaranje na sve upite i zamolbe koje dolaze u tajništvo od strane uprave i kadrovske službe, zvanje obitelji od preminulih pacijenata, obavljanje razgovora s njima te odlazak na patologiju, izrada svih dopisa za liječničko osoblje i za bolesnike kao na primjer zahtjeve za korištenjem slobodnih dana. Tužitelj je izjavio da je on u utuženom razdoblju obavljao sve navedene poslove. Nadalje, prema iskazu tužitelja radnica SŽ je došla kod tuženika 4. rujna 2016. na radno mjesto tajnice Klinike za neurologiju, dok ju je on obučavao u obavljanju poslova. U utuženom razdoblju kada je radnica SŽ bila na bolovanju, tužitelj je izjavio da je on obavljao njezine poslove, dok drugih zaposlenika koji bi obavljali te poslove nije bilo. Na upit pun. tuženika na koju se stručnu spremu odnosi njegov ugovor o radu, tužitelj je izjavio da se odnosi na srednju stručnu spremu. U pogledu dobivanja rješenja kojim se određuje zamjena za periode koji su utuženi, tužitelj je izjavio da nije dobio posebno rješenje o rasporedu na drugo radno mjesto, ali je dobio dopis od njemu nadređene osobe MŽ od 11. svibnja 2021. koji prileži spisu (str. 44 spisa).

13. Sud je u cijelosti ocijenio iskaz tužitelja, kao i iskaze saslušanih svjedoka ZŽ i KŽ vjerodostojnima, budući da su isti uvjerljivi, međusobno suglasni, podudaraju se u pogledu odlučnih činjenica, te odgovaraju priležećoj dokumentaciji u spisu. Temeljem njihovih iskaza sud je nesporno utvrdio kako je tužitelj tijekom utuženog razdoblja obavljao administrativne i tajničke poslove na Klinici za neurologiju kod tuženika. Iz svih iskaza, kako svjedoka tako i tužitelja, slijedi da tijekom utuženog razdoblja pored tužitelja nije bilo drugih osoba koje bi obavljale navedene poslove, već da je tužitelj jedini obavljao sve predmetne poslove. Nadalje, iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da je kod tuženika bilo uobičajeno da administratori mijenjaju tajnike po klinikama i zavodima za vrijeme njihove odsutnosti, a da za to vrijeme ne dobivaju posebna rješenja.

Iako je tuženik prigovorio svrsishodnosti iskaza svjedoka KŽ obzirom da isti nema neposrednih saznanja o odlučnim činjenicama za predmet ovog spora, sud je prihvatio iskaz navedenog svjedoka budući da je isti tijekom utuženog razdoblja radio zajedno s tužiteljem te je naveo koje je sve poslove obavljao tužitelj, a što je prema stavu ovog suda relevantno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari. Svu priloženu dokumentaciju sud je također ocijenio vjerodostojnom, a vjerodostojnost iste stranke nisu osporavale. Iz provedenih dokaza i priloženih isprava, a s obzirom da stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga sud je utvrdio da činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno za donošenje meritorne odluke.

14. Uvidom u Pravilnik o unutarnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta Kliničke bolnice "Sveti Duh" od 28. svibnja 2015., koji je bio na snazi u utuženom razdoblju utvrđeno je da je prema članku 38. predviđeno postojanje radnog mjesta tajnica klinike unutar Službe za opće i servisne poslove (str. 204 spisa). Kao stručni uvjeti propisani su VŠS/SSS upravnog ili ekonomskog smjera te poznavanje rada na računalu. Opis poslova radnog mjesta tajnice klinike obuhvaća obavljanje administrativnih poslova za kliniku i tajničkih poslova za predstojnika klinike, zaprimanje, razvrstavanje, otprema i evidencija pošte i druge dokumentacije. Izrada mjesečnih rasporeda dežurstava i pripravnosti, priprema dokumentacije za stručne sastanke. Isto tako, poslovi tajnice klinike obuhvaćaju administrativne poslove vezane uz stručne skupove u organizaciji klinike, organizaciju sastanaka, izradu zapisnika, dogovaranje poslovnih aktivnosti, vođenje evidencije prisutnosti na radu, izradu plana godišnjih odmora, popunjavanje potrebnih obrazaca, kao i vođenje popisa primljenih i otpuštenih bolesnika, izrada dnevnih izvješća te arhiviranje medicinske dokumentacije. Prema navedenom Pravilniku tajnica klinike je odgovorna predstojniku klinike i rukovoditelju službe. Nadalje, uvidom u Odluku tuženika od 26. travnja 2022. o rasporedu i o plaći za radnicu SŽ utvrđeno je da je ista bila raspoređene na radno mjesto "tajnica klinike" s utvrđenim koeficijentom složenosti poslova 1,048 temeljem Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama, a što između stranaka nije sporno.

15. Prema stajalištu ovog suda poslodavac je dužan radniku isplatiti plaću za konkretno obavljen faktični rad jer je plaća ekvivalent za faktični rad te njezina isplata ovisi o obavljenom faktičnom radu. Iz rezultata dokaznog postupka sud je utvrdio da je tužitelj tijekom utuženog razdoblja obavljao poslove koje je prije njega obavljala njegova kolegica SŽ te da je isti obavljao poslove "tajnika klinike". Suprotno stajalištu tuženiku da je za ishod ovog postupka isključivo relevantno da je tuženik isplaćivao tužitelju plaću sukladno sklopljenom ugovoru o radu pri čemu isti ne može ostvariti pravo na plaću primjenom koeficijenta 1,048 obzirom da je isti propisan za višu stručnu spremu odnosno VŠS, dok isti ima sklopljen ugovor za srednju stručnu spremu, odnosno SSS, zaključak je ovog suda da radniku pripada pravo na isplatu plaće koja odgovara vrijednosti stvarno obavljenih poslova ukoliko je ugovorena plaća manja od one koju poslodavac redovno plaća za potpuno isti rad drugim radnicima na tim istim poslovima. Naime, kako je propisano i samim Ugovorom o radu u čl. XVII. radniku pripada plaća koja je za njega povoljnija ukoliko ga poslodavac privremeno rasporedi na drugo radno mjesto istog zanimanja u slučajevima zamjene za vrijeme korištenja godišnjeg odmora, bolovanja ili drugih izvanrednih okolnosti. Sama okolnost što tuženik u konkretnom slučaju nije donio posebno rješenje o rasporedu tužitelja na drugo radno mjesto, tajnik klinike, nije od značaja budući da je tijekom postupka utvrđeno da je tužitelj obavljao poslove koji su u opisu radnog mjesta "tajnik klinike" prema Pravilniku o unutarnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta tuženika.

16. Isto tako, za ishod ovog postupka nije relevantna činjenica što prema Uredbi o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama radno mjesto "tajnik klinike" ne postoji, već je prema tvrdnjama tuženika za navedeno radno mjesto, sukladno složenosti i opisu poslova, određivan koeficijent "stručni referent – administrativni referent" budući da je Pravilnikom o unutarnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta predviđeno postojanje radnog mjesta "tajnica klinike". Okolnost što je tužitelj imao sklopljen ugovor o radu za poslove stručnog referenta – administrativnog referenta, za stručnu spremu SSS, dok je prema navodima tuženika koeficijent 1,048 propisan za višu stručnu spremu, odnosno VŠS u konkretnom slučaju nije od utjecaja budući da je za ishod ovog postupka relevantno koje je poslove tužitelj faktički obavljao tijekom utuženog razdoblja. Dodatno, sud ističe kako je uvidom u Pravilnik tuženika utvrđeno da su za radno mjesto tajnika klinike kao stručni uvjeti propisani VŠS/SSS upravnog ili ekonomskog smjera iz čega slijedi zaključak da poslove tajnika klinike može obavljati kako osoba koja ima završenu višu stručnu spremu tako i osoba sa završenom srednjom stručnom spremom.

17. Sud posebno ukazuje i na odredbu članka 91. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23, dalje: ZR), koja je pravno relevantna u ovom predmetu, a kojom je propisano da je poslodavac dužan isplatiti jednaku plaću radnici i radniku za jednak rad ili za rad jednake vrijednosti, a da dvije osobe različitog spola obavljaju jednak rad: ako obavljaju isti posao u istim ili sličnim uvjetima ili bi mogle jedna drugu zamijeniti u odnosu na posao koji obavljaju; ako je rad koji jedna od njih obavlja slične naravi radu koji obavlja druga, a razlike između obavljenog posla i uvjeta pod kojima ih obavlja svaka od njih nemaju značaja u odnosu na narav posla u cijelosti ili se pojavljuju tako rijetko da ne utječu na narav posla u cijelosti (čl. 91. st. 2. ZR-a). Nadalje, čl. 91. st. 3. ZR-a propisano je da rad jednake vrijednosti obavljaju dvije osobe različitog spola ako je rad koji jedna od njih obavlja jednake vrijednosti kao rad koji obavlja druga, uzimajući u obzir kvalifikaciju stečenu određenom razinom obrazovanja i narav posla određenu prema objektivnim kriterijima kao što su potrebna znanja, vještine, odgovornost i samostalnost te uvjeti u kojima se rad obavlja. Dodatno se ističe kako je člankom 91. stavkom 5. ZR-a propisano da su odredbe suprotne stavku 1. ovog članka u ugovoru o radu, kolektivnom ugovoru, pravilniku o radu ili drugom pravnom aktu ništetne.

18. Slijedom navedenog, sud je temeljem gore navedenog utvrdio kako je tužitelj tijekom utuženog razdoblja obavljao poslove drugog radnog mjesta te u konkretnom slučaju ostvaruje pravo na plaću koja je za njega povoljnija u smislu odredbe čl. XVII. Ugovora o radu, a to je plaća koju bi ostvarivala njegova kolegica SŽ, primjenom koeficijenta složenosti poslova 1,048.

19. S obzirom da je visina tužbenog zahtjeva bila sporna, sud je radi utvrđivanja visine potraživanja proveo financijsko vještačenje po vještakinji Dragani Bubalo sa zadatkom da utvrdi razliku plaće u bruto iznosu između isplaćene plaće tužitelju i plaće koja bi bila isplaćena tužitelju primjenom koeficijenta od djelatnice SŽ kao da je ista radila u utuženom razdoblju od 5. ožujka 2017. do 27. studenog 2017., u razdoblju od 27. ožujka 2018. do 14. svibnja 2018. te u razdoblju od 1. listopada 2018. do 16. rujna 2019.

Sudska vještakinja je u svom nalazu i mišljenju od 25. ožujka 2026. temeljem dokumentacije koju je pregledala, a to su obračunske liste plaća tužitelja utvrdila da razlika između bruto plaće uz primjenu koeficijenta djelatnice SŽ i bruto plaće koju je primao tužitelj u utuženom razdoblju iznosi 3.735,11 eura, dok su pojedini mjesečni iznosi prikazani u stupcu "j" Tabele 1 Nalaza, a rokovi dospijeća u stupcu "b" Tabele 1 Nalaza.

20. Tužitelj nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka te je podneskom od 24. travnja 2026. postavio konačni tužbeni zahtjev u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka.

21. Tuženik se podneskom od 6. svibnja 2026. očitovao da također ne prigovara matematičkom izračunu potraživanja sačinjenom od strane vještaka, ali navodi da i nadalje osporava pravni osnov tužbenog zahtjeva u cijelosti.

22. Sud je u cijelosti prihvatio Nalaz i mišljenje vještaka budući je isti izrađen stručno, jasno i obrazloženo, te u skladu s pravilima struke, a stranke ga nisu osporavale.

23. S obzirom da je tužitelj uskladio tužbeni zahtjev s nalazom i mišljenjem vještaka, sud je prihvatio tako postavljeni tužbeni zahtjev i dosudio tužitelju s osnova razlike plaće ukupan bruto iznos od 3.735,11 eura za razdoblje od ožujka 2017. do studenog 2017., za razdoblje od ožujka 2018. do svibnja 2018. te u razdoblju od listopada 2018. do rujna 2019., te je stoga odlučeno kao pod točkom I izreke presude.

24. Na dosuđene mjesečne iznose razlike plaće, tužitelju su dosuđene zakonske zatezne kamate tekuće od dospijeća na pojedine mjesečne iznose do isplate, izuzev zateznih kamata koje teku na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak sadržanih u zatraženoj bruto razlici plaće. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 i 69/26 - dalje: ZOO). Sud je utvrdio da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, osim glavnice i zateznu kamatu. Visina zakonske zatezne kamate utvrđena je člankom čl. 29. st. 2. ZOO-a, u visini citiranoj u izreci ove presude.

25. Naime, bruto plaća sastoji se od neto plaće, te doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a sukladno članku 15. stavak 3. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj: 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14 i 143/14) i članku 17. stavak 3. Pravilnika o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj: 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/1 i 157/14), zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaća isplaćuju po sudskoj presudi ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju. Iz navedenog proizlazi da bruto plaća koja se isplaćuje po sudskoj presudi do trenutka isplate, u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, nije u potpunosti dospjela na naplatu, pa porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju na naplatu tek isplatom plaće.

Stoga je odlučeno kao pod točkom II izreke presude.

26. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. i čl. 155. ZPP-a, te su troškovi odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23) prema vrijednosti predmeta spora i to: za sastav tužbe

- 100 bodova po Tbr. 7/1, zastupanja na ročištima dana 9.12.2024., dana 8.5.2025., dana 18.6.2025., dana 22.12.2025. te dana 12.6.2026. – svako po 100 bodova po Tbr. 9/1, kao i trošak sastava dva obrazložena podneska od 29.10.2024. i od 23.4.2026. – svaki po 100 bodova po Tbr. 8/1, dakle ukupno 800 bodova što uz vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr. 54) i uvećano za PDV od 25% iznosi ukupno 2.000,00 eura, sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate.

Tužitelj ima pravo i na trošak vještačenja u iznosu od 300,00 eura, obzirom je provođenje ovog dokaza bilo neophodno za ishod ove parnice. Slijedom navedenog na ime ukupnog parničnog troška valjalo je dosuditi tužitelju iznos od 2.300,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP-a). Valja reći i da tužitelju nije priznat trošak sastava podnesaka od 5.11.2024. budući da je predmetne navode mogao iznijeti i u ranijem podnesku od 29.10.2024. za što mu je priznat trošak zastupanja. Isto tako, tužitelju nisu priznati troškovi sastava podneska od 7.2.2025. i podneska od 8.4.2025. kojima se očituje na dostavljene izračune tuženika, budući da je predmetne navode mogao iznijeti i na ročištima za što mu je također priznat trošak zastupanja. Nadalje, tužitelju nisu priznati troškovi sastava podneska od 20.6.2025. kojim dostavlja adresu svjedoka i podneska od 9.9.2025. kojim obavještava sud da ustraje na dokaznom prijedlogu za provođenjem financijskog vještačenja. Također, tužitelju nisu priznati niti troškovi sastava podnesaka od 1.6.2022., od 21.9.2022. i od 6.9.2023. kojima upućuje na mirenje i predlaže nastavak parnice. Svi navedeni podnesci, prema stavu ovog suda nisu bili nužni za vođenje postupka u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a te bi priznavanje tih podnesaka u parnični trošak bilo suprotno načelu ekonomičnosti vođenja postupka. Tužitelju nije priznat trošak sastava podnesaka od 26.5.2026. budući da je isto bilo učinjeno bez prethodnog odobrenja suda prema odredbi čl. 299.a ZPP-a, a navedenim podneskom tužitelj samo ponavlja ranije iznesene navode te navodi sudsku praksu. Stoga, sud navedeni podnesak nije uzeo u razmatranje u smislu odredbe čl. 299.a ZPP-a.

S obzirom na to da tužitelj nije u sporu uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svojeg zahtjeva u pogledu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, sud je odlučio da je tuženik sukladno čl. 154. st. 5. ZPP-a dužan u cijelosti naknaditi sve troškove postupka tužitelju te je stoga odlučeno kao pod točkom III izreke presude.

27. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 16. srpnja 2026.

Sudac:

Dario Partl

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku